REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj:12 Gž-24/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: 2 Pn-117/2021-28, od 3. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja M. V., djelomično se uvažava, preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: 2 Pn-117/2021-28, od 3. studenog 2022., u odluci o glavnoj stvari sadržanoj u točki I.a izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., da isplati tužitelju M. V., iznos od ukupno 7.005,71 kn/ 929,82 eura[1] , sa zateznom kamatom koja teče od dana dospjelosti pojedinih iznosa do isplate i to:

- na iznos od 117,18 kn /15,55 eura[1] od 15. 05. 2011.

- na iznos od 185,21 kn /24,58 eura[1] od 15. 06. 2011.

- na iznos od 249,10 kn /33,06 eura[1] od 15. 07. 2011.

- na iznos od 376,80 kn /50,01 eura[1] od 15. 08. 2011.

- na iznos od 376,80 kn /50,01 eura[1] od 15. 09. 2011.

- na iznos od 376,80 kn /50,01 eura[1] od 15. 10. 2011.

- na iznos od 376,80 kn /50,01 eura[1] od 15. 11. 2011.

- na iznos od 235,10 kn /31,20 eura[1] od 15. 12. 2011.

- na iznos od 234,34 kn /31,10 eura[1] od 15. 01. 2012.

- na iznos od 259,19 kn /34,40 eura[1] od 15. 02. 2012.

- na iznos od 245,19 kn /32,54 eura[1] od 15. 03. 2012.

- na iznos od 259,19 kn /34,40 eura[1] od 15. 04. 2012.

- na iznos od 231,19 kn /30,68 eura[1] od 15. 05. 2012.

- na iznos od 217,19 kn /28,83 eura[1] od 15. 06. 2012.

- na iznos od 201,19 kn /26,70 eura[1] od 15. 07. 2012.

- na iznos od 185,19 kn /24,58 eura[1] od 15. 08. 2012.

- na iznos od 386,89 kn /51,35 eura[1] od 15. 09. 2012.

- na iznos od 185,19 kn /24,58 eura[1] od 15. 10. 2012.

- na iznos od 201,19 kn /26,70 eura[1] od 15. 11. 2012.

- na iznos od 225,19 kn /29,89 eura[1] od 15. 12. 2012.

- na iznos od 185,19 kn /24,58 eura[1] od 15. 01. 2013.

- na iznos od 233,19 kn /30,95 eura[1] od 15. 02. 2013.

- na iznos od 217,19 kn /28,83 eura[1] od 15. 03. 2013.

- na iznos od 201,19 kn /26,70 eura[1] od 15. 04. 2013.

- na iznos od 185,19 kn /24,58 eura[1] od 15. 05. 2013.

- na iznos od 233,19 kn /30,95 eura[1] od 15. 06. 2013.

- na iznos od 185,19 kn /24,58 eura[1] od 15. 07. 2013.

- na iznos od 103,58 kn /13,75 eura[1] od 15. 10. 2013.

- na iznos od 132,72 kn /17,61 eura[1] od 15. 11. 2013.

- na iznos od 204,16 kn /27,10 eura[1] od 15. 12. 2013.

po stopi zatezne kamate propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, (NN- 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu žalba tužitelja M. V. (točke I. b., c. i d. i točka II. izreke), odbija se kao neosnovana.

III. Djelomično se uvažava žalba tuženika C. o. d.d., Z., preinačava se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: 2 Pn-117/2021-28, od 3. studenog 2022., u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženiku C. o. d.d., Z., da tužitelju M. V. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 33.902,24 kune / 4.499,60 eura[1] (umjesto iznosa od 51.520,11 kuna/ 6.837,89 eura[1] ), u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: 2 Pn-117/2021-28, od 3. studenog 2022., u stavku I. izreke presude, odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja kojim se traži od tuženika C. o. d.d., Z., da isplati tužitelju M. V.:

a) - iznos od ukupno 7.005,71 kn/ 929,81 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana dospjelosti pojedinih iznosa do isplate.

b) - iznos od ukupno 5.695,04 kn / 755,86 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana dospjelosti pojedinih iznosa do isplate.

c) - iznos od ukupno 8.845,20 kn /1173,95 eura sa zateznom kamatom koja teče od dana dospjelosti pojedinih iznosa do isplate.

d) - na ime rente iznos od 2.600,00 kn / 345,07 eura mjesečno za vrijeme počevši od 1. 08. 2016. pa do 31. 12. 2019., a od 01. 01. 2020. iznos od 3.120,00 kn/ 414,10 eura mjesečno sve dok postoje zakonski uvjeti, koji iznos dospijeva svakog 15- og u mjesecu za protekli mjesec i to tako što je sve dospjele iznose dužan platiti odjednom sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a iznose koji će dospijevati ubuduće do svakog 15-og u mjesecu za protekli mjesec sve dok postoje zakonski uvjeti, sve u roku od 15 dana.

1.2. U odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke, naloženo je tuženiku C. o. d.d., da tužitelju M. V. naknadi troškove postupka u iznosu od 51.520,11 kuna/ 6837,89 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je uložio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži, a prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi usvoje u cijelosti i naloži tuženiku plaćanje troškova prvostupanjskog postupka prema priloženom troškovniku, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku tužitelj nalazi u tome što prvostupanjski sud nije obrazložio razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, a što je bitna povreda odredbi parničnog postupka 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP-a.

3.2. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a vezana je uz navode žalbe da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika jer dokumentacija u spisu jasno ukazuje na postojanje i osnova i visine tužbenog zahtjeva.

3.3. U sadržaju žalbe glede točke I. a. navodi se da iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. M. Z. proizlazi da je liječenje od posljedica ozljeda iz prometne nesreće završeno 15. studenog 2013., pa tužitelju pripada naknada zbog manje primljene plaće za vrijeme trajanja bolovanja od 8. svibnja 2011. (dana štetnog događaja) pa do 15. studenog 2013. - kao dana završetka liječenja.

3.4. U sadržaju žalbe glede točke I. b. kojim tužitelj potražuje izgubljenu zaradu za vrijeme od 15. studenog 2003. pa do 31. srpnja 2016. kada je dobio poslovno uvjetovani otkaz, navodi se da iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada dr. M. Z. proizlazi da je tužitelj, iako bolovanje tužitelja kroz to vrijeme nije bilo posljedica ozljeda iz prometne nesreće, upravo zbog posljedica ozljeda iz prometne nesreće trajno morao biti na terapijama 2 mjeseca godišnje, što bi značilo da mu pripada i pravo na 30% razlike između plaće koju bi trebao primati i naknade za bolovanje koju je primao.

3.5. U sadržaju žalbe glede točke I. c. kojom tužitelj potražuje rentu kao izgubljenu zaradu trajno počevši od 31. srpnja 2016. pa nadalje, tužitelj navodi da bi tužitelj upravo zbog posljedica ozljeda iz prometne nesreće trajno morao biti na terapijama 2 mjeseca godišnje, što bi značilo da mu pripada i pravo na 30% razlike između plaće koju bi trebao primati i naknade za bolovanje koju bi prema logici stvari i razumnom očekivanju primao.

3.6. U sadržaju žalbe glede točke I. d. kojom potražuje rentu kao izgubljenu zaradu počevši od 1. kolovoza 2016., dakle za vrijeme u kojem više nije bio u radnom odnosu, u žalbi se u prvom redu prigovara da sud nije niti pokušao razmotriti osnovanost tužbenog zahtjeva barem za vrijeme od 1. kolovoza 2016. pa do 23. prosinca 2021. kada se samoinicijativno odjavio sa HZZ-a, za koje vrijeme je notorno da je tužitelj doista aktivno tražio posao, te se provodio samoosposobljavanje kako bi se uspio proširiti krug zanimanja u kojima bi mogao raditi sukladno svome zdravstvenom stanju. Za to razdoblje je prvostupanjski sud neargumentirano ustvrdio da je kod tužitelja bio prisutan nedostatak motivacije, zbog čega se nije zaposlio, iako je aktivno tražio posao. Glede tog zahtjeva tužitelj se poziva i na relevantnu sudsku praksu u sličnim predmetima.

3.7. Glede odluke o troškovima postupka tužitelj prigovara da je sud pogrešno primijenio, odredbe čl. 154. st. 3. u vezi sa čl. 156. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, jer prilikom određivanja troškova postupka troškove nije cijenio i kvantitativno i kvalitativno, jer iz sadržaja isprava u spisu proizlazi da su svi troškovi ovoga postupka bili uzrokovani krivnjom tuženika, pa je slijedom odredbe čl. 154. st. 3. u vezi sa čl. 156. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a sud morao tužitelju dosuditi troškove u cijelosti.

4. Tuženik je uložio žalbu samo u odnosu na dio odluke o troškovima postupka sadržanim u točki II. izreke presude, navodeći da se žali iz svih zakonskih žalbenih razloga s prijedlogom da se odluka o troškovima postupka preinačiti sukladno iznesenim žalbenim navodima.

4.1. U sadržaju žalbe ističe se da odluka o troškovima nije obrazložena na način propisan zakonom pa je nejasno zašto su tužitelju priznati troškovi za svaku poduzetu parničnu radnju tijekom postupka, u visini od 663 boda, jer je izostalo obrazloženje suda koji iznos vrijednosti predmeta spora je uzet u obzir. Osim toga protivno odredbi Tbr. 8. točke 1. Odvjetničke tarife, tužitelju su priznati troškovi za više od 4 obrazložena podneska.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe tužitelja i tuženika djelomično su osnovane.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je djelomično kod dosude naknade štete zbog izgubljene zarade i troškova postupka pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. O žalbi tužitelja glede odluke o glavnoj stvari.

8.1. Predmet prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, nakon što je pravomoćno riješen spor u dijelu koji se odnosi na neimovinsku štetu i imovinsku štetu radi naknade za tuđu pomoć i njegu, je zahtjev tužitelja radi isplate dijela naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade zbog bolovanja, te isplata rente.

8.2. U drugostupanjskom postupku nisu sporni pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za nastalu štetu bez doprinosa tužitelja.

8.3. Tužbeni zahtjev tužitelja temelji se na odredbi članka 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), prema kojoj onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Stavkom 2. istog članka ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

9. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge zašto je odbio dio tužbenog zahtjeva pod točkom I. a. iako taj dio zahtjeva nije u biti sporan.

9.1. Naime, tuženik je svojim dopisom (strana lista 456), kojim obrazlaže koje je vidove štete prihvatio i isplatio, naveo da nakon što je u nalazu i mišljenju vještaka medicine rada dr. M. Z. navedeno da je liječenje od posljedica ozljeda iz prometne nesreće završeno 15. studenog 2013., tužitelju priznao naknadu zbog manje primljene plaće za vrijeme trajanja bolovanja od 8. svibnja 2011. pa do 15. studenog 2013. kao dana završetka liječenja u visini od 33.660,70 kuna, koju je umanjio za 20% na ime pretpostavljenog doprinosa tužitelja nastaloj šteti, odnosno, za iznos od 7.005, 71 kunu, upravo za onaj iznos koji tužitelj potražuje.

9.2. Kako je u postupku utvrđeno da nema doprinosa tužitelja nastaloj šteti, drugostupanjski sud u tom dijelu preinačio je presudu na način da je tužbeni zahtjev pod točkom I. a., prihvatio u cijelosti, jer osnovanost tog dijela zahtjeva proizlazi iz nalaza knjigovodstvenog vještaka K. S. i iz dokumentacije u spisu.

10. Iz dokumentacije u spisu proizlazi:

- iz priloženog Ugovora o radu utvrđeno je da je tužitelj M. V. 5. svibnja 2011. zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme u ordinaciji obiteljske medicine dr. M. M. za poslove administratora.

- iz uvjerenja fakulteta O. od 17. lipnja 2008. utvrđeno je da je tužitelj osposobljen za obuku po programu CCNA CISCO i za obavljanje poslova projektanta računalnih mreža.

- iz rješenja zavoda od 11. kolovoza 2016. utvrđeno je da je tužitelju radni odnos prestao 31. srpnja 2016., te je kao nezaposlena osoba ostvario pravo na novčanu naknadu od 1. kolovoza 2016. do 26. veljače 2017.

- iz podataka zavoda od 20. prosinca 2017., utvrđeno je da se M. V. vodi u evidenciji kao nezaposlena osoba sa SSS – maturant gimnazije i kategoriziran je kao zaposliv u zanimanju operater za unos podataka, administrator računalne mreže na osnovu radnog iskustva i završenih informatičkih tečajeve za različite računalne programe.

- iz potvrde zavoda od 20. prosinca 2017. M. V. je za vrijeme nezaposlenosti primio sveukupnu novčanu naknadu u iznosu od 10.112,25 kuna.

- iz uvida u izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad utvrđeno je da je tužitelj od dana ozljeđivanja tj. 8. svibnja 2011. do dana završetka kontinuiranog liječenja zbog posljedica štetnog događaja tj. do 14. studenog 2013. bio privremeno radno nesposoban za sve poslove.

- iz podataka zavoda, Područni ured V., od 11. lipnja 2019. utvrđeno je da je tužitelj je u periodu od 10. listopada 2018. do 3. prosinca 2018. samoinicijativno pohađao osposobljavanje za suradnika za izradu i provedbu EU projekata u obrazovnoj ustanovi U. S..

- iz podataka zavoda od 26. travnja 2022. utvrđeno je da je M. V. bio prijavljen i vodio se u evidenciji nezaposlenih osoba od 3. kolovoza 2016. do 23. prosinca 2021., kada je odjavljen iz evidencije nezaposlenih osoba na vlastiti zahtjev. Iz istog dopisa proizlazi da je tužitelj nakon provedene rehabilitacije od 2017. bio vođen kao zapošljiva osoba motivirana za edukaciju, te je u period od 2018. završio nekoliko edukacija što samoinicijativno, što na upućivanje savjetnika iz zavoda, a što je trebalo podići razinu zapošljivosti. Međutim bez obzira na veći broj upućivanja na radna mjesta na koja se uglavnom javljao nije dolazilo do zasnivanja radnog odnosa. Kategoriziran je kao nezaposlena osoba kojoj je potrebna podrška pri zapošljavanju jer motivacija pronalaženja posla nije bila zadovoljavajuća. Pojačan je broj informiranja o slobodnim radnim mjestima što je rezultiralo njegovom odjavom iz evidencije.

11. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. M. Z., spec. medicine rada, proizlazi da je tužitelj od dana ozljeđivanja 8. svibnja 2011. do dana završetka kontinuiranog liječenja 14. studenog 2013. bio privremeno radno nesposoban za sve poslove. Nakon završetka liječenja bio je sposoban obavljati poslove administratora u ordinaciji opće medicine, a zbog trajnog ograničenja funkcije i održavajući fizikalne terapije koju je potrebno trajno provoditi očekuju se češća bolovanja bez obzira na kojim poslovima radio i to prosječno dva puta po dvadesetak terapija, što sumarno procijenjeno iznosi dva mjeseca godišnje. Tužitelj je nakon završetka liječenja bio sposoban obavljati približno 70% poslova za koje je završio obuku po programu CCNA CISCO, tj. poslove projektanta računalnih mreža. Ove poslove (njih 70%) može i dalje raditi, ali vremenski sporije u usporedbi s drugim projektantima koji imaju urednu funkciju šaka. S obzirom na završenu gimnaziju tužitelju je bitno smanjena mogućnost plasiranja preostale radne sposobnosti i u potpunosti je može plasirati samo za administrativne poslove sa slobodnim ritmom rada. Zbog drugih bolesti od kojih boluje (alergija, BAP) ograničena mu je mogućnost prekvalifikacije za radove na otvorenom, u parkovima, na poljima, industriji u kojoj postoji emisija plinova i para, te za psihički naporne i odgovorne poslove. Za poslove za koje se sada prekvalificira što se tiče posljedica štetnog događaja u potpunosti je sposoban dok, ograničenja proizlaze iz drugih bolesti koje nisu uzrokovane štetnim događajem.

12. Tužbene zahtjeve pod točkom I. b. i c., a koje se odnose na potraživanja po osnovi 30% razlike između plaće koju bi trebao primati i naknade za bolovanje koju je primao za vrijeme od 15. studenog 2003. pa do 31. srpnja 2016. kada je dobio poslovno uvjetovani otkaz i od 31. srpnja 2016. pa nadalje, tužitelj temelji na nalazu i mišljenju vještaka medicine rada dr. M. Z. prema kojem bi trajno morao biti na terapijama 2 mjeseca godišnje.

13. Prvostupanjski sud u razlozima presude kojom je odbio navedene tužbene zahtjeve naveo je da tužitelj nije dokazao da je u proteklom razdoblju doista i bio na fizikalnim terapijama.

13.1. Drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da je osnovni uvjet da bi tako postavljen tužbeni zahtjev bio prihvaćen, tužitelj trebao dokazati da je u proteklom razdoblju doista i bio na fizikalnim terapijama.

13.2. Iz priložene dokumentacije, dopisa zavoda 7. veljače 2022. proizlazi da nisu evidentirani zahtjevi za odobravanje fizikalne terapije u kući kao ni stacionarne (bolničke) medicinske rehabilitacije za navedeno razdoblje od 2013. do 31.12.2021.

13.3. U svom iskazu tužitelj saslušan kao stranka nije naveo da bi obavio neku od fizikalnih terapija izvan medicinske rehabilitacije u okviru zavoda, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio navedene zahtjeve, jer tužitelj nije dokazao da bi pretrpio navedenu štetu.

14. Glede tužbenog zahtjeva pod točkom I. d. koji se odnosi na zahtjev za isplatom rente po osnovu izgubljene zarade počevši od 1. kolovoza 2016., za vrijeme u kojem više nije bio u radnom odnosu, pa nadalje, tužitelj saslušan kao stranka izjavio je da je u vrijeme nezgode bio je zaposlen u Ordinaciji obiteljske medicine dr. M. M. u R. na mjestu administrativni tehničar. Izučen je za operatera računalnih mreža, što je završio krajem 2010. ili početkom 2011. prije prometne nezgode. Na bolovanju je bio do 14.11.2013. ali kako je imao i dalje bolove i nije mogao koristiti lijevu ruku u radu to mu je bilo nemoguće raditi na računalu odnosno tastaturi, te je produžio bolovanje do 2016. Zadnju fizikalnu terapiju obavio je 2014. Ima problema i sa desnom rukom jer ne može raditi mišem i oštećen mu je radijalni živac. Išao je 2019. na prekvalifikaciju preko učilišta V. za savjetnika za EU projekte i nakon toga se javio na oglase za posao na par mjesta za to zanimanje, ali posao nije dobio. Prijavljivao se Zavodu i oni su mu nudili samo sezonske poslove. U razdoblju od 2017. pa nadalje javljao se na poslove, ali nije primljen pa je mišljenja da zadovoljava uvjete na natječaju za posao za koji se javlja, ali poslodavci obično pored toga imaju potrebu još za nekakvim dodatnim poslovima koje ne može obavljati zbog posljedica povređivanja.

15. Tužbeni zahtjev za isplatu rente temelji se na odredbi članka 1095. st. 2. ZOO-a u vezi sa člankom 1088. ZOO-a.

16. Analizirajući osnovanost zahtjeva za isplatom rente, utvrđeno je da je prije nezgode tužitelj bio u radnom odnosu kod obrta za videoigrice vl. J. I. V., u razdoblju od 5. listopada 2005 do 23. studenog 2005. Radni odnos u ordinaciji opće medicine dr. M. M. R., zasnovao je 5. svibnja 2011., nekoliko dana prije nezgode 8. svibnja 2011., a radni odnos (bolovanje) trajao je do 31. srpnja 2016.

17. Prema nalazu vještaka specijaliste medicine rada dr. M. Z. tužitelj je od 15. studenog 2013. u potpunosti radno sposoban za obavljanje administrativnih poslova za koje je zaključio Ugovor o radu sa Ordinacijom opće medicine dr. M. M. i koji odgovaraju njegovoj srednjoj stručnoj spremi. Za poslove za koje se sada prekvalificira što se tiče posljedica štetnog događaja u potpunosti je sposoban dok, ograničenja proizlaze iz drugih bolesti koje nisu uzrokovane štetnim događajem. Tužitelj je nakon završetka liječenja bio sposoban obavljati približno 70% poslova za koje je završio obuku po programu CCNA CISCO, tj. poslove projektanta računalnih mreža, ali ima u okviru tog zanimanja i poslova koje ne može uopće obavljati, pa mu je radna sposobnost u odnosu na zdravu osobu sumarno smanjena za 40%.

18. Tužitelj međutim na poslovima za koje je osposobljen za obuku po programu CCNA CISCO i za obavljanje poslova projektanta računalnih mreža nikada nije radio niti je prema podatcima zavoda tužitelju nije nuđen posao te vrste.

19. Sukladno odredbi članka 2. st. 1. ZPP-a, u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U konkretnom slučaju tužbeni zahtjev pod točkom I. d. postavljen je kao zahtjev za isplatu rente za razdoblje od 1. kolovoza pa nadalje u visini od 40% plaće projektanta računalnih mreža.

20. Drugostupanjski sud kao i prvostupanjski smatra da tako postavljen zahtjev nije osnovan, jer tužitelj od osposobljavanja za te poslove 2008. nikada nije radio na tim poslovima niti mu je nuđen posao te vrste. Druge administrativne poslove, kao i posao koji je obavljao prije nezgode, može i dalje obavljati, a ograničenja za obavljanje takvih poslova proizlaze iz drugih bolesti koje nisu uzrokovane štetnim događajem. Činjenica je i da je prema podatcima zavoda tužitelj kao nezaposlena osoba bio informiran o radnim mjestima na koja je upućivan od strane savjetnika za zapošljavanje i da je kategoriziran kao nezaposlena osoba kojoj je potrebna podrška pri zapošljavanju jer motivacija pronalaženja posla nije bila zadovoljavajuća. Nakon što je pojačan broj informiranja o slobodnim radnim mjestima tužitelj se odjavio iz evidencije 23. prosinca 2021.

20.1. Imajući u vidu sve izneseno, uz činjenicu da je liječenje tuženika glede posljedica prometne nezgode završeno 14. studenog 2013., te da je nakon toga bio na bolovanju iz drugih razloga do 31. srpnja 2016. kada mu je prestao radni odnos, drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev pod točkom I. d.

21. O žalbama tužitelja i tuženika na odluku o troškovima postupka.

22. Djelomično je osnovana žalba tuženika glede odluke o troškovima postupka, jer je tužitelju priznata naknada za ukupno 7 obrazloženih podnesaka, a po odredbama tbr 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje OT), odvjetnik ima pravo za naknadu 4 obrazložena podneska tijekom prvostupanjskog postupka.

22.1. Osnovano tuženik ističe da nije pravilno vrednovana visina spora, jer preračunavanjem vrijednosti spora utvrđeno da je vrijednost predmeta spora između 250.000,00 kuna i 500.000,00 kuna, ili 500 bodova za pojedinu radnju.

22.2. Troškove postupka treba cijeniti s obzirom na konkretan spor, kako kvantitativno tako i kvalitativno, pa imajući u vidu da tuženik u cijelosti osporavao tužbeni zahtjev, a da je tužitelj u cijelosti uspio s osnovom zahtjeva i djelomično s 33% visine tužbenog zahtjev, o troškovima prvostupanjskog postupka odlučeno je primjenom članka 154. st. 2. i 155. ZPP-a.

22.3. Tužitelj je uspio u odnosu na pravnu osnovu štete u omjeru od 100%, a glede visine štete s 33%, ili ukupno sa 66,5%. Prema utvrđenom uspjeha stranaka u postupku tužitelju sukladno članku 154. st. 2. ZPP-a, pripada 33% prihvaćenih troškova postupka.

22.4. Prvostupanjski sud pravilno je tužitelju priznao troškove sastava tužbe i zastupanja na 9 ročišta u punom iznosu i za zastupanje na ročištu 24.01.2018. u iznosu od 50 bodova. Tužitelju pripada i naknada za 4 podneska u punom iznosu, što iznosi po 500 bodova po ročištu i po podnesku. Ukupno je tužitelju priznato 7.050 bodova, što sa PDV-om iznosi 88.125,00 kuna, a 33% tog iznosa iznosi 29.081,25 kuna.

22.5. Uz troškove zastupanja tužitelju pripada i trošak medicinskog i financijsko knjigovodstvenog vještačenja u ukupnom iznosu od 7.403,00 kuna, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.270,26 kuna i prvostupanjsku presudu od 14.12.2020. u iznosu od 1.053,00 kuna, ili ukupno 9.726,26 kuna. Tuženiku pripada trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 635,00 kuna i trošak sudske pristojbe na žalbu od 23.12.2020. u iznosu od 1.270,27 kuna ili ukupno 4.905,27 kuna. Prebijanjem tih iznosa tužitelju pripada razlika troška od 4.820,99 kuna.

23. Budući je drugostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada ukupan iznos priznatih troškova u iznosu od 33.902,24 kune / 4.499,60 EUR-a, djelomično je prihvaćena žalba tuženika i preinačena presuda u dijelu odluke o troškovima postupka.

24. Budući su stranke podjednako uspjele u drugostupanjskom postupku presuđeno je da svaka snosi svoje troškove drugostupanjskog postupka.

25. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. stavka 1. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Požegi 3. travnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić, v.r.