Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1419/2022-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika D. V. iz S., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Povrv-1896/2019 od 30. lipnja 2022., 3. travnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuju točka I. i točka III. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj Povrv- 1896/2019 od 30. lipnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 88,76 EUR[1] /668,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje točka III. izreke citirane presude u preostalom dijelu, u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 9,82 EUR/74,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom na način da se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 9,82 EUR/74,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. K. iz S. poslovni broj Ovrv-5657/2019 od 22. studenoga 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 148,71 EUR/1.120,43 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2018. do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 84,99 EUR/640,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2018. do isplate. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 98,58 EUR/742,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2022. do isplate.

2. Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, ali iz drugih razloga.

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da su razlozi pobijane presude u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava.

8. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

9. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora, prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu, zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 148,71 EUR/1.120,43 kune sa zakonskom zateznom kamatom na ime cijene TV kompleta, odnosno terminalne opreme i uređaja obračunatom na računu za studeni 2018. broj 1324668-20-1 od 30. studenoga 2018.

10. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da je tuženik bio korisnik usluge fiksnog analognog priključka, paketa H1 trio adsl H. t. d.d. od 29. lipnja 2014., ali da je tuženik u prigovoru (odgovoru na tužbu) istaknuo prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije.

11. Nadalje, utvrđuje da je tužitelj podneskom od 4. svibnja 2020. povukao tužbu za iznos od 84,99 EUR/640,37 kuna, te predložio, u tom dijelu, ukinuti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi, dok je ustrajao u zahtjevu za isplatu iznosa od 118,96 EUR/896,34 kune uvećano za pripadajući PDV, odnosno za iznos od 148,71 EUR/1.120,43 kune na ime naknade cijene TV kompleta, odnosno terminalne opreme i uređaja.

12. Uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđuje da je trgovačko društvo H. t. d.d., temeljem ugovora o pripajanju od 29. srpnja 2016. godine, odluke skupštine društva preuzimatelja od 25. siječnja 2017. godine i odluke skupštine pripojenog društva od 25. siječnja 2017. godine, pripojeno društvu O. - O. t. d.d.

13. Uvidom u ugovor o prodaji i ustupu potraživanja od 07. svibnja 2018. godine, zaključenim između O. – O. t. d.d. kao cedenta i tužitelja E. M. d.o.o. kao cesionara, utvrđuje da je cedent cesionaru ustupio sva dospjela, a neplaćena potraživanja prema dužnicima cedenta definirana u popisu koji je sastavni dio ugovora, dok uvidom u prilog 1 – verificiranu otkupnu listu ugovora o prodaji i ustupu potraživanja utvrđuje da je dugovanje tuženika navedeno u prilogu 1 - verificiranoj otkupnoj listi.

14. S obzirom na navedeno utvrđuje neosnovanim tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

15. Također, utvrđuje da se u konkretnom slučaju, a s obzirom da se radi o obvezi koja proizlazi iz ugovornog odnosa primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a da je predmetna tražbina dospjela 15. prosinca 2018., dok je prijedlog za ovrhu podnesen preporučeno putem pošte 20. studenoga 2019., slijedom čega zaključuje neosnovanim tuženikov prigovor zastare predmetne tražbine.

16. Nadalje, uvidom u specifikaciju računa broj … od 30. studenoga 2018. utvrđuje da tuženik duguje tužitelju iznos od 118,96 EUR/896,34 kuna na ime TV kompleta.

17. U konačnici, utvrđuje da tuženik tijekom postupka nije niti istaknuo da je vratio terminalnu opremu, odnosno da nije sporio tražbinu tužitelja, slijedom čega, a s obzirom na sadržaj odredbe članka 26. stavka 7. i 8. Općih uvjeta poslovanja za javne komunikacijske usluge O., kojom je propisano da je pretplatnik dužan u roku od 15 dana od dana deaktivacije o svom trošku dostaviti/vratiti svu terminalnu opremu i uređaje u vlasništvu O., a ukoliko ju ne vrati ili ukoliko oprema bude izgubljena, uništena ili oštećena, da će O. izdati račun na iznos naknade za opremu u vrijednosti koja je navedena u cjeniku, te odredbe članka 9. ZOO-a, zaključuje da je dužan podmiriti predmetnu tražbinu tužitelja.

18. U odnosu na visinu tražbine utvrđuje da ista proizlazi iz Cjenika H. t. usluga za privatne i poslovne korisnike, kojim je predviđena cijena H.TV kompleta u iznosu od 148,71 EUR/1.120,43 kune (118,96 EUR/896,34 kune sa PDV-om).

19. O zakonskim zateznim kamatama odlučuje primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, uz obrazloženje da tužitelju, sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., pripadaju troškovi ovršnog postupka i troškovi parničnog postupka, a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa).

20. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 9,82 EUR/74,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom.

21. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ponavlja istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

22. Naime, odredbom članka 80. stavka 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Odredbom članka 82. stavka 1. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju.

23. Iz stanja u spisu, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, proizlazi da je trgovačko društvo H. t. d.d. pripojeno društvu O. – O. t. d.d. temeljem ugovora o pripajanju od 29. srpnja 2016. godine, temeljem čega je na mjesto pružatelja usluga iz pretplatničkog odnosa između H. t. d.d. i tužitelja, stupio O. – O. t. d.d, koje društvo je ugovorom o cesiji od 7. svibnja 2018. ustupilo predmetnu tražbinu ovdje tužitelju. Odredbom članka 1.2. tog ugovora ugovoreno je da će se ustup i otkup potraživanja vršiti za sva buduća potraživanja koja odgovaraju kriterijima navedenim u Dodatku I. ugovora, na mjesečnoj bazi na način da će cedent (O. – O. t. d.d.) elektronskim putem dostaviti datoteku s popisom potraživanja koja se ustupaju, na e-mail adresu cesionara (tužitelja), te da će svaka takva isprava predstavljati novi dodatak ugovora o cesiji.

24. Sukladno navedenom, a budući da je tužitelj uz ugovor o prodaji i ustupu potraživanja dostavio i Prilog 1 - verificiranu otkupnu listu ugovora o prodaji i ustupu potraživanja iz kojeg proizlazi da je predmetno dugovanje tuženika preneseno na tužitelja, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima isto spori.

25. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da nije obaviješten o ustupu tražbine, budući da obavijest dužniku o ustupu tražbine nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, pri čemu se podnošenje prijedloga za ovrhu od strane novog vjerovnika može smatrati obavijesti o ustupu.

26. Stoga, a budući da tuženik niti ne spori da terminalnu opremu po raskidu pretplatničkog odnosa nije vratio, odnosno da ne spori postojanje predmetne tražbine tužitelja, čija visina proizlazi iz Cjenika H. t. usluga za privatne i poslovne korisnike, kojim je predviđena cijena H.TV kompleta u iznosu od 148,71 EUR/1.120,43 kune (118,96 EUR/896,34 kune sa PDV-om), pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 9. ZOO-a, odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

27. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, budući da je tužitelj, u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, te mu je trošak odmjeren pravilnom primjenom odredbi Tarife, sukladno vrijednosti predmeta spora nakon povlačenja tužbe. Pri tome, za naglasiti je da bi tuženik imao pravo na naknadu troška postupka u odnosu na povučeni dio tužbe, međutim, tuženik navedeni trošak nije zatražio, slijedom čega sud o istome, sukladno odredbi članka 164. stavk 1. ZPP-a, nije mogao odlučivati.

28. U konačnici, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima spori priznati trošak ovršnog postupka, budući da je u konkretnom slučaju, postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a koji postupak se podnošenjem prigovora ovršenika, te donošenjem rješenja kojim se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavlja izvan snage nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Stoga, a budući da se u takvoj situaciji radi o dva različita postupka, troškovi nastali u jednom postupku (ovršnom postupku) ne mogu se smatrati troškovima drugog postupka (parničnog postupka), te je iste potrebno odmjeriti na temelju onih odredbi Tarife koje reguliraju ovršni postupak, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u točki III. izreke i dosudio tužitelju trošak ovršnog postupka na ime javnobilježničke nagrade i troška sastava prijedloga za ovrhu i trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 88,76 EUR/668,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

29. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo u točki III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 9,82 EUR/74,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom, na ime troška dostave i administrativnog troška za koji trošak tužitelj nije dokazao da mu je nastao.

30. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP-a.

31. Pobijana presuda u točki II. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 3. travnja 2023.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.