REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Split

Pr- 7072/2021-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. Š.-M., OIB:…,

S. D., …, kojeg zastupa punomoćnik N. I.,

odvjetniku u O. d. I. & p. d.o.o., protiv tuženika

A. e. C. d.o.o., OIB: …, K. S., …, kojeg zastupa zakonski zastupnik Z. B., a njega punomoćnik

D. G., odvjetnik u S., radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 13. veljače 2023. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 3. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 2021., a kojom odlukom je tužitelju otkazan ugovor o radu, nezakonita i nedopuštena.

II Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, vratiti tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

III Dužan je tuženik, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 30. rujna 2021. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odluke o otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi kako je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu člana uprave – direktora sklopljenog dana 6. 5. 2020., a tuženik je je dana 20. 8. 2021. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojom se radniku G. Š. M. otkazuje ugovora o radu sklopljen dana 6. 5.2020. na mjestu član uprave

– direktor, a zbog toga što je na Izvanrednoj Skupštini društva A. E.

C. d.o.o. od 27. svibnja 2021. donesena odluka kojom se opoziva član uprave G. Š.-M..

Navodi se kako je točno da je na Izvanrednoj Skupštini društva A. E.

C. d.o.o. 27. svibnja 2021. donesena odluka kojom se opoziva član uprave G. Š.-M., ali navedena činjenica nije razlog za otkaz Ugovora o radu.

Tužitelj je za vrijeme dok je obnašao dužnost direktora društva zastupao društvo, međutim, obavljao je i niz drugih poslova koji nisu i ne moraju biti u vezi s članstvom u upravi, a za kojim poslovima kod tuženika nije prestala potreba. Ističe kako je tužitelj jedini zaposlenik u društvu koji je ovlašten pregovarati s poslovnim partnerom Poslodavca društvom A. N. d.o.o. kao i francuskim partnerom,

suradnja s kojima je od ključnog značaja za poslovanje tuženika, budući da navedeni partneri jedini vrše otkup proizvoda tuženika. Štoviše, upravo je Ugovorom o radu kao jedna od obveza tužitelja navedena „komunikacija s s klijentima iz F.

radi prodaje tvrtkinih proizvoda, održavanja i unapređenja posla, korekcije mogućih pogrešaka i sl., a da bi tužitelj obavljao gore navedeni zadatak nije nužno da bude član uprave, a nitko drugi osim njega kod tuženika to ne radi niti može raditi. Stoga su netočni navodi iz obrazloženja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kako je opozivom s mjesta člana uprave prestala potreba za radom tužitelja. Tužitelj je dana 8. rujna 2021. podnio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 2021., a kojom odlukom je tužitelju otkazan ugovor o radu, nezakonita i nedopuštena, uz nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, sve to uz potraživanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik prvenstveno se ističe prigovor zastare, odnosno prekluzije budući da Zahtjev za zaštitom povrijeđenog prava niti tužba nisu podneseni u skladu sa zakonskim rokovima. Navodi kako je nesporno da je među strankama zaključen Ugovor o radu člana uprave – direktora dana 06.05.2020.g., a u članku 3. Ugovora o radu člana uprave stranke stipuliraju kako tim Ugovorom o radu sporazumno utvrđuju prava, obveze i ovlasti Člana uprave – Direktora za poslove prodaje na f. tržištu, pregovora s kupcima i nabave materijala za termoformiranje te izvršne poslove, a čl. 6. Ugovora o radu stipulirano je koje će poslove Član uprave- Direktor u okviru svojih ovlasti obavljati. U društvu s ograničenom odgovornošću ZTD vođenje poslova društva povjerava upravi, te tekuće vođenje poslova spada u nadležnost uprave. U konkretnom slučaju Glavna skupština društva donijela je odluku o proširenju uprave za još jednog člana (tužitelja) te je sukladno tome s njim (tužiteljem) zaključen Ugovor o radu za obavljanje poslova člana uprave direktora, a čl. 6. Ugovora o radu navedene su ovlasti člana uprave – direktora, a radi se o klasičnom vođenju poslova društva pa tako i „komunikacija s klijentima iz F. radi prodaje tvrtkinih proizvoda, održavanja i unapređenja posla, korekcije mogućih pogrešaka i sl.” nije ništa što i inače ne predstavlja domenu vođenja poslova društva od strane člana uprave. Navodi kako je potpuno nebitno je li tužitelj navedene poslove mogao raditi i bez da bude član uprave (što je svakako netočno jer je i upisan u sudski registar kao član uprave društva da bi imao legitimitet prilikom razgovora s trećim fizičkim i pravnim osobama) jer je činjenica da je s njim zaključen Ugovor o radu člana uprave direktora, a temeljem odluke Glavne skupštine društva, a činjenica je i da tužitelj nije obavljao svoj posao za koji je zaključen Ugovor o radu zbog čega je na Izvanrednoj skupštini društva održanoj dana 27. 5. 2021. u javnobilježničkom uredu A. Z. u S. jednoglasno donesena Odluka o

opozivu člana uprave G. Š. M. te je Upravi društva naloženo od

strane Glavne skupštine da poduzme sve potrebne radnje kako bi se navedena promjena evidentirala kod sudskog registra nadležnog trgovačkog suda. Po tuženiku već sama činjenica da je na zakonom propisan način od strane ovlaštenog tijela društva tuženika donesena odluka o opozivu tužitelja s mjesta člana uprave i da je ta odluka provedena u sudskom registru, a na koju odluku se tužitelj nije žalio, upućuje na neosnovanost tužbe. Opozivom s mjesta člana uprave tužitelj je izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga, a budući da su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu, opozivom je prestala potreba za njegovim radom čime je ostvaren organizacijski razlog za redovito otkazivanje tužitelju ugovora o radu, radi čega se tužba ukazuje neosnovanom.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. 8. 2021., ugovora o radu člana uprave- direktora od 6. 5. 2020., zahtjeva za zaštitu prava od 8. 9. 2021., prijedloga mirnog rješenja međusobnih odnosa od 7. 12. 2020., zapisnika sa sjednice Izvanredne skupštine trgovačkog društva A. E. C. d.o.o. od 27. 5. 2021., povratnice-

obavijesti od prijemu od 25. 8. 2021., spisa Trgovačkog suda u Splitu br. P-531/2021, saslušanjem svjedoka S. L. i D. L., te saslušanjem tužitelja i zz

tuženika kao parbenih stranaka pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da su tužitelj i tuženik dne 6. 5. 2020. sklopili ugovor o radu člana uprave-direktora na neodređeno vrijeme za radno mjesto člana uprave/Direktora za poslove prodaje na f. tržištu, pregovora s kupcima i nabave materijala za termoformiranje te izvršne poslove;

- da je tužitelj opozvan s funkcije člana uprave - direktora Odlukom tuženika od 27. svibnja 2021.;

- da tužitelj Odluku o opozivu s funkcije člana uprave - direktora nije osporavao;

- da je odlukom o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. 8. 2021. tužitelju otkazan ugovor o radu zbog organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz);

- da je tužitelj dne 8. rujna 2021. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava navodeći kako prilikom donošenja odluke o otkazu poslodavac nije uzeo u obzir sve činjenice, jer činjenica da je opozvan kao član uprave društva ne dovodi do prestanka potrebe za njegovim radom jer je isti obavljao i niz drugih poslova koje nisu i ne moraju biti u vezi s članstvom u upravi, dakle da ne postoji zakonom propisani razlog za otkaz ugovora o radu;

- da tuženik nije odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika.

5.. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno prijeporno je je li tuženik imao opravdani razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju. Osim toga, prijeporna je i osnovanost istaknutog prigovora prekluzije.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenom Odluke tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. 8. 2021. i zahtjev za vraćanje tužitelja na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu.

8. Odredbom čl. 115. st.1. toč.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a st. 2. pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9. Tuženik je u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. 8. 2021. naveo kako se tužitelju otkazuje ugovor o radu člana uprave-direktora iz razloga što je na Izvanrednoj Skupštini društva A. e. C. d.o.o.od 27. 5. 2021. donesena odluka kojom se opoziva član uprave društva A. e. C.

d.o.o. G. Š.- M.. Iz obrazloženja odluke proizlazi kako je opozivom s

mjesta člana uprave društva A. e C. d.o.o. , radnik-član uprave izgubio pravo voditi poslove društva A. et C. d.o.o. i zastupati ga, a budući da su mu to bile obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu, to je opozivom prestala potreba za njegovim radom čime je ostvaren organizacijski razlog za redovito otkazivanje radniku – članu uprave ugovora o radu.

9.1. Dakle, tuženik je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju obrazložio razlozima tužiteljeva opoziva člana uprave društva, čime je prestala potreba za njegovim radom.

10. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako su zz tuženika i on bili vlasnici A. et C. d.o.o. svaki po 50%,a prije toga je radio poslove kao zastupnik firme A. iz Z., koje zastupništvo je prenio u firmu A. e. C. d.o.o. ZZ tuženika i on prešli su u 2018. u proširenje firme, u proizvodnju, a tada su i dvojica partnera S. L. i D. L. ušli u firmu i postali suvlasnici firme. U 2019. i 2020. bili su pokušaji proizvodnje, posudica za jogurt, koji nisu uspjeli. Navodi kako je imao sklopljen ugovor o radu kao direktor prodaje, dok su njemu iza leđa napravili ugovor o zastupanju A. za F. tržište, za koji ugovor je naknadno saznao. U 4. ili 5. mjesecu 2020. tražila su sva trojica suvlasnika od njega da od A. Z. traži papir da su oni izvoznici za F. tržište, što nije točno i tu su nastali problemi jer nije želio raditi protiv A. i protiv sebe, a to nije ni bio posao koji je odrađivao za A.. U 5. mjesecu 2020. dobio je preporučeno pismo da više nije direktor, jer je Skupština odredila da radi protiv firme, izglasali su i opozvali ga s mjesta člana uprave, a 3 mjeseca poslije su mu dali otkaz.

11. ZZ tuženika Z. B. u svom stranačkom iskazu navodi kako su 2012. na prijedlog G. Š.-M. osnovali firmu A. e. C. d.o.o. radi

zastupanja Z. A. d.o.o. na F. tržištu, a koji je proizvodio aluminijske poklopce za mljekarsku industriju, da bi tijekom vremena krenula njih dvojica u proizvodnju čašica za jogurt. Tada su dopustili D. i S. L., koji su donijeli u tvrtku potreban kapital da bi im banka dala kredit, da uđu u tvrtku i postanu suvlasnici tvrtke za 25 %, dok su tužitelj i on bili za po 37,5 %. Skupština je opozvala tužitelja s mjesta člana uprave isključivo iz razloga što nije obavljao poslove definirane njegovim ugovorom o radu člana uprave i samim time više nije imao pravo zastupati firmu, budući da su to bili uvjeti odnosa definirani ugovorom o radu člana uprave, te je prestala potreba za njegovim poslom i stvorili su se organizacijski razlozi za otkaz ugovora o radu člana uprave. Tužitelj nije pobijao odluku skupštine o otkazu ugovora o radu člana uprave to je ta odluka uredno provedena na Trgovačkom sudu. Prema ugovoru o radu člana uprave sklopljenom između tužitelja i tuženika jedna od tužiteljevih obveza bila je komunikacija s F. kupcima i s A. d.o.o. Z., međutim, A. d.o.o. raskinuo je ugovor s tuženikom, u kojem raskidu je sudjelovalo tužitelj, a da od nijedne tvrtke u F. nisu dobili odgovor što ne valja s njihovim proizvodima i zašto ih ne žele kupiti i to je bio jedan od razloga zašto je tužitelju otkazan ugovor. Isto tako tužiteljeva obveza je bila sudjelovati u izradi odluka i drugih akata da bi se donosile odluke na glavnoj skupštini, a on u tome nije sudjelovao, dakle, nije radio svoj posao definiran ugovorom.

12. S. S. L., suvlasnik tvrtke A. e. C. d.o.o., u svom iskazu

navodi kako je donesena odluka skupštine da se opoziva tužitelj s mjesta člana uprave i otkazan mu je ugovor o radu na mjestu člana uprave jer tu funkciju više ne obavlja. Prestala je potreba za tim radnim mjestom i to radno mjesto člana uprave je ukinuto, a nitko drugi nije zaposlen na to radno mjesto, dok je tužitelj ugovor o radu dobio isključivo za radno mjesto člana uprave.

13. Iz iskaza svjedoka D. L., suvlasnik tvrtke A. e. C. d.o.o.,

proizlazi kako se Skupština društva našla i razriješila tužitelja s mjesta direktora i iza toga je dobio poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Navodi kako tužitelj nije htio potpisati izjavu o političkoj izloženosti i samim time se nije moglo ići u realizaciju kredita s bankom što bi uzrokovalo likvidaciju društva, dakle tužitelj da je radio protivno interesima društva, jer cilj firme nije da se likvidira već da posluje. Zbog toga je razriješen s mjesta direktora – člana uprave društva i nakon što je razriješen s mjesta direktora, a time više nije mogao zastupati društvo, a zaposlen je da zastupa društvo.

14. U konkretnom slučaju, tužitelj je s tuženikom imao sklopljen ugovor o radu člana uprave-direktora za obavljanje poslova prodaje na francuskom tržištu, pregovora s kupcima i nabave materijala za termoformiranje te izvršne poslove, međutim, taj je ugovor u sebi sadržavao i uglavke ugovora o radu prema odredbama Zakona o radu. Uvidom u ugovor o radu sklopljenom između tužitelja i tuženika nesumnjivo je utvrđeno da je taj ugovor imao elemente menadžerskog ugovora (što proizlazi iz činjenice da je tužitelj radio poslove člana uprave), ali i ugovora o radu (sve ostale odredbe ugovora predstavljaju klasične odredbe ugovora o radu, što se očituje u tome da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme, o korištenju godišnjeg odmora, odredbe kojima se regulira visina plaće, dnevni odmor, pozivanje na prava iz kolektivnog ugovora) pa se na otkaz takvog ugovora o radu primjenjuju odredbe Zakona o radu.

15. Tužitelj je opozvan s funkcije člana uprave – direktora (članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave, a opoziv je valjan sve dok se pravomoćnom sudskom odlukom ne utvrdi suprotno) odlukom od 27. svibnja 2021. i opozivom mu je prestalo svojstvo člana uprave – direktora, ali činjenica da je tužitelj opozvan s funkcije člana uprave nema utjecaja na prava člana uprave iz ugovora kojeg je on sklopio s društvom, jer društvo i član uprave mogu slobodno ugovorom urediti svoje međusobne odnose, kao što je ovdje ugovorom o radu člana uprave, a koji ugovor može prestati na jedan od načina propisanim za prestanak ugovora o radu, a u ovom slučaju ugovor o radu je prestao otkazom.

16. Dakle, ugovor o radu sklopljen između društva (tuženika) i člana uprave (tužitelja) nije prestao odlukom o opozivu s funkcije člana uprave, jer nakon opoziva s funkcije člana uprave (27. svibnja 2021.) među strankama je ostao sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je u ovom slučaju prestao redovnim otkazom-odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Otkazivanje ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom sukladno odredbi čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a moguće je samo ako je za to tuženik imao opravdani razlog i to ako je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga.

16.1. Otkaz je tužitelju dan, kako proizlazi iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zbog toga što je na Izvanrednoj skupštini društva tuženika donesena odluka o opozivu člana uprave društva (jer je po tuženiku tužitelj po ugovoru o radu bio u obvezi obavljati samo dužnosti člana uprave i drugih radnih obveza nema), a opozivom je tužitelj izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga, odnosno prestala je potreba za njegovim radom. Iz iskaza zz tuženika proizlazi kako je tužitelju dan otkaz isključivo iz razloga što nije obavljao poslove definirane ugovorom o radu člana uprave i samim time nije više imao pravo zastupati društvo, čime je prestala potreba za njegovim radom, te da tužitelj nije obavljao komunikaciju s tvrtkama iz F., da je učinio da se izgubi ugovor u A. d.o.o, da je

trebao zastupati tuženika po odredbama društvenog ugovora i Zakona o trgovačkim društvima, a nije ju zastupao, da je trebao izvršavati odluke skupštine i donositi odluke koje se temelje na zakonu, aktima društva i stručnoj spremi, a što nije izvršavao, dok iz iskaza svjedoka S. L. proizlazi da je prestala potreba za radnim mjestom člana uprave i to radno mjesto je ukinuto, a i iz iskaza svjedoka D. L. proizlazi kako tužitelj nije htio potpisati izjavu o političkoj izloženosti pa se zbog toga nije moglo ići u realizaciju kredita s bankom što bi uzrokovalo likvidaciju društva, te da je tužitelj radio protivno interesima društva (jer cilj društva nije da se likvidira, već da posluje), a zbog čega je razriješen s mjesta člana uprave-direktora tuženika. Dakle, iz njihovih iskaza se može iščitati kako se radi o skrivljenom ponašanju tužitelja jer po njima tužitelj nije obavljao ugovorom preuzete poslove i radio je protivno interesima društva, a ne o prestanku potrebe za obavljanjem njegovog posla zbog organizacijskih razloga.

17. Po ocjeni ovog suda, ovdje se radi o nesuglasicama između četiri suvlasnika društva A. e C. d.o.o. – tuženika (s jedne strane tužitelj, a s druge strane zz tuženika, te svjedoci S. i D. L.), a ne o prestanku potrebe za radom tužitelja, jer je očito, a kako proizlazi i iz iskaza tužitelja, koji iskaz sud prihvaća kao iskren i vjerodostojan, do sukoba između suvlasnika došlo je kada tužitelj nije želio raditi protiv A. d.o.o. i protiv sebe i kada ih je upozoravao na nepravilnosti u radu društva (tužitelj je tražio da se sve ispita i našli su se "falši putni nalozi" na njegovo ime na mjestima gdje nije nikada bio; da ga je vozio vozač kojega nikada nije vidio; bio je nezadovoljan što u razdoblju od 2018.-2020. nisu imali nikakav proizvod koji bi se mogao prodavati, te je upozoravao preostalu trojicu suvlasnika da je previše čekanja za kupce koji su naručili proizvode, a nisu ih dobili i da ih ne mogu varati).

18. Imajući u vidu prednje, materijalne dokaze, iskaze parničnih stranaka, te svjedoka, ovaj sud dolazi do zaključka da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu tužitelju. Iz iskaza zz tuženika, kao i svjedoka S. i D. L. proizlazi kako tužitelj nije radio svoj posao definiran

ugovorom o radu, a kako je opozvan s mjesta člana uprave-direktora i nije mogao više zastupati društvo, zašto je jedino po njima i bio zaposlen, a ne da je prestala potreba za obavljanjem njegovog posla. Opozivanje s mjesta člana uprave ne predstavlja razlog otkazivanja ugovora o radu ako nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 115. st.1. ZR-a – da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla koji je obavljao tužitelj zbog organizacijskih razloga, a to ovdje nije slučaj. Člankom 6. ugovora o radu člana uprave-direktora od 6. 5. 2020. ugovoreno je da će Član uprave - Direktor u okviru svojih ovlasti obavljati poslove komunikacije s klijentima iz F. radi prodaje tvrtkinih proizvoda, održavanja i unapređenja posla, korekcije mogućih pogrešaka i sl., zastupati društvo sukladno odredbama Društvenog ugovora i Zakona o trgovačkim društvima, sudjelovati u pripremi odluka i svih akata potrebnih za odlučivanje na glavnoj skupštini društva, i izvršavati odluke skupštine, donositi odluke iz svoje nadležnosti sukladno zakonskim propisima i aktima poslodavca i obavljati druge poslove iz svoje nadležnosti, sukladno Društvenom ugovoru, zakonu i stručnoj spremi, dakle tužitelj je obavljao poslove sukladno ugovoru o radu i neovisno o svom članstvu u upravi društva.

19. Prema odredbi čl. 135. st.3. ZR-a postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu mora dokazati poslodavac, a tuženik, po mišljenju ovog suda, u ovom slučaju to nije dokazao. S obzirom na to da tuženik nije dokazao na konkretan i argumentiran način da postoje organizacijski razlozi za poslovno uvjetovani otkaz, odnosno nije dokazao da je kod tuženika prestala potreba za obavljanjem baš tog određenog posla koji je obavljao tužitelj, a iz kojih razloga je tužitelju otkazan ugovor o radu, to je valjalo tužbeni zahtjev za utvrđenje da je odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 2021. nedopuštena, a time i zahtjev za vraćanje na radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, prihvatiti i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude.

20. Tuženik tvrdi kako je tužitelj tužbu podnio nepravodobno, odnosno istakao je prigovor prekluzije, a koji prigovor po ocjeni ovog suda nije osnovan.

21. Naime, odredbom čl. 133. st.1. ZR-a određeno je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava; st. 2. istog članka ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

22. Tužitelj je odluku o otkazu ugovora o radu od 20. kolovoza 2021. zaprimio 25. kolovoza 2021., što je razvidno i iz povratnice-obavijesti o uručenju, a zahtjev za zaštitu prava podnio je tuženiku dne 8. rujna 2021 pa kako tuženik u roku od 15 dana od zaprimanja tužiteljevog zahtjeva tom zahtjevu nije udovoljio, to je tužitelj u daljnjem roku od 15 dana dne 30. rujna 2021. podnio predmetnu tužbu, što znači da je tužba podnesena u zakonskom roku.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) pa je tužitelju, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje: Tarifa) te popisu troška, priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 398,17 eura/3.000,00 kn, uvećano za iznos od 99,54 eura/750,00 kn na ime PDV-a, ukupno iznos od 497,71 eura/3.750,00 kn (točka III. izreke presude).

Split, 3. travnja 2023.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika