Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-Us-37/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. G. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog N. Đ. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-Us-41/2022-2 (K-Us-17/2018.) od 8. lipnja 2022., u sjednici održanoj 4. travnja 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog N. Đ. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv I-Us-41/2022-2 (K- Us-17/2018.) od 8. lipnja 2022., na temelju članka 557.a stavka 1. točaka c) i d) u vezi s člankom 557.e stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi, određena rješenjem Županijskog suda u Rijeci od 18. srpnja 2019. broj Kv I-Us-89/2019. (K-Us-17/18.), a koja glasi:
"I.1. Županijski sud u Rijeci, OIB …, R., …, neće ispuniti dio obveze na ime povrata uplaćene jamčevine okrivljenom N. Đ. iz M., …, …, i to u iznosu od 26.500,00 kuna (dvadesetšesttisućapetstotinakuna) od ukupnog iznosa u visini od 80.000,00 (osamdesettisućakuna), nastale temeljem rješenja poslovnog broja Kov-Us-11/16, Kv I-Us-22/17 od 26. rujna 2017. godine na ime povrata jamstva u visini od 80.000,00 kuna (osamdesettisućakuna).
I.2. Zabranjuje se okrivljenom N. Đ. da od Županijskog suda u Rijeci, OIB …, R., ……, primi dio ispunjenja obveze u iznosu od 26.500,00 (dvadesetšesttisućapetstotinakuna), nastale temeljem rješenja Županijskog suda u Rijeci posl. broja Kov-Us-11/16, Kv I-Us-22/17 od 26. rujna 2017., na ime povrata jamstva, te da u tom dijelu istom dalje raspolaže.
I.3. Ostavlja se na snazi raniji nalog Županijskom sudu u Rijeci da od iznosa jamstva u visini od 80.000,00 kuna, uplaćenog na ime okrivljenog N. Đ. po rješenju Županijskog suda u Rijeci broj Kir-Us-154/15 iznos od 26.500,00 kuna (dvadesetšesttisućapetstotinakuna) s depozitnog računa Županijskog suda u Rijeci broj IBAN … prenese u korist državnog proračuna na broj IBAN … uz model: … i poziv na broj: …, na koji se polažu privremeno oduzeta novčana sredstva, a kojim upravlja Ministarstvo državne imovine.
II. Ova privremena mjera, sukladno članku 557.e stavak 2. ZKP/08. može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je oduzeta imovinska korist.
III. Ova privremena mjera donosi se u korist R. H."
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. Đ. po branitelju, odvjetniku G. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prigovarajući pravilnosti prvostupanjskog rješenja, optuženi N. Đ. u žalbi ustraje u prethodno istaknutim tvrdnjama da je pravomoćno rješenje o povratu jamstva, protiv kojeg rješenja Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala nije podnosio žalbu, u koliziji s pobijanim rješenjem kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva i produljuje privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom.
6. Žalitelj nadalje, opetovano tvrdi da je otac optuženika, a ne optuženik, na ime jamčevine uplatio zakonito zarađen novac. Stoga, optuženik dovodeći u pitanje vlasništvo novčanih sredstva koja su ranije služila kao jamstvo, a sada predstavljaju predmet osiguranja oduzimanja imovinske koristi, tvrdi da je, s obzirom na to da iznos od 26.500,00 kuna predstavlja tražbinu njegovog oca, pobijanim rješenjem ostvarena povreda prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.).
7. U odnosu na prvu žalbenu tvrdnju, žalitelju se opetovano ističe da je privremenu mjeru osiguranja, sukladno članku 557.a stavku 1. točki d) ZKP/08., moguće odrediti na svakoj, pa tako i konkretnoj tražbini optuženika koja se odnosi na povrat iznosa uplaćene jamčevine. Naime, jamstvo kao mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika iz članka 102. ZKP/08. i privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi iz članka 557.a ZKP/08. dva su odvojena procesnopravna instituta, s potpuno različitim svrhama. Stoga, neovisno o postojanju pravomoćnog rješenja o ukidanju jamstva i povratu jamčevine, nema zapreke za određivanje i produljenje privremene mjere zabrane raspolaganja tražbinom optuženika, a koje potraživanje je proizašlo upravo iz rješenja kojim se jamstvo ukida i nalaže povrat uplaćenog iznosa jamčevine. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pravomoćno rješenje o povratu jamstva koje "i dalje egzistira" u koliziji s pobijanim rješenjem "kojim se zabranjuje izvršiti povrat jamstva".
8. Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi da predmetna privremena mjera nije mogla ni biti određena, jer da iz podataka u spisu proizlazi da se radi o novcu optuženikovog oca koji je on uplatio kao jamstvo za optuženika. Ovo stoga što u rješenju suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 17. prosinca 2015. broj Kir-Us- 154/15., o određivanju jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor, nije navedeno da će jamstvo za optuženika položiti druga osoba, a rješenjem od 26. rujna 2017. broj Kov-Us-11/2016. o ukidanju jamstva određeno je da će se novčani iznos od 80.000,00 kuna vratiti upravo optuženom N. Đ., a ne njegovom ocu, s tim da optuženik protiv tog rješenja nije podnosio žalbu, dok iz uplatnice kao potvrde o provedenoj uplati proizlazi da je kao uplatitelj jamčevine naznačen upravo optuženi N. Đ., a ne otac optuženika.
9. Prema tome, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da je upravo optuženik vlasnik uplaćene jamčevine, a ne njegov otac, slijedom čega nije ostvarena niti povreda prava vlasništva na koju žalitelj upire.
10. U odnosu na ponovljene žalbene navode kako je iz podataka u spisu razvidno da je jamčevinu uplatio otac optuženika, jer da je "obrana dostavila u spis podatke o primanjima oca"…"koji je zaposlen u inozemstvu" te da je oca trebalo pozvati na sjednicu vijeća kako bi dokazao zakonitost pribavljenog novca za jamčevinu uz poziv da "dostavi ovjereni prijevod dostavljene dokumentacije", žalitelju je već odgovoreno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-Us-97/2019-4 od 12. rujna 2019. te ponovljeno u rješenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž- Us-12/2022-4 od 16. veljače 2022. pa se isti upućuje na citirane odluke radi izbjegavanja suvišnog ponovaljanja, budući se radi o identičnim prigovorima optuženika.
11. Slijedom iznesenog, pravilno je i na zakonu osnovano provstupanjski sud utvrdio da su ispunjeni svi zakonom predviđeni uvjeti za primjenu članka 557.a ZKP/08., za produljenje citirane privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi.
12. Slijedom navedenog, a kako žalbom optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti su istim ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
