Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-633/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Miloša Lojena kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Veljka Kučekovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Ž., OIB: …, kao vlasnika O. p. g. S. Ž. iz G. J., zastupanog po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika L. d. Š. OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-11/2020-20 od 17. ožujka 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-11/2020-20 od 17. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi
"1. Tuženik L. d. Š., P. dužan je na ime naknade štete platiti tužitelju S. Ž. iznos od 16.962,40 kuna zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od 1. siječnja 2020. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik L. d. Š., P. dužan je platiti tužitelju S. Ž. iznos od 3.000,00 kuna zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od 1. siječnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju S. Ž. da tuženiku L. d. Š. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.625,00 kuna zajedno sa kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena računajući ove kamate od dana donošenja presude do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj 25. ožujka 2022. zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi mu trošak postupka ili da presudu ukine i vrati na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale 2019. od strane divljači na njegovim usjevima. Radi utvrđenja visine štete na nekretninama koje je tužitelj obrađivao 2019. prvostupanjski sud je odredio očevid na nekretninama za dan 2. listopada 2020. uz sudjelovanje vještaka geodetske struke radi identifikacije nekretnina te vještaka gospodarske struke radi procjene visine štete. Rješenjem od 2. rujna 2020. tužitelj je pozvan na uplatu predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 7.500,00 kn, međutim, tužitelj nije uplatio traženi predujam, već se očitovao da ga neće uplatiti. Utvrđeno je da je tužitelj prije pokretanja postupka angažirao vještaka M. L. iz K. da izvrši procjenu štete, ali iz iskaza toga vještaka koji je saslušan kao svjedok u ovom postupku utvrđeno je da prilikom procjene nije vršio identifikaciju nekretnina, već je obilazio nekretnine koje mu je pokazivao tužitelj, a radi se o desetak nekretnina koje su dislocirane jedne od drugih. Budući da na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi da je šteta nastala upravo na nekretninama koje je tužitelj obrađivao 2019., a tužitelj prije podnošenja tužbe nije pokrenuo postupak osiguranja dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, tj. na kojim točno nekretninama je šteta nastala i o kojim površinama se radi pa je na temelju članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete na usjevima, a slijedom toga i tužbeni zahtjev za isplatu troška angažiranja vještaka prije podnošenja tužbe.
6. Iz žalbenih navoda tužitelja da je počinjena bitna povreda postupka na način da je obrazloženje proturječno i nerazumljivo moglo bi se zaključiti da je tužitelj istaknuo žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je zaključio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi, danim razlozima ni provedenim dokazima, a u presudi su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, tako da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom.
7. U žalbi protiv presude tužitelj je istaknuo žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 10. ZPP-a koji propisuje da sud mora nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova te da je sud dužan onemogućiti svaku zloupotrebu prava u postupku. Smatra da je pozivanje na plaćanje troška predujma za vještačenje u visini polovine iznosa tužbenog zahtjeva protivno članku 10. ZPP-a, a nema niti smisla s obzirom na druge dokaze koji se nalaze u spisu. To iz razloga što je šteta na usjevu kukuruza nastala 2019. pa je nejasno što bi vještak gospodarske struke radio na očevidu 10. lipnja 2021. Smatra da je očevid bilo potrebno provesti samo s mjernikom vještakom u nazočnosti stranaka, kako to proizlazi i iz točke 4. obrazloženja presude. Ističe da je sudska praksa zauzela jasan stav da se privatni nalazi u sudskom postupku mogu koristiti kao dokaz pa kako je vještak za procjenu štete u svom nalazu utvrdio i identificirao nekretnine prema podacima iz A., to nije bilo neophodno da to ponovo čini u ovom postupku geodetski vještak. S obzirom na navedeno da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer sud nije provodio nikakav dokaz niti što se tiče identifikacije nekretnina, niti na visinu štete, a što sve se nalazi u nalazu vještaka kojeg je tužitelj priložio uz tužbu i predložio kao dokaz. Osim toga, da je tužitelj u tužbi predložio saslušanje svjedoka na okolnost mjesta nastanka štete i nastanka same štete, ali da sud ni te dokaze nije provodio.
8. Prethodni žalbeni navodi tužitelja također nisu osnovani. Prema članku 220. stavak 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok prema stavku 2. toga članka sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Identifikacija nekretnina na kojima je nastala šteta činjenica je koja je i po ocjeni ovoga suda važna za donošenje odluke, a jednako je važna i činjenica visine štete, stoga je prvostupanjski sud pravilno odredio provođenje dokaza radi utvrđenja tih činjenica, pri čemu je u smislu članka 220. stavak 2. ZPP odlučio da će se te činjenice utvrditi vještačenjem te je rješenjem od 2. rujna 2020. (točka 5.) pozvao tužitelja na plaćanje predujma. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je rješenje po žalbi tužitelja u tom dijelu potvrđeno odlukom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3932/2020-2 od 10. prosinca 2020. U obrazloženju te odluke drugostupanjski sud je naveo da je iznos predujma za vještačenje, s obzirom na vrijednost predmeta spora i očekivanu složenost vještačenja, relativno visoko odmjeren, međutim, da se radi samo o predujmu te da će konačnu odluku o troškovima vještačenja donijeti sud nakon provedenog vještačenja i ispostavljenog troškovnika od strane vještaka, a ako ostane sredstava da će ista biti vraćena tužitelju. Po mišljenju toga suda da nema mjesta smanjivanju iznosa za predujam.
9. U prethodno opisanoj situaciji tužitelj je, po ocjeni ovoga suda, trebao uplatiti predujam na koji je pozvan, a ako bi uspio u sporu taj iznos bi mu bio dužan platiti tuženik. Prvostupanjski sud je pravilno odredio vještačenje po vještaku geodetske struke kako bi identificirao nekretnine, kao i gospodarskog vještaka radi utvrđenja visine štete, bez obzira na to što predmetnog kukuruza više nije bilo na parceli, jer činjenica visine štete može se utvrditi samo po vještaku te struke. Svjedoci predloženi na okolnost mjesta nastanka štete i nastanka same štete eventualno su mogli biti saslušani na samim nekretninama prilikom očevida, ako bi sud ocijenio da je potrebno provesti i taj dokaz. Protivno navodima žalbe, niti iz priloženog privatnog nalaza niti iz iskaza svjedoka M. L. kojeg je tužitelj privatno angažirao radi procjene štete ne proizlazi da je vještak vršio identifikaciju nekretnina, već proizlazi da je vještačio nekretnine koje mu je pokazivao tužitelj. Što se tiče privatnih nalaza, isti se mogu koristiti u parničnom postupku, ali samo ako se protivna strana s time suglasi. Budući da bez provedenog vještačenja prvostupanjski sud nije mogao utvrditi odlučne činjenice to je po ocjeni ovoga suda pravilno odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP.
10. Zbog navedenoga ovaj sud je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu.
Koprivnica, 4. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Vesna Rep v. r.
