REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-397/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B. (ranije J.) iz B.

M.-G.& Partneri j.t.d., Z.,

i H., P., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva

protiv tuženih 1. D. Z.-J. iz I., B., OIB …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H. & M. j.t.d., R., i 2. zakonskih nasljednika pok. Z. J., koje zastupa skrbnik L. M., odvjetnik u R., radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o žalbama tužiteljice i prvotužene D. Z.-J. protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-664/2021-79 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća od 3. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i prvotužene D. Z.-J. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 664/2021-79 od 2. prosinca 2022.

Obrazloženje

1st Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

„I. Utvrđuje se da je stan upisan u zk.ul.br. 10757 k.o. R. – ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), 3. Suvlasnički dio 125/403, zk.č.br. 497/Z kuća pop. br. 898, pov. 39 m2 i zk.č.br. 498/Z kuća pop. br. 901, pov. 99 m2, s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na I. katu, površine 93,00 m2 s pripatkom-spremište u prizemlju površine 31,70 m2 označen slovom "B1-8", kod Općinskog suda u P. - Zemljišnoknjižnog odjela R., 3 zajednička imovina (bračna stečevina) bračnih drugova P. J. (sina V.) i Z. J. (kći I.) te da suvlasnički dio P. J. u toj bračnoj stečevini (stanu) iznosi 1/2 dijela.

II. Utvrđuje se da je P. J. (sin V.) suvlasnik u ½ dijela stana iz točke I. ove presude.

III. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. kolovoza 2005. sklopljen između Z. J. (primatelja uzdržavanja) i D. Z.-J. (davatelja uzdržavanja) ovjeren kod Općinskog suda u R. pod brojem: R1-73/05-8 od 15. prosinca 2005. godine, d j e l o m i č n o ništav.

IV. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na stanu iz točke I. ove presude, izvršena na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. kolovoza 2005. godine ovjerenog kod Općinskog suda u R. pod brojem: R1-73/05-8 od 15. prosinca 2005. godine, pravno nevaljana u ½ dijela uknjiženog prava vlasništva u korist D. Z. J.

Nalaže se Općinskom sudu u P. - Zemljišnoknjižnom odjelu R., brisanje zk. stanja nastalog temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. kolovoza 2005. godine ovjerenog kod Općinskog suda u R. pod brojem: R1- 73/05-8 od 15. prosinca 2005. godine i uspostava zk. stanja u zk.ul.br. 10757 – 3. Suvlasnički dio: 125/403 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E2) kakvo je bilo prije provedbe tog ugovora u ½ dijela pravno nevaljane uknjižbe uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva na toj nekretnini (stanu) u korist P. J. (sina V.), R., u ½ dijela.

V. Utvrđuje se da suvlasnički dio od ½ dijela stana iz točke I. ove presude čini dio ostavinske mase iza P. J. (sina V.).

VI. U preostalom dijelu tužbeni zahtjevi tužiteljice iz toč. III. tužbe koji se odnosi na utvrđivanje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju u cijelosti i toč. IV. tužbe koji se odnosi na uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora preko ½ dijela (za koji je zahtjev usvojen) o d b i j a j u s e kao neosnovani.

VII. Nalaže se prvotuženici da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 49.615.00 HRK / 6.585,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2nd Protiv navedene prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijele su tužiteljica i prvotuženica D. Z.-J.

2.1. Tužiteljica podnosi žalbu protiv dijela prvostupanjske presude kojom je njen tužbeni zahtjev odbijen, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju nužno ništav u cijelosti, te da je temeljem istog i uknjižba prvotužene D. Z.-J. nevaljala, jer se radilo o bračnoj stečevini pok. P. J. i pok. Z. J. te ništetnost proizlazi iz čl. 283. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima. Trenutkom smrti pok. P. J., njegov udio u zajedničkoj imovini prešao je na njegove nasljednike pa je u tom trenutku stan postao zajedničko vlasništvo svih nasljednika P. J. i Z. J. Opterećenje zajedničke imovine, predmetnog stana, prelazi granice redovitog upravljanja, a posao koji je sklopio samo jedan zajedničar je nevaljan. Predlaže se da se prvostupanjska presuda preinači i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troška žalbe.

2.2. Prvotužena D. Z.-J. je podnijela pravovremenu žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvaćen, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je tužbu prije svega trebalo odbaciti, jer je u vrijeme podnošenja iste pok. Z. J., protiv koje je podnijeta tužba, već bila preminula. Kako je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1400/2017-3 od 4. veljače 2021. navedeno da je u ovom postupku trebalo utvrditi tko su nasljednici pok. Z. J., prvostupanjski sud nije na taj način postupio, već je odredio privremenog skrbnika ostavine. S obzirom na navedeno, nejasna je procesna sudbina Š. M. i M. U., koji su nekoliko godina označavani kao tuženici i u postupku sudjelovali, ali su presudom izostavljeni i u odnosu na njih nije donesena nikakva odluka. Time je počinjene bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. te iz čl. 354. st. 2. t. 8. Zakona o parničnom postupku. Ukazuje se i na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima, jer je u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. P. J. već bio preminuo, pa se ne radi o neovlaštenom raspolaganju zajedničkom imovinom od strane jednog bračnog druga, zbog kojeg razloga bi Ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan. Ukazuje se da se radi o sporu iz nasljednopravnih odnosa, na koji se primjenjuje čl. 138. Zakona o nasljeđivanju te je, s obzirom na navedenu odredbu, nastupila zastara tužiteljičinog prava na potraživanje iz predmetne tužbe. Dodaje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužena D. Z.-J. znala za postojanje tužiteljice, te da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao iskaze svjedoka, koji su u tom dijelu i kontradiktorni. Također se ističe da je predmetni stan bio isključivo vlasništvo pok. Z. J., s obzirom da se ista podijelila sa pok. suprugom P. J., kojem je pripala zemlje u B., gdje je gradio kuću, a Z. J. predmetni stan u R., kako su potvrdili svjedoci M. B. i M. B. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima, jer na temelju te odredbe predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ništetan, jer je zaključen nakon smrti pok. P. J. Ako se prihvati stav prvostupanjskog suda da se radi o bračnoj stečevini u 1/2 dijela, onda je pok. Z. J. svakako suvlasnica i dijela od pok. P. J. temeljem nasljeđivanja, kao njegova supruga, pa je nejasan stav suda da bi ona bila suvlasnica samo u 1/2 dijela. Pobija se i odluka o troškovima postupka, jer je trebalo u cijelosti odbiti zahtjev tužiteljice, pa je žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači, odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice, a prvotuženoj D. Z.-J. naknadi trošak postupka, podredno tužba odbaci ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Sa žalbama stranaka postupno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP).

4. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu prvotužene D. Z.-J., u kojem je osporila sve žalbene navode prvotuženice, ukazujući ponovno da je predmetni Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, da se ne radi o pravu koje zastarijeva, jer se radi o utvrđenju suvlasništva, te predlaže da se žalba prvotuženice D. Z.-J. odbije kao neosnovana.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, te je utvrdio da je stan upisan u zk.ul. 10757 k.o. R. – etažno vlasništvo (E-2), 3. suvlasnički dio 125/403, zk.č.br. 497/Z kuća pop. br. 898, površine 39 m2 i zk.č.br. 498/Z kuća pop. br. 901, površine 99 m2, s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na I. katu, površine 93,00 m2 sa spremištem u prizemlju površine 31,70 m2 označen slovom „B1-8“, kod Općinskog suda u P., Zemljišnoknjižnog odjela R. (u nastavku: predmetna nekretnina) zajednička imovina bračnih drugova pok. P. J. i pok. Z. J. te da suvlasnički dio pok. P. J. iznosi 1/2 dijela te se utvrđuje da je isti suvlasnik u 1/2 dijela tog stana. Nadalje, utvrđeno je da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 22. kolovoza 2005. zaključen između Z. J., kao primateljice uzdržavanja, i D. Z.-J., kao davateljice uzdržavanja, djelomično ništav te je utvrđeno da je u 1/2 dijela uknjiženog prava vlasništva na predmetnom stanu u korist D. Z.-J. uknjižba pravno nevaljana. Naloženo je Zemljišnom odjelu R. brisanje stanja nastalog temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 22. kolovoza 2005. u odnosu na polovinu dijela predmetnog stana, uz istovremenu uknjižbu tog suvlasničkog dijela u korist pok. P. J. te je utvrđeno da suvlasnički dio od 1/2 dijela stana iz te presude čini ostavinsku masu iza pok. P. J. U preostalom dijelu za 1/2 dijela predmetnog stana odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je odlučeno o parničnom trošku.

7. U donošenju prvostupanjske presude, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a niti su počinjene bitne povrede na koje žalitelji ukazuju, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati, ne postoji nikakva kontradiktornost u provedenim dokazima i sadržaju prvostupanjske presude.

8. Činjenično stanje, ono koje je relevantno za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pravilno je i potpuno utvrđeno pa je tako utvrđeno:

- da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja braka pok. P. J. i njegove supruge, pok. Z. J., koji su bili nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu, te su isti otkupili temeljem Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te je Z. J. sklopila Ugovor o kupoprodaji stana s Gradom R. 15. studenoga 1993., uz ugovorenu obročnu oplatu kupoprodajne cijene koju su otplatili zajednički supružnici Z. i P. J.,

- da je stan bio upisan na ime pok. Z. J., koja je bila i navedena kao kupac stana,

- da je predmetni stan, s obzirom da je kupljen za vrijeme trajanja braka i otplaćen za vrijeme trajanja braka, predstavljao bračnu stečevinu pok. Z. i P. J., i to svakoga u 1/2 dijela, s obzirom da su u jednakim omjerima sudjelovali u stjecanju vlasništva na predmetnom stanu, odnosno obročnoj otplati istoga,

- da je pok. P. J. preminuo 7. travnja 1999. bez oporuke i da je nakon njegove smrti doneseno rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u R., poslovni broj O- 144/99-5 od 29. lipnja 1999., kojim je raspoređena njegova imovina, među kojom nije predmetni stan, jer je bio upisan na suprugu Z. J., te je njegovim nasljednikom proglašena supruga Z. J., s time da je navedeno da ostavitelj ima i kćerku D., ovdje prvotuženicu, te da je prije pok. P. J. preminuo njegov sin G., 1986. godine,

- da u predmetnom ostavinskom postupku tužiteljica, unuka pok. P. J., nije spomenuta , niti je sudjelovala u ostavinskom postupku, a da je ista unuka pok. P. J. proizlazi iz javne isprave - izvoda iz matične knjige rođenih, gdje je navedeno da je ista kćerka pok. G. J., sina pok. P. J.,

- da su 22. kolovoza 2005. pok. Z. J. kao primateljica uzdržavanja i njena pastorka, prvotužena D. Z.-J. kao davateljica uzdržavanja zaključile Ugovor o doživotnom uzdržavanju, temeljem kojeg je nakon smrti pok. Z. J. upisano vlasništvo stana na prvotuženicu D. Z.-J.,

- da su pok. P. J. i pok. Z. J., kao i prvotuženica D. Z.-J., znali za postojanje tužiteljice kao kćerke pok. G., sina P. J., a koja se rodila nakon smrti svog oca G., a što potvrđuju kako svjedoci tako i fotografija u spisu na kojoj se nalaze tužiteljica i prvotuženica D. Z.-J.,

- da je prvotuženica D. Z. J., inače rođena 1969. godine, živjela u predmetnom stanu sa svojim ocem P. J. i maćehom Z. J., te joj je, kako je sama iskazala, bilo sve poznato u svezi stanarskog prava i otkupa predmetnog stana, o čemu je detaljno iskazivala kao stranka,

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo presuditi kako je presuđeno prvostupanjskom presudom.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni stan bio zajednička imovina pok. P. i Z. J., temeljem Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN broj 11/78., 45/89. i 59/90.,) , čl. 277. koji glasi: Imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Međutim, ta odredba o zajedničkom vlasništvu supružnika na imovini koju su stekli u braku vrijedila je do stupanja na snagu Obiteljskog zakona koji u čl. 363. propisuje da se odredbe tog Zakona primjenjuju i (NN broj 162/98.)

na obiteljske odnose koji su nastali prije dana početka primjene tog Zakona, ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Dakle, stupanjem na snagu Obiteljskog zakona dokinut je institut zajedničkog vlasništva na imovini bračnih drugova i ta imovina postaje po sili zakona njihovo suvlasništvo.

11. Kako je stoga predmetni stan postao suvlasništvo pok. Z. J. u 1/2 dijela, ona je kao suvlasnik, za svoj suvlasnički dio, mogla zaključiti ugovor o doživotnom uzdržavanju sa prvotuženicom, i u tom dijelu ugovor nije ništetan jer za to ne postoji niti jedan razlog. Po čl. 37. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava.

12. Iz navedenog razloga je neosnovana žalba tužiteljice da pok. Z. J. nije mogla raspolagati cijelim stanom, jer ona nije mogla valjano raspolagati samo sa 1/2 dijela stana svog pok. supruga P. J., odnosno njegovih nasljednika, dok je sa svojim suvlasničkim dijelom od 1/2 dijela, stečenim temeljem zakona, mogla slobodno raspolagati.

13. Žalba prvotuženice da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ništetan u 1/2 dijela koji se odnosi na dio pok. P. J. nije osnovana, iako je osnovan žalbeni navod da taj ugovor ne može biti ništetan po odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima. P. J. preminuo je 1999. a Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen je 2005., dakle u vrijeme kada predmetni stan više nije bio suvlasništvo pok. P. J., jer je njegov suvlasnički dio po sili zakona njegovom smrću prešao na njegove nasljednike, pa se iz navedenog razloga ne može ništetnost temeljiti na odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima, jer u vrijeme zaključenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. Z. J. nije raspolagala sa suvlasničkim dijelom svoga supruga, već sa suvlasničkim dijelom nasljednika pok. P. J., na koje se ne primjenjuje Zakon o braku i porodičnim odnosima.

14. U vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju 2005. godine predmetni stan bio je suvlasništvo pok. Z. J. u 1/2 dijela, a u 1/2 dijela koji je bio suvlasništvo pok. P. J. isti je bio zajedničko vlasništvo nasljednika pok. P. J., s obzirom da po čl. 135. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 47/78) koji je bio na snazi u vrijeme smrti P. J. ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u času njezine smrti. Dakle, časom smrti P. J., 7. travnja 1999. njegov suvlasnički dio stana prešao je po sili zakona na njegove nasljednike, a to su supruga, sada pok. Z. J., kćerka - prvotuženica D. Z. J. i unuka - tužiteljica G. B.

15. Člankom 148. Zakona o nasljeđivanju propisano je da do diobe nasljedstva, nasljednici upravljaju i raspolažu nasljedstvom zajednički. Nasljednička zajednica je zajedničko vlasništvo na imovini ostavitelja i egzistira dok se rješenjem o nasljeđivanju imovina ne podjeli nasljednicima.Na isto se primjenjuju odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o zajedničkom vlasništvu, pa je čl. 57.st.3. ZV-a propisano da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvaju ili više zajedničara, nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. Članak 61.st.1. istog Zakona propisuje da zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koju su mu za to dali svi ostali.

16. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju je za ½ dijela suvlasništva pok. P. J. ništetan jer je protivan čl. 61. st.1. Zakona o vlasništvu koji propisuje da zajedničkom stvari zajedničari mogu raspolagati samo zajednički ili na temelju ovlasti koju su mu dali svi ostali. Iz navedenog razloga osnovano je prvostupanjski sud prihvatio dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju za ½ dijela.

17. Prvotuženicu ne štiti niti načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 61. st.2. ZV-a da iznimno, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko. To stoga što prvotuženica nije treća osoba, već jedna od zajedničara, za koju je utvrđeno da je znala da uz nju i njenu pok. maćehu Z. J. kao nasljednica iza pok. P. J. dolazi i njegova unuka, tužiteljica, po načelu reprezentacije, jer je sin pok. P. J. umro prije njega.

18. Neosnovano prvotuženica D. Z.-J. u žalbi navodi da je ovdje u biti riječ o sporu iz nasljednopravnog odnosa, jer da tužiteljica nastoji dobiti dio koji bi joj pripadao iza smrti pok. djeda P. J., tražeći da se utvrdi da je isti suvlasnik predmetnog stana i da u 1/2 dijela taj stan predstavlja ostavinu iza pok. P. J., koji zahtjevi tužiteljice su zastarjeli jer su prošli rokovi iz čl. 138. Zakona o nasljeđivanju. Tužiteljica u ovom postupku ne potražuje nasljedstvo iza pok djeda već je njen tužbeni zahtjev deklaratoran, na utvrđenje postojanja prava i na utvrđenje ništetnosti ugovora, a na te zahtjeve tužiteljica je ovlaštena po čl. 327. st. 1. ZOO-a koji propisuje da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana strana i čl. 187. ZPP-a , jer tužiteljica ima pravnog interesa na utvrđenje da je njen pravni prednik nositelj prava vlasništva.

19. Neosnovano prvotuženica ističe da je tužbu trebalo odbaciti jer je bila podnesena protiv Z. J. koja je u vrijeme utuženja već bila pokojna, jer je pravomoćno rješenje o odbacivanju tužbe iz tog razloga ukinuto rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1400/2017. od 24.veljače 2021. i predmet vraćen na ponovni postupak.

20. Iz navedenog razloga , žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i potvrđena prvostupanjska presuda po čl. 368. st. 2. ZPP-a.

U Puli-Pola, 3. travnja 2023.

Predsjednica vijeća

Biljana Bojanić, v.r.