REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac

Split

Poslovni broj: P-933/2021-25

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. B., OIB:…, S.,

zastupanog po punomoćniku B. Č., odvjetniku u S., protiv

tuženika N. Z., OIB:…, U. L. R. 36, Z.,

zastupanog po punomoćnici M. Š., odvjetnici u S., radi isplate,

odlučujući o prijedlogu tuženika za ponavljanjem postupka, izvanraspravno, 3.travnja 2023.,

r i j e š i o j e:

I. Prijedlog tuženika za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka presudom ovog suda posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014., a koji je podnesen 29.siječnja 2016., iz zakonskog razloga predviđenog odredbom čl.421.st.1.toč. 2.ZPP-a, odbacuje se kao nedopušten.

II. Prijedlog tuženika za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka presudom ovog suda posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014., a koji je podnesen 29.siječnja 2016., iz zakonskog razloga predviđenog odredbom čl.421.st.1.toč. 3.ZPP-a, odbacuje se kao nepravovremen.

III. Prijedlog tuženika za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka presudom ovog suda posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014., a koji je podnesen 29.siječnja 2016., iz zakonskog razloga predviđenog odredbom čl.421.st.1.toč. 5. i 6. ZPP-a, odbacuje se kao nepravovremen.

IV. Prijedlog tuženika za ponavljanjem pravomoćno okončanog postupka presudom ovog suda posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014., a koji je podnesen 29.siječnja 2016., iz zakonskog razloga predviđenog odredbom čl.421.st.1.toč. 10.ZPP-a, odbacuje se kao nepravovremen.

V. Odluka o troškovima postupka nastalim povodom prijedloga za ponavljanje postupka donijeti će se nakon pravomoćnosti odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka.

Obrazloženje

1. Tuženik je dana 29. siječnja 2016. podnio prijedlog za ponavljanje postupka povodom presude ovog suda posl.br. Px-56/13 od 27. lipnja 2014., te presude i rješenja Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gžp-1104/14-6 od 17. prosinca 2015. godine iz razloga propisanih čl. 421. st.1. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08,

123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) toč. 2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom; toč. 3. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, odnosno ako obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno; toč. 5. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj; toč. 6 ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela protivne stranke ili koje treće osobe; toč. 10 ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Tuženik je nadalje naveo kako nije imao nikakvih saznanja o tijeku postupka, donesenim odlukama, a niti od tome da je bio pozivan radi davanja iskaza od strane suda, već je zadnja informacija koju je dobio od svog punomoćnika bila da je 2003. godine tadašnji tužitelj u ovom postupku poduzeće „D.“ p.o.

S. brisan iz sudskog registra iz čega je shvatio da je ovaj postupak završen te iako je viđao svog punomoćnika nakon prekida postupka isti ga nije nikad više informirao o ovom postupku. Također tuženik je naveo kako je tijekom cijelog postupka bio naznačen pogrešnim imenom i na netočnim adresama te je od osobe povezane s ranijim punomoćnikom tuženika doznao da gubi spor, a za koji nije niti znao da egzistira, potom je sam kopirao predmetni spis kada su već protekli rokovi za žalbu, pregledom spisa utvrdio je kako njegov punomoćnik nije pristupio na pet posljednjih ročišta, a prethodno je slao zamjene pa je itekako logično da tuženik o postojanju istih ročišta nije bio obaviješten. S obzirom da tuženik nije imao saznanja da je predmetni postupak još u tijeku nije niti znao da se tužitelj služio „krivotvorinom“ u postupku stoga nije mogao pravodobno protiv tužitelja pokrenuti kazneni postupak zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave i davanja lažnog iskaza budući da su nastupili rokovi zastare. Tuženik svoje navode temelji i na Potvrdi Trgovačkog suda u Splitu posl. br. R3-1354/2015. od 20. veljače 2015. godine, a koju drugostupanjski sud nije uzeo u obzir iz razloga nepravovremenosti. Iz navedene Potvrde je prema navodima tuženika razvidno kako je predmetna prvostupanjska presuda evidentno zasnovana na neistinitom dokumentu – Ugovoru o ustupanju potraživanja, datiranom s danom 11. prosinca 2000. i neistinitom iskazu tužitelja, jer je sukladno rečenoj Potvrdi postupak likvidacije nad društvom „D.“ p.o. S. pokrenut 08.

prosinca 1999. godine te su pozvani vjerovnici likvidacijskog dužnika da u roku od 3 mjeseca od dana objave rješenja Trgovačkog suda u Splitu br.: R-SL-9914/99 prijave svoje tražbine prema „D.“ p.o. S., dok je dana 19. siječnja 2001.

zaključen postupak likvidacije nad tim dužnikom, a u P. T. suda u

S. je istaknuto da nikakva imovina „D.“ p.o. S. nije raspoređena nikome od vjerovnika ili vlasnika društva, pa tako niti Z. B..

2. Presudom i rješenjem ovog suda posl.br.Px-56/2013 od 2.ožujka 2017., sud je pod točkom I.izreke rješenja dopustio ponavljanje postupka u ovom predmetu i spojio isti s raspravljanjem o ovoj pravnoj stvari, dok su točkom II. izreke ukinute presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Px-56/13 od 27. lipnja 2014. i presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžp-1104/16-6 od 17. prosinca 2015. Nadalje, presudom je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: „Dužan je tuženik N. Z. O.: … iz Z.,

u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Z. B. O.:

…, iz S., kunsku protuvrijednost iznosa od 13.804,88

EUR-a prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zakonskom

zateznom kamatom koja na iznos od 27.000,00 DEM teče od 3. svibnja 1995. godine do 28. veljače 2002. godine po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, a na iznos od 13.804, 88 EUR-a teče od 1. ožujka 2002. godine do isplate po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju.“ , dok je pod točkom II. nalaženo tužitelju da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 30.781,25 kuna.

3.Protiv navedene presude i rješenja žalbu je izjavio tužitelj, povodom koje je Županijski sud u Splitu rješenjem posl.br.Gž-1473/17 od 19.srpnja 2017. ukinuo pobijanu presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu posl.broj Px-56/2013 od 2. ožujka 2017. i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, te odredio da se o troškovima postupka u povodu žalbe odluči u konačnoj odluci. U obrazloženju drugostupanjski sud ističe da je pobijanim rješenjem kojim je dopušteno ponavljanje postupka i ukinute presuda Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Px-56/13 od dana 27. lipnja 2014. i presuda Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Gžp-1104/16-6 od 17. prosinca 2015. prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-nadalje: ZPP).Prema odredbi članka 421. stavka 1. ZPP-a postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti, među ostalim, ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj (točka 5.), ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe (točka 6.) i ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku (točka 10.). Odredbom članka 423. stavka 1. ZPP-a je propisano da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana, i to u slučajevima iz članka 421. stavka 1. točke

5. i 6. ovog Zakona – od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni postupak ne može provesti – onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti (točka 4.), a u slučaju iz članka 421. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona – od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva (točka 6.). Ako bi rok određen u stavku 1. članka 423. ZPP-a počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok računati od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno od dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju (članak 423. stavak 2.

ZPP-a). Kada se radi o utvrđivanju postojanja razloga za ponavljanje iz članka 421. stavka 1. točke 5. i 6. ZPP-a treba reći da se činjenica da je isprava krivotvorena odnosno postojanje kaznenog djela protivne stranke ili koje treće osobe, u pravilu, utvrđuje pravomoćnom presudom kaznenog suda, a iznimno o tome može kao o prethodnom pitanju odlučiti parnični sud, ako se kazneni postupak ne može provesti odnosno okončati meritornom odlukom. Sud po službenoj dužnosti vodi računa o pitanju pravovremenosti prijedloga za ponavljanje postupka, pa je radi utvrđivanja odlučnih činjenica glede pitanja pravovremenosti ovlašten, i po službenoj dužnosti, utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze (članak 7. stavak 2. i članak 3. stavak 3. ZPP-a). Pobijano rješenje prvostupanjskog suda u pogledu razloga za ponavljanje iz članka 421. stavka 1. točke 5. i 6. ZPP-a uopće nema razloga o tome postoji li pravomoćna presuda donesena u kaznenom postupku za krivotvorenje isprave, odnosno za kazneno djelo protivne stranke ili treće osobe niti o tome postoje li okolnosti zbog kojih se kazneni postupak nije mogao provesti i je li i kada je tuženik za njih saznao, iako se radi o odlučnim činjenicama za ocjenu pravovremenosti prijedloga u smislu članka 423. stavka 1. točke 4. u vezi člankom 421. stavkom 1. točke 5. i 6. ZPP-a. Isto tako pobijano rješenje nema razloga o tome kad je tuženik mogao iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva, tako da se ni u pogledu tog razloga za ponavljanje postupka u žalbenom postupku ne može ispitati pravovremenost prijedloga. U vezi s razlogom za ponavljanje postupka zbog novih činjenica u slučaju kada se u smislu članka 425. stavka 3. ZPP-a raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje spoji s raspravljanjem o glavnoj stvari treba reći sljedeće. Kad se odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka da bi se moglo ocijeniti da li novote zbog kojih se traži ponavljanje postupka imaju takvo značenje da bi mogle za predlagatelja dovesti do povoljnije odluke da su bile upotrijebljene u prijašnjem postupku u postupku za ponavljanje postupka kad se raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje spoji s raspravljanjem o glavnoj stvari potrebno je ocijeniti dokaznu snagu dokaza koji su izvedeni u prijašnjem postupku, a to znači u smislu odredbe članka 8. ZPP-a ocijeniti svaki provedeni dokaz posebno, sve dokaze zajedno i rezultat cijelog prijašnjeg postupka, a istovremeno treba ocijeniti i dokaze provedene u postupku povodom prijedloga za ponavljanje postupka i nakon toga usporedbom dokazne snage dokaza i rezultata prijašnjeg postupka s dokaznom snagom svih novih činjenica i novih dokaza iz rezultata ponavljanja postupka, ocjenom svega zajedno izvesti zaključak o tome kakvu dokaznu snagu imaju novote (nove činjenice i novi dokazi). Ta ocjena i taj zaključak moraju biti obrazloženi, a to u ovom predmetu nije učinjeno. Prema tome ukinuta je i prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno o troškovima postupka, jer za sada nema uvjeta za ponovno meritorno odlučivanje o glavnoj stvari i donošenje nove odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano u ovom rješenju te će nakon toga donijeti novo rješenje o prijedlogu za ponavljanje postupku, te ovisno o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka ponovno meritorno odlučiti o glavnoj stvari.

4. U nastavku postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka I. B., te saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

5. S. I. B. u svom iskazu svjedoči o premetu spora, a ne o okolnostima pravovremenosti i razloga za ponavljanje postupka, pa njegov iskaz nije od značaja za odlučivanje o prijedlogu za ponavljanje postupka.

6.Tužitelj saslušan na ročištu održanom 17.veljače 2023. ističe da je u odnosu na likvidaciju trgovačkog društva D. uredno podnio prijedlog za likvidaciju i da mu nije poznato zašto je Trgovački sud u Splitu izdao potvrdu koja prileži prijedlogu za ponavljanje postupka izdanu 20. veljače 2015. Upitan da li je u postupku likvidacije tvrtke D. prijavio ugovor o ustupu potraživanja koji

je predmet ovog postupka, tužitelj je izjavio da je to bilo davno i da se ne može sjetiti.

7.Tuženik saslušan na ročištu održanom 17.veljače 2023. u odnosu na razloge iz prijedloga za ponavljanje postupka, navodi da je u ovom postupku izdao punomoć odvjetniku Ž. G., da je 1999. obaviješten da je postupak okončan u korist tuženika, a 2003. tuženik prima obavijest da je parnični postupak prekinut. Od tada pa sve do 2015. tuženik nije imao nikakvih saznanja o ovom postupku, smatrao je da je proces završen, s tim da se prilikom dolaska u S. družio s odvjetnikom G..

Međutim, isti tuženiku nije dao nikakve podatke vezane za ovaj postupak. Tuženik je tek pregledom spisa vidio da se navodilo da je viđen po S., a da nije pristupio na ročište pred ovaj sud radi saslušanja, a to upravo iz razloga što ga odvjetnik o tome nikada nije obavještavao. Dakle od 2003. do 2015. tuženik nije imao nikakvih saznanja što se događa u ovom postupku, sve do telefonskog poziva odvjetnika

Ž. G. u kojem je tuženiku rekao da skloni novac jer će se pokrenuti ovrha,

budući da je izgubio spor, da bi potom prekinuo telefonsku vezu. Upitan kada je to točno bilo tijekom 2015., tuženik izjavljuje da se ne može sjetiti, mogla je biti jesen, ljeto ili proljeće. Nakon toga tuženik angažira odvjetnicu I. S. u Z., koja dolazi do potvrde Trgovačkog suda u Splitu, te je u odnosu na ugovoru o ustupu potraživanja izjavila da nije valjan. Tuženik traži da u zapisnik uđe da je putem poznanika koji su bili bliski odvjetniku Ž. G. i prethodnom punomoćniku tužitelja –odvjetniku D. B. saznao da su isti imali nekakvi dogovor vezano za naplatu potraživanja iz jednog drugog postupka putem potraživanja u ovom postupku. Od početka ovog parničnog postupka tuženik nije podnio kaznenu prijavu ili pokrenuo kazneni postupak protiv tužitelja, osim što su mu odvjetnici predlagali da 2015. podnese kaznenu prijavu. Nadalje, tuženik izjavljuje da tijekom cijelog ovog postupka nije otkazao punomoć odvjetniku G., niti je odvjetnik punomoć otkazao njemu. Isto tako tuženik u spornom periodu od 2003. do 2015. vezano za predmet spora nije imao nikakvu pisanu komunikaciju i korespondenciju s odvjetnikom G., niti je u tom razdoblju od suda zaprimio pisani poziv. Upitan zbog čega nije 2015. podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja zbog krivotvorenja isprave-ugovora o ustupu potraživanja, a na temelju kojeg traži prijedlog za ponavljanje postupka, tuženik izjavljuje kako se konzultirao s pravnicima i shvatio da je istekao rok odnosno da je nastupila zastara, te da bi samo imao troškove u pogledu takve prijave.

8. Prijedlog za ponavljanje postupka tuženik temelji na razlozima iz čl. 421. st. 1. toč. 2., 3. 5., 6. i 10. ZPP-a.

8.1. Prilikom odlučivanja o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka potrebno je utvrditi da je prijedlog pravovremen, dopušten, a tek potom da li je osnovan, u okviru razloga na kojima se temelji prijedlog za ponavljanje postupka.

8.2. Obzirom na razloge zbog kojih tuženik predlaže ponavljanje postupka treba navesti da je uvidom u spis utvrđeno:

- da je žalbu protiv presude ovog suda posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014. u ime tuženika izjavio njegov punomoćnik Ž. G., odvjetnik u S., dana 23.srpnja 2014.,

- da je 3.ožujka 2015. putem faksa u spis zaprimljen podnesak odvjetnice I. S. kojim dostavlja punomoć za zastupanje tuženika i kojim se očituje na žalbu tužitelja protiv rješenja o odbijanju ispravka presude i kojim dopunjuje žalbene navode tuženika protiv presude Px-56/2013 od 27.lipnja 2014.,

-da u podnesku nove punomoćnice tuženika I. S., odvjetnice u S.,

od 3.ožujka 2015. nije navedeno da je tuženik otkazao punomoć odvjetniku Ž.

G., već da se dostavlja punomoć za zastupanje tuženika po imenovanoj

odvjetnici,

-da je sud sva daljnja pismena u postupku tuženiku dostavljao putem odvjetnice I. S., računajući od dana primitka punomoći za zastupanje tuženika,

- da je podneskom zaprimljenim 29.ožujka 2022. odvjetnik Ž. G.

izvijestio sud da je tuženiku otkazao punomoć za zastupanje u ovom postupku,

-da tuženik nije nikada odvjetniku Ž. G. otkazao punomoć, a kako to proizlazi iz izjave samog tuženika tako i iz stanja spisa,

-da je ovaj sud presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžp- 1104/14-6 od 17.prosinca 2015., te rješenje Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžp- 1104/14-7 od 17.prosinca 2015. uz cjelokupni spis zaprimo 7.siječnja 2016.,

-da su citirane odluke drugostupanjskog suda uredno dostavljene punomoćnici tuženika-odvjetnici I. S. dana 6.travnja 2016.,

-da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen preporučenom pošiljkom 27.siječnja 2016.,

-da punomoćnica tuženika saznanje za naprijed navedene odluke drugostupanjskog suda temelji na uvidu u sustav e-predmeti, u kojem je vidljivo da su odluke 7.siječnja 2016.dostavljene prvostupanjskom sudu, kao na Potvrdi Trgovačkog suda u Splitu od 20.veljače 2015.

8.3. Odredbom čl.423.st.1.ZPP-a propisano je da se prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana, i to u slučajevima iz članka 421. st.1.toč.2. ZPP-a od dana kada je odluka dostavljena stranici, u slučaju čl.421.st.1.toč.3.ZPP-a

ako je u postupku kao tužitelj i tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku od dana kad je odluka dostavljena toj osobi, ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik –od dana kad je odluka dostavljena stranci odnosno njenom zakonskom zastupniku, a ako zakonski zastupnik odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parice ili za pojedine radnje u postupku-od dana kad je stranka saznala za taj razlog. U slučaju iz čl.421.st.1. točke

5. i 6. ovog Zakona- od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni postupak ne može provesti- onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti (točka 4.), a u slučaju iz članka 421. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona-od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva (točka 6.).

8.4. Tuženik u pogledu pravovremenosti prijedloga za ponavljanje postupka iz razloga iz čl.421.st.1.toč. 2., 3. 5., 6. i 10. ZPP-a temelji na činjenici saznanja za vođenje ovog parničnog postupka od strane tuženikova punomoćnika-odvjetnika Ž. G., koji telefonskim putem obavještava tuženika da skloni novac jer će se pokrenuti ovrha, budući da je izgubio spor, što je prema iskazu tuženika bilo tijekom 2015., mogla je biti jesen, ljeto ili proljeće.

8.5. Tuženik tada izvršava uvid u parnični spis u kojem trenutku je donesena nepravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014., protiv koje je punomoćnik tuženika izjavio žalbu, a u odnosnu na koju žalbu je tuženik putem novog punomoćnika podnio dopunu žalbenih navoda.

8.6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžp-1104/14-6 od 17.prosinca 2015. žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena presuda

Općinskog suda u Splitu posl.br.Px-56/2013 od 27.lipnja 2014., dok je rješenjem preinačena odluka o troškovima postupka i odbačen podnesak tuženika naslovljen kao dopuna žalbe. Nadalje, rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br.Gžp- 1104/14-7 od 17.prosinca 2015. žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 25.svibnja 2012. kojim je odbijen prijedlog tužitelja za ispravkom presude posl.br.Pi-1022/2011 od 25.svibnja 2012. (tom presudom prethodno je pravomoćno odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva, dok je o preostalom tužbenom zahtjevu odlučeno presudom Px-56/2013 od 27.lipnja 2014.).

9. U odnosu na razlog za ponavljanje postupka iz čl.421.st.1.toč.2. ZPP-a, u slučaju da je stranici nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom, sud nalazi da je prijedlog za ponavljanje zbog tog razloga nedopušten. Naime, sam tuženik navodi u svom iskazu da ga je u ovom parničnom postupku zastupao odvjetnik Ž. G. i da

navedenom odvjetniku nikada nije otkazao punomoć za zastupanje, kao i da je istoga i osobno viđao tijekom trajanja parničnog postupka. Dakle, tuženik je tijekom cijelog postupka temeljem valjane punomoći bio zastupan po odvjetniku Ž. G., dok imenovani odvjetnik nije dostavio obavijest da je tuženiku otkazao punomoć za zastupanje do 29.ožujka 2022. Kako je u ovom slučaju tuženiku dostava obavljana putem punomoćnika koji je imao urednu punomoć za zastupanje izdanu od strane tuženika, nije se ostvario razlog nezakonitog postupanja, a osobito propuštanjem dostave, koja bi onemogućila tuženiku da raspravlja pred sudom. Stoga je sud prijedlog za ponavljanje postupka iz tog razloga odbacio kao nedopušten i odlučio kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.

10. U odnosu na razlog za ponavljanje postupka iz čl.421.st.1.toč.3.ZPP-a u slučaju kad punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, prijedlog je pravovremen ako je ponesen u roku 30 dana od dana saznanja stranke za taj razlog. Tuženik je na okolnost pravovremenosti ovog razloga naveo da ga je odvjetnik Ž. G. telefonskim putem obavijestio da je izgubio spor tijekom 2015., ali tuženik se nije mogao sjetiti kada je to točno bilo („možda u proljeće, ljeto ili jesen“ prema iskazu tuženika). Obzirom je prijedlog za ponavljanje postupka ponesen 29.siječnja 2016., a tuženik ističe kako je telefonski razgovor s odvjetnikom mogao odviti najkasnije u jesen 2015., očito je da je istekao subjektivni rok od 30 dana. U svakom slučaju treba navesti da je tuženika u ovom postupku zastupala osoba koja je imala potrebno ovlaštenje za zastupanje tuženika-punomoć, koju tuženik nije nikada otkazao, pa se nije ostvario razlog neovlaštenog zastupanja tuženika. Slijedom navedenoga, prijedlog za ponavljanje postupka zbog razloga iz čl.421.st.1.toč.3.ZPP-a odbačen je kao nepravovremen, te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom II.

11. U odnosu na razlog za ponavljanje postupka iz čl.421.st.1.toč.5. ZPP-a ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, kao i iz čl.421.st.1.toč.6. ZPP-a ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke ili koje treće osobe, ističe se da se o tome da li je neka isprava krivotvorena ili ne, kao i da li je do presude suda došlo zbog kaznenog djela nekog od naprijed navedenih osoba, ne može raspravljati u parničnom postupku već isključivo u kaznenom postupku. Prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga navedenih u čl. čl.421.st.1.toč.5. i 6. ZPP-a može se podnijeti u roku 30 dana od dana saznanja stranke za pravomoćnu presudu suda u kaznenom postupku, a ako se kazneni postupak ne može provesti od dana kada je stranka saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti.

11.1. Prijedlog za ponavljanje postupka iz čl.421.st.1.toč.5. ZPP-a tuženik temelji na činjenici da je Ugovor o ustupu potraživanja od 11.prosinca 2000. sklopljen između tvrtke D. S. (u vlasništvu tužitelja) i samog tužitelja, predmet kojeg je potraživanje iz ovog parničnog predmeta (nadalje:Ugovor), krivotvorena.

11.2. Uvidom u spis utvrđeno je sljedeće:

- Ugovor je priložen u spis od strane tužitelja dana 3.travnja 2003. (list 45 spisa),

- punomoćnik tuženika podneskom od 11.lipnja 2003. (list 46 spisa) očitovao se na navedeni Ugovor smatrajući istog nevaljanim,

-u žalbi protiv presude ovog suda posl.br.Pi-1022/2011 od 25.svibnja 2012. punomoćnik tuženika ponovno iznosi prigovore na valjanost Ugovora,

- navedeni Ugovor bio je predmet ocjene Županijskog sud u Splitu prilikom odlučivanja tog suda o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude ovog suda ovog suda posl.br.Pi-1022/2011 od 25.svibnja 2012. (rješenje posl.br.Gžp- 1301/2012 od 23.svibnja 2013.; list 72-77 spisa),

-punomoćnik tuženika u žalbi izjavljenoj protiv presude ovog suda posl.br.Px- 56/2013 od 27.lipnja 2014., kojom je odlučeno o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, ponovno ističe spornu valjanost Ugovora,

- rješenjem posl.br.Gžp-1104/2014 od 17.prosinca 2015.Županisjki sud u Splitu odbija žalbu tuženika kao neosnovanu, smatrajući da je sud na potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjeno materijalno pravo.

11.3. Dakle, kraj činjenice da je tuženik tijekom postupka bio uredno zastupan po odvjetniku Ž. G., koji je imao valjanu punomoć tuženika za vođenje parničnog postupka, i koji je tijekom postupka prigovarao valjanosti Ugovora, za zaključiti je da je tuženik od trenutka kada je predmetni Ugovor priložen u spis mogao pokrenuti odgovarajući kazneni postupak kad je sumnjao da se radi o krivotvorenoj ispravi, a što isti nije učinio. Prema tome tuženik je mogao tijekom 2003. pokrenuti odgovarajući kazneni postupak zbog sumnje u krivotvorenje isprave-priloženog Ugovora, pa je njegov prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga navedenog u čl.421.st.1.toč.5. ZPP-a izjavljen 29.siječnja 2016. nepravovremen, uz napomenu da je protekao i subjektivni i objektivni rok za pravovremeno izjavljivanje prijedloga za ponavljanje postupka. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom III.

12. Što se tiče razloga za ponavljanje iz čl.421.st.1.toč.6. ZPP-a, tuženik u svom iskazu navodi da nikada nije protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu ili pokrenuo kazneni postupak zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave-Ugovora o ustupu potraživanja, ili davanja lažnog iskaza, te da je 2015. već nastupila apsolutna zastara kaznenog progona. I u pogledu ovog razloga za ponavljanje postupka sud smatra isti nepravovremenim zbog istih razloga navedenih pod točkom 11.3. ove odluke. Naime, tuženik je mogao tijekom 2003. pokrenuti protiv tužitelja odgovarajući kazneni postupak zbog sumnje u krivotvorenje isprave-Ugovora o ustupu potraživanja, pa je njegov prijedlog za ponavljanje postupka iz tog razloga izjavljen 29.siječnja 2016. nepravovremen, uz napomenu da je protekao i subjektivni i objektivni rok za pravovremeno izjavljivanje prijedloga za ponavljanje postupka. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom III.

13. Prijedlog za ponavljanje postupka zbog razloga iz čl.421.st.1.toč.10. ZPP-a tuženik temelji na Potvrdi Trgovačkog suda u Splitu od 20.veljače 2015., koja je izdana na zahtjev tuženika, a u kojoj potvrdi se kronološki navode promjene vezane za poduzeće D.. Tuženik ističe da se upravo iz navedene potvrde vidi kada je točno pokrenut postupak likvidacije poduzeća D. (8.prosinca 1999.) i kada je isti zaključen (19.siječnja 2001.), zbog čega je i Ugovor o ustupu potraživanja krivotvoren, a tužitelj nije aktivno legitiman u ovom parničnom postupku. I u ovom slučaju tuženik ne iznosi nikakva nova saznanja, jer u spis je dana 19.prosinca 2002. dostavljen izvadak iz Sudskog registra za poduzeće D. iz kojeg je razvodno da je pokrenut postupak likvidacije, kao i da je 26.veljače 2002. subjekt brisan iz registra. Dakle, tuženik je već 19.veljače 2002. znao za okončanje postupka likvidacije poduzeća D., a za Ugovor o

ustupu potraživanja saznao je tijekom 2003. (isti je u spis dostavljen 3.travnja 2003.), pa se prema tome ne radi o nikakvim novim činjenicama i novim dokazima (u presudama donesenim u ovoj pravnoj stvari, iste su navedene u obrazloženjima istih). Međutim, sud neće po pitanju ovog razloga za ponavljanje postupka ulaziti u njegovu osnovanost, a sve iz razloga što je isti nepravovremen. Kraj utvrđenja da je tuženik saznao 2002. za likvidaciju poduzeća D., a 2003.za Ugovor o

ustupu potraživanja, i to putem punomoćnika-odvjetnika koji je imao valjano ovlaštenje tuženika za vođenje ove parnice, te da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 29.siječnja 2016., razvidno je kako je isti podnesen nakon proteka roka od 30 dana od kada je tuženik mogao iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja pod točkom IV.

14. O troškovima koji su nastali povodom prijedloga tuženika za ponavljanjem postupka, sud će odlučiti naknadno posebnom odlukom, nakon pravomoćnosti odluke donesene o prijedlogu za ponavljanje postupka, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja pod točkom V.

Split, 3.travnja 2023.

Sutkinja:

Sanja Bikić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ovog rješenja.