Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-77/2021.-27.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Kutini, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz R., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz K. protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. Č., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave 20. veljače 2023., u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužitelja osobno, te objave presude, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 3. travnja 2023.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice, kako je to naznačeno u podnesku od 1. veljače 2023. (list 128 spisa)

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9011033009, koji su dana 21. veljače 2006. sklopili tužiteljica M. L., OIB: …, K., kao korisnik kredita i tuženik P. B. Z. d.d., Z., OIB: …, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d. Z., OIB: …, da tužiteljici M. L., OIB: …, K., isplati iznos od 2.818,40 EUR / 21.235,21 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- 12,83 EUR/ 96,70 kuna od 31.10.2008.

- 13,91 EUR/ 104,83 kuna od 31.12.2008.

- 16,53 EUR/ 124,55 kuna od 31.01.2009.

- 17,68 EUR/ 133,20 kuna od 28.02.2009.

- 14,07 EUR/ 106,02 kuna od 31.03.2009.

- 14,64 EUR/ 110,34 kuna od 30.04.2009.

- 9,95 EUR/ 74,94 kuna od 31.05.2009.

- 5,94 EUR/ 44,73 kuna od 30.06.2009.

- 6,84 EUR/ 51,50 kuna od 31.07.2009.

- 9,14 EUR/ 68,90 kuna od 31.08.2009.

- 8,89 EUR/ 66,96 kuna od 30.09.2009.

- 6,68 EUR/ 50,34 kuna od 31.10.2009.

- 10,81 EUR/ 81,42 kuna od 30.11.2009.

- 13,82 EUR/ 104,10 kuna od 31.12.2009.

- 18,66 EUR/ 140,56 kuna od 31.01.2010.

- 17,39 EUR/ 131,06 kuna od 28.02.2010.

- 23,64 EUR/ 178,14 kuna od 31.03.2010.

- 22,28 EUR/ 167,85 kuna od 30.04.2010.

- 25,13 EUR/ 189,34 kuna od 31.05.2010.

- 44,05 EUR/ 331,87 kuna od 30.06.2010.

- 40,01 EUR/ 301,43 kuna od 31.07.2010.

- 50,91 EUR/ 383,58 kuna od 31.08.2010.

- 47,40 EUR/ 357,17 kuna od 30.09.2010.

- 39,98 EUR/ 301,22 kuna od 31.10.2010.

- 54,34 EUR/ 409,40 kuna od 30.11.2010.

- 72,22 EUR/ 544,11 kuna od 31.12.2010.

- 59,89 EUR/ 451,26 kuna od 31.01.2011.

- 64,36 EUR/ 484,95 kuna od 28.02.2011.

- 58,36 EUR/ 439,68 kuna od 31.03.2011.

- 59,26 EUR/ 446,49 kuna od 30.04.2011.

- 83,15 EUR/ 626,51 kuna od 31.05.2011.

- 84,76 EUR/ 638,62 kuna od 30.06.2011.

- 105,38 EUR/ 793,97 kuna od 31.07.2011.

- 95,38 EUR/ 718,66 kuna od 31.08.2011.

- 84,36 EUR/ 635,61 kuna od 30.09.2011.

- 82,98 EUR/ 625,25 kuna od 31.10.2011.

- 82,01 EUR/ 617,87 kuna od 30.11.2011.

- 86,85 EUR/ 654,37 kuna od 31.12.2011.

- 91,94 EUR/ 692,75 kuna od 31.01.2012.

- 92,33 EUR/ 695,64 kuna od 29.02.2012.

- 88,91 EUR/ 669,91 kuna od 31.03.2012.

- 90,60 EUR/ 682,65 kuna od 30.04.2012.

- 92,20 EUR/ 694,68 kuna od 31.05.2012.

- 89,66 EUR/ 675,58 kuna od 30.06.2012.

- 90,52 EUR/ 682,00 kuna od 31.07.2012.

- 89,09 EUR/ 671,24 kuna od 31.08.2012.

- 85,46 EUR/ 643,91 kuna od 30.09.2012.

- 89,29 EUR / 672,78 kuna od 31.10.2012.

- 91,41 EUR / 688,70 kuna od 30.11.2012.

- 90,67 EUR / 683,14 kuna od 31.12.2012

- 82,46 EUR / 621,32 kuna od 31.01.2013.

- 89,38 EUR / 673,41 kuna od 28.02.2013.

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. srpnja 2015., određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015., do 31.prosinca 2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku P. B. Z. d.d.. Z., OIB: …, da tužiteljici M. L., OIB: …, K., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.462,99 eura/18.557,40 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 17. ožujka 2021., podnijela tužbu ovom sudu protiv tužene, radi preplate zbog ugovorene valutne klauzule u CHF po ugovoru o kreditu od 21. veljače 2006. (list 7 spisa). Tužiteljica smatra da su odredbe iz članka 7. navedenog Ugovora ništetne, jer je ugovorena valutna klauzula, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. U tijeku postupka tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 1. veljače 2023. (list 128 spisa), sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva, te je uložila i prigovor zastare.

3. Nije sporno da su stranke zaključile ugovor o kreditu 21. veljače 2006. (list 7 spisa), temeljem kojeg ugovora je tužiteljica ostvarila kredit u švicarskim francima u iznosu od 31.000,00 CHF. U članku 7. ovog Ugovora, ugovorena je valutna klauzula, te otplata kredita u 84 mjesečnih rata. Provedenim financijskim vještačenjem, po vještaku mr. sc. J. F., utvrđeno je da razlika u otplati kredita koja se odnosi na rast tečaja u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita iznosi 21.235,21 kuna. To je prikazano u koloni broj 8 u pismenom nalazu vještaka na strani 3-4 nalaza (list 92-93 spisa).

4. Stranke su zaključile predmetni ugovor o kreditu 21. veljače 2006., što znači da se na pitanje ništetnosti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03, dalje: ZZP). U tijeku ovog postupka utvrđeno je da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli sadržao u članku 7. Ugovora, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužiteljica tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

5. Po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije se pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužitelj kao korisnik kredita nije upozoren o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Ovako ugovorena odredba glede valutne klauzule dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužitelja kao ugovorne strane da utječe na to. Jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja, predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva odredbom članka 81. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 96/03), a koja je u osnovi identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. ZZP ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

6. Na temelju svega iznijetog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, kako je to naznačeno pod točkom II. izreke, a imajući u vidu da je tužiteljica precizirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uskladila sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka mr. sc. J. F.

7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer je isti izrađen na temelju dokumentacije tuženika, koja i nije sporna. Vještak J. F. se usmeno očitovala na sva pitanja tuženika na ročištu od 20. veljače 2023., na način da je u cijelosti ostala kod svog pismenog nalaza i mišljenja. Vještakinja je pojasnila da je svoj nalaz i mišljenje izradila sukladno postavljenom zadatku. U svom izračunu isključila je utjecaj promjene kamatnih stopa. Izračun je napravljen na osnovi početnog otplatnog plana.

8. Sud je u tijeku postupka saslušao tužiteljicu kao stranku na okolnosti zaključenja ugovora. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tekst ugovora sačinila banka te da tužiteljica nije sudjelovala u kreiranju ovog ugovora. Također tužiteljici nisu razjašnjene pojedine odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu. Sud je u cijelosti prihvatio navode tužiteljice kao jasne i uvjerljive, a iz istih je vidljivo da između stranaka nije bilo pregovora i dogovora oko primjene valutne klauzule u predmetnom ugovoru.

9. Nije osnovan prigovor zastare tuženika, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužiteljice po osnovi stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05 i 48/08), te se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Potraživanje tužiteljice zastarijeva protekom 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. Pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare na temelju članka 241. Zakona o obveznim odnosima (ZOO/2005), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača. Kako je tužiteljica podnijela tužbu 17. ožujka 2021. vidljivo je da nije došlo do zastare njezine tražbine.

10. Nije osnovan prigovor tuženika da tužiteljica nije potrošač u konkretnom slučaju. Ovu svoju tvrdnju tužena nije dokazala, a teret dokaza je na njoj. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nema u svom vlasništvu OPG, a radi se o stambenom kreditu.

11. Tužena je prigovorila preinaci tužbenog zahtjeva. Niti ovaj prigovor tužene nije osnovan, jer je tužiteljica konačno odredila svoj tužbeni zahtjev, tek nakon provedenog financijskog vještačenja. Prije provođenja financijskog vještačenja tužiteljica nije mogla odrediti precizno tužbeni zahtjev.

12. Nije prihvaćen prigovor radi prebijanja tužene, koji je istaknut u odgovoru na tužbu, a koji se temelji na činjenici, da se u tijeku otplate kredita postojale i negativne razlike u tečaju CHF u odnosu na onaj koji je bio u vrijeme korištenja kredita. Ovakav prigovor radi prijeboja nije osnovan, s obzirom da je ovakva tražbina tuženika u zastari. Učinak prekida zastarijevanja po pravomoćnoj odluci VTS Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ima pravni učinak samo na tužiteljicu kao potrošača, a ne na tuženu.

13. Tužiteljici je dosuđena i naknada parničnog troška, sukladno uspjehu u parnici, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav 5 podnesaka, zastupanja na 2 ročišta, sve po 199,08 eura/1.500,00 kuna i pristup na ročište za objavu presude 99,54 eura/750,00 kuna, što sve sa PDV-om iznosi 2.115,27 eura/15.937,50 kuna. Tužiteljica je imala i troškove pristojbe na tužbu i presudu po 74,32 eura/560,00 kuna, te troškove financijskog vještačenja eura od 199,08 eura/1.500,00 kuna. Stoga ukupni parnični troškovi tužitelja 2.462,99 eura/18.557,40 kuna.

Kutina, 3. travnja 2023.

S u d a c

Draženko Stanušić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud, pismenim podneskom u tri primjerka.

Dna

1. Odvj. Z. K., K.

2. Odvj. M. Č., Z.