Pr-2209/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz S., O. 4, OIB: ……………….., zastupanog po OD L.-V. i P., odvj. u S. i OD

L. i Č., odvj. u S., protiv tuženika B. d.d. T., P.

brodograditelja 16, OIB:……………., zastupano po pun. N. B., odvj. u

S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2023. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja A. L. K., odvj. u OD

L.-V. i P., pun. tužitelja Ž. L., odvj. u O. L. i Č.,

odvj. u S. i pun. tuženika N. B., odvj. u S., objavljene dana 31.

ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 26.029,01 eura/196.115,56 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne iznose (osim na dio iznosa je se odnosi na poreze prireze i doprinose) teku kako slijedi: 6.807,40 kn / 903,50 € od 1.kolovoza 2012.godine

1.381,14 € od 1 .rujna 2012.godine

1.694,20 € od 1.listopada 2012.godine 1.242,75 €

od 1.studenog 2012.godine 1.012,72 € od

1.prosinca 2012.godine 1.130,70 € od 1.siječnja

2013.godine 703,47 € od 1. veljače 2013.godine

631,67 € od 1.ožujka 2013.godine 659,58 € od

1.travnja 2013.godine 687,48 € od 1.svibnja

2013.godine 603,57 € od 1.lipnja 2013.godine

691,11 € od 1.srpnja 2013.godine

662,95 € od 1 .kolovoza 2013.godine 690,17 € od

1.rujna 2013.godine 789,01 € od 1.listopada

2013.godine

812,16 € od 1.studenog 2013.godine 927,84 € od

1.prosinca 2013.godine 1.024,99 € od 1.siječnja

2014.godine 884,06 € od 1.veljače 2014.godine

1.059,34 € od 1.ožujka 2014.godine 1.016,21 €

od 1.travnja 2014.godine 1.040,71 € od 1.svibnja

2014.godine 1.087,95 € od 1.lipnja 2014.godine

1.217,59 Eura od 1.srpnja 2014.godine 1.133,31 €

od 1.kolovoza 2014.godine 1.380,10 € od 1.rujna

2014.godine

960,77 € od 1.listopada 2014.godin i to po stopi do 31.7.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena,

a od 1.8.2015. godine do 31.prosinca 2022.godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Za više zatraženi iznos od 420,33 €/3.167,01 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 497,74 Eura/3.75,00 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne iznose teku kako slijedi:

165,91 Eura od 31.prosinca 2012.godine 165,91 Eura od 31.prosinca 2013.godine 165,91 Eura od 31.prosinca 2014.godine i to po stopi do 31.7.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.prosinca 2022.godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 165,91 Eura/1.250,00 kn od 31.prosinca 2014.godine i to po stopi do 31.7.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od

1.8.2015. godine do 31.prosinca 2022.godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2023.godine pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Za više zatraženi iznos od 165,91 eura/1.250,00 kn s kamatom od 31. prosinca 2014., tužbeni zahtjev tužitelja odbija se kao neosnovan.

IV. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 5.192,64 Eura/39.121,34 kn uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1.studenog 2014.godine pa do isplate. i to po stopi do 31.7.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. godine do 31.prosinca 2022.godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište,

uvećanjem prosječne kamatne stope na stana kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2023.godine

pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

V. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 8.829,58 eura/66.526,50 kn koje teku od presuđenja, pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod Općinskog suda u Trogiru zaprimljena 05. rujna 2013. god. navodi se da je na temelju presude Općinskog suda u Trogiru pod posl. brojem

P.670/11 od 08. veljače 2013 god., usvojen tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu, kojim je naloženo tuženiku vratit tužitelja na poslove voditelja objekta AKZ-, koje je obavljao od 29. studenog 2011 god. u roku od 8 dana. Navedena presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u

Splitu pod posl. brojem Gžrs-38/13 od 18. lipnja 2013 god. Nadalje, da tuženik do podnošenja ove tužbe nije vratio tužitelja na posao, niti mu je u paricijskom roku isplatio zaostale plaće za razdoblje od 01. kolovoza 2012. god. do podnošenja tužbe, te mu nije isplatio regres za 2012. i 2013. god., kao ni božićnicu za 2012. god.

1.1. Podneskom od 15. veljače 2016. god. tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka konačno precizirao tužbeni zahtjev, potražujući od tuženika na ime plaće isplatu bruto iznosa od 318.401,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu od 03. prosinca 2013. god. tuženik je istakao prigovor litispendencije, navodeći kako je u predmetu pod br. P-570/12 među istim strankama i u pogledu istog zahtjeva donesena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, protiv koje presude je tuženik izjavio žalbu. Radi navedenog, tuženik je predložio sudu odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu, a sve temeljem odredbe čl. 194. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tuženik je naveo da je dana 16. srpnja 2013. god. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, radi koje Odluke je tužitelj ustao tužbom (P-417/12), koji predmet je okončan povlačenjem tužbe 08. travnja 2014. god. Na koncu, tuženik se usprotivio osnovu i visini tužbenog zahtjeva, ističući da tužitelj nikada nije ostvarivao plaću u bruto iznosu kako je to navedeno u tužbi, stoga je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijedloga za ovrhu od 30. kolovoza 2013. god.; pregledom preslika radne knjižice tužitelja; pregledom svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja od 02. lipnja 2006. god; pregledom odjave HZZO-a od 08. kolovoza 2012. god.; pregledom prijave o prestanku osiguranja

HZMO-a od 08. kolovoza 2012. god.; izveden je dokaz pregledom spisa Općinskog suda u Trogiru br. P-670/11, P-570/12, P-417/12, Ovr-301/13, P-464/14, pregledom rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gžp-1289/14 od 04. veljače 2015. god.; izveden je dokaz vještačenjem po vještaku knjigovodstveno financijske struke M. T.;

pregledom IP obrazaca od 28. listopada 2015. god.; pregledom obračunske liste za isplatu plaće i naknade plaće od 15. lipnja 2011. god.; pregledom obračunskih lista za razdoblje od 15. srpnja 2011. god. do 15. ožujka 2012. god.

4. Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pr-578/14 od 30. rujna 2016. god. odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Rijeci je odlukom br. Gžr-774/16 od 18. siječnja 2017. god. uvažio žalbu tužitelja, te ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio sudu pravog stupnja na ponovno suđenje.

6. U nastavljenom dijelu postupka tužitelj je u cijelosti ustrajao u tužbenom zahtjevu.

7. U nastavku postupka tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, iz razloga koje je naveo u prvoj fazi postupka.

8. Ponovnim pregledom svih izvedenih dokaza, odlukom br. Pr-75/17 od 11. svibnja 2017. prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te istog obvezao na snašanje parničnog troška.

9. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Rijeci je odlukom br. Gžr-330/17 od 05. srpnja 2017. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na daljnje postupanje.

10. U nastavku postupka predmetni spis vodio se pod posl. br. Pr-527/17.

11. Na ročištu održanom 12. rujna 2017. sud je utvrdo prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi između istih parničnih stranaka pod pol. br. Pr-578/15.

12. O pravodobnim žalbama, Županijski sud u Rijeci je odlukom br. Gžr-550/17 od 19. siječnja 2018. potvrdio Rješenje o prekidu pod posl. br. Pr-527/17 od 12. rujna 2017.

13. Dana 06. ožujka 2018. tuženik je predložio nastavak prekinutog postupka, pa je sud rješenjem br. Pr-527/17 od 12. ožujka 2018. odredio nastavak postupka.

14. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužitelja, Županijski sud u Rijeci je odlukom br. Gžr-247/18 od 16. svibnja 2018. potvrdio rješenje o prekidu postupka pod posl. br Pr-527/17 od 12. ožujka 2018.

15. Dana 06. lipnja 2018. tuženik je predložio nastavak postupka, koji se nadalje vodi pod posl. 16. Dana 05. veljače 2020. sud je donio rješenje o prekidu postupka pod posl. br. Pr-438/18.

17. Odlučujući o pravodobnim žalbama, Županijski sud u Rijeci je odlukom br. Gžr-294/20 od 21. svibnja 2020. potvrdio rješenje o prekidu.

18. Dana 23. rujna 2022. sud je donio rješenje o nastavku postupka, pa se postupak nadalje vodio pod posl. br. Pr-2209/22.

19. U ovoj fazi postupka tužitelj je u cijelosti ustrajao u svom zahtjevu.

20. Podneskom od 10. siječnja 2023. konačno je precizirao tužbeni zahtjeva, predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 26.450,16 eura/199.282,57 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, s osnova bruto plaće za razdoblje od donošenja odluke o otkazu, do odlaska u starosnu mirovinu, 22.

listopada 2014. Tužitelj je zatražio s osnova neisplaćenog regresa za godišnji odmor,

od otkazivanja ugovora o radu do odlaska u mirovinu ukupan iznos od 497,74 eura/3.750,00 kn, uvećan za zakonske zatezne kamate. Točkom III. tužbenog zahtjeva zatražio je isplatu neisplaćenih božićnica za razdoblje od otkazivanja ugovora o radu do odlaska u starosnu mirovinu u ukupnom iznosu od 331,82 eura/2.500,00 kn,

uvećano za zakonske zatezne kamate. Na koncu, istim podneskom tužitelj je zatražio isplatu iznosa od 5.192,64 eura/39.121,34 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 01. studenog 2014. do isplate, ovo s osnova minimalne otpremnine koja mu nije bila isplaćena u smislu odredbe čl. 17. Pravilnika o plaćama Kolektivnog ugovora tuženika. Naime, da bi tužitelj u konkretnom slučaju imao pravo barem na zakonsku minimalnu otpremninu. Predložio je tuženika obvezati i na isplatu parničnog troška.

21. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva, tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbe. Tužitelju da ne pripada pravo na isplatu minimalne otpremnine, da je ovaj dio tužbenog zahtjeva nejasan, kako glede osnova, tako i visine potraživanja, ističući prigovor zastare. Tužitelju da ne pripada pravo na neisplaćene regrese za godišnji odmor i božićnice, jer da takva odluka u utuženom razdoblju kod tuženika nije bila donesena, u slučaju da je i donesena, da tužitelju pravo na isplatu božićnice za 2014. ne pripada, jer je umirovljen prije Božića 2014. Tuženik je naveo da se ne protivi povlačenju, odnosno smanjenju tužbenog zahtjeva pod točkom I., što da se treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o parničnom trošku.

22. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, osobito vjetšva po dipl. oec. M. T. od 18. studenog 2015., pregledom pravomoćno okončanog postupka (sada pod posl. br. Pr- 7107/21).

23. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan. 24. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

25. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je Odlukom od 29. studenog 2011. tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga, da je s tim u svezi presudom Općinskog suda u Trogiru posl. br. P-670/11 od 08. veljače 2013., koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gžr-38/13 o 18.

lipnja 2013. prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i utvrđena nedopuštenost navedenog otkaza ugovora o radu, uz nalog tuženiku vratiti tužitelja na poslove voditelja objekta antikorozivne zaštite, koje je poslove obavljao od 29. studenog 2011.

-Nije bilo sporno da je Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Trogiru, posl. br. Ovr-301/13 od 28. siječnja 2014., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda posl. br. Gžovr-1018/14 od 09. lipnja 2014. tuženiku je naloženo vratiti tužitelja na navedene poslove, da tuženik nije vratio tužitelja na rad, odnosno da nije postupio po navedenim pravomoćnim odlukama: da je 16. srpnja 2012. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, koju odluku je tužitelj primio dana 02. kolovoza 2012., te smatrajući da mu je tom odlukom povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa,

pokrenuo parnični postupak kod naslovnog suda koji je presudom posl. br. Pr-578/15

od 20. ožujka 2017. odbio tužbeni zahtjev tužitelja, koji je zatražio da se sporna odluka utvrdi nedopuštenom, da je citirana presuda potvrđena presudom Županijskog suda u

Splitu, posl. br. Gžr-452/17 od 11. siječnja 2018. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda RH pod posl. br. Revr 455/18 od 15. svibnja 2019. prihvaćena je revizija tužitelja, i ukinuta je presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, posl. br. Pr- 578/15 od 20. ožujka 2017. i presuda Županijskog suda u Splitu br. Gžr-452/17 od 11.

siječnja 2018., u točkama I., II. i IV. izreke i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, gdje se predmet pred Općinskim sudom vodio pod posl. br. Pr- 419/19.

-Nije bilo sporno da je Općinski sud u Splitu dana 24. srpnja 2020. donio odluku pod posl. br. Pr-419/19, koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Splitu, br. Gžr- 1162/20 od 25. ožujka 2021. Međutim, odlučujući o reviziji tužitelja, Vrhovni sud RH odlukom br. Rev 842/21 od 31. kolovoza 2021. ukinuo je citirane presude Općinskog suda u Splitu i Županijskog suda u Splitu,

-Nije bilo sporno da se u nastavku postupka predmet vodio pod posl. br. Pr- 7107/21 u kojem je Općinski sud u Splitu dana 22. prosinca 2021. donio odluku. Odlučujući o pravodobnim žalbama stranaka, Županijski sud u Splitu je odlukom br. Gžr-139/22 od 07. srpnja 2022. potvrdio prvostupanjsku presudu,

-Dakle, također nije bilo sporno da je pravomoćno utvrđeno da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2012. nezakonita, s tim u svezi da radni odnos tužitelja nije prestao, te da je tuženik dužan tužitelja vratiti na poslove voditelja objekta AKZ.

-Nije bilo sporno da je dana 22. listopada 2014. tužitelj ostvario uvjete za starosnu mirovinu.

-Nije bilo sporno da stranke nisu postigle dogovor prema kojem bi tužitelj nakon što je ostvario pravo na starosnu mirovinu nastavio raditi kod tuženika i u narednom razdoblju.

26. Kao sporno trebalo je utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu bruto plaće za razdoblje od Odluke o otkazu ugovora o radu do odlaska u starosnu mirovinu, te pripada li mu pravo na isplatu neisplaćenih regresa za godišnji odmor za 2012., 2013.

i 2014., kao i pravo na isplatu božićnice za 2013. i 2014. Trebalo je utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu minimalne zakonske otpremnine, obzirom da je za trajanja ovog postupka tužitelj u listopadu 2014. god. ostvario pravo na starosnu mirovinu. Trebalo je utvrditi je li potraživanje tužitelja s osnova otpremnine zastarjelo.

27. Odredbom čl. 95. st. 3. Zakona o radu (NN br. 93/14), propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih opravdanih razloga za koje radnik nije odgovoran. 28. Odredbom čl. 126. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14), propisano je da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog radnog odnosa s tim poslodavcem.

28. 1. Stavkom 2. istog članka, propisano je da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno urediti u iznosu manjem od 1/3 prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

29. Pregledom presude ovog suda br. Pr-419/19 od 24. srpnja 2020., Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2012. utvrđena je nedopuštenom.

30. Odlučujući o pravodobnoj žalbi, Županijski sud u Splitu je odlukom br. Gžr- 1162/20 od 25. ožujka 2021. potvrdio presudu ovog suda br. Pr-419/19 od 24. srpnja 2020.

31. Dipl. oec. M. T., stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije u vještvu od 11. studenog 2015., iskazala je da je za izradu vještva koristila platne podatke za radnika koji je u utuženom razdoblju obavljao poslove voditelja AKZ-a objekta, podatak o visini regresa za godišnji odmor i visini isplaćenih božićnica, i to baš za radnika B. N., koje podatke da joj je dostavio tuženik. Tablicom br. 1 vještakinja je prikazala bruto plaće B. N. u razdoblju od 03. kolovoza 2012. do rujna 2015., što ukupno da iznosi 318.401,74 kn bruto. Nadalje, tablicom br. 2 vještva, iskazala je da je tuženik B. N. isplatio regres u iznosima od

po 1.250,00 kn, za 2012., 2013., 2014. i 2015. god. Glede isplate božićnice, vještakinja je utvrdila da tijekom 2012. božićnica nije bila isplaćivana, pa je B. N.

tuženik isplatio božićnicu za 2013. i 2014. god. u iznosima od po 1.250,00 kn.

32. U konkretnom slučaju utvrđenjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 16. srpnja 2012., nedopuštenom, tužitelja treba vratiti u radno-pravni status koji je imao prije donošenja sporne Odluke, tj. u situaciju kao da otkaza nije bilo.

32. 1. S tim u svezi, glede zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 26.451,09 eura/199.282,57 kn s osnova zahtjeva za plaće koje tužitelju nisu isplaćene u razdoblju od 03. kolovoza 2012. do 22. listopada 2014. (odlaska tužitelja u starosnu mirovinu).

Tuženik sudu nije dostavio dokaz na okolnost da je u tom razdoblju tužitelju isplaćivao ikakve iznose, niti je dokazao da je tužitelja vratio na poslove voditelja AKZ objekata. Vještakinja za knjigovodstvo i financije dipl. oec. M. T. u citiranom vještvu utvrdila je kolike bi mjesečne iznose tužitelj dobio radeći na poslovima voditelja AKZ objekta, to prema podacima o visini plaće usporednog radnika B. N.. U razdoblju od 03. kolovoza 2012. do listopada 2014. Nevešćanin je ostvario ukupan iznos plaće od 26.451,09 eura/199.282,57 kn. Navedeni iznos s istog osnova pripadao bi i tužitelju da je u utuženom razdoblju radio na tim poslovima. Međutim, tužitelj je dana 22. listopada 2014. ostvario pravo na starosnu mirovinu, pa mu sukladno navedenom pripada razmjeran iznos od 960,77 eura/7.238,89 kn za odrađenih 16

radnih dana, pa je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom preostalih 7 radnih dana (ukupno 23 radna dana), trebalo odbiti.

32.2. Slijedom navedenog, tuženik je dužan s osnova neisplaćenih plaća isplatiti tužitelju ukupan iznos od 26.029,01 eura/196.115,56 kn dok je za više zatraženi iznos od 420,33 eura/3.167,01 kn tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

33. Na dusuđeni iznos tužitelju pristoji pravo i na zakonske zatezne kamate koje na mjesečne iznose teku do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01.

kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena. Zato je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

34. Glede zahtjeva tužitelja za isplatom regresa za 2012., 2013. i 2014. god., za navesti je da je iz vještva dipl. oec. M. T. od 18. studenog 2015. razvidno da je tuženik s osnova regresa za godišnji odmor usporednom radniku B. N. isplatio iznose od po 1.250,00 kn. Dakle, tuženik je dužan tužitelju s ovog osnova isplatiti ukupan iznos od 497,74 eura/ 3.750,00 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to tužitelj i zatražio,

do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

35. Glede zahtjeva tužitelja za isplatom božićnice za 2013. i 2014. god., za navesti je da je tuženik usporednom radniku B. N. isplatio božićnicu za 2013. god. u iznosu od 1.250,00 kn. Dakle, navedeni iznos s osnova božićnice za 2013. dužan je isplatiti i tužitelju. Na dosuđeni iznos tužitelju pristoji pravo i na zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku kako je to tužitelj i zatražio, do

31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena. Međutim, zahtjev tužitelja za isplatom božićnice za 2014. god. nije osnovan. Naime, nije bilo sporno da je tužitelj 22. listopada 2014. ostvario pravo na starosnu mirovinu, dakle nije radio u prosincu 2014., kada dospijeva isplata božićnice za 2014. god., zato je tužbeni zahtjev za iznos od 165,91 eura/1.250,00 kn s pripadajućim kamatama, trebalo odbiti, zato je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

36. Na koncu, glede zahtjeva tužitelja za isplatom otpremnine u iznosu od 5.192,64 eura/39.121,34 kn za istaći je da je doista tužitelj za trajanja postupka, i to baš dana 22. listopada 2014. ostvario pravo na starosnu mirovinu. U konkretnom slučaju ne radi se o preinaci, nego o pravu koje je tužitelj ostvario za trajanja postupka.

Doista je točno da je tužitelj zahtjev s ovog osnova postavio tek neposredno prije zaključenja raspravljanja, tj. podneskom od 10. siječnja 2023. Suprotno navodima tuženika, ovaj sud smatra da zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine nije zastario. Naime, tužitelj je tek pravomoćnošću odluke br. Pr 419/19.od 24. srpnja 2020., tj. Gžr- 1162/20 od 25. ožujka 2021. imao jasno saznanje da mu uz već zatraženo, pripada i pravo i na isplatu otpremnine zbog odlaska u starosnu mirovinu (od iznimnog značaja je da se u konkretnom slučaju radilo o otkazu uvjetovanom ponašanjem radnika).

Pravomoćnošću te odluke, trenutak je dospijeća tužiteljeve tražbine. Nije sporno da u slučaju da Odluka o izvanredno otkazu nije bilo, da bi tuženik tužitelju prilikom odlaska u starosnu mirovinu isplatio otpremninu, sve u smislu odrede čl. 17. Pravilnika o plaćama i Kolektivnom ugovoru tuženika iz kolovoza 1999. koji je bio na snazi u listopadu 2014. Dakle, zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine nije zastario, bez obzira što je od trenutka stjecanja prava na starosnu mirovinu (22. listopada 2014.) prošlo više od 5 godina. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 5.192,64 eura/39.121,34 kn. Sud smatra ispravnim način izračuna visine otpremnine. Radi se o iznosu minimalne zakonske otpremnine, koji ne može biti niži od iznosa 1/3 prosječne bruto plaće koju je tužitelj ostvario radeći kod tuženika u razdoblju od tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, i to za svaku navršenu godinu rada kod tuženika. Za istaći je da u postupku nije bilo sporno da je tužitelj počeo raditi kod tuženika u ožujku 2002., tj. da je kod tuženika radio 12 godina. Nadalje, 1/3 prosječne bruto plaće zadnja tri mjeseca 432,75 eura/3.260,35 kn (sve prema podacima koje je dostavio tuženik i prema izračunu dipl. oec. T.). Navedeni iznos pomnožen sa brojem godina koliko je tužitelj radio kod tuženika, daje iznos od 5.193,00 eura/39.124,20 kn. Uz navedeni iznos, tužitelju pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od odlaska tuženika u mirovinu, jer mu je taj iznos trebao biti isplaćen s posljednjom plaćom. Na dosuđeni iznos tužitelju pristoji pravo i na zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos teku kako je to tužitelj i zatražio, do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućem polugodišta za tri postotna poena. Međutim, zahtjev tužitelja za isplatom božićnice za 2014. god. nije osnovan. Naime, nije bilo sporno da je tužitelj 22. listopada 2014. ostvario pravo na starosnu mirovinu, dakle nije radio u prosincu 2014., kada dospijeva isplata božićnice za 2014. god., zato je tužbeni zahtjev s osnova božićnice za 2014. u iznosu od 165,91

eura/1.250,00 kn s pripadajućim kamatama, trebalo odbiti, zato je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude, zato je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

37. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154., 155. i 158. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 58/93, 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22).

Budući je konačno postavljeni tužbeni zahtjev (podnesak tužitelja od 10. siječnja 2023.) prihvaćen gotovo u cijelosti (tužbeni zahtjev je odbijen u neznatnim dijelu), tuženik je po odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Trošak tužitelja prema vrijednosti spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva iznosi kako slijedi: po 250 bodova (Tbr. 7.t.1, Tbr. 8.t.1. i Tbr. 9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) za sastav tužbe, za sastav 4 obrazložena podneska (15.02.2016., 12.04.2016., 06.12.2022. i 10.01.2023.) i za pristup na 12 ročišta na kojima se raspravljalo (14.04.2014., 24.11.2014., 22.01.2015.,

16.03.2015., 16.03.2016., 02.06.2016., 21.03.2017., 12.09.2017., 14.05.2019.,

25.09.2019., 05.12.2022. i 06.03.2023.), po 312,50 bodova (Tbr. 10.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) za sastav žalbe od 11.10.2016. i za sastav žalbe od 16.05.2017., po 50 bodova (Tbr. 8.t.3. i Tbr. 9.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) za sastav podneska od 26.03.2015., za sastav podneska od 06.02.2023. i za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja (20.09.2018.), što zbrojeno daje iznos od 5.025 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 94.218,75 kn odnosno 12.504,98 eur po fiksnom tečaju konverzije kune u euro (1 euro = 7,5345o kn) iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj tako da trošak tužitelja iznosi 12.504,98 eur/94.218,75 kn. Tom iznosu treba dodati i iznos od 265,45 eura/2.000,00 kn na ime troška vještačenja, tako da trošak tužitelja ukupno iznosi 12.770,43 eura/96.218,80 kn

Daljnji trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka, vezano za sve okolnosti slučaja. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbi protiv rješenja koje su bile odbijene.

Obzirom da je tužitelj podneskom od 10.01.2023. povukao tužbu za iznos od 119.119,17 kn jer smanjenje tužbenog zahtjeva ima učin djelomičnog povlačenja tužbe, po odredbi čl. 158. Zakona o parničnom postupku dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbe.

Trošak tuženika prema vrijednosti spora povučenog dijela tužbe iznosi kako slijedi: po 250 bodova (Tbr. 7.t.1, Tbr. 8.t.1. i Tbr. 9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) za sastav odgovora na tužbu, za sastav 4 obrazložena podneska (05.05.2014., 11.12.2014., 22.01.2016. i 15.03.2016.) i za pristup na 9 ročišta na kojima se raspravljalo (14.04.2014., 24.11.2014., 22.01.2015., 16.03.2015.,

16.03.2016., 02.06.2016., 21.03.2017., 12.09.2017. i 05.12.2022.), po 50 bodova (Tbr. 9.t.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja (20.09.2018.), što zbrojeno daje iznos od 3.550 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 15,00 kn i uvećano za 25% PDV-

a daje iznos od 66.526,50 kn odnosno 8.829,58 eur po fiksnom tečaju konverzije kune u euro (1 euro = 7,5345o kn) iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u

Republici Hrvatskoj tako da trošak tuženika iznosi 8.829,58 eur/66.526,50 kn. U Splitu, 31. ožujka 2023

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis