REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-1390/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac pojedinac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE u Zagrebu, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika METALMINERAL-KAMEN d.d. iz Svete Nedelje, Kerestinec, Svetonedeljska 16, OIB 38656219197, kojeg zastupa punomoćnik Boris Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2118/13 od 10. veljače 2023., 4. travnja 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2118/13 od 10. veljače 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za ponavljanje postupka podnesen 21. veljače 2018. Tako je prvostupanjski sud riješio jer je nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka od 10. veljače 2023. ocijenio da činjenica što je u drugom postupku za isti štetni događaj donesena presuda koja se po utvrđenom pitanju odgovornosti tuženika razlikuje od presude donesene u ovom postupku, a upravo kao posljedica provedenog vještačenja u kojem je vještakovo utvrđenje i zaključak suprotan rezultatima vještačenja provedenog u ovom postupku nije nova činjenica za koju je tuženik saznao nakon pravomoćnog okončanja postupka čije ponavljanje tuženik zahtijeva.
2. Protiv rješenja žalbu je podnio tuženik; tuženik pogrešno u žalbi navodi da on kao tužitelj podnosi žalbu protiv rješenja. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi da je tužitelj vodio nekoliko odštetnih parnica, pojedinačno za godišnje isplate, a u tim je parnicama bilo sporno postojanje tuženikove (objektivne) odgovornosti za radnikovo ozljeđivanje te za nastanak štete (tužiteljeve isplate mirovine). To stoga jer je do ozljeđivanja radnika došlo uslijed njegova neopreznog, ničim izazvanog i nepotrebnog ulaska u radni prostor kojim je prolazila pokretna (samohodna) dizalica noseći kamene ploče. U svim postupcima bila je sporna odgovornost tuženika (ili pak ozlijeđenog radnika) s obzirom na uzrok jer je radnik nepotrebno zakoračio pred dizalicu u kretanju te zapeo petom u radnoj zaštitnoj cipeli pod kotač dizalice. Tako je u jednoj parnici nakon vještačenje pravomoćno utvrđena odštetna odgovornost tuženika, a u drugoj parnici je pravomoćno odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev. Žalitelj smatra da je kod takvog stanja stvari pravno i logično neodrživo da opstanu dvije različite presude s različito ocijenjenom (presuđenom) odgovornosti poslodavca za isti događaj pa je stoga tuženik tražio ponavljanje postupka što je prvostupanjski sud odbio pobijanim rješenjem. Nova presuda nesporno jeste nova činjenica, no postojanje te činjenice ne umanjuje značaj presude kao sudske odluke, ali je u kontekstu ponavljanja postupka relevantno da nova presuda jest nova činjenica. Žalitelj smatra da je osporavanje te nedvojbene činjenice neprihvatljivo te da obrazloženje suda da „se radi o dva zasebna parnična postupka” nije nikakvo obrazloženje. Žalitelj ponavlja da nova presuda predstavlja novu činjenicu u odnosu na predmetno utvrđenje te smatra kako je neodrživo, nepravedno i nelogično da u sustavu opstanu dvije različite presude o istom događaju. Žalitelj stoga predlaže izmjenu pobijanog rješenja i dopuštenje zatraženog ponavljanja postupka.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Tuženikova žalba nije osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
4. Iz spisa proizlazi da je ovaj parnični postupak (u kojem je tužitelj u cijelosti uspio u sporu) pravomoćno okončan 1. prosinca 2017. kada je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Pž-573/15 kojom je odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu poslovni broj P-2118/13 od 5. prosinca 2014. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tuženik drugostupanjsku presudu zaprimio 26. siječnja 2018. te je 21. veljače 2018. podnio prijedlog za ponavljanje postupka (str. 124. - 126. spisa) u kojem se pozvao na odredbu članka 421. stavka 1. točke 10. Zakona o parničnom postupku navodeći da je zaprimio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-672/12 od 31. srpnja 2015. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7028/15 od 28. prosinca 2017. i da ta presuda predstavlja novu činjenicu – tu drugu drugostupanjsku presudu tuženik je zaprimio 8. veljače 2018.. S obzirom na to da je prvostupanjski sud (pravilno) ocijenio da je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka pravovremen u smislu članka 423. stavka 2. Zakona o parničnom postupku i potpun, prvostupanjski je sud taj prijedlog tuženika dostavio tužitelju na očitovanje. Tužitelj se u podnesku od 1. ožujka 2018. protivio tuženikovu prijedlogu za ponavljanje postupka (str. 144. spisa), a nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom poslovni broj III-U-728/2018 od 8. studenoga 2018. odbio ustavnu tužbu (ovdje) tuženika (str. 150, - 153. spisa), prvostupanjski je sud 10. veljače 2023. održao ročište povodom prijedloga za ponavljanje postupka na kojem su obje stranke ostale kod svojih dotadašnjih navoda. Na temelju tako provedenog postupka prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje.
5. Odredbom članka 421. stavka 1. točke 10. Zakona o parničnom postupku je propisano da postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
U konkretnom predmetu, tuženik smatra da time što je u (drugom) postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-672/12 predstavlja novu činjenicu, a koja je činjenica razlog za ponavljanje postupka. Nadalje, prema navedenoj presudi sa str. 127. - 135. spisa proizlazi da je u tom postupku (koji se vodio protiv tuženika) tužitelj bio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (a ne ovdje tužitelj) te da je prema vještačenju vještaka Željka Gavrana sud u tom (drugom) postupku ocijenio da je tuženik proveo sve mjere zaštite na radu. Međutim, u ovom postupku sud prvog stupnja je (također) proveo vještačenje i to po vještaku zaštite na radu Vještačenja Ožanić d.o.o. (u čije ime je vještačenje proveo vještak mr. Ivan Ožanić) koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da prilikom štetnog događaja nisu bile poštovane sve propisane mjere zaštite na radu; premda je tuženik imao određene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, vještak je na ročištu 23. listopada 2014. otklonio te primjedbe, no unatoč tome tuženik je i nadalje ustrajao kod svojih navoda pa ga je sud upitao predlaže li vještačenje po novom vještaku na što je tuženik odgovorio da ne predlaže pogrešno pri tome smatrajući da je prekludiran u predlaganju tog dokaza (str. 84. spisa), a na što je pravilno u svojoj odluci ukazao prvostupanjski sud (kao i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci III-U-728/2018 od 8. studenoga 2018. na str. 153. spisa). Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je u ovom postupku, između ostalog, i na temelju provedenog vještačenja, ocijenio da tuženik nije poduzeo sve potrebne mjere zaštite na radu te je zato donio, za tuženika nepovoljnu, presudu.
6. Prvostupanjski je sud pravilno smatra da sama činjenica što je nakon provedenog (drugog) postupka donesena (drugačija) presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja ne predstavlja činjenicu zbog koje bi se moglo osnovano tražiti ponavljanje postupka. Naime, svaku presudu sud donosi na temelju dokaza koji su se provodili u postupku koji prethodi donošenju te presude te sud sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka po svom slobodnom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Slijedom navedenog, čak i kada se radi o istom štetnom događaju, može se dogoditi da u jednom postupku radi naknade štete tužitelj ne uspije dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, dok u drugom postupku on te pretpostavke uspije dokazati.
Stoga, a kao što to i Ustavni sud Republike Hrvatske navodi u odluci III-U- 728/2018 od 8. studenoga 2018. na str. 153. spisa, okolnost da je u povodu istog štetnog događaja - ozljede na radu radnika, u paralelnom postupku, prvostupanjski sud donio drugačiju odluku te drugačije ocijenio isti štetni događaj, i to kako je razvidno iz tih odluka, izvođenjem različitih dokaza u odnosu na isti štetni događaj, a Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrdio takvu odluku, ne čini osporene presude arbitrarnima. Jednako tako, pravilno je i mišljenje prvostupanjskog suda da ni okolnost što je u drugom postupku nalaz i mišljenje vještaka suprotan zaključcima vještaka iz ovog postupka nije razlog za ponavljanje postupka jer se ne radi o novoj činjenici (a radi postojanje nove činjenice tuženik je predlagao ponavljanje postupka) već o izvedenom dokazu kojim je utvrđena određena činjenica. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pravilno odbio prijedlog tuženika za ponavljanje postupka.
Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.
Zagreb, 4. travnja 2023.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak
Broj zapisa: 9-30857-26891
Kontrolni broj: 0da66-8f70e-e5c10
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Jelena Čuveljak, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
