Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 4 Kžzd-30/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom postupku protiv osuđenog K. F., zbog kaznenog djela iz čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi osuđenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kvm-3/2023-4 (Kzd-24/17) od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog K. F. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenika K. F. na temelju čl. 507. st. 1. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije označio primijenjeni ZKP/08 navođenjem NN 80/22 iako je navedeni ZID ZKP/08 bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja).
2. Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prvenstvenim žalbenim prijedlogom da viši sud presudom preinači pobijano rješenje i osuđenika osudi na blažu kaznu i podrednim prijedlogom za ukidanje pobijanog rješenja.
3. U smislu čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako žalitelj navodi da se žali po svim žalbenim osnovama, stvarno obrazlaže samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je u povodu žalbe osuđenika pobijano rješenja ispitano po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da na štetu osuđenika u istome nije povrijeđen kazneni zakon i da u pobijanom rješenju nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.
6. Žalitelj osporava činjenične zaključke prvostupanjskog suda da okolnosti koje su nastale nakon pravomoćnosti presude u predmetu Kzd-24/2017 (rođenje djeteta u braku koji je osuđenik sklopio nakon pravomoćnosti presude, postavljanje za skrbnika vlastitom ocu) nisu takve naravi i kvalitete da bi očito dovele do blaže osude. Ponavlja navode zahtjeva za obnovu u pogledu činjenica sklapanja braka i rođenja djeteta, kao i o postavljanju za skrbnika svojem ocu, o čemu je priložio i isprave uz zahtjev. Uz žalbu prilaže i više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Osijeku kojima potkrjepljuje svoju tvrdnju da su sudovi rođenje djeteta nakon pravomoćnosti presude cijenili kao olakotnu i okolnost koja bi očito dovela do blaže osude.
7. Iako su točni navodi osuđenika o nastanku, nakon pravomoćnosti presude Kzd-24/2017 od 23. siječnja 2018., novih okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, kako to ispravno utvrđuje u pobijanom rješenju prvostupanjski sud, navedene okolnosti nisu same po sebi, a niti u vezi s utvrđenim olakotnim okolnostima, dostatne da dovedu do blaže osude osuđenika. Naime, osim nastanka okolnosti koje imaju karakter olakotnih, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08, potrebno je da te okolnosti same ili u vezi s već utvrđenim olakotnim okolnostima, očito dovedu do blaže osude. To ima značenje da valja sagledati sve okolnosti koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne iz prvostupanjske presude (Kzd-24/2017) koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici Kžzd-4/2018-3 od 23. siječnja 2019., zajedno s konkretnim olakotnim okolnostima iz aktualnog zahtjeva za obnovu i na temelju navedenoga procijeniti je li skup svih okolnosti takve naravi da bi očito doveo do blaže osude, da su aktualne okolnosti iz zahtjeva postojale u vrijeme izricanja presude. Kada se tako sagledaju činjenice, po stajalištu ovog suda drugog stupnja, ispravan je pristup i zaključak prvostupanjskog suda u pobijanom rješenju da nije ispunjena navedena pretpostavka. Osuđeniku je prvostupanjski sud cijenio olakotnim da nije osuđivan, dok su mu otegotnim cijenjeni posljedice kaznenog djela, društvena opasnost istoga, njegova dob, činjenica da bi kao zrela osoba, koja je uz to i roditelj maloljetnog djeteta slične dobi kao i dijete žrtva, trebao voditi računa o svojim postupcima i posljedicama istih. Sud drugog stupnja je u presudi Kžzd-4/2018-3 prihvatio takva utvrđenja te je osuđeniku, prihvaćajući žalbu državnog odvjetništva, pozivom na potrebu ostvarenja i specijalne i generalne prevencije, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 godine za počinjeno kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. KZ/11. U tom kontekstu, u kojem je okolnost da je osuđenik u vrijeme izricanja presude bio otac maloljetnog djeteta u dobi sličnoj dobi žrtve, cijenjena otegotnom, valja zaključiti kako nesporno utvrđene okolnosti o osuđenikovom roditeljstvu i brizi za oca, koje su nastale naknadno, ipak nisu takve naravi da bi očito dovele do blaže osude. Valja kod toga poći i od naravi kaznenog djela za koje je osuđenik pravomoćno proglašen krivim, raspona kazne za to djelo u vrijeme počinjenja (1 do 10 godina), te utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, pa zaključiti da, sve i da su postojale, u vrijeme izricanja pravomoćne presude, nove okolnosti ne bi očito dovele do blaže osude. Naprotiv, narav kaznenog djela, dob osuđenika, posljedice istoga, kao i okolnost da je osuđenik kao zrela i time, očekivano, odgovornija osoba, koja je uz to otac djeteta slične dobi kao i žrtva, morao voditi računa o posljedicama svojih radnji. Stoga je stajalište ovog suda drugog stupnja, sukladno ispravnom stajalištu prvostupanjskog suda, da nove okolnosti nisu takve naravi da bi očito dovele do blaže osude. U odnosu na sudsku praksu na koju se poziva osuđenik u žalbi valja navesti kako se u pravnom sustavu Republike Hrvatske, koji nije presedanski sustav, ne može staviti znak jednakosti između sličnih, pa niti srodnih predmeta. Osim toga, valja naglasiti kako se priložene odluke viših i Vrhovnog suda, gotovo neizostavno odnose na osuđenike osuđene zbog počinjenja imovinskih kaznenih djela, kod kojih su naknadna rođenja djece cijenjena olakotnim i od utjecaja na kaznu. U tome leži razlika prema situaciji u konkretnom predmetu, u kojem je činjenica roditeljstva osuđeniku cijenjena otegotnom, pa niti naknadno roditeljstvo drugog djeteta ne može dovesti do drugačijeg zaključka i biti očitim razlogom za blažu osudu osuđenika.
8. Pobijano rješenje ispitano je po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, pa kako nisu utvrđene povrede na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti i kako žalba osuđenika nije osnovana, to je odlučeno kao u izreci na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.
U Varaždinu 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke, v.r.
