Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 7 P-379/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u V. po sucu Z. M. u pravnoj stvari tužiteljice A. Đ. OIB: … iz V. , zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i D. N. iz V. protiv tužene R. H. OIB: … zastupana po državnom odvjetništvu , radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 2. ožujka 2023. u prisutnosti tužiteljice osobno i njenog punomoćnika, te zakonskog zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP-a), 31. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica, Đ. A. iz V. OIB: … postala vlasnik u cijelosti na nekretninama koje su upisane u z.k.ul.br. 431 k.o. Hum Voćinski, a koje se sastoje od kčbr. 1610/10 LIVADA MAČKOVAC u površini 1515 čhv i kčbr. 1610/11 LIVADA MAČKOVAC u površini 1508 čhv.

II. Tužena je dužna trpjeti da na nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 431 k.o. Hum Voćinski, a koje se sastoje od kčbr. 1610/10 LIVADA MAČKOVAC u površini 1515 čhv i kčbr. 1610/11 LIVADA MAČKOVAC u površini 1508 čhv, tužiteljica Đ. A. iz V. ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.

III. Nalaže se tuženoj da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 743,24€/6.000,00 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica A. Đ. iz V. , podnijela je putem svojih punomoćnika tužbu ovome sudu protiv tužene Republike Hrvatske, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina.

2.U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je predmetne nekretnine stekao njen otac M. I., kupoprodajnim ugovorima još 1958. I 1959., godine, a temeljem kojih se ugovora upisao u katastar kao posjednik te iste i uživao. Nakon smrti M. I. , tužiteljica je sa braćom i sestrama sklopila Ugovor o diobi nekretnina, kojim su joj pripale predmetne čestice, te se upisala u Katastar i iste uživala do Domovinskog rata. Nakon rata nije koristila nekretnine jer su iste bile minirane, a poslije je imala prometnu nesreću i druge probleme zbog kojih nije uživala nekretnine. Tužiteljica navodi da nikada nije primila odluku Ureda za katastar o promijeni stanja u posjedovnom listu, odnosno o upisu tužene. Smatra da je vlasnica nekretnina te predlaže da sud prihvati njen tužbeni zahtjev, te donese presudu kojom bi se utvrdilo da je ona vlasnica nekretnina.

3. U svom odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe kako iz dopisa H. v. proizlazi da su dijelovi predmetnih nekretnina u naravi evakuacijski kanal retencije na kojem se prema odredbama čl. 12. st. 10. Zakona o vodama, kao javnom vodnom dobru ne može steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo. Nadalje navodi kako je od 6. svibnja 2022. temeljem Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu R. H. u posjedu predmetnih nekretnina zakupoprimac J. B. iz V. pa stoga ne postoje osnove da bi tužiteljica mogla dosjelošću steći pravo vlasništva, obzirom da nema samostalan posjed , a predmetne nekretnine upisane su kao vlasništvo R. H. temeljem rješenja Općinskog suda u S. od 9. siječnja 2007., a u Katastru kao posjed R. H. te je rješenje Ureda za katastar dostavljeno tužiteljici. Stoga predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.

4. Tijekom postupka za utvrđenje činjenica, sud je izvršio uvid u zk. izvadak (str. 5-6), izvod iz posjedovnog lista ( str. 7), ugovor o diobi nekretnina ( str. 9-11), zahtjev za mirno rješenje spora ( str. 12-13), odgovor ODO-a tužiteljici ( str. 14), prijepis posjedovnog lista ( str. 15), rješenje Područnog ureda za Katastar, od 15. 5. 2007. ( str. 23-28), dopis Općine V. Državnom odvjetništvu ( str. 29), dopis H. V. Državnom odvjetništvu (str. 30), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz ( str. 31- 43), očitovanje Upravnog odjela županije( str. 52), rješenje Područnog ureda za Katastar sa preslikom povratnice ( str. 54-60), zaključak Područnog ureda za Katastar od 18. 4. 2007. s preslikom povratnice ( str. 61-62), rješenje Općinskog suda S. ( str. 63-64), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka D. I. , Z. G. , J. B. i tužiteljice kao stranke ( str. 65-69).

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Tijekom postupka bilo je relevantno utvrditi postoje li Zakonom predviđeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužiteljice dosjelošću.

8. Radi utvrđenja spornih činjenica izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka, te tužiteljice kao stranke.

8. 1. Uvidom u posebni izvadak iz zemljišne knjige (str. 5-6) utvrđeno je da je kao vlasnik predmetne čestice upisan tuženik , te je zabilježena stvarna služnost u korist trgovačkog društva HEP d.d. Z.

8. 2. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista od 25. kolovoza 2022. (str. 7), utvrđeno je, da je u posjedovnom listu upisana R. H. kao vlasnik i J. B. kao zakupac.

8. 3. Iz Ugovora o diobi nekretnina ( str. 9-11), vidljivo je, da je isti sklopljen između tužiteljice A. Đ. rođene I. i ostalih zakonskih nasljednika M. I. vanknjižnog vlasnika nekretnina kojim ugovorom razvrgavaju suvlasničku zajednicu, između ostalog na način da tužiteljici u cijelosti pripadne vlasništvo čkbr. 1610/10 i 1610/11. Člankom 5. Ugovora navedeno je kako se stranke već nalaze u posjedu nekretnina.

8. 4. Uvid u prijepis posjedovnog lista od 28. svibnja 2007. ( str. 15), utvrđeno je, kako je kao posjednik nekretnina upisana A. Đ. rođena I.

8. 5. Uvidom u rješenje Državne geodetske uprave, ( str. 23-28), od 15. svibnja 2007. utvrđeno je kako je ovim rješenjem određena promjena posjedovnog stanja i to za predmetne čestice sa imena A. Đ. na R. H.

8. 6. Iz dopisa Općine V. ( str. 29), od 6. svibnja 2022. vidljivo je kako Općina obavještava Državno odvjetništvo da je 2009. raspisan javni natječaj za zakup predmetnih čestica , a 28. lipnja 2010. za iste je zaključen i ugovor o zakupu s J. B.

8. 7. Iz uvjerenja H. v. , Vodnogospodarske ispostave za mali sliv od 19. srpnja 2022. ( str. 30) utvrđeno je da je isti upućen Državnom odvjetništvu , te se u očitovanju navodi da se predmetne čestice nalaze u dijelu vodnog dobra iz čl. 9. Zakona o vodama, odnosno javnog vodnog dobra iz čl. 12. Zakona o vodama, a u naravi se nalaze dijelom svoje površine (cca 150 m2, svaka čkbr.) u dijelu evakuacijskog kanala retencije Kusac , kanala II. reda " Kusac".

8. 8. Iz posebnog zk. izvatka ( str. 31-33), vidljivo je, kako je iz zk. uloška 431 u kojem su upisane predmetne čestice, otpisano dosta čestica od kojih su neke otpisane kao javno vodno dobro pod upravljanjem H. v. , a dosta čestica otpisano je temeljem pravomoćnih presuda u postupcima građana protiv R. H., te sudskih nagodbi.

8. 9. Iz preslike zemljišnih knjiga ( str. 34-43) utvrđeno je, da se R. H. upisala kao vlasnik na osnovu prijedloga ODO , a temeljem odredbe čl. 130. u smislu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je izvršeno brisanje do tada upisane Nezavisne Države Hrvatske, a kao vlasnik upisana R. H.

8. 10. Iz očitovanja Upravnog odjela od 20. siječnja 2023. ( str. 57), vidljivo je, kako je uvidom u evidenciju utvrđeno da u zakonskom roku za predmetne čestice nije podnijet zahtjev o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavensko- komunističke vladavine, te se upozorava na nemogućnost nedostatnosti podataka , budući da se radi o činjenicama o kojima to tijelo ne vodi službenu evidenciju.

8. 11. Uvidom u zaključak Područnog ureda za Katastar, (str. 61), od 18. travnja 2007. vidljivo je, da je istim pozvana A. Đ. da u roku od 15 dana u spis dostavi dokaz odnosno valjanu ispravu iz koje je vidljivo da je vlasnik nekretnina upisanih u posjedovnom listu broj 339 k.o. Hum Voćinski i to čkbr. 1610/10 i 1610/11, uz upozorenje da će nedostavljanje dokumentacije imati za posljedicu provođenje rješenja Općinskog suda u S., odnosno promjenu upisanih posjednika sa A. Đ. na R. H.

8. 12. Iz povratnice ( str. 62), utvrđeno je da je potpis na istoj nečitak.

9. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je dokumentaciju zemljišno knjižnog odjela i Upravnog odjela, našao vjerodostojnom obzirom da se radi o javnim ispravama, a istinitost kojih stranke nisu osporavale. Dokumentaciju Područnog ureda za katastar sud je također našao vjerodostojnom, osim preslike povratnice ( str. 62) iz koje proizlazi da je tužiteljica osobno primila rješenje Područnog ureda za katastar.

10. Naime, komparirajući potpis na povratnici ( str. 62) sa potpisom tužiteljice na punomoći ( str. 4), i njenim potpisom na Ugovoru o diobi nekretnina ( str. 10), te stavljajući u odnos sa iskazom tužiteljice, sud je našao utvrđenim da tužiteljica nije potpisala dostavnicu, pa niti primila pismeno Ureda za katastar.

11. Iskaze saslušanih svjedoka D. I. Z. G. i J. B., sud je našao životnim, logičnim , pa stoga i vjerodostojnim, a ovi iskazi u skladu su s dokumentacijom koja se nalazi u spisu, te iskazom same tužiteljice.

12. Sud je iskaz tužiteljice također našao životnim i logičnim, pa stoga i vjerodostojnim, kako u dijelu gdje iskazuje o uživanju nekretnina do Domovinskog rata, tako i do prestanka posjeda nekretnina tijekom i nakon rata, stoga što je bilo minirano, a poslije zbog prometne nesreći i zdravstvenog stanja. Vjerodostojan je iskaz i u dijelu gdje navodi da o upisu tužene u zemljišne knjige i katastar nije valjano obaviještena. Iskaz tužiteljice suglasan je iskazima svjedoka i dokumentaciji u spisu.

13. Stoga je sud našao utvrđenim slijedeće relevantne činjenice:

- da je M. I. , sada pok. otac tužiteljice nakon zaključenih ugovora o kupoprodaji i to za kčbr. 1610/11, koji je ugovor zaključen 1958., i za kčbr. 1610/10, a koji je ugovor zaključen 1959. godine upisan u katastar kao posjednik predmetnih nekretnina te je iste i posjedovao do svoje smrti,

- da je 1981., nakon smrti M. I. između njegovih nasljednika sklopljen Ugovor o diobi nekretnina, temeljem kojega su tužiteljici pripale predmetne nekretnine,

- da je tužiteljica bila upisana u katastru kao posjednik predmetnih nekretnina do 2007., dok su se u zemljišnim knjigama predmetne čestice vodile kao vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske,

- da se R. H. upisala kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,

- da tužiteljica nije primila obavijest Ureda za katastar o promijeni stanja u operatu,

- da je tužiteljica predmetne nekretnine obrađivala do domovinskog rata, a nakon toga ne zbog uvjerenja da su iste minirane, te zdravstvenog stanja nje i supruga,

- da iz očitovanja Upravnog odjela proizlazi da nije podnijet zahtjev za naknadu oduzete imovine koji bi se odnosio na predmetne nekretnine (str. 52),

- da rješenje i zaključak Područnog ureda za katastar, o promijeni u katastarskom operatu (str.54-59), nije dostavljeno tužiteljici, odnosno na povratnici (str.60) nema njenog potpisa,

- da je tužiteljica predmetnu nekretninu naslijedila od svojih prednika,

- da je tužiteljica računajući i posjed njenog prednika, u posjedu nekretnina bila od 1959. do 2007.

14. Obzirom da posjed tužiteljice i njenog prednika traje od 1958. odnosno 1959., sud je našao relevantnim u ovoj pravnoj stvari primijeniti odredbe zakona koji su bili na snazi kroz vrijeme posjedovanja tužiteljice i njenog prednika, odnosno odredbe Općeg građanskog zakonika i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim pravnim odnosima, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. (u daljnjem tekstu: ZOVO)

15. Također je sud razmatrao i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/1996) obzirom da je posjed tužiteljice bio upisan do 2007., ali i stoga što se na odredbe ovog Zakona pozivala tužena u svom prijedlogu za upis u zemljišne knjige.

16. Opći građanski zakonik u drugom dijelu govori o stvarima između ostalog o zastari i dosjelosti, tako paragraf 1460. glasi:

" Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a da se stvar može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovakvim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo, uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme Zakonom određeno."

Paragraf 1461. definira zakonit posjed i glasi:

" Zakonit i dovoljan za dosjelost je svaki posjed utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost, da je ova pristojala prodavaocu. Takvi su naslovi npr. zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata itd."

17. Pošten posjed određuje paragraf 1463. a istinit paragraf 1464. i oni glase: " Posjed mora biti pošten. Nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg. Posjed ima biti istinit. Ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno, ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam, ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar."

18. Što se tiče vremena potrebnog za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, to određuju paragrafi 1467. i 1468. koji glase:

" Glede stvari nepokretnih, dosjelošću pribavlja onaj, na čije su ime te stvari upisane u javnim knjigama, nakon tri godine puno pravo proti svakomu prigovoru. Dokle se pruža dosjelost, prosuđuje se po uknjiženom posjedu.

U onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina."

19. Uzimajući u obzir da je prednik tužiteljice M. I. predmetne nekretnine kupio 1958. , 1959. te se upisao kao posjednik u Katastar, sud je našao ispunjenim uvjete iz citiranih paragrafa, odnosno da je on kao zakonit, istinit i pošten posjednik stekao pravo vlasništva temeljem odredbi Općeg građanskog zakonika.

20. Nadalje, neovisno od utvrđenja da je prednik tužiteljice stekao pravo vlasništvo sukladno odredbama OGZ-a, sud je razmatrao i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO-a), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.

21. Prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima na nekretninama u društvenom vlasništvu, nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću ( čl. 29.), dok je u ostalim slučajevima za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću , Zakonom bio predviđen rok od 10 odnosno 20 godina , ovisno o kvaliteti posjeda.

22. Tako je čl. 28. u st. 2., 4. i 5. glasio:

" Savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar protekom 10 godina.

Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću, protekom 20 godina.

Nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa."

23. Sud odredbu čl. 29. ZOVO-a, koja je onemogućavala stjecanje prava vlasništva dosjelošću, na nekretninama u društvenom vlasništvu, nije našao relevantnom u ovoj pravnoj stvari, stoga što predmetne nekretnine nisu niti bile društveno vlasništvo. Naime, iste se u zemljišnim knjigama vodile kao društveno vlasništvo, već kao vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske, a u katastru kao posjed tužiteljice, a niti su u naravi predstavljale društveno vlasništvo jer nisu koristile nekoj kolektivnoj proizvodnji pod upravljanjem Organizacije udruženog rada (OUR-a), već isključivo za privatne potrebe građana, odnosno tužiteljice i njene obitelji.

24. Stoga se na stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama ima primijeniti rok iz čl. 28., koji je za tužiteljicu kao nasljednicu, te savjesnog i zakonitog posjednika određen u trajanju od 10 godina.

25. Obzirom da je Ugovor o diobi nekretnina koji je zaključen nakon smrti M. I. 6. veljače 1981. , pa je i u smislu odredbe čl. 28. st. 5. ZOVO-a tužiteljica već bila savjestan posjednik predmetne nekretnine i dosjelošću stekla vlasništvo 6. veljače 1991.

26. Dakle, ako se i zanemare odredbe OGZ-a i činjenicu da je njen prednik bio pošten , zakonit i istinit posjednik od 1959. i po odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, tužiteljica je stekla pravo vlasništva.

27. Što se tiče upisa tužene kao vlasnika, s pozivom na odredbe čl. 388.st.2. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, za takav prijenos prava vlasništva nije bilo osnova. To osim činjenice da predmetne nekretnine nisu bile društveno vlasništvo potvrđuje i izvadak iz zemljišne knjige za zk. uložak 431. k.o. Hum Voćinski (str. 31-33) iz kojeg je vidljivo da su iz uloška otpisane brojne nekretnine temeljem pravomoćnih presuda stvarnih vlasnika. Dakle, može se zaključiti da se tužena kao vlasnik upisala neosnovano se pozivajući na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, bez ikakve provjere stanja na terenu.

28. Što se tiče navoda tuženika da predmetne nekretnine dijelom predstavljaju javno vodno dobro u općoj uporabi, pa ne mobu biti predmet stjecanja prava vlasništva građana, sud ove navode nije našao točnim.

29. Naime, točno je da Zakon o vodama (Narodne novine 66/2019) određuje da je javno vodno dobro u općoj uporabi neotuđivo vlasništvo R. H. (Čl. 12. Zakona o vodama ).

30. No da bi nekretnina imala status javnog vodnog dobra, potrebno je da se to utvrdi rješenjem Ministarstva sukladno odredbi čl. 11. st. 1. Zakona o vodama koji glasi:

"Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz čl. 9. ovog Zakona vodnom dobru na zahtjev Hrvatskih voda".

31. Kako tuženik nije dostavio rješenje o utvrđivanju statusa javnog vodnog dobra u općoj uporabi za predmetne nekretnine, niti o tome postoji kakav upis u zemljišnim knjigama, sud navode tuženika i pozivanje na dopis Vodnogospodarske ispostave, Hrvatskih voda od 19. srpnja 2022. nije našao relevantnim.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

32. 1. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, u obvezi je tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka koji su bili opravdani i nužni za vođenje spora, a isti se odnose na trošak zastupanja po punomoćniku, te trošak sudske pristojbe.

32. 2. Punomoćniku tužiteljice, obzirom na vrijednost predmeta spora, za sastav tužbe pripada nagrada po tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu; Tarife u iznosu od 132,72€/1.000,00 kuna.

32. 3. Za sastav obrazloženog podneska po tbr. 8. točka 1. Tarife u iznosu od 132,72€/1.000,00 kuna.

32. 4. Za zastupanje na ročištima od 17. siječnja 2023. i 2. ožujka 2023. punomoćniku tužiteljice po tbr. 9. točka 1. Tarife, pripada nagrada od 132,72€/1.000,00 kuna za svako ročište.

32. 5. Dakle, sukladno Odvjetničkoj tarifi, punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 530,89€/4.000,00 kuna, što sa PDV-om iznosi 663,61€/5.000,00 kuna.

32. 6. Kao opravdani i nužni troškovi postupka javljaju se troškovi sudske pristojbe i to na tužbu u iznosu od 26,54€/200,00 kuna, te na presudu u iznosu od 53,09€/400,00 kuna, odnosno ukupno 79,63€/600,00 kuna.

32. 7. Dakle, nalazeći zahtjev za naknadu troškova postupka osnovanim u iznosu od 743,24€/6.000,00 kuna, riješeno je kao u izreci.

U Virovitici 31. ožujka 2023.

Sudac:

Z. M.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. ZOU R. B. i D. N. iz V.

2. ODO

3. Porezna uprava (nakon pravomoćnosti)