REPUBLIKA HRVATSKA
Povrv-1612/2021
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja D.-
I., d.o.o., S., …, OIB: … zastupan po
punomoćniku I. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika P. K.,
OIB: …, …, S., nakon održane glavne i javne rasprave
zaključene 4. travnja 2023. u prisutnosti zam. punomoćnika tužitelja F. B., odvj. vjež. u S. objavljeno istog dana.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da u roku petnaest dana isplati tužitelju ukupan iznos od 213,24 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.05.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.06.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.07.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.08.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.09.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.10.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.11.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.12.2018.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.01.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.02.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.03.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.04.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.05.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.06.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.07.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.08.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.09.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.10.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.11.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.12.2019.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.01.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.02.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.03.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.04.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.05.2020.g. na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.06.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.07.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.08.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.09.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.10.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.11.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.12.2020.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.01.2021.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.02.2021.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.03.2021.g.
na iznos od 5,93 eur/ teče od 16.04.2021.g.
pa do 31.12.2022. prema stopi koja se određivala za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više traženo do iznosa od 810,30 eura-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako tuženik, kao suvlasnik stambene zgrade u S., … duguje ostalim suvlasnicima na ime zajedničke pričuve iznos od 4.605,66 kuna, te na ime ugradnje vodomjera iznos od 1.500,00 kuna, odnosno ukupno 6.105,66 kuna. Tužitelj kao upravitelj zgrade da je ovlašten u ime i za račun suvlasnika voditi postupke radi naplate pričuve, a utuženo potraživanje da se temelji na kartici vlasnika prostora za razdoblje od 1. srpnja 2013. do 30. travnja 2021. Predloženo je da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika na naplatu cjelokupnog potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki mjesečni iznos od 16.-og u mjesecu.
2. Podneskom od 17. siječnja 2022. tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev tako da potražuje isplatu iznosa od 4.558,35 kuna prihvaćajući djelomično istaknuti prigovor zastre, polazeći od stanovišta kako se radi o potraživanju koje zastarjeva u petogodišnjem zastarnom roku.
3. Podneskom od 2 .veljače 2022. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev tako da potražuje ukupan iznos od 355,56 eur-a / 2.697,20 kuna, potražujući mjesečno počev od svibnja 2016. iznos od 44,65 kuna na ime razlike pričuve.
4. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe kako je tužitelj pogriješio pravni put podnoseći tužbu protiv njega umjesto pokretanja postupka prisilne naplate s obzirom da je raspolagao vjerodostojnom ispravom na kojoj temelji predmetno potraživanje. Ističe se i prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, budući smatra kako bi zajedničku pričuvu mogli potraživati samo poimenično navedeni suvlasnici a ne upravitelj zgrade. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, te je predložio da sud u postupku odluči o cjelokupnom postavljenom tužbenom zahtjevu. Glede zastare, ističe se kako ona u konkretnom slučaju nastup u trogodišnjem, a ne petogodišnjem zastarnom roku kako smatra tužitelj. Nadalje, ističe se kako je tuženik uredno plaćao pričuvu do odluke suvlasnika od 16. srpnja 2012. koja se odnosi na povećanje pričuve. Smatra kako je za donošenje takve odluke potrebna suglasnost svih a ne većine suvlasnika jer se radi o poslovima izvanredne uprave. Zbog navedenog, tuženik da nije plaćao razliku koja je po njemu neutemeljena. Tuženik drži neutemeljenom i odluku suvlasnika od 12. ožujka 2013. kojom je povećana mjesečna rata pričuve radi plaćanja suvišne rasvjete.
5. U postupku su izvedeni dokazi pregledom kartice vlasnika prostora od 8. travnja 2021., izlista potraživanja u odnosu na tuženika, odluke suvlasnika stambene zgrade … od 16. srpnja 2012., realizacije godišnjeg programa za 2013.
stambene zgrade …, plana prihoda zajedničke pričuve, računa V.
M. od 2. lipnja 2020., odluke suvlasnika stambene zgrade …, od 12.
veljače 2013., ugovora o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2008., međuvlasničkog ugovora od 1. ožujka 1999., popisa posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade … te saslušanje svjedokinje S. K. i saslušanjem tuženik kao
stranke.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan
7. Među strankama nije sporno da je tuženik suvlasnik stambene zgrade …, te da u razdoblju od srpnja 2013. do travnja 2021. nije plaćao cjelokupnu mjesečnu pričuvu iz razloga što su suvlasnici zgrade odlukom od 16. srpnja 2012. povećali visinu pričuve s dotadašnjih 1.54 kn po m2 na 2,54 kn po m2 radi podizanja kredita kod O. B.. d.d. za sanaciju južne fasade zgrade.
8. Kao sporno u postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik obvezan podmiriti cjelokupnu utuženu razliku pristojbe za utuženo razdoblje od srpnja 2013. do travnja 2021. zajedno s troškovima ugradnje vodomjera od 1.500,00 kuna s obzirom na istaknuti prigovor zastare, prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije na strani tužitelja i prigovora koji se odnosi na nevaljanost odluke od 16. srpnja 2012. o povećanju pričuve.
9. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti pa su stranke sve činjenice i dokaze trebale iznijeti do zaključenja glavne rasprave jer se u žalbi protiv presude ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, a odluka se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Prema odredbi članka 193. ZPP-a tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj djelomično povukao tužbu za sva potraživanja starija od 5 godina i za potraživanje s osnova ugradnje vodomjera čemu se tuženik usprotivio, valjalo je odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu kako je postavljen u tužbi od 27. travnja 2021.
11. Odredbom čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («NN» RH br. 91/96/, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01 dalje ZV-a), propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor), dok je odredbom čl. 378. st. 1. određeno da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju; st. 2. da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova; st. 3. da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom; st. 4. da upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve; st. 5. da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. ovoga članka nije drukčije određeno; te st. 6. da ako upravitelj upravlja s više nekretnina, dužan je poslovanje svake nekretnine voditi odvojeno.
12. Odredbom čl. 379. st. 1. ZV-a propisan je da su upraviteljeve dužnosti i ovlasti među ostalim utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik. Koristeći se tim ovlastima upravitelj predmetne zgrade je utvrdio visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi tužena kao suvlasnica predmetne zgrade, a što je razvidno iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja za utuženo razdoblje.
13. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem odnosno višegodišnjem programu, a st. 4. istog članka je propisano da su sredstva iz st. 1. ovog članka suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno. 14. Odredbom čl. 89. st. 1. ZV-a određeno je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je st. 2. istog članka određeno da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Nadalje, odredbom čl. 90. st. 1. istog Zakona određeno je da zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. Zakona je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a st. 2. istog čl. propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidljive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.
15.Iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi kako je tuženik suvlasnik nekretnine, stambene zgrade anagrafske oznake … u S., čiji je tužitelj upravitelj, (kako proizlazi iz ugovora o upravljanju zgradom od 1. siječnja 2008. međuvlasničkog ugovora o 1. ožujka 1999. i popisa posebnih dijelova suvlasnika stambene zgrade, sve str. 36-56 spisa). Slijedom toga, tužitelj je ovlašten na podnošenje predmetne tužbe temeljem odredbe članka 39. st. 1. i 2. ZV-a, dok je tuženik obveznik plaćanja pričuve, srazmjerno svom suvlasničkom dijelu.
16. Prema odredbi članka 86. stavak 1. ZV-a u poslove redovite uprave cijelom nekretninom između ostalog spada redovito održavanje zajedničkih dijelova zgrade i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja i stvaranja zajedničke pričuve za predvidive buduće poslove, dok je odredbom članka 90. st. 2. ZV-a propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga od suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Iz citiranih odredbi proizlazi da se i o povećanju pričuve odlučuje većinom suvlasnika pri čemu pojedini suvlasnici mogu od suda tražiti smanjenje pričuve koju je odredila većina.
17. Predmetna odluka o povećanju pričuve od 16. srpnja 2012. donesena je odlukom većine suvlasnika i to na način da se pričuva s dotadašnjeg iznosa od 1,54 kn / m2 povisuje na 2,54 kn / m2 zbog potrebe sanacije južne fasade zgrade, radi čega će se podići kredit kod O. B.. d.d. Dakle, radi se o odluci koja je donesena radi potrebe izvođenja nužnih radova na sanaciji južne strane zgrade, tj. zajedničkog dijela zgrade, a tuženik tijekom postupka niti ne tvrdi da bi se radilo o radovima koji nisu bili nužni, niti radovima koji nisu izvedeni, pa je evidentno da se radilo o povećanju pričuve radi nužnog održavanja zgrade, što u smislu odredbe članka 40. ZV-a u svezi članka 86. stavak 1. alineja 1 spada u poslove redovite uprave. Zbog toga je neosnovan prigovor tuženika da bi se radilo o poslovima izvanredne uprave u smislu odredbe članka 41. u svezi s člankom 87. ZV-a, jer nužni radovi na sanaciji fasade zgrade ne predstavljaju izvanredne poslove s obzirom da se ne radi o poboljšici već o građevinskim radovima nužnim za održavanje zgrade, za koje je prema naprijed navedenoj odredbi članka 40. stavak 1. i 2. ZV-a potrebna većina suvlasnika.
18. Glede iskaza saslušanje svjedokinje S. K., za navesti je kako
je riječ o iskazu jednog od 44 suvlasnika predmetne zgrade koji je nezadovoljan načinom upravljanja zgradom kako od strane samog upravitelja, tako i od strane ostalih suvlasnika i predstavnika stanara. Ovaj iskaz stoga nema dokaznu snagu relevantnu za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari, jer ne dovodi u sumnju činjenice koje su naprijed navedene, da se radilo o odluci o povećanju pričuve nužnoj za sanaciju južne fasade zgrade koju je donijela većina suvlasnika. Uostalom, ova svjedokinja navodi kako je i sama potpisnica sporne odluke, pa je time u svojevrsnoj koliziji s iskazom kojeg je dala. Što se iskaza tuženika tiče, njegovo subjektivno mišljenje da su radovi na bojanju fasade mogli biti plaćeni sredstvima iz poticaja, odnosno da je donesena odluka nezakonita, za navesti je da iz rezultata raspravljanja proizlazi kako je tu odluku potpisala većina suvlasnika, te da nitko od ostalih suvlasnika koji je nisu potpisali nije osporavao donesenu odluku na način kako je to zakonom predviđeno. Stoga niti iskaz samog tuženika, imajući u vidu izneseno i interes tuženika za uspjeh u sporu, nije od relevantnog značaja za presuđenje u predmetnoj pravnoj stvari.
19. Slijedom izloženog, budući je tužitelj ovlašten na podnošenje predmetne tužbe, temeljem odredbe članka 93. st- 1. i 2. ZV-a dok je tuženik obveznik plaćanja pričuve srazmjerno svom suvlasničkom dijelu, to je dužan plaćati pričuvu u visini koju je utvrdila većina suvlasnika, s obzirom da se ne radi o izvanrednim poslovima za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika.
20. Glede prigovora zastare, isti je djelomično osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje sukladno članku 226. ZOO-a (NN br. 35/05, 41/08 i 125/11) zastarijeva za 3 godine od dana dospjelosti svakog pojedinog potraživanja, a kako se radi o potraživanju pričuve počev od 16. svibnja 2016. dok je tužba zaprimljena 27. travnja 2021., to su zastarjela sva potraživanja do onog koji dospijeva 16. svibnja 2018., radi čega je tužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu koji se odnosi na sva potraživanja počev od 16. svibnja 2018. pa nadalje. Suprotno mišljenju tužitelja, u konkretnom slučaju radi se o povremenom potraživanju koje dospijeva mjesečno i koje zastarijeva u roku od 3 godine, a ne po potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku jer je obveza plaćanja pričuve regulirana zakonom.
21. S obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe za sva potraživanja starija od 5 godina i za iznos od 1.500,00 kuna koji se odnosi na ugradnju vodomjera, koji račun je tuženik platio 2. lipnja 2020. (što proizlazi iz računa sa str. 21 spisa), to je sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 193. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu iz tužbe od 27. travnja 2021., radi čega je za više traženo od dosuđenog, odnosno do iznosa od 6.105,66 kuna, odnosno 810,36 eur-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
22. S obzirom da je u konkretnom slučaju 74% tužbenog zahtjeva glede visine neutemeljno, da je među strankama bio sporan osnov tužbenog zahtjeva, aktivna legitimacija tužitelja i prigovor zastare, to sud cijeneći ukupno uspjeh stranaka u sporu smatra da u konkretnom slučaju svaka stranka treba snositi svoj trošak pozivom na odredbu članka 154. st. 5. i 156. st. 1. ZPP-a
U Splitu, 4. travnja 2023.
S U D A C
Vica Roščić, v. r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku 8 dana od dana dostave prijepisa iste.
Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja,
- tuženiku
- u spis
