Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

P Ob-266/2022-28

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice B. S., OIB:, iz L., s boravištem u P., zastupane po punomoćniku J. B., odvjetnici u Z., protiv tuženika D. B., OIB:…, iz L., zastupanog po punomoćniku J. P., odvjetniku u B., radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 23. veljače 2023., u nazočnosti tužiteljice, tuženika, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), 3. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I.Mijenja se odluka o roditeljskoj skrbi sadržana u planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 3. svibnja 2017., koji plan je odobren pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-352/2017-2 od 12. rujna 2017.

II. Tužiteljica B. S., OIB:…, iz L., s boravištem u P., kao majka, roditeljsku skrb nad mlljt. djecom H. B., OIB:…, rođenom … i E. B., OIB:…, rođenom …, samostalno će izvršavati kod donošenja odluka o zdravlju, liječenju, školovanju, ostvarivanju osobnih odnosa djece s drugim osobama, te samostalno zastupati mlljt. djecu u bitnim osobnim pravima djece kod donošenja odluke o promjeni prebivališta i boravišta.

III. Zabranjuje se pravo na ostvarivanje osobnih odnosa tuženika D. B., OIB:…, s mlljt. H. B., OIB:… i mlljt. E. B., OIB:….

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi donošenja odluke o samostalnom izvršavanju roditeljske skrbi nad mlljt. djecom, te zabrane tuženiku ostvarivanja osobnih odnosa s djecom. U tužbi navodi da je u braku stranaka rođeno dvoje djece mlljt. H. B., rođena … i mlljt. E. B., rođena …. Navodi da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-352/2017-2 od 12. rujna 2017., brak stranaka razveden, te odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 3. svibnja 2017. kojim je određeno da će mlljt. djeca stranaka živjeti s majkom, a osobni odnosi mlljt. djece i oca su određeni svaki ponedjeljak i četvrtak od 18 sati do 20 sati, te svaku drugu nedjelju od 15 sati do 18 sati na način da će otac dolaziti po djecu i vratiti ih majci. Navodi da stranke u postupku obveznog savjetovanja nisu postigle plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Tužiteljica navodi da je u braku bila žrtva verbalnog, psihičkog i fizičkog nasilja od strane tuženika, a čemu su nazočila i mlljt. djeca stranaka, radi čega je više puta oglašen krivim pravomoćnim presudama te su mu izrečene mjere zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze s tužiteljicom. Tuženik je oglašen krivim zato što je ponovio nasilje u obitelji u nazočnosti djece, pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj PpJ-267/17-64 od 8. siječnja 2018., te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i zabrana uspostavljana ili održavanja veze s tužiteljicom, a rješenjem Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj PpJ-267/17- 18 od 28. ožujka 2017. produžena je mjera zabrane približavanja i zabrana uspostavljana ili održavanja veze s tužiteljicom, obzirom je prema mišljenju suda postojala bojazan da bi tuženik mogao ponoviti istovrsni prekršaj. Navodi da je rješenjem Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj PpJ-267/17-34 tuženiku određena i mjera zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze s mlljt. djecom. Navodi da je tuženik radi svoje agresivnosti i impulzivnosti išao kod psihijatra još 2017., a po preporuci psihijatra pregledan je i od strane kliničkog psihologa te je nalazima utvrđeno da je emocionalno nestabilniji i slabije kontrolira ljutnju, da je impulzivan i nema mehanizama samozaštite, visokog agresivnog naboja. Na pregledu kod kliničkog psihologa verbalizira žaljenje zbog sukoba sa suprugom i strah od samog sebe. Navodi da su mlljt. djeca stranaka također bile izložene nasilju od strane oca. Mlljt. H. tako na pregledu kod psihologa navodi kako ju je otac više puta “udarao šakom, rukom, laktom, da je mama rekla da to ne radi i onda je nju počeo tući.” Mlljt. E. je na pregledu kod psihologa iskazala da je “tata tuče, dođe, viče na mamu, kaže da sam nesposobna”. Navodi da je protiv tuženika rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOz-DO-104/2021-3 od 17. studenoga 2021. podignuta optužnica pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Sudom za mladež zbog kaznenih djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1 KZ-a, prijetnje iz čl. 139. st. 2 KZ-a i povrede djetetovih prava iz čl. 177. KZ-a. Tužiteljica dalje navodi da je 4. listopada 2021. u obiteljskoj kući tužiteljice tuženik pokušao ubiti tužiteljicu tako što je govoreći da će ju ubiti, uzeo sa kuhinjskog pulta nož i isti snažno zabio u njen trbuh, da su u tom trenutku u kući bila prisutna i mlljt. djeca stranaka, ista su vidjela tragični događaj i djeca su otrčala po susjeda koji je pozvao hitnu pomoć, te je hitnom liječničkom intervencijom spašen život tužiteljice. Navodi da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj Kis-DO- 29/21-1 od 6. listopada 2021. određeno provođenje istrage zbog osnovane sumnje da je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju, opisano u čl. 111. st. 1. t. 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11, kao i da je protiv tuženika podignuta optužnica rješenjem broj KO-DO-4/2022-1 od 2. veljače 2022. da je s namjerom da ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju. Tužiteljica navodi da su mlljt. djeca stranaka doživjela užasnu traumu, strah od oca je postojao i ranije obzirom da su djeca svjedočila zlostavljanju majke, a i same su bile žrtve nasilja od strane oca, međutim, strah sada ima potpuno novu dimenziju budući da je otac pred djecom ostvario svoje prijetnje i pokušao ubiti njihovu majku. Tužiteljica navodi da je nakon tragičnog događaja vodila djecu u Polikliniku Z.. Iz nalaza dječjeg psihijatra prof.dr.sc. V. V. proizlazi da je neophodno da se osobni odnosi oca i mlljt. djece, radi sigurnosti i zaštite psihofizičkog zdravlja djevojčica, izbjegavaju.

Mlljt. H. je nakon tragičnog događaja odbijala otići u školu kako se otac ne bi vratio, često je povraćala kada bi se sjetila samog događaja, a po noći se budi vrišteći obzirom ima noćne more, javljalo se i povraćanje pred odlazak u školu uz intenzivan strah da bi se otac mogao pojaviti u školi. Dijete je znalo upitati majku “mama hoće li me upucati?” pritom misleći na oca. Mlljt. E. također ima noćne more, u užasnom je strahu. Iz nalaza psihijatra prim. D. Š. dr. med. razvidno je da joj često dođe “da ne može disati”. Tužiteljica je po izlasku iz bolnice osigurala termine za psihoterapiju djevojčica u Psihijatrijskoj bolnici P.. Djevojčice su u stalnom strahu da bi otac mogao izaći iz zatvora. Na psihijatrijskom pregledu obje djevojčice iznose kako se boje oca, osobito da im nešto ne napravi kada izađe iz zatvora i da se boje za majku. Djevojčice su u tretmanu u Neuropsihijatrijskoj bolnici P. Mišljenje psihijatra je da bi kontakti s ocem za obje djevojčice bili dodatno traumatizirajući i preporuča da se djevojčice zaštite od istih u okviru nadležnih institucija. Iz nalaza prim. Š. dr. med. razvidno je da je djeci dijagnosticiran PTSP, zastrašujući događaji u djetinjstvu Z61.7, negativni događaji u djetinjstvu Z68.1, svjedočenje obiteljskom nasilju, neadekvatni odgojni postupci od strane oca, emocionalno zanemarivanje od strane oca. Navodi da je pregledom kliničkog psihologa M. S. za obje djevojčice utvrđen prisutan posttraumatski stresni poremećaj vezano uz nedavno proživljeni traumatski događaj, ali i znaci ranije viktimizacije i izloženosti emocionalnom i fizičkom nasilju od strane oca. Tužiteljica navodi da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Ovr Ob-2/2022 od 9. veljače 2022. tuženiku zabranjeno da se približava mlljt. djeci na udaljenost manju od 50 m i da ih uznemirava uspostavljanjem veze ili uhođenjem. Navodi da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-273/2022 od 2. lipnja 2022. izmijenjen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi na način da se tuženiku zabranjuje pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s mlljt. djecom stranaka. Tužiteljica smatra da je u interesu mlljt. djece da tužiteljica ostvaruje potpuno samostalnu roditeljsku skrb, te da može samostalno zastupati mlljt. djecu u vezi s bitnim osobnim pravima djece glede promjene osobnog imena djece te promjene prebivališta i boravišta mlljt. djece, budući se otac trenutno nalazi u pritvoru i ne može sudjelovati u niti jednom aspektu roditeljske skrbi, a po izlasku nije za očekivati da će stranke moći postići bilo kakvu suradnju po pitanju mlljt. djece, niti je u interesu mlljt. djece da otac donosi odluke vezane za mlljt. djecu i ostvaruje roditeljsku skrb. Navodi da je radi potpuno poremećenih odnosa, nužno omogućiti majci da samostalno zastupa djecu glede promjene osobnog imena obzirom djeca stanuju u maloj sredini i protivno je interesima i dobrobiti mlljt. djece da ih se povezuje s ocem koji je optužen za počinjenje teškog kaznenog djela i da djeca zbog toga budu stigmatizirana, budući su djeci svi navedeni događaji prouzročili teške traume i psihičke posljedice radi čega su u psihijatrijskom tretmanu i djecu je nužno zaštititi od bilo kakvog potencijalnog budućeg štetnog događaja ili povezivanja s ocem, a također smatra da je nužno da majka može samostalno zastupati mlljt. djecu glede promjene prebivališta i boravišta.

2. U odgovoru na tužbu (list 195) tuženik po punomoćniku u cijelosti priznaje činjenice na koje se tužiteljica poziva, a proizlaze iz sudskih odluka i javnih isprava. Tuženik također ne osporava činjenicu da su djeca stranaka doživjela užasnu traumu zbog događaja od 4. listopada 2021., no uvažavajući načelo nedužnosti do donošenja pravomoćne odluke u spisu Županijskog suda u Bjelovaru broj K-13/2022 tuženik smatra da je na okolnost tog događaja i okolnost odnosa sa tužiteljicom koji su prethodili tom događaju potrebno njega saslušati kako bi sud bio upućen u sve te činjenice i okolnosti bitne za donošenje presude. Navodi da se tuženik nalazi u Istražnom zatvoru, nije podnosio žalbe na rješenje o produljivanju istražnog zatvora i stoga nije u objektivnoj mogućnosti ostvarivati kontakte sa mlljt. djecom, pa se ustvari i ne protivi zabrani kontakata za vrijeme dok se nalazi u istražnom zatvoru. Tuženik nije ulagao niti žalbu na rješenje o privremenoj mjeri, jer doista smatra da djecu stranaka ne treba izlagati kontaktima u penalnim uvjetima, jer bi to za njih predstavljalo dodatnu traumatizaciju. Tuženik se ne protivi niti da tužiteljica promijeni prebivalište i boravište, ali se protivi da odlučuje o promjeni osobnog imena djeci stranaka.

3. Na glavnoj raspravi 3. travnja 2023. tužiteljica je povukla tužbu u dijelu zahtjeva da samostalno zastupa mlljt. djecu u vezi s bitnim osobnim pravima koja se odnose na promjenu osobnog imena djece, sa čime se suglasio tuženik, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. ZPP odlučeno kao na raspravnom rješenju (list 293).

4.Tužiteljica je prije pokretanja ovog postupka pokrenula postupak obveznog savjetovanja pred Zvodom, međutim zbog kaznenih postupaka vezanih za nasilje tuženika prema supruzi i mlljt. djeci, te pokušaj ubojstva, stranke nisu mogle ravnopravno sudjelovati u obiteljskoj medijaciji (list 8-10) .

5.Rješenjima Zavoda od 28. rujna 2022. (list 89-92) mlljt. E. B. i mlljt. H. B., imenovan je posebni skrbnik I. P. iz Centra.

6. Posebni skrbnik u podnesku od 17. siječnja 2023. navodi kako je suglasna s tužbom i tužbenim zahtjevom tužiteljice, obzirom su ispunjeni uvjeti iz čl. 123. Obiteljskog zakona. Uzevši u obzir zaprimljenu dokumentaciju, traumatične događaje koje su mlljt. djeca doživjela, smatra opravdanim zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa mlljt. djece i tuženika, te omogućiti tužiteljici samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi te da ista samostalno zastupa zajedničku mlljt. djecu stranaka u vezi s bitnim osobnim pravima, i to u odnosu na promjenu osobnog imena i promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta. Predlaže zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa tuženika s mlljt. djecom na neodređeno vrijeme (list 192).

7. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju od 18. kolovoza 2022., liječničku dokumentaciju, optužnicu ODO u Bjelovaru od 2. veljače 2022., dopis i obavijest ODO u Bjelovaru tužiteljici od 17. studenoga 2021., rješenje ŽDO u Bjelovaru broj Kis-DO-29/2021-1 od 6. listopada 2021., rješenje Općinskog suda u Bjelovaru Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-352/2017-2 od 12. rujna 2017., plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 3. svibnja 2017., rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj Ovr Ob-2/2022-2 od 9. veljače 2022., rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj R1 Ob-273/2022-2 od 2. lipnja 2022., mišljenje i podatke o obiteljskim i imovinskim prilikama Zavoda od 4. listopada 2022. i 28. rujna 2022., optužnicu ODO u Bjelovaru broj KOz-DO-104/2021-1 od 17. studenoga 2021., nalaze i mišljenja sudskih vještaka u postupku vještačenja mlljt. djece H. i E. B. izvršenih po nalogu Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru u spisu KR-DO-3/2022, dio zapisnika o objavi presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, preslik spisa Kzd-36/2022., psihologijski nalaz i mišljenje iz spisa Županijskog suda u Bjelovaru broj K-13/2022, zabilješku Zavoda od 5. listopada 2021, spis Prekršajnog suda u Bjelovaru broj Pp J- 267/17 i svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

7.1. Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika.

8. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP, u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15 i 98/19).

9. Nesporno je da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob-352/2017-2 od 12. rujna 2017., brak stranaka razveden, te odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 3. svibnja 2017. kojim su se stranke sporazumjele da će mlljt. djeca stranaka živjeti s majkom, da će mlljt. djeca i otac provoditi vrijeme svaki ponedjeljak i četvrtak od 18 sati do 20 sati, te svaku drugu nedjelju od 15 sati do 18 sati, na način da će otac dolaziti po djecu i vratiti ih majci (list 43-50).

10. Uvidom u spis Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj PpJ- 267/17 utvrđeno je da je rješenjem broj PpJ-267/17-18 od 28. ožujka 2017. tuženiku produžena mjera zabrane približavanja, uspostavljana ili održavanja veze s tužiteljicom, izrečena tuženiku naredbom PP Pakrac.

10.1. Rješenjem Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj PpJ- 267/17-34 od 7. travnja 2017. tuženiku je određena mjera zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze s mlljt. djecom.

10.2. Presudom Prekršajnog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj PpJ- 267/17-64 od 8. siječnja 2018., tuženik je oglašen krivim da je kao punoljetni član obitelji ponovio nasilje u obitelji 26. ožujka 2017. u nazočnosti djece i time počinio prekršaj iz čl. 4., kažnjiv po čl. 20. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 9.000,00 kn, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja i uznemiravanja tužiteljice na udaljenosti manjoj od 10 metara u trajanju od dvije godine, a ista mjera izrečena je i u odnosu na roditelje tužiteljice V. S. i V. S., kao osobe izložene nasilju, u trajanju od dvije godine.

11. Nesporno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru 17. studenoga 2021. protiv tuženika podignulo optužnicu radi počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ, kao i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 2. u vezi st. 1. KZ, te dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ (list 99-101).

12. Nesporno je između stranaka da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj Kis-DO-29/21-1 od 6. listopada 2021. određeno provođenje istrage zbog osnovane sumnje da je tuženik počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju, opisano u čl. 111. st. 1. t. 3. u vezi čl. 34. st. 1. KZ/11, na štetu tužiteljice (list 39-42).

12.1. Protiv tuženika podignuta je optužnica rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-4/2022-1 od 2. veljače 2022., da je s namjerom da ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju (list 21-31).

12.2. Nesporno je da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-13/2022-99 od 13. siječnja 2023. (list 247-282), tuženik proglašen krivim što je 4. listopada 2021. oko 18,50 sati u L., u kuhinji obiteljske kuće svoje bivše supruge, žrtve ošt. B. S., koju je ranije, kroz duže vremensko razdoblje u više navrata vrijeđao, ponižavao, prijetio joj i fizički ju zlostavljao, prišao s leđa svojoj bivšoj supruzi žrtvi B. S. i u nakani da ju usmrti, govoreći joj da će ju ubiti, jednom rukom uhvatio ju za vrat, a drugom rukom sa pulta kuhinje uzeo nož dužine oštrice 11,5 cm i u trenutku kada se ona okrenula prema njemu, zabio nož u njezin trbuh, uslijed čega je žrtva B. S. zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu ubodne rane gornjeg lijevog dijela trbuha s otvorenjem trbušne šupljine i ozljedom velike trbušne marame s minimalnim krvarenjem u trbušnu šupljinu, dok je smrtni ishod izostao samo slučajem, dakle, s namjerom da ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju, opisano u čl. 111. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona, te mu je na temelju čl. 111. st. 1. Kaznenog zakona uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 1. Kaznenog zakona izrečena kazne zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, te je postupak povodom žalbe u tijeku.

13. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj Ovr Ob- 2/2022-2 od 9. veljače 2022. određena je mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece kojom je tuženiku zabranjeno da se približava mlljt. djeci na udaljenost manju od 50 m i da ih uznemirava uspostavljanjem veze ili uhođenjem (list 55-60).

14. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj R1 Ob- 273/2022-2 od 2. lipnja 2022. određena je privremena mjera kojom je izmijenjen plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 3. svibnja 2017. na način da se tuženiku zabranjuje pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s mlljt. djecom stranaka, te određeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja postupka o roditeljskoj skrbi, odnosno drugačije odluke suda (list 67-75).

15. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su ispunjene pretpostavke za izmjenom odluke o roditeljskoj skrbi, na način da samostalno ostvaruje roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. djecu i da ih zastupa u bitnim osobnim pravima, obzirom da se tuženik nalazi u pritvoru, ne može sudjelovati niti u jednom aspektu roditeljske skrbi, a niti će stranke zbog potpuno poremećenih odnosa moći postići bilo kakvu suradnju po pitanju mlljt. djece. Također, zbog doživljene užasne traume mlljt. djece kao posljedice tragičnog događaja, njihovog straha od tuženika, smatra da je u interesu djece da se tuženiku zabrani pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom.

16. Iz izvješća i mišljenja HZZSR Pakrac od 4. listopada 2022. (list 93-96) proizlazi kako je uvidom u medicinsku dokumentaciju razvidno da mlljt. djeca izražavaju strah od oca i odbijaju bilo kakve kontakte s njim, vezano za traumu koju su doživjela nakon napada oca na majku, te preporuku dječjeg psihijatra iz Poliklinike Z. i mišljenja psihijatra iz N.P. bolnice P., da se osobni odnosi oca i mlljt. djece izbjegavaju, radi sigurnosti i zaštite psihofizičkog zdravlja djevojčica, te da bi kontakti s ocem za obje djevojčice bili dodatno traumatizirajući, te smatraju da bi tuženiku kao ocu trebalo zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa mlljt. djecom H. i E. B.. Smatraju da je u najboljem interesu djece da majka ostvaruje potpuno samostalnu roditeljsku skrb nad mlljt. djecom kod donošenja odluka o zdravlju, liječenju, školovanju i održavanju osobnih odnosa sa drugim osobama, te da ista samostalno zastupa mlljt. djecu u vezi s bitnim osobnim pravima glede promjene prebivališta i boravišta.

17. Iz priložene medicinske dokumentacije za mlljt. djecu proizlazi da su mlljt. djeca u redovnom psihoterapijskom tretmanu i praćenju u poliklinici Neuropsihijatrijske bolnice P., kao i Poliklinici Z. radi PTSP, traumatskog doživljaja, kako vlastitog, tako i svjedočenja nasilja oca nad majkom, zastrašujućeg i negativnog događaja u djetinjstvu, emocionalnog zanemarivanja od strane oca, spolnog i emocionalnog zlostavljanja od strane oca, masivne psihičke traume, te im je nužan nastavak intenzivnog psihoterapijskog tretmana. Kod djevojčica prisutni su simptomi post traumatskog stresnog poremećaja, znaci ranije viktimizacije i izloženosti emocionalnom i fizičkom nasilju od strane oca, te povišen heteroagresivni naboj, teškoće u doživljaju sebe i slike o sebi, zastoj na području voljnih dinamizama upućuju na rizik za razvoj depresivnog poremećaja, što je potrebno pratiti i opservirati (list 11-16, 19-20, 34-36, 51-53, 61-65, 112-117, 226-246).

18. Iz iskaza tužiteljice (list 289-292) proizlazi da je tuženik i u vrijeme braka i nakon razvoda braka uvijek bio nasilan prema njoj i djeci, nakon razvoda braka osobni odnosi tuženika s djecom uvijek su bili u njenoj nazočnosti, a tuženik je dolazio u napadu agresije, pod utjecajem alkohola, droge. Uvijek mu je popuštala i udovoljavala mu. Djeca su ga se oduvijek bojala, bila su izložena vulgarnom ponašanju tuženika, njegovom fizičkom i psihičkom nasilju i zastrašivanju. Više puta se obraćala nadležnom Zavodu nikad joj nisu pružili nikakvu podršku i pomoć. Nakon izloženosti dugotrajnim stresnim situacijama, posebice traumatičnog događaja kojem su svjedočila djeca, djeca su u redovitom tretmanu psihijatra, kod djece je prisutan stalni strah, djeca imaju zdravstvene probleme, kćerka E. hipertenziju zbog čega pije lijekove i redovito se kontrolira, ima napadaje gušenja po noći, a kćerka H. kad ju uhvati strah povraća, ranije je mokrila u krevet, spava sa upaljenim svjetlom. Kćerki E. predložen je individualizirani rad u školi vezano za psihičke poteškoće radi lakšeg praćenja nastave i ispunjavanje školskih zadataka. Želi imati mir, želi da njena djeca budu zdrava, snažna i zaštićena, da se mogu osjećati sigurno i same odlučivati što žele.

19. iz iskaza tuženika (list 287-288) proizlazi da se nalazi u zatvoru u B. od 4. listopada 2021. zbog sumnje pokušaja počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva na štetu bivše supruge. Navodi da je do toga vremena ostvarivao osobne odnose sa djecom u 90% slučaja uvijek u prisutnosti bivše supruge i to najčešće u vremenu kad je to njoj odgovaralo, pa bi bivša supruga morala i mogla vidjeti da se nešto loše dogodilo djeci. Vrijeme s djecom provodio je kvalitetno u šetnji gradom, igri društvenih igara i gledanju crtića. Smatra da djevojčice nemaju strah od njega, već su posljedica manipulacije njihove majke, jer žive s majkom i spremne su sve za nju učiniti, pa su djeca lagala da su vidjela ono što nisu, a to se odnosi na čin pokušaja ubojstva. Navodi da nikada nije konzumirao drogu u prisustvu djece, niti je takav dolazio k djeci, a inače je konzument droge. Ne protivi se zahtjevu tužiteljice da izvršava samostalnu roditeljsku skrb nad djecom vezano za zdravlje djece, liječenje, školovanje, održavanje osobnih odnosa s drugim osobama, te promjene prebivališta i boravišta djece, te je suglasan s mišljenjem Zavoda. Međutim, ne slaže se da tužiteljica samostalno odlučuje o promjeni osobnog imena djeci, jer je otac djece i želi sudjelovati u postupku kojeg bi eventualno pokrenula vezano za takav zahtjev. Vezano za zahtjev da mu se zabrane osobni odnosi s djecom, navodi da ne bi volio da mu djeca dolaze u posjetu u zatvor, jer bi to za njih bila velika trauma i tome ih ne bi htio izlagati, jer mu ne bi bilo svejedno kako bi se djeca osjećala, a niti bi to bilo kvalitetno provedeno vrijeme s njima.

20. Prema odredbi čl. 104. st. 1. Obiteljskog zakona roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb.

21. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Stavkom 2. istog čl. propisano je kako jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji od roditelja je spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 416. st. 2. i st. 3. ovoga Zakona, dok je st. 4. propisano da roditelj koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma dužan je dokazati da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta, u protivnom sud može samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi povjeriti drugom roditelju ako je to u skladu s dobrobiti djeteta.

22. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

23. Prema odredbi čl. 123. st. 1. Obiteljskog zakona sud može u odluci iz članka 413. stavka 1. ovoga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja, ili centra za socijalnu skrb iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta.

23.1. Prema odredbi čl. 123. st. 2. Obiteljskog zakona kad donosi odluku iz stavka 1. ovoga članka, sud je dužan:

1. ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta 2. Voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i

3. obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.

23.2. Odredbom čl. 123. st. 3. Obiteljskog zakona propisano je da se odlukom iz stavka 1. ovoga članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.

24. Konvencija o pravima djeteta u čl. 19. propisuje dužnost poduzimanja mjera da se zaštiti dijete od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja povrede ili zloporaba i sl.

25. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik nepravomoćno optužen za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju tužiteljice i to presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-13/2022-99 od 13. siječnja 2023., da su štetnom događaju 4. listopada 2021. nazočila mlljt. djeca E. B., rođena … i mlljt. H. B., rođena …, da se tuženik od 4. listopada 2021. nalazi u istražnom zatvoru, isti ne izvršava roditeljsku skrb u odnosu na mlljt. djecu, niti je to u mogućnosti, mišljenje je Zavoda da majka treba izvršavati samostalnu roditeljsku skrb prema mlljt. djeci u odlukama o zdravlju, liječenju, školovanju, ostvarivanju osobnih odnosa djece s drugim osobama, te samostalno zastupati mlljt. djecu u vezi s bitnim osobnim pravima djece koja se odnose na promjenu prebivališta i boravišta djece, sa čime je suglasna posebna skrbnica, te se tome ne protivi niti tuženik, slijedom čega je valjalo primjenom citirane odredbe čl. 105. Obiteljskog zakona odlučiti kao u točki I. izreke presude.

26. Imajući u vidu činjenicu da su mlljt. djeca izuzetno snažno traumatizirana nakon štetnog događaja, kao i prije prethodnog događaja zbog obiteljskog nasilja kojima su djeca svjedočila, da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta proizlazi kako mlljt. djeca imaju ozbiljnih zdravstvenih problema, ista imaju velik strah od oca, te sama odbijaju bilo kakav susret i kontakt sa ocem, te obzirom je mišljenje Zavoda da tuženiku treba zabraniti osobne odnose sa djecom, sa čime je suglasna i posebna skrbnica, kao i na činjenicu kako se tuženik ne protivi da mu se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s djecom, to su ispunjene pretpostavke iz čl. 123. Obiteljskog zakona da se tuženiku zabrani ostvarivanje osobnih odnosa sa mlljt. djecom.

27.Sud ocjenjuje da je mjera zabrane ostvarivanja osobnih odnosa tuženika s djecom razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit djece.

28.Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

29.O troškovima postupka odlučeno je sukladno odredbi čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona, vodeći računa o svim okolnostima slučaja, vodeći računa da je odluka donijeta u skladu sa interesima mlljt. djece, te ishodu postupka, činjenici da se tuženik nije protivio tužbenom zahtjevu da majka ima samostalnu roditeljsku skrb i da mu se zabrani ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom, te sve okolnosti slučaja, slijedom čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, kako je to navedeno u točki III. izreke presude.

U Bjelovaru, 3. travnja 2023.

Sudac

Sunčica Lovrić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.