REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-1581/2021-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) B. R., O.: …, 2) M. R., O.:

…, oboje iz S., oboje zastupani po O. L.-V. & P. d.o.o. S., protiv tuženika: 1) Z. U., O.: …, 2) I. U., O.: …, oboje iz S., oboje zastupani po punomoćnicima B. R. i T. K., odvjetnicima

u S., radi uklanjanja nedostataka i naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 15.veljače 2023. u nazočnosti tužitelja pod 1), tuženika pod 1), punomoćnika stranaka, dana 3.travnja 2023. na ročištu za objavu odluke,

p r e s u d i o  j e:

I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I.Dužni su tuženici u roku od 30 dana i solidarno izvesti građevinske radove po stručnoj osobi na sanaciji posebnih dijelova stambenog objekta na adresi S. i to dijela povezanog s cjelinom stana oznake „D3“, na II. (drugom) katu,

orijentacije jugoistok, komunikacije preko unutarnjeg dvokrakog stubišta, a koji se sastoji od kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, kupaonice, wc-a, dvije sobe i dva halla, te pripadajućeg balkona i loggie, kao i dijela povezanog s cjelinom garaže, oznake broj 2, u podrumu, pristup s juga, a sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina R. M. od 18. siječnja 2012. godine i 30. prosinca 2015. godine, koji predstavlja sastavni dio ove presude, i to kako slijedi:

-dovesti u funkciju umivaonik na zapadnom zidu unutar garažnog prostora tužitelja,

-spriječiti uzrok vlaženja zidova i sanirati otpadanje boja na kontaktnoj plohi poda i zida garaže i izvršiti radove sanacije vlažnih zidova,

-spriječiti uzrok vlaženja zidova i podova sjeveroistočne sobe unutar stambenog prostora tužitelja i izvršiti radove sanacije tih zidova i podova,

-izvršiti radove uzemljenja na malom balkonu.

II.Dužni su tuženici u roku od 30 dana i solidarno izvesti građevinske radove po stručnoj osobi na sanaciji i prenamjeni dijela stambenog objekta S., a sve sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu

nekretnina R. M. od 18. siječnja 2012. godine, koji predstavlja sastavni dio ove presude i to kako slijedi:

-izvršiti preinake podrumskog dijela objekta sukladno projektnoj dokumentaciji koja predstavlja prilog građevinskoj dozvoli klasa: UP/I-361-03/04-02/00021 od 19. travnja 2004. godine

-na dijelu okolnog terena stambenog objekta i to prema sjeveru ukloniti bespravno sagrađene garaže i prostor prema istoku i jugu hortikulturno privesti namjeni, omogućiti komunikaciju sa razine prizemlja sa samim stambenim objektom preko sjeverne fasade.

III.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima na ime snižene prodajne cijene iznos od 10.895,90 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

IV.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima na ime snižene prodajne cijene iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

V.Dužni su tuženici u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima iznos od 397,75 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

VI.Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana i solidarno isplatiti tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.“

II - Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 6.220,76 EUR (46.870,31 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 3.travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelji su 21.12.2009. podnijeli ovom sudu tužbu protiv tuženika radi uklanjanja nedostataka, isplate 24.000,00 EUR na ime snižene prodajne cijene i naknade štete u iznosu od 160.000,00 kuna. Tužba se činjenično u bitnom temelji na tome: da su dana 10.5.2005. tuženici kao investitori i prodavatelji zaključili sa tužiteljima kao kupcima predugovor o prodaji stana i garaže; da su tužitelji platili sveukupnu cijenu za te nekretnine, znatno prije dospijeća, a tuženici su predali stan i garažu sa znatnim zakašnjenjem, uz čitav niz nedostataka, kako materijalne, tako i pravne naravi; da su prilikom izgradnje objekta prodavatelji u znatnoj mjeri odstupili od građevinske dozvole; da stan kao poseban dio zgrade, te zajednički dijelovi zgrade imaju takve materijalne nedostatke koji opravdavaju sniženje cijene za 20%; da kako je objekt izgrađen ispod uobičajenih kriterija i kvalitete, sa znatnim nedostacima, a nije ishođena ni uporabna dozvola, to tužitelj ima pravo zahtijevati uklanjanje nedostataka, kao i naknadu štete u iznosu od najmanje 50.000,00 kn prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, radi nemogućnosti korištenja objekta i sl., a osim toga, umanjena je i vrijednost objekta, kao cjeline, a time i posebnih dijelova objekta, stoga što su tuženi prostor istočno i sjeverno od kuće uzurpirali i bespravno izgradili garaže iako je taj prostor dijelom predviđen za parking prostor vlasnika posebnih dijelova; da su tuženi predali nekretnine tek 2008. tj. sa znatnim zakašnjenjem što je izravna šteta; da su tuženi naplatom sveukupne prodajne cijene u iznosu od 120.000,00 EUR-a pričinili štetu tužiteljima koja se sastoji u visini kamata na prodajni iznos, a za tri godine zakašnjenja, što je najmanje 10.000,00 EUR; da je tužiteljima također onemogućeno i korištenje i iznajmljivanje stana, kao i garaže, što bi tužitelji zasigurno ostvarili te time godišnje zarađivali 10.000,00 EUR.

1.1.Tužitelji su tijekom postupka u više navrata precizirali tužbeni zahtjev, a konačni tužbeni zahtjev je postavljen u podnesku od 1.4.2016.

2.Tuženici su u odgovoru na tužbu predložili odbijanje tužbenog zahtjeva i pritom naveli: da je zgrada izgrađena od najkvalitetnijeg materijala i napravljena izuzetno dobro tj. iznad uobičajenih standarda gradnje; da su tuženici kao investitori uredili pristup kući, postavljena je asfaltna podloga; da su izgradnja okolnih prometnica, kanalizacijskih i elektroenergetskih vodovoda HEP-a zakonske obveze G. S. i tu kompletnu infrastrukturu mora dovršiti jedinica lokalne samouprave koja je naplatila komunalnu naknadu kod izdanih građevinskih dozvola; da se cijela ulica napaja iz iste trafostanice, pa je zbog toga za svaki ulaz u zgradu na tom području dobiveno po jedno zajedničko mjerilo s time da su postavljeni interni satovi za svaki pojedini stan, i takvo stanje je nužno sve dok se ne izgradi nova trafostanica za područje Ž.; da su sva odstupanja od građevinske dozvole takva da su poboljšala kvalitetu radova i kvalitetu zgrade i s te strane tužitelji mogu imati samo korist; da zbog kosine terena i izgradnje potpornoga zida prema ulici, koji je bio neophodan da se spriječi odron terena, omogućena je gradnja garaža i pomoćnih prostora iza potpornoga zida tj. na sjevernoj i istočnoj strani zgrade umjesto planiranih i projektiranih na južnoj strani zgrade, što je omogućilo da se takva gradnja računa kao podrumska etaža, pa su tuženici umjesto na južnoj strani zgrade, garaže izmjestili na sjevernu i istočnu stranu zgrade i sve stanove u njoj u potpunosti otvorili prema jugu; da su tuženici, zajedno sa nekolicinom drugih investitora u susjedstvu, izgradili dobar dio infrastrukture (polaganje fekalne i oborinske kanalizacije, cjevovod pitke vode, polaganje strujnog kabela, telefonskih cijevi, te tamponiranje i asfaltiranje prometnice i pristupa zgradi), a sve kako bi stanovi u zgradi koji su građevinski dovršeni krajem lipnja 2006. mogli se koristiti za stanovanje; da su tužitelji, kao i ostali stanari zgrade, bili upoznati sa problemom spajanja zgrade na infrastrukturu, kao i odstupanjima od građevinske dozvole, ali i sa izmjenama DPU-a, a zbog činjenice da rješenje tih problema ne ovisi o radu i volji tuženika, već o G. i njegovoj brzini rješavanja; da su tuženici u više navrata nudili tužiteljima da odustanu od kupnje stana i da im se vrate do tada plaćeni iznosi s kamatama, ali tužitelji to nisu htjeli, a što je dokaz da su tužitelji svojevoljno prihvatili kupnju znajući za sve gore navedeno; da su predmetnu nekretninu platili znatno ispod cijene za predio grada na kojem se zgrada nalazi; da niti jednom radnjom ili propustom tuženika nije došlo do sniženja cijene predmetne nekretnine te tužiteljima nikakva šteta nije pričinjena.

Tijekom postupka također su istaknuli prigovore prekluzije i zastare.

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa br. Z- 2764/06, saslušanjem svjedoka N. K., M. G., S. Đ.,

M. L., saslušanjem tužitelja pod 1), tuženika, dopunskim saslušanjem tužitelja pod 1) i tuženika pod 1), očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku za građevinarstvo R. M..

Dokaz dopunskim saslušanjem M. G. (predložen na ročištu 23.5.2022. na okolnost vremena saznanja tužitelja za nedostatke koji su predmet ovog postupka) nije izveden jer je ta svjedokinja detaljno saslušana u ranijem stadiju postupka. Isto vrijedi i za predloženog svjedoka N. K.. Što se tiče R. M., on je

od strane tuženika na ročištu 23.5.2022. predložen kao svjedok budući da on više nije na listi vještaka, ali nije detaljno navedeno na koje okolnosti bi dotični trebao svjedočiti. Nije učinjeno vjerojatnim da bi on imao ikakvih saznanja o predmetu spora izuzev onoga što je doznao vještačeći u ovom predmetu.

3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.Predmet spora u ovom stadiju postupka, nakon donošenja rješenja VS

RH br. Rev-1254/2018 od 24.2.2021., je odlučivanje o zahtjevima o kojima je bilo ranije odlučeno presudom br. P-10170/15 od 27.12.2016. tj. o zahtjevima za: 1) izvođenje građevinskih radova (pobliže označenih u izreci); 2) isplatu na ime snižene prodajne cijene stana i garaže iznosa od 15.895,90 EUR; 3) isplatu na ime snižene cijene parketa iznosa od 397,75 EUR.

Prema sadržaju revizijske odluke za pravilno presuđenje je nužno utvrditi kad su tužitelji postali vlasnici predmetne nekretnine i kad su tužitelji od tuženika zatražili uklanjanje nedostataka navedenih u tužbenom zahtjevu.

4.1.Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja.

4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), Zakona o obveznim odnosima ("NN" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) i Zakona o obveznim odnosima (NN broj

35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05).

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Tužitelji su ugovore o kupoprodaji stana D3-06 (sa tuženicom pod 2.) i garaže G2-06 (sa tuženikom pod 1.) sklopili 25.3.2006., a 2.6.2008. je sklopljen dodatak ugovoru o prodaji D3-06 na način da isti sadrži izjavu o plaćenoj kupoprodajnoj cijenu u cijelosti i clausulu intabulandi. Prethodno su stranke 10.3.2005. sklopile predugovore za te nekretnine.

5.1.Prema povijesnom izvatku (list 356-366) tužitelji su se uknjižili kao vlasnici stana i garaže dana 19.6.2008., između ostalog i na temelju dodatka ugovoru od 2.6.2008. Dakle, tužitelji su vlasnici postali dana 19.6.2008. u skladu s odredbom čl.120.st.1.ZV na koju odredbu opisno ukazuje i VSRH u ukidnoj revizijskoj odluci.

5.2.Iz spisa Z-2764/06 je vidljivo da je rješenjem od 6.3.2006. provedeno etažiranje zgrade izgrađene na čest.zem.101/7 k.o S. te su izvršeni upisi samostalnih uporabnih cjelina (stanova, garaža, parking mjesta) na ime tuženika bilo kao njihovo suvlasništvo, bilo kao isključivo vlasništvo svakog od tuženika. S obzirom na to da su izvršeni upisi spomenutih etaža, očito je da su u tom trenutku bile izgrađene.

5.3.M. G. je u iskazu tvrdila da su ona i tužitelji 2007. ili početkom 2008. tražili od tuženika pod 1) da ukloni nedostatke terase i garažne prostore. Također, navela je da je u svom stanu, u spavaćoj sobi, zatekla kalorifer čime se očito rješavala vlaga.

5.4.Tužitelj pod 1) je u iskazu danom 23.5.2022. izjavio da su garaže koje se spominju u odluci VSRH (čije uklanjanje se traži tužbenim zahtjevom) izgrađene prije njihovog useljenja u stan te osporava da su tužitelji u stanu stanovali od siječnja do kolovoza 2008. tj. prije nego je isplaćena zadnja rata cijene što znači da nisu uselili prije kolovoza 2008. S druge strane, u iskazu danom 9.11.2016. je naveo da je ključeve stana dobio 5.6.2008.

5.5.Glede nedostataka, tužitelj pod 1) u iskazu 23.5.2022. kaže da su suvlasnici zgrade održali sastanak, sastavili zapisnik s nabrojanim nedostacima te ga preporučeno poslali investitoru.

Tuženik pod 1) je u iskazu 23.5.2022. potvrdio primitak tog zapisnika s pobrojanim prigovorima.

Tužitelj pod 1) je u iskazu danom 4.10.2011. tvrdio da su se sa investitorom sastali u listopadu 2008. tražeći papire o valjanosti kuće. Sastanak na kojemu su tražili dokumentaciju (očito onaj iz listopada 2008.) je ponovno spomenuo i u iskazu 9.11.2016., a na istom ročištu je kazao da su nakon nekog vremena opet imali sastanak na kojemu su tuženiku pod 1) dali spisak onoga što nije završeno. Po ocjeni ovog suda, taj sastanak "nakon nekog vremena" je očito sastanak koji se odvio 9.2.2009. na koji sastanak se tužitelj pod 1) referirao u svom podnesku (tj. svom očitovanju priloženom podnesku - list 9B spisa). Na ročištu 9.11.2016. tužitelj pod 1) je rekao da su za sve probleme (dakle, i za vlaženje koje u iskazu spominje) doznali kad su uselili u stanove, a prije nego je uselio u sobi je bio kalorifer koji je sušio zid sa istočne strane.

Tuženik pod 1) je priznao u iskazu 9.11.2016. da mu je tužitelj pod 1) nekoliko mjeseci nakon useljenja kazao da mu je provlažilo u sobu te je izjavio kako je nakon toga doveo stručnjaka koji je napravio izolaciju balkona.

5.6.Vještačenjem po vještaku R. M. kroz osnovni nalaz i mišljenje te kroz više dopuna mišljenja utvrđeno je: da je površina stana manja za 6,02 m2 (71,33 m2 umjesto 77,35 m2 prema ugovoru); da je garaža površinski manja za 0,15 m2; da je manja površina stana zbog toga što geodet Š. kojeg su tuženici angažirali nije primijenio koeficijente za loggiu i balkon; da je svijetla visina garaža manja za 1,28 m od projektirane (2,62 m umjesto 3,90 m); da bi vrijednost garaže zbog toga bila manja za 5.000,00 EUR; da se o godini vlaženja ne može izjasniti, a vjerojatno je vlaženje podova i zidova nastalo uslijed nekvalitetno izvedene izolacije.

Inače, spomenuti koeficijenti su regulirani Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15) i to prilogom tom pravilniku koji nije bio na snazi u vrijeme gradnje predmetnog objekta, ali se koeficijenti pojedinih dijelova stana kao uzus primjenjuju u građevinarstvu još od Pravilnika minimalnih tehničkih uvjeta za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje (NN 106/04).

5.7.Tužitelji su smanjenu površinu garaže i stana istaknuli tek u podnesku od 8.5.2012., a smanjenu visinu garaže u podnesku od 1.6.2010. jer tužitelj navodi visinu prve ploče za 1,30 m manju od predviđene.

Vještak M. je na ročištu 7.6.2016. kazao da se može primijetiti visina garaže.

5.8.Svjedok S. Đ. je u iskazu naveo da je tužitelj pod 1) stalno bio prisutan na gradilištu (to i sam tužitelj priznaje u iskazu 4.10.2011.) i da je očito sam tužitelj pod 1) nekog angažirao da mu postavi umivaonik u garaži jer u garažama nije bilo odvoda pa nije ni bilo mjesta umivaonicima.

Iskazu ovog svjedoka se poklanja vjera budući da nijedna stranka nije protudokazima dokazala suprotno.

6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.

Kako je obrazloženo u točkama 5.1. i 5.2. te dijelom točki 5.4., tužitelji su postali vlasnici stana i garaže, odnosno suvlasnici predmetne zgrade, nakon što su izgrađene garaže čije uklanjanje traže pa stoga, respektirajući stav VSRH iz ukidne odluke, nema mjesta primjeni odredbi ZV-a i stvarno-pravnoj zaštiti tužitelja već sve ostaje u granicama obvezno pravnog odnosa. Utoliko prema odredbama čl.167.ZV-a ne bi bio osnovan zahtjev da tuženici izvrše preinake podrumskog dijela objekta sukladno projektnoj dokumentaciji koja predstavlja prilog građevinskoj dozvoli klasa:

UP/I-361-03/04-02/00021 od 19.4.2004. i na dijelu okolnog terena stambenog objekta i to prema sjeveru uklone bespravno sagrađene garaže i prostor prema istoku i jugu hortikulturno privesti namjeni, omoguće komunikaciju sa razine prizemlja sa samim stambenim objektom preko sjeverne fasade.

6.1.Dio tužbenog zahtjeva, pobliže citiran pod točkom 6., ne bi bio osnovan ni prema odredbama ZOO/05 tj. s aspekta ispunjenja ugovorne obveze iz kupoprodajnog ugovora. To stoga jer se tuženici kupoprodajnim ugovorima nisu obvezali učiniti to što tužitelji od njih zahtijevaju.

6.2.Što se tiče isplate iznosa od 15.895,90 EUR na ime sniženja prodajne cijene stana (10.895,90 EUR) i garaže (5.000,00 EUR), za navesti je sljedeće.

Površina stana manja za 6,02 m2 i smanjena visina garaže za 1,28 m je nešto što je, po ocjeni ovog suda, lako uočljivo (za visinu garaže to tvrdi i vještak) i što se lako može utvrditi pregledom stvari.

Ako je tužiteljima predaja kupljenih nekretnina izvršena 5.6.2008., kako sami tvrde, to onda znači da su oni već istog dana ili sutradan mogli postupiti po čl.403.st.1.ZOO/05 te pregledati stan uz pomoć stručne osobe građevinske struke (npr. sudskog vještaka) koja osoba je mogla vrlo brzo, jednostavno i po pristupačnoj cijeni za tu uslugu izmjeriti kupljene nekretnine te ustanoviti da li površine i visina odgovaraju onima iz ugovora.

Kako su smanjena površina stana i garaže kao temelj tužbe spomenuti tek u podnesku od 8.5.2012., to je očito nastupila prekluzija jer je od 6.6.2008. do 8.5.2012. istekao rok od 8 dana iz čl.403.st.1.ZOO/05, a sve i kad bi se radilo o skrivenom nedostatku (a nije skriven) istekao je rok od 2 godine iz čl.404.st.2.ZOO/05.

Također, glede smanjene visine garaže, taj nedostatak je opisno spomenut 1.6.2010. (vidjeti toč.5.7.), ali je i u pogledu tog uočljivog, neskrivenog nedostatka istekao rok od 8 dana iz čl.403.st.1.ZOO/05 računajući taj rok od 5.6.2008.

Posebno se napominje kako tužitelj nije tijekom postupka dostavio pismeno za koje u iskazu 23.5.2022. navodi da je predano tuženiku pod 1), nakon sastanka suvlasnika, a u kojemu su taksativno navedeni nedostaci pa se može reći da nije dokazao je li o ovim ili možda nekim drugim nedostacima ranije obavijestio tuženike.

6.3.Glede uklanjanja nedostataka pobliže navedenih u točki I. tužbenog zahtjeva (dovesti u funkciju umivaonik na zapadnom zidu unutar garažnog prostora tužitelja; spriječiti uzrok vlaženja zidova i sanirati otpadanje boja na kontaktnoj plohi poda i zida garaže i izvršiti radove sanacije vlažnih zidova; spriječiti uzrok vlaženja zidova i podova sjeveroistočne sobe unutar stambenog prostora tužitelja i izvršiti radove sanacije tih zidova i podova; izvršiti radove uzemljenja na malom balkonu), valja reći sljedeće.

S obzirom na iskaz S. Đ. da nije bilo predviđeno postavljanje umivaonika u garažama jer nije bilo ni odvoda, što znači da ga je tužitelj pod 1) sam ugradio, to se može reći kako nefunkcioniranje umivaonika nije nedostatak za koji bi bili odgovorni tuženici kao prodavatelji garaže. Odnosno, taj "nedostatak" nije ni postojao u trenutku prijelaza rizika na kupca pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl.400.st.1.ZOO/05.

Glede uzemljenja na malom balkonu, treba reći da se taj nedostatak, po ocjeni ovog suda, mogao utvrditi pregledom uz pomoć stručne osobe već prvi dan nakon stupanja u posjed stana, na jednak način kao i manjak u površini stana (vidjeti toč.6.2.). Stoga je u pogledu ovog nedostatka nastupila prekluzija jer je od 6.6.2008. do 29.8.2013. (u kojem podnesku prvi put traže uklanjanje nedostatka vezano za uzemljenje i to tek nakon što je vještak M. to spomenuo u vještvu od 18.1.2012.) istekao rok od 8 dana iz čl.403.st.1.ZOO/05, a sve i kad bi se radilo o skrivenom nedostatku (a nije skriven) istekao je rok od 2 godine iz čl.404.st.2.ZOO/05.

Glede vlaženja u garaži, očito je da bi bila riječ o skrivenom nedostatku, ali treba reći da tužitelji nisu ničim dokazali kad se točno taj nedostatak pojavio i da su uopće obavijestili tuženike o tome nedostatku. Napominje se da je tuženik pod 1) u iskazu 9.11.2016. priznao da je obaviješten o vlaženju u sobi, a takva izjava se ne može odnositi i na vlaženje u garaži. Uostalom, tužitelji čak ni u tužbi nisu spominjali vlaženje u garaži. Vlaženje u garaži je prvi put spomenuo tek vještak M. u nalazu od 18.1.2012. što znači da je od 6.6.2008. do 18.1.2012. nastupila prekluzija u smislu čl.404.st.2.ZOO/05.

U odnosu na vlaženje u sjeveroistočnoj sobi stana tužitelja, također treba reći da bi očito bila riječ o skrivenom nedostatku. Tužitelj pod 1) je iskazao da su za vlaženje doznali već prilikom useljenja (vidjeti toč.5.5.). S obzirom na to da je tuženik pod 1) dana 9.11.2016. izjavio da je nakon obavijesti o vlaženju (par mjeseci nakon useljenja) doveo stručnjaka da obavi izolaciju balkona (a tužitelji to nisu osporavali) i da tužitelji nisu već u tužbi tražili otklanjanje nedostatka vlaženja, očito je kako je tad (očito krajem 2008.) prvi put obavljena odgovarajuća sanacija vlaženja u sobi. Na ponovno vlaženje u sobi, tužitelji su se pozvali tek na ročištu 4.10.2011. prilikom davanja iskaza (ni u tužbi ga nisu spomenuli) što znači da je od kraja 2008. (kad je očigledno izvršena sanacija) do 4.10.2011. nastupila prekluzija u smislu čl.404.st.2. u vezi s čl.405.ZOO/05.

6.4.U pogledu zahtjeva za isplatu snižene prodajne cijene parketa u iznos od 397,75 EUR jer ugrađeni parket nije I. klase, već II. klase, treba reći da su tužitelji taj nedostatak u kvaliteti parketa mogli uočiti odmah nakon useljenja na jednak način kao i manju površinu stana (vidjeti toč.6.2.), pa je od 6.6.2008. do 11.1.2012. (kad su tužitelji na očevidu prvi put spomenuli prigovor na kvalitetu parketa) istekao rok od 8 dana iz čl.403.st.1.ZOO/05 te je nastupila prekluzija.

6.5.Stoga, zbog svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: OT).

S obzirom na to da je odbijen tužbeni zahtjev, a ranije i protutužbeni zahtjev, cijeneći uspjehe stranaka u postupku u smislu članka 154.st.2.ZPP, ovaj sud utvrđuje da je u ranijem stadiju postupka uspjeh stranaka podjednak. Međutim, nakon rješenja ŽS u Splitu br. Gžst-98/14 od 31.5.2015., kojim je ukinut dio tužbenog zahtjeva, raspravljalo se isključivo o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva. Kako su tužitelji odbijeni sa tim dijelom tužbenog zahtjeva, to bi tuženicima temeljem trebali nadoknaditi trošak parničkog postupka nastao nakon 31.5.2015.

Vrijednost predmeta spora bi u tom stadiju iznosila 50.000,00 kuna za nenovčane zahtjeve (čl.40.st.5.ZPP) te 16.293,65 EUR za novčane zahtjeve tj. sveukupno 172.764,51 kuna.

7.1.Tuženicima je priznato: po 250 bodova za podnesak od 25.3.2016. te ročišta od 7.6.2016., 20.9.2016., 9.11.2016., 10.11.2021., 23.5.2022., 12.1.2023., 15.2.2023., po 125 bodova za ročišta od 3.11.2015., 19.4.2016., kao i 22,5 bodova za sastav žalbe od 3.1.2017. (Tbr.10.toč.5.OT; ovo posljednje prema uspjehu u žalbi, a prema vrijednosti predmeta spora pobijanog žalbom - 142.421,87 kuna troška popisanog prilikom zaključenja glavne rasprave) što zbrojeno, uvećano za 10%, pretvoreno u novčani iznos i uvećano za 25% PDV-a iznosi 46.870,31 kuna tj. nakon konverzije 6.220,76 EUR.

Zatezne kamate na trošak su dosuđene temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 3.travnja 2023.

S U D A C

Joso Puljić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika