Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-582/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

Županijski  sud  u  Šibeniku,  kao  drugostupanjski  sud,  u  vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Renje, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ljudevita Zoričića, u pravnoj stvari tužitelja: M. N., OIB: …, P., P. 22, kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik u S., protiv tuženika: S. d.o.o., OIB: …, O., Č. R. 17, kojeg zastupa punomoćnica M. V., odvjetnica u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj Pn- 1288/2015 od 26. veljače 2021. godine, u sjednici održanoj 3. travnja 2023. godine

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se u odbijajućem dijelu u točki I. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu u odluci o parničnom trošku u točki II. izreke - potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1288/2015 od 26. veljače 2021. godine.

II. Odbacuje se žalba tužitelja podnesena protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. prvostupanjske presude, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 320.614,79 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate (točka I. izreke), te je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 57.500,00 kuna, dok je za iznos od 3.000,00 kuna zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presude preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u odluci o glavnom zahtjevu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi imovinsku štetu koju je pretrpio oštećenjem i devastiranjem poslovnog prostora – skladišta u S., P. V. bb i uređaja (dvije hladnjače i podizna platforma), koji je tuženik kao zakupnik koristio u razdoblju od 24. veljače 2003. godine do 15. studenog 2013. godine, temeljem ugovora o zakupu sklopljenim sa tužiteljem kao zakupodavcem.

6.1. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. Zakona o parničnom postupku; „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje – da su tužitelj i tuženik dana 24. veljače 2003. godine sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora – skladišta koje je smješteno na TTTS Stobreč, površine 978 m2 na dvije etaže, uz ugovorenu mjesečnu zakupninu u iznosu od 2.050,00 eura, zatim, da je ugovoreno sklapanje ugovora o kupoprodaji u kojem će zakupnik biti kupac i to za kupoprodajnu cijenu od 455.250,00 eura, a nakon što se kod Općinskog suda u Splitu okonča postupak radi utvrđenja i uknjižbe prostora na ime zakupodavca, da je ugovorom utvrđeno da je predmetni prostor građevinski uređen te da je u funkciji i ima sve potrebne instalacije i da se daje u zakup bez inventara i opreme, kao i da će zakupnik predmetni poslovni prostor i sve instalacijske uređaje u njemu koristiti i održavati u ispravnom stanju te ih u slučaju iseljenja predati zakupodavcu u takvom stanju, uzimajući u obzir promjene koje su nastale redovitom uporabom, odnosno korištenjem poslovnih prostorija, da su tužitelj i tuženik sklopili sporazum o prestanku ugovora o zakupu poslovnog prostora dana 1. veljače 2005. godine kojim su utvrdili da nemaju nepodmirenih novčanih tražbina niti drugih zahtjeva ili prava, da su stranke potom istog dana sklopile novi ugovor o zakupu poslovnog prostora koji sadržajno odgovara ugovoru od 24. veljače 2003. godine, da je tužitelj dana 8. travnja 2009. godine uknjižen kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, da je tuženik poslovni prostor predao tužitelju dana 15. studenog 2013. godine te da je zapisnik o primopredaji potpisao između ostalih osoba i tužitelj, da u tom zapisniku nisu navedene nikakve primjedbe na stanje poslovnog prostora, da su postojeća veća oštećenja u poslovnom prostoru nastala uslijed dotrajalog krovišta koje prokišnjava, uslijed čega prodire voda u unutrašnjost i oštećuje stropove, zidove, žbuku, boju, gips kartonske dijelove, podove i dr., da je krovište zgrade s pokrovom izgrađeno prije 40 godina i u cijelosti da je dotrajalo, da održavanje krovišne konstrukcije, pokrova, odvodnih i zaštitnih limova spada u održavanje konstrukcije objekta što je dužnost vlasnika, da su postojeća manja oštećenja objekta nastala uslijed redovite uporabe poslovnog prostora, da nije utvrđeno kada su i uslijed čega nastali kvarovi na strojarskom dijelu opreme, tj. na dvije hladnjače i na liftu – podiznoj platformi, te da je popravak navedene opreme izvršio tužitelj tijekom 2015. i 2016. godine.

6.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za utuženu štetu, budući da u postupku nije dokazano da je tuženik kao zakupnik postupao nemarno i time počinio štetu na poslovnom prostoru i uređajima tužitelja, tj. da tuženik tijekom trajanja zakupa nije koristio predmetni poslovni prostor kao dobar i savjestan gospodarstvenik. Ovo stoga jer je provedenim građevinskim vještačenjem pouzdano utvrđeno da su oštećenja na koje se poziva tužitelj nastala uslijed redovite uporabe poslovnog prostora u manjem dijelu, a veća oštećenja da su nastala uslijed dotrajalog krovišta koje prokišnjava i koje je dužan održavati tužitelj kao vlasnik tog objekta jer se radi o održavanju konstrukcije objekta, a ne o njegovom redovnom održavanju. Ujedno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da tužitelj nije dokazao ni da je neispravnost uređaja u poslovnom prostoru prouzročena nesavjesnim i nemarnim postupanjem tuženika kao zakupnika, a ne uslijed njihove redovne uporabe.

6.3. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo – članke 1045., 1049. i 1089. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine” broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) te članke 9. i 19. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" br. 91/96 i dr.; dalje: Zakon o zakupu), kada je odbio tužbeni zahtjev.

7. Tužitelj u žalbi ponavlja tvrdnju - da je šteta u poslovnom prostoru i uređajima nastala isključivo zbog nebrige tuženika kao zakupnika, a ne zbog redovite uporabe, koja, međutim, nema uporišta u izvedenim dokazima i stanju u spisu. Ujedno, okolnost koju ističe žalitelj – da ga tuženik kao zakupnik nije obavijestio o vlaženju poslovnog prostora uslijed stanja krovišta i o potrebi njegovog popravka te čišćenja odvodnih kanala krovišta, a što da je bio dužan suglasno odredbama članka 12. Zakona o zakupu, predstavlja novu činjenicu koju tužitelj tek sada u žalbi ne može s uspjehom iznositi (članak 352. stavak 1. ZPP).

8. Budući da tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu - ukazuje neosnovana.

9. Slijedom navedenog, jer nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a nije počinjena ni koja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja je djelomično valjalo odbiti, te u odbijajućem dijelu u točki I. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku u točki II. izreke – potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

10. Budući da tužitelj žalbom pobija i dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke, kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, dakle i u dijelu kojim je uspio u parnici, to suglasno članku 358. stavak 3. ZPP tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv tog – odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku, pa je njegova žalba djelomično nedopuštena.

10.1. Stoga je žalbu tužitelja podnesenu protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku iz točke II. prvostupanjske presude kao nedopuštenu valjalo odbaciti i temeljem članka 367. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

U Šibeniku, 3. travnja 2023. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jagoda Renje