REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-370/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., OIB …, koju zastupa punomoćnik Viktor Barbir, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog A. o. d.d., Z., OIB …, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & partneri d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-92/2020 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-92/2020 od 29. rujna 2022. potvrđuje u pobijanom dijelu toč. II. izreke, i to u onom preko iznosa od 37,16 euro / 280,00 kn[1] do konačno suđenog iznosa u visini od 78,97 euro / 595,00 kn te u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate na priznati iznos imovinske štete.

i

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika, u pobijanom dijelu - toč. I. i III. izreke ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-92/2020 od 29. rujna 2022. te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbe tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1st Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je slijedeće:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 10.300,00 kuna/1.327,23 EUR sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 21. 2. 2020. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici na ime naknade materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 595,00 kuna /78,97 EUR sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 21. 2. 2020.godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana da isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 15.397,50 kn/2.043,60 EUR sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 29. 9. 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik u odnosu na toč. I. izreke preko iznosa od 2.500,00 kn, toč. II. izreke preko iznosa od 280,00 kn te odluku o parničnom trošku u cijelosti, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnim troškovima. Ukazuje da je presuda u pobijanom dijelu nejasna u pogledu visine dosuđene naknade štete, a što predstavlja bitnu povredu parničnog postupka, sporna je odluka o visini naknade neimovinske i imovinske štete, odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata te odluka o parničnim troškovima stranaka. Ukazuje da je u toč. I. izreke, sud naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.300,00 kn na ime naknade neimovinske štete, dok je u toč. 19. obrazloženja naveo da joj dosuđuje daljnji iznos od 10.000,00 kn (tužiteljica ukupno potražuje 15.500,00 kn te po odbitku nesporno isplaćenih 5.500,00 kn dosuđuje 10.000,00 kn razlike). Na opisani način da postoji proturječnost između same izreke i obrazloženja presude, a što predstavlja bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je, cijeneći ukupne posljedice ozljeđivanja tužiteljice, odnosno težinu povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja, dosudio joj isplatu daljnjeg iznosa od čak 10.300,00 kn, što predstavlja pravno neprihvatljivo odstupanje od uobičajenih kriterija sudske prakse. Tvrdi da se u predmetnom slučaju radi o lakoj tjelesnoj povredi – kod tužiteljice su zbog zadobivene povrede ostale posljedice i to umanjenje životne aktivnosti u iznosu od 1%, trpjela je bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 10 dana te blagog 5 tjedana uz kratkotrajno trajanje straha, a liječenje je trajalo kraći vremenski period, pa smatra da je visina dosuđene naknade štete previsoko odmjerena i nije u skladu sa izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Smatra da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava, cijeneći težinu povrede prava osobnosti i uobičajene kriterije sudske prakse, trebao utvrditi pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn (a ne 15.500,00 kn) te po odbitku nesporno plaćenog iznosa od 5.500,00 kn dosuditi isplatu daljnjeg iznosa od 2.500,00 kn. Također, osporava visinu priznatog iznosa imovinske štete i to tuđe pomoći i njege u dijelu u kome je sud cijenu sata odredio u visini od 35,00 kn, polazeći pri tom od cjenika Doma za starije i nemoćne osobe. Smatra da je prvostupanjski sud trebao utvrditi cijenu sporne usluge u iznosu 20 kn/h i utvrditi štetu po predmetnom osnovu u iznosu od 420,00 kn (21h x 20,00 kn) te po odbitku nesporno plaćenog iznosa od 140,00 kn dosuditi isplatu daljnjeg iznosa od 280,00 kn. U odnosu na tijek zatezne kamate na tuđu njegu i pomoć, ističe se da se radi o imovinskoj šteti čija je visina utvrđena prema cijenama na dan presuđenja, te da kamata može teći od toga dana, a od toga dana da ima teći i kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete. Osporava i odluku o troškovima postupka te ističe da je tužiteljici neosnovano priznat trošak pristupa na ročište od 09.02.2021. u iznosu od 100 bodova iako se radilo o ročištu na kojemu se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a koje je sukladno Tarifi trebalo biti vrednovano sa 50 bodova (50% od 100 bodova). Ročište od 20.10.2021. je odgođeno i nije uopće održano, pa je također neosnovano tužiteljici priznat pristup na isto u iznosu od 100 bodova.

Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu: ZPP).

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom tužiteljici je dosuđena (razlika) naknade štete (nakon ustajanja tužiteljice predmetnom tužbom tuženik joj je isplatio nesporni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u visini od 5.500,00 kn i imovinske štete – tuđe pomoći i njege u visini od 140,00 kn sve to dana 16. ožujka 2020.) nastala joj zbog štetnog događaja od 13. travnja 2018., i to kako neimovinske šteta zbog povrede prava osobnosti, tako i imovinska štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, a u ovom stadiju postupka je sporno (pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika za štetu nije sporan), da li je pravilno određena visina kako neimovinske tako i imovinske štete.

5.1. Naime, podneskom zaprimljenim kod suda prvoga stupnja dana 25. travnja 2022., tužiteljica je nakon provedenog medicinskog vještačenja, specificirala svoj tužbeni zahtjev, te potražuje iznos od 16.800,00 kn na ime neimovinske štete (iznos od 9.500,00 kn na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 6.000,00 kn na ime pretrpljenog straha i iznos od 1.300,00 kn na ime umanjene životne i radne aktivnosti) koji iznos umanjuje za nesporno plaćeni iznos te štete u visini od 5.500,00 kn, te konačno potražuje iznos od 10.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Na ime imovinske štete i to tuđe pomoći i njege tužiteljica potražuje iznos od 735,00 kn (kroz vrijeme liječenja tuđa pomoć joj je bila potrebna 21 sat, pri čemu ona cijenu sata potražuje u iznosu od 35,00 kn) koji iznos umanjuje za nesporno plaćeni iznos te štete u visini od 140,00 kn, te konačno potražuje za taj vid štete iznos od 595,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

5.2. Sud prvoga stupnja tužiteljici je priznao predmetom presudom na ime neimovinske štete (polazeći pri tom od sadržaj odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) ukupno iznos od 15.500,00 kn (smatrajući da su tim iznosom u cijelosti „pokrivene“ posljedice koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju) od kog iznosa je odbio nesporno plaćeni iznos štete (5.500,00 kn) te je tužiteljici konačno priznao iznos od 10.000,00 kn, pri čemu je u izreci presude naložio tuženiku da tužiteljici isplati za tu štetu iznos od 10.300,00 kn/1.327,23 euro, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe tj. od 21. veljače 2020. pa do isplate.

5.3. Polazeći od sadržaja odredbe čl. 1095. ZOO-a, te činjenice da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna kroz vrijeme liječenja 21 po jedan sat dnevno, da su joj je pružali ukućani, da cijena sata usluga tog vida štete na području na kom tužiteljica živi (Split) iznosi 35,00 kn (Cjenik Doma za starije i nemoćne osobe Split), sud je tužiteljici priznao iznos od ukupno 735,00 kn, koji iznos je umanjio za nesporno isplaćeni iznos štete u iznosu od 140,00 kn, te je tuženiku naložio da tužiteljici konačno isplati iznos od 595,00 kn/78,97 euro sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe tj. od 21. veljače 2020. pa do isplate.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, valja reći da je ista djelomično i to u odnosu na toč. I. izreke, donijeta uz povredu odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6.1. Naime, sud prvoga stupnja u toč. I. izreke predmetne presude, nalaže tuženiku da tužiteljici na ime neimovinske štete isplati iznos od 10.300,00 kn/1.327,23 euro, dok u obrazloženju odluke navodi da tužiteljici konačno priznaje neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn koji iznos u važećoj valuti euro iznosi 1.327,23 euro (pri tom iznos od 10.300,00 kn odgovara iznosu od 1.367,04 euro). Dakle, iznos koji je sud tužiteljici dosudio nije sukladan utvrđenom iznosu štete (onom koji je sud u obrazloženju svoje odluke naveo) iz čega proizlazi opravdanost tvrdnje tuženika da je u odnosu na toč. I. izreke počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je ista u tom dijelu u pogledu priznate visine štete izreka presude proturječna sa njenim obrazloženjem.

7. Iz navedenog razloga prvostupanjska presuda je ukinuta u odnosu na toč. I. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a, pri čemu će sud u ponovljenom postupku otkloniti ukazanu mu bitnu povredu, te će nakon toga, novom pravilno obrazloženom odlukom (čl. 338. st. 4. ZPP-a) odlučiti o visini zahtjeva tužiteljice za naknadom neimovinske štete.

8. Odluka suda prvoga stupnja sadržana pod toč. II. izreke presude – kojom je odlučeno o imovinskoj šteti koja je tužiteljici nastala pravilna je i zakonita, jer je rezultat pravilne primjene materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje. Presuda u tom dijelu nije opterećena bitnom povredom postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer sadrži dovoljno jasne razloge o svim bitnim okolnostima i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8.1. Sud prvoga stupnja suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je utvrdio obim i visinu imovinske štete koja tužiteljici pripada. Konačno, visina imovinske štete po obimu (21 dan) nije sporna, ali tuženik osporava taj vid štete preko iznosa od 280,00 kn. To stoga što smatra da je cijena sata tuđe pomoći pogrešno odmjerena u visini od 35,00 kn, pri čemu čini nespornim cijenu sata u iznosu od 20,00 kn. Upravo iz tog razloga toč. II. izreke pobija u dijelu preko iznosa od 280,00 kn do konačno suđenog iznosa 595,00 kn.

8.2. I po stavu ovoga suda drugoga stupnja visina imovinske štete koja tužiteljici pripada pravilno je odmjerena u iznosu od 595,00 kn / 78,97 euro, Naime, visina cijene sata za tuđu pomoć koju su tužiteljici pružali ukućani, određuje se prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Stoga, kako iz podataka u spisu proizlazi da u mjestu stanovanja tužitelja postoji takva osoba i da cijena sata njena rada iznosi 35,00 kn po satu (str 48 spisa), to neosnovano tuženik navodi da je sud pogrešno utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege. Konačno, u trenutku kada je ta šteta tužiteljici nastala, cijena sata koju je sud tužiteljici priznao (35,00 kn) u cijelosti je primjerena. Na priznati iznos imovinske štete sud prvoga stupnja pravilno je tužiteljici priznao zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe tj. od 21. veljače 2020. pa sve do isplate, jer je pri tom, pravilno pošao od odredbi Zakona o obveznom osiguranju u prometu, pri čemu je cijenio činjenicu da je tuženik prvi put za štetu saznao onog trenutka kada mu je na odgovor dostavljena tužba tužiteljice.

9. Obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je odbiti u odnosu na to toč. II. izreke, istu u pobijanom dijelu potvrditi temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove presude.

10. Kako je sud kao djelomično osnovanu prihvatio žalbu tuženika odnosno kako je po žalbi tuženika ukinuo toč. I. izreke presude i u tom dijelu predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, valjalo je ukinuti predmetnu odluku u odnosu na toč. III. izreke – koju tuženik također pobija po visini, pa će sud stupnja u ponovljenom postupku, novom odlukom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka pri čemu će cijeniti i sadržaj predmetne žalbe kojom tuženik osporava odluku o trošku.

U Puli-Pola, 3. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić, v.r.