REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr- 4533/2021-17 Ex

vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Ž.,

…,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u S., protiv

tuženika Z. z. h. m. S.-d. ž., OIB: …

S., …, zastupan po ravnatelju i zz L. L., a ovaj po

punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. L.&p. d.o.o, radi

isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 3.ožujka 2023., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dne 3.travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. veljače 2016.g. do 31. prosinca 2021.g. u ukupnom iznosu od 411,51 €/ 3.100,64 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 16,73 € / 126,07 kuna teče od 15. travanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,39 € / 63,21 kuna teče od 15. srpanj 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 46,29 € / 348,75 kuna teče od 15. listopad 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,07 € / 60,84 kuna teče od 15. studeni 2016.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 41,14 € / 310,00 kuna teče od 15. siječanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,74 € / 193,93 kuna teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,65 € / 95,28 kuna teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 38,27 € / 288,32 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 15,60 € / 117,57 kuna teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,10 € / 91,19 kuna teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,38 € / 2,85 kuna teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,99 € / 225,94 kuna teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,20 € / 24,10 kuna teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,42 € / 191,52 kuna teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,28 € / 152,83 kuna teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 12,53 € / 94,40 kuna teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 48,76 € / 367,35 kuna teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 7,51 € / 56,55 kuna teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,60 € / 12,02 kuna teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,89 € / 277,92 kuna teče od 15. travanj 2020. pa do 31.prosinca 2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena,a od 1.siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 949,06 eura/ 7.150,69 kuna uvećan za zakonsku kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 22.veljače 2021.god. podnio kod ovog suda tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača u timu 1 HM te da mu je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno isplatio i obračunao naknadu plaće. Radni odnos tužitelja da je reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja , Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok mu je na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) da je propisano da zdravstveni radnik u Zavodu za hitnu medicinu za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 20%, odnosno 23% od 01.rujna 2019.g. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019.g., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

Također, sukladno odredbama čl.81. ZOR-a i čl.37. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.34. KU-a (NN 29/18), radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tuženik naknadu za godišnji odmor nije obračunavao i isplaćivao sukladno prethodno citiranim odredbama ZOR- i KU-a. Tužitelj napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti tužbeni zahtjev ( čl.186.b.ZPP )

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik da je tužitelju obračunavao plaću sukladno svim važećim propisima uz napomenu da se obračun plaće vrši preko jedinstvenog registra zaposlenih u javnom sektoru. Tuženik je istakao i prigovor zastare

3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 27.siječnja 2023. određeno postavio tužbeni zahtjev na način da je za razdoblje od 1.veljače 2016. do 31.prosinca 2021. zatražio isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom bruto iznosu od 411,51 eura/ 3.100,64 kuna.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije D. C. i pregledom obračunskih platnih lista za tužitelja za utuženo razdoblje i evidencije o radnom vremenu tužitelja koja dokumentacija je sastavni dio tog nalaza i mišljenja.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač u timu HM, a isto je razvidno i pregledom obračunskih lista za isplatu plaće-naknade za tužitelja. Nesporno je također da je tužitelj u razdoblju od 1.veljače 2016. do dana podnošenja tužbe, radio kod tuženika u redovnom radnom vremenu, kao i u prekovremenom radu.

6. Dakle, nije sporno da tužitelju s obzirom na njegovo radno mjesto, u skladu s odredbom čl.57. st.2 i 59.a Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 143/13, 96/15, dalje:KU/13 ), odnosno čl.55.i čl.57 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine br. 29/18, 92/19, dalje:KU/18), pripada pravo na uvećanje osnovne plaće, već je sporno – pripada li tužitelju to pravo i za ostvarene sate prekovremenog rada.

7.Sporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Među strankama je sporno i je li za potraživanje tužitelja nastupila zastara .

8.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Tužitelj je popisao parnični trošak.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje s naslova dodataka na plaću zbog posebnih uvjeta rada i dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i to za vrijeme prekovremenog rada, jer je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovan rad, te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

10. Prema odredbi čl.47. st.1. KU/13 (čl.45. st.1. KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

Prema odredbi čl.47. st.2. KU/13 (čl.45. st.2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Prema odredbi st.3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Prema odredbi čl. 51. st.1. KU/13 (čl. 49. st.1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50% s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55 st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima, kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću.

Temeljem odredbi st. 2. istog članka, osnova plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio navedene ugovorne odredbe.

11. Iz odredbi čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 proizlazi da vozač u HMP ima pravo na dodatak na plaću na ime posebnih (otežanih) uvjeta za 20% do 31.8.2019., a od

1.9.2019. za 23%. Nadalje, odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8%od osnovne plaće.

12. Odredba čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

12.1. Članak 36. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. .

Članak 34. st.1 i 2 KU/18 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Od 1.rujna 2019. Dodatkom II KU/19 izmijenjen je stavak 2.čl. 34 tako da isti glasi:"za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

12.2. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca

13. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad u utuženom razdoblju.

14. U pisanom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja D. C., koja je nalaz i mišljenje dala po uvidu u evidencije o planu rada i radnome vremenu i obračunske liste za plaće tužitelja prema podacima koje je tuženik dostavio vještaku, navodi kako je vidljivo je da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2021. godine gotovo u svakom mjesecu radio prekovremeno te da su svi odrađeni sati evidentirani i plaćeni. Analizom podataka iz platnih lista da je utvrđeno da su dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate, a da tužitelj ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su do dana 1. travnja 2020. godine obračunati samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni, te da je nakon 1. travnja 2020. g. obračun dodataka točno je evidentiran i plaćen tužitelju. Vještačenjem je utvrđeno kako tužitelju u utuženom razdoblju od 1. veljače 2016. do 31. prosinca 2021. godine, tuženik nije obračunao i isplatio dodatke na plaću za otežane uvjete rada ukupno 2.344,56 kn (311,17 EUR), dodatke na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 545,71 kn (72,41 EUR), te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 210,37 kn (27,93 EUR), odnosno u sveukupnom bruto iznosu od 3.100,64 kn (411,51 EUR) . Na nalaz i mišljenje vještaka punomoćnici parničnih stranaka nisu imale primjedbi, a isto kao stručno, argumentirano i objektivno prihvaća ovaj sud u cijelosti.

15. Stoga kako tužitelju KU/2013 i KU/18 daju istodobno pravo na više različitih dodataka, tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57 KU/13, odnosno iz čl. 55 KU/18 kako na ostvareni redovni rad tako i na prekovremeni rad. Prema tome, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika s otežanim uvjetima rada u smislu čl.57. st.1. KU/13 (čl.55. st.1. KU/18), te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59/KU 13 i Dodatka I. KU/13 (čl.58. KU/18). Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr- 206/12 od 02. travnja 2014.g., kojom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

16. Obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju uredno platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na te sate prekovremenog rada, a u postupku je utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu plaće za utuženo razdoblje s naslova tih dodataka na plaću i za prekovremeni rad, te mu je pogrešno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor , što iznosi ukupno 3.100,64 kn bruto, to je sud naložio tuženiku da tužitelju isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće počevši od 15-og dana svakog mjeseca pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak,

sadržanim u bruto iznosu plaće, što je tužitelj i specificirao u tužbenom zahtjevu zbog čega je odlučeno kao u izreci pod točkom I .ove presude.

17. Tužitelj je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan. Naime u smislu odredbe čl.139 ZR-a potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Tužba je podnesena 22.veljače 2021., a tužitelj potražuje razliku manje isplaćene bruto plaće za razdoblje od 1.veljače 2016. do 31.prosinca 2021., s tim da najstarije potraživanje koje tužitelj potražuje jest potraživanje za mjesec ožujak 2016., koje dospijeva na naplatu 15.travnja 2016., što dalje znači da nije protekao zastarni rok od 5 godina.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) pa budući da je tužitelj u cijelosti uspio u svom zahtjevu priznat mu je trošak i to: za sastav tužbe 50 bodova, za zastupanje na ročištima od 19.rujna 2022. i 3.ožujka 2022. po 50 bodova za svako,

za sastav dva podneska po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude od 3.travnja 2023. 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 1,99

eura ( 1 bod = 15 kn ) iznosi 547,25 eura, na ime PDV-a iznos od 136,81 eura, ukupno iznos od 684,06 eura/ 5.154,05 kuna na ime troškova zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik. Tužitelju je valjalo priznati i trošak koji je imao radi izrade nalaza i mišljenja vještaka u iznosu od 265,00 eura/1.996,64 kuna, tako da ukupan trošak koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznosi 949,06 eura/ 7.150,69 kuna. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripadaju i zatražene zakonske zatezne

kamate temeljem odredbe čl. 29.st.2 ZOO koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151.st.3 ZPP-a, a kao u točki II.izreke .

U Splitu, 3.travnja 2023.godine

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.