REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 39 Pž-4976/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NANDOR RAJŠLI, OIB 02636365816, Zibelska 23, 44000 Sisak, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Palić i partneri j.t.d. iz Zagreba protiv tuženika LEDA društvo s ograničenom odgovornošću za brodogradnju, trgovinu i turizam u stečaju, OIB 19131454393, Dubrovačka cesta 20, 20260 Korčula, kojeg zastupa stečajni upravitelj Marko Fak iz Zagreba, a on po punomoćniku Lovru Badžimu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđivanja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-23/2021 od 25. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u u Dubrovniku poslovni broj P-23/2021 od 25. listopada 2022. u točkama II. i III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kao neosnovan za utvrđenje osnovanom tražbine u osporenom iznosu od 874.100,71 kn / 116.013,10 EUR kao tražbina prvog višeg isplatnog reda. Točkom II. utvrđuje se osnovanom tražbina Nandora Rajšlija iz Siska, u osporenom iznosu od 15.747,20 kn / 2.090,01 EUR kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, a koja je tražbina prijavljena 5. siječnja 2021. u stečajnom postupku nad tuženikom Leda d.o.o. u stečaju, Korčula (OIB 19131454393). Točkom III. utvrđuje se osnovanom tražbina Nandora Rajšlija iz Siska, u osporenom iznosu od 95.153,51 kn / 12.629,04 EUR kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, a koja je tražbina prijavljena 5. siječnja 2021. u stečajnom postupku nad tuženikom Leda d.o.o. u stečaju, Korčula.

IV. Naloženo je tužitelju u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka tuženiku u iznosu od 39.400,00 kn / 5.229,28 EUR sa zateznom kamatom.

2. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i spis tog suda poslovni broj St-46/2020, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 5. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP).

3. Protiv točaka II. i III. izreke presude, tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, s prijedlogom drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

Žalitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, zapravo da je u potpunosti izostalo valjano obrazloženje odluke.

Tuženik skreće pozornost žalbenom sudu na osnovu prijenosa gore navedenog iznosa od 95.153,51 kn, za koju tužitelj tvrdi da predstavlja Ugovor o ustupu potraživanja od 6. veljače 2019. na iznos od 146.390,00 kn. S obzirom na gore navedeno, tuženik ponavlja da je tužitelj u postupku izjavio kako je vlastitim sredstvima podmirio vjerovnika Hrvoja Tokića i preuzeo njegovu tražbinu prema tuženiku, čime je potvrdio da se ovdje ne radi o tzv. fiducijarnoj cesiji (tj. prijenosu tražbine uz obvezu plaćanja po naplati od treće strane). Tuženik posebno ističe da pomanjkanje bilo kakvog dokaza plaćanja navedenog iznosa tražbine g. Tokića vrlo jasno sugerira kako se ovdje radi o fiktivnom pravnom poslu, odnosno apsolutno prividnom pravnom poslu koji ne proizvodi nikakve pravne učinke prema tuženiku (pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu trebalo odbiti), u odnosu na koji prigovor se naslovni sud u presudi nije posebno osvrnuo, pa je samim time nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prilikom donošenja pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog suda da je utvrdio sve okolnosti potrebne za donošenje zakonite i pravilne odluke. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi, budući da odluka nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje osnovanih tražbina tužitelja I. višeg isplatnog reda u iznosu od 889.847,91 kn i II. višeg isplatnog reda u iznosu od 95.153,51 kn.

10. Iz obrazloženja presude proizlazi da je rješenjem poslovni broj St-46/2020 od 9. studenoga 2020., otvoren stečaj nad tuženikom te iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovni broj St-46/2020 od 17. veljače 2021. i zapisnika sa ispitnog ročišta, da je stečajni upravitelj tuženika osporio tražbinu tužitelja u iznosu 889.847,91 kn jer nije mogao utvrditi osnovanost tražbine, a u iznosu od 95.153,51 kn jer je tražbina otpisana po ranijoj predstečajnoj nagodbi. S obzirom na vrijeme kada je rješenje o osporenoj tražbini objavljeno na e-Oglasnoj ploči suda, pravilno je sud zaključio da je tužba tužitelja pravovremeno podnesena.

11. Prvostupanjski je sud iz ugovora o radu direktora društva (menadžerski ugovor) od 31. ožujka 2017. i dodatak od 1. lipnja 2018., dodatak 2 od 31. prosinca 2018., utvrdio da je pravna priroda ugovora sklopljenog među tužiteljem i pravnim prednikom tuženika prije stečaja naziva „Ugovor o radu direktora društva (Menadžerski ugovor)“; da se ne radi o Ugovoru o radu koji je Zakonom o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje u tekstu: ZOR) predviđen kao osnova zasnivanja radnog odnosa već se iz sadržaja predmetnog Ugovora i iz samog naslova, kojim je utvrđeno kao svrha istoga, uređenje međusobnih prava i obveza potpisnika za vrijeme trajanja mandata tužitelja kao člana uprave društva, pravilno zaključuje da se radi o takozvanom menadžerskom ugovoru. Naime, tumačeći odredbu čl. 4. st. 3. ZOR-a argumentum a contrario predviđena je mogućnost da se pravni status člana uprave uredi i nekom drugom vrstom ugovornog odnosa različitom od ugovora o radu kakav je upravo predmetni menadžerski ugovor.

12. Prema odredbi čl. 138 Stečajnog zakona koji je bio na snazi u trenutku utvrđivanja tražbina u stečajnom postupku („Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje u tekstu: SZ) u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze: tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale do otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa, tražbine proračuna, zavoda ili fondova u skladu s posebnim propisima u visini pripadajućeg dijela ukupnog troška plaće ili naknade plaće, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti. U tražbine drugoga višega isplatnog reda ulaze sve ostale tražbine prema dužniku, osim onih koje su razvrstane u niže isplatne redove.

13. Prema odredbi čl. 270. SZ-a u parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

14. Slijedom navedenog, kako je tužiteljeva tražbina koju on u tužbenom zahtjevu (sud odlučuje unutar postavljenog zahtjeva) traži utvrditi osnovanom kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda, nije tražbina prvog višeg isplatnog reda sukladno Stečajnom zakonu jer se radi o ostalim tražbinama, tražbinama iz menadžerskog ugovora, a ne iz radnog odnosa, niti otpremnini iz radnog odnosa, sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev u tom dijelu za iznos 874.100,71 kn, kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda jer navedeno predstavlja tražbinu drugog višeg isplatnog reda.

15. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda dio koji se odnosi na prava iz radnog odnosa odnosno za neisplaćene plaće za siječanj u iznosu od 9.788,80 kn i neisplaćene plaće za veljaču 2020. u iznosu od 5.958,40 kn, odnosno ukupno iznos od 15.747,20 kn, jer potraživanje za plaću ima karakter potraživanja iz radnog odnosa (točka II. izreke presude). Sud pravilno nije prihvatio zahtjev u pogledu traženja zateznih kamata na ukupan iznos jer tužitelj nije ni dokazao ni obrazložio što i od kada i zašto potražuje niti priložio kod prijave tražbine da bi sud mogao o tome odlučivati.

16. U odnosu na zahtjev od 95.153,51 kn kao tražbina II. višeg isplatnog reda, sud je utvrdio iz zapisnika i rješenja u stečajnom spisu da je stečajni upravitelj tuženika u stečajnom postupku osporio, navodeći da je tražbina otpisana po ranijoj predstečajnoj nagodbi. Tuženik ne spori da predstečajna nagodba nije bila uspješna te da je rezultirala stečajem tuženika. Sud je iz pregleda isprava u spisu, stečajnog spisa i ugovora o ustupu potraživanja od 6. veljače 2019., utvrdio da je odvjetnik Hrvoje Tokić ustupio svoje potraživanje prema tuženiku koje je prijavio u predstečajnom postupku nad dužnikom / tuženikom i koja tražbina je u tom postupku priznata i djelomično otpisana. Međutim, kako iz spisa ne proizlazi da je tražbina odvjetnika Hrvoja Tokića koja je sada prenesena na tužitelja prestala plaćanjem ili na neki drugi način, a kako je otvoren stečajni postupak, te predstečajni postupak nije u svojoj svrsi uspio, sud je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu gdje se traži utvrditi iznos od 95.153,51 kn kao tražbina II. višeg isplatnog reda, bez obzira na to što je tražbina u tom dijelu otpuštena. Da je predstečajni postupak bio uspješan vjerovnicima iz navedenog postupka kojima su tražbine bile utvrđene doista bi bio otpušten dio potraživanja, ali kako u ovom parničnom postupku nije sporno da predstečajni postupak nad dužnikom nije bio uspješan i ispunio svoju svrhu te je došlo do otvaranja stečaja nad tuženikom kao dužnikom, tražbina odvjetnika Hrvoja Tokića ima se priznati u cijelosti i bez otpuštenog dijela u predstečajnom postupku, a koji dio je upravo utuženi dio prenesen na tužitelja.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o tužbenom zahtjevu za što je dao valjane razloge u obrazloženju svoje odluke kada je utvrdio da je tužiteljevo osporavanje tuženikove tražbine neosnovano.

18. Žalbeni navodi svode se na ponavljanje prigovora iznesenih tijekom prvostupanjskog postupka, a koje prigovore je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

19. Slijedom iznesenog ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te odlučio o tužbenom zahtjevu.

20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tužitelj niti ne osporava pravilnost obračuna troška.

21. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st.

1. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama II. i III. njezine izreke.

Zagreb, 4. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović