Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 23 Gž R-21/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Tihane Marije Miladin, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Horvat Mataić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz V. G., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o. iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1184/2020-8 od 30. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 4. travnja 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1184/2020-8 od 30. rujna 2020.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 52.848,50 kn sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn sa zateznom kamatom od 30. rujna 2020. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv presude tuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuje trošak sastava odgovara na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom materijalnih troškova u razdoblju od 30. siječnja 2018. pa do 29. siječnja 2020, na temelju Ugovora o radu sklopljenog između stranaka 29. siječnja 2018. i Dodatka tom Ugovoru.
7. Tuženik u žalbi ponavlja tijekom postupka istaknute navode da tužiteljica nema pravo na isplatu materijalnih troškova jer nije uredno vodila evidenciju materijalnih troškova te nije ostvarila propisani postotak realizacije plana, pri čemu se poziva na odredbe Pravilnika o radu interne prodajne mreže iz 2018. i 2019. Nadalje tuženik smatra da se sukladno odredbama Pravilnika o radu interne prodajne mreže iz 2018. i 2019. za mjesece u kojima je ostvareno pravo na isplatu materijalnih troškova oni moraju umanjiti za iznos od 610,00 kn koji odgovara iznosu naknade za troškove prijevoza tužiteljice s posla i na posao.
8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da su stranke 29. siječnja 2018. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je tužiteljica zaposlena na radnom pod šifrom … - Savjetnik za osiguranje u organizacijskoj jedinici koja se bavi poslovima prodaje osiguranja,
- da je člankom 6. stavak 1. toga Ugovora ugovoreno je da će tuženik tužiteljici za obavljene poslove iz čl. 2 tog Ugovora isplaćivati: osnovnu plaću utvrđenu čl. 72 Kolektivnog ugovora za radnike kojima se plaća obračunava temeljem provizije; varijabilni (provizijski) dio plaće temeljem obračuna provizije (naknade) prema odredbama Pravilnika o radu i naknadi za obavljanje poslova prodaje, odnosno zastupanja u osiguranju interne prodajne mreže te dodatak na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom. Istim čl. u st. 2 ugovoreno je da će iznimno od prethodnog stavka, društvo (tuženik) radniku (tužiteljici) isplaćivati fiksni dio plaće u razdoblju od 30. siječnja 2018. do 29. siječnja 2020. u iznosu od 3.600,00 kn bruto, uz isplatu materijalnih troškova u iznosu od 2.000,00 kn mjesečno. Osim toga, u citiranom čl. 6 u st. 3 ugovoreno je da su ugovorne strane suglasne da ukupno isplaćena plaća radnika ovisi o produkciji radnika te da je potpisom tog Ugovora radnik suglasan da će da će izvršavati osobni plan premije koji će se utvrđivati za svaku kalendarsku godinu.
- da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o radu kojim je u čl. 2 st. 2 propisano da će iznimno od prethodnog stavka društvo radniku isplaćivati fiksni dio plaće u razdoblju od 30. siječnja 2018. do 30. siječnja 2020. u iznosu od 3.600,00 kn bruto, uz isplatu materijalnih troškova u iznosu od 2.500,00 kn mjesečno.
- da Ugovorom o radu i Dodatkom tome ugovoru nije propisana obveza tužiteljice da vodi evidenciju materijalnih troškova, da nije propisano da obveza isplate materijalnih troškova ovisi o realizaciji plana prodaje, niti je propisano da s materijalni troškovi umanjuju za troškove prijevoza,
- da je Pravilnik o radu interne prodajne mreže (Pravilnik 18) tuženik donio 22. veljače 2018., da je Pravilnik o radu interne prodajne mreže (Pravilnik 19) tuženik donio 07. veljače 2019., dakle oba Pravilnika su donesena nakon sklapanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme s tužiteljicom dana 29.01.2018.
9. Činjenično stanje na kojem je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer je ono temeljeno na valjanoj, iscrpnoj i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, pa navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište o osnovanosti zahtjeva tužiteljice nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima.
10. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 9 st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14 - u daljnjem tekstu ZR) kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
11. Kako su Pravilnici 18 i 19 doneseni nakon sklapanja Ugovora o radu na kojem tužiteljica temelji zahtjev za isplatom materijalnih troškova, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se kod donošenja odluke ima li tužiteljica pravo na isplatu ugovorenih materijalnih troškova primjenjuju odredbe čl. 6. st. 2. Ugovora o radu i čl. 2. st. 2. Dodatka tom ugovoru koji predstavljaju najpovoljnije pravo za tužiteljicu.
12. Žalbene navode tuženika da Pravilnik iz 2016., koji je bio na snazi u trenutku sklapanja Ugovora o radu sadržavao iste odredbe kao i Pravilnici iz 2018. i 2019., ovaj sud nije razmatrao, jer tuženik tijekom postupka nije isticao navedenu činjenicu niti je dostavio u sudski spis Pravilnik iz 2016., a u žalbi se ne mogu isticati nove činjenice niti predlagati novi dokazi (čl. 352. st. 1. ZPP).
13. Neosnovano se tuženik u žalbi poziva na primjenu odredbe članka 14. Ugovora o radu navodeći da je istim propisano da se na Ugovor o radu primjenjuje Pravilnik o radu. Naime, odredbom članka 14. Ugovora o radu propisano je da će se sva druga prava i obveze iz radnog odnosa koja nisu navedena u ovom Ugovoru ostvarivati sukladno Pravilniku o radu, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku oradu naknadi za obavljanje poslova prodaje, odnosno zastupanja u osiguranju kao i svi drugi akti Društva.
14. Kako je ranije citiranom odredbom članka 6. st. 2. Ugovora o radu i člankom 2. st. 2. Dodatka tom ugovoru uređeno pravo tužiteljice na isplatu materijalnih troškova, a člankom 14. Ugovora o radu propisano je da će se Pravilnik primjenjivati na ona prava iz radnog odnosa koja nisu navedena u Ugovoru, nema mjesta primjeni Pravilnika kako to pogrešno smatra žalitelj.
15. Žalitelju valja ukazati da je ugovor o radu dvostrano obvezni ugovor koji se može mijenjati samo suglasnom voljom obiju ugovornih strana, tj. i poslodavca i radnika. Kako u konkretnom slučaju stranke nisu sporazumno izmijenile odredbe članka 6. st. 2. Ugovora o radu i članka 2. st. 2. Dodatka tom ugovoru prema kojoj je tuženik dužan tužiteljici isplaćivati materijalne troškove u mjesečnom iznosu od 2.500,00 kn u utuženom razdoblju, tužiteljica ima pravo na isplatu utuženog iznosa.
16. Odluka o troškovima postupka također je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).
17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1 ZPP.
18. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.
U Zagrebu, 4. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić, v.r.
