Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž R-65/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice J. P., OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika O. B. dr. I. P., S., OIB: …, iz S., zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici dipl. iur. K. B.- V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-283/2020-15 od 3. ožujka 2023., dana 4. travnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice J. P. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-283/2020-15 od 3. ožujka 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka od 4. siječnja 2022. u iznosu od 3.750,00 kn/497,71 eura, kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogriješio kada je zahtjev tužiteljice odbacio kao nepravovremen jer je tužiteljica sukladno čl. 164. st. 8. Zakona o parničnom postupku u roku od 15 dana od primitka odluke zatražila trošak. Osim toga, i u tužbi je naznačila da potražuje trošak, ali ga nije odredila te ju je stoga sud trebao pozvati da postavi točno određeni iznos parničnog troška. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica u žalbi ne konkretizira prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka pa kako ni ovaj drugostupanjski sud pazeći po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, 80/22, dalje ZID ZPP), ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, to žalba tužiteljice zbog navedenog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.750,00 kn (497,71 EUR) s obrazloženjem da se radi o naknadi troškova te da je stranka dužna, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. i 2. ZPP, određeno navesti troškove za koje traži naknadu što pretpostavlja specifikaciju osnove temeljem koje se troškovi potražuju kao i same visine istih (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-653/2010 od 10. travnja 2013.). Nadalje, da u konkretnom slučaju tužiteljica od trenutka podnošenja tužbe pa do donošenja presude bez održavanja glavne rasprave nije stavila zahtjev za naknadu troškova postupka o kojem je sud trebao odlučiti na jasan i određen način te iste nije specificirala niti po pitanju osnove niti po pitanju visine. Osim toga, da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 164. st. 8. ZPP jer se ta odredba primjenjuje u slučaju povlačenja tužbe (čl. 158. ZPP), kao i pri donošenju presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja, ali ne i presude bez održavanja glavne rasprave kojom je odlučeno u konkretnom slučaju jer se u takvoj situaciji primjenjuju opće odredbe Glave dvanaeste ZPP, odnosno, odredba čl. 164. st. 3. istog Zakona prema kojoj je tužiteljica bila dužna zahtjev za troškove postupka staviti već u podnescima u odnosu na koje traži naknadu.

7. U odnosu na žalbu tužiteljice prvenstveno valja istaći da prvostupanjski sud zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška nije odbacio kao nepravovremen već je isti odbio kao neosnovan.

8. Nadalje, tužiteljica u žalbi navodi da je naznačila i u tužbi da potražuje trošak, ali da ga nije odredila pa da ju je stoga prvostupanjski sud trebao pozvati da postavi točno određeni iznos parničnog troška.

9. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da tužiteljica, kao što to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, nije u tužbi postavila zahtjev za naknadu parničnog troška u smislu odredbe čl. 164. st. 1. i 2. ZPP već je samo općenito navela da traži trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate.

10. Niti u daljnjem tijeku postupka tj. do donošenja presude bez održavanja rasprave 3. siječnja 2022. (l. s. 57-61) tužiteljica nije postavila određeni zahtjev za naknadom parničnog troška već je to učinila tek podneskom od 4. siječnja 2022. (l. s. 62) tj. nakon donošenja presude bez održavanja rasprave.

11. Nije u pravo tužiteljica kada smatra da ju je prvostupanjski sud trebao pozvati da postavi točno određeni iznos parničnog troška jer je tužiteljica od početka ovog postupka zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika tj. stručnoj osobi, a pored toga, ovdje nije riječ o nerazumljivom podnesku pa da bi eventualno došla u obzir primjena odredbe čl. 109. ZPP.

12. Dakle, kako ZPP ne sadrži posebne odredbe o naknadi parničnog troška u slučaju donošenja presude bez održavanja rasprave (čl. 332.a ZPP) to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se u pogledu odluke o troškovima postupka primjenjuju opće odredbe Glave dvanaeste ZPP o troškovima parničnog postupka. Posljedično tome, na odluku o troškovima postupka u ovakvom slučaju primjenjuje se odredba čl. 164. st. 4. ZPP pa je stoga tužiteljica trebala postaviti zahtjev za naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 164. st. 2., kao i po odredbi čl. 164. st. 3. istog Zakona (zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlog o kojem sud treba odlučiti).

13. Stoga, kako iz niti jedne odredbe ZPP ne proizlazi da tužiteljica zahtjev za naknadu troškova postupka okončanog donošenjem presude bez održavanja rasprave može postaviti nakon njezinog donošenja to znači da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

14. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Zadru, 4. travnja 2023.

Sutkinja

Sanja Prosenica