REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 986/15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz S., O.:

…, zastupanog po pun. D. R., odvjetniku u S., protiv

tuženika R. K. iz P., O.: …,

zastupanog po pun. M. V., odvjetniku u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 31. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.725,40 eura / 13.000,00 kuna[1] sa zakonskim zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg

polugodišta za tri postotna poena, a koje na dosuđeni iznos teku od 27.svibnja 2015.godine do isplate; dok se za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete od 1.251,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27.svibnja 2015.godine do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 814,93 eura / 6.140,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koje na iznos od 230,94 eura / 1.740,00 kuna teku od 19.siječnja 2015.godine do isplate, te na iznos od 583,98 eura / 4.400,00 kuna teku od 3.veljače 2015.godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.019,78 eura / 7.683,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije

refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 27. svibnja 2015. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je dana 1. siječnja 2015. godine oko 2,30 sati, u S., kompleks B., ispred kluba T. tuženik bez povoda fizički napao tužitelja, prvo ga udario glavom prilikom čega je tužitelj zadobio frakturu nosa, a nakon prvotnog napada da je ponovno napao tužitelja, udarajući ga šakama u glavu, nakon pada istoga na pod nogama po glavi i tijelu, prilikom čega je tužitelju izbijen zub, tužitelj da je zadobio više podljeva i masnica po glavi i tijelu. Radi navedenog tužitelj da je pretrpio i trpi neimovinsku štetu te potražuje iznos naknade štete u iznosu od 30.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, navodi da mu je pričinjena i imovinska šteta u vidu gubitka leća za vid u iznosu od 1.740,00 kn i popravka oštećenog zuba u iznosu od 4.400,00 kn, dakle, na ime cjelokupne imovinske štete potražuje ukupan iznos od 6.140,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, protivi se i osnovu i visini tužbenog zahtjeva i navodi da ističe prigovor podijeljene odgovornosti, uzimajući u obzir okolnost da tuženik nije odgovoran za sve ozljede koje navodi da bi mu zadao tuženik te da je tužitelj ničim izazvan prvi fizički napao tuženika i sam ga pozivao na sudjelovanje u fizičkom obračunu, zbog čega je tuženik postupao u nužnoj obrani. Protivi se i zatraženim zakonskim zateznim kamatama od trenutka štetnog događaja. Pun. tužitelja navodi da je tuženik proglašen krivim u postupku pred Prekršajnim sudom u Splitu, da je donesena presuda Pp 4 J-195/15, da je tuženik proglašen krivim za djelo opisano u historijatu tužbe i da je počinjenje priznao. Svojim podneskom od 26. siječnja 2023. godine tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev, nakon provedenog dokaza medicinskim vještačenjem, smanjio je zahtjev i sada na ime neimovinske štete potražuje iznos od 2.976,77 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a na ime imovinske štete potražuje iznos od 814,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama, tuženik se usprotivio i ovako uređenom zahtjevu tužitelja.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete vezano za štetni događaj koji se dogodio 1. siječnja 2015. godine u S., u kojem je tužitelj pretrpio povrede. Nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, sporan je osnov odgovornosti i visina zatražene naknade štete, tuženik je istaknuo i prigovor podijeljene odgovornosti vezano za doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Prekršajnog suda u Splitu Pp 4 J-195/15; medicinske dokumentacije za tužitelja; računa društva OPTO C. Z. od 19. siječnja 2015. godine; računa dr. med. dent. M.

G. od 3. veljače 2015. godine; saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka; medicinskim vještačenjem po vještacima medicinske struke vještaku dr. Z. K., dr. I. Ž., dr. A. D. i dr. Ž. K.,

spec.orl, spec.oftalmologu, spec.stomatologu i spec.psihijatru.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

Pregledom prekršajnog predmeta Prekršajnog suda u Splitu 16 Pp J-195/15 utvrđeno je da je tužitelj zadobio povrede 1. siječnja 2015. godine, pomoć je potražio na H. F. u S., protiv tuženika pokrenut je taj prekršajni postupak i donesena je presuda dana 23. siječnja 2015. godine kojom je isti proglašen krivim radi remećenja javnog reda i mira na način da je prišao tužitelju, na istog tjelesno nasrnuo na način da ga je udario glavom u glavu uslijed čega je tužitelj pao na pod, a tuženik ustrajao u činjenju prekršaja skupa sa nepoznatim osobama nasrćući na I. A. udarajući ga više puta šakama po glavi i tijelu, prilikom policijskog postupanja kod I. A. da su vidljive tjelesne ozljede, a kod tužitelja također da su vidljive tjelesne ozljede u vidu udarca u glavu, tužitelj da je zatražio liječničku pomoć gdje su mu utvrđene lakše tjelesne ozljede u vidu udarca u lijevo i desno oko, kao i fraktura nosne kosti bez pomaka, tuženik je kažnjen novčanom kaznom, kazna mu je izrečena uslijed sporazuma tužitelja i tuženika kao okrivljenika, ova presuda je pravomoćna.

Sud je vezano za sve okolnosti slučaja izveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je napadnut u štetnom događaju koji se dogodio 1. siječnja 2015. godine u klubu T. S., da se radilo o dočeku nove godine 2015., u klubu da je bio sa svojim društvom, pored šanka, a tuženik da je bio je sa svojim društvom u separeu i da sa njim nije prije ovog osobno komunicirao iako je znao kako se zove i preziva, da ga je znao iz viđenja. Navodi da je u nekoliko navrata primijetio da ga gleda iz separea, ratoborno, neprijateljski, a da nije primijetio kada je došao iza njega, povukao ga za lijevo rame da se okrene, on da se okrenuo i najednom da je zadobio udarac u glavu, između očiju, tuženik da ga je udario svojom glavom, čelom u nos. Odmah da je pao na pod, onesvijestio se i redari da su ga iznijeli izvan kluba jer inače ne postavljaju puno pitanja nego u slučaju nekakvog problema reagiraju na način da sve izbace vani. Navodi da je ostao sam, da je vidio da mu prilazi tuženik, M. B., S. J. i dva momka kojima kasnije nije

saznao imena, oni da su bili sa tuženikom u društvu. Tuženik da ga je tada, s obzirom da je on ustao na noge, udario više desetaka puta šakom u glavu, u predjelu zubi i očiju, B. također, B. da ga je udarao i nogama, cipelario ga jer je pao na pod, a ovaj J., da ga nije osobno tukao, ali da je bio tu u jednoj vrsti napada. Navodi da nije podnio tužbu protiv B., osim ove tužbe protiv tuženika, vani da je izašao tužiteljev prijatelj I. A. i njega da je također B. udario nekoliko puta,

kao i tuženik, a koliko zna I. da nije protiv njih dvojice također podnio tužbu. Odjednom da je B. kazao da bi bilo dosta i rekao je: "pustite ih...", pa da su svi skupa pobjegli, a oni da su prevezeni na hitnu pomoć, sve da je prijavljeno policiji. Dakle, da je imao dva slomljena zuba, nos, da je zadobio zaista veliki broj udaraca po očima, a od čega su mu ispale kontaktne leće koje naravno poslije nije našao. Navodi da ne zna što je bio razlog napadu tuženika na mene, a i njegovih prijatelja, da nije bilo nikakvog povoda, da ga nije ni na kakav način provocirao. U veljači te iste godine, da je imao drugu maturalnu večer i odjednom da mu je prišao tuženik, da mu se iznimno pogrdno obratio i kazao kako mu je prošli put izbio dva zuba, a slijedeći da će mu izbiti sve zube, ovu direktnu prijetnju da je prijavio policiji. Jedino što je uopće mogao dovesti u bilo kakvu vezu da je bila okolnost da je kasnije tuženiku djevojka postala N. Ž. koja mu tada nije bila cura, a prije toga da je bila sa tužiteljem u većem društvu, da pretpostavlja da je tuženiku tu nešto smetalo. U trenutku ovog štetnog događaja, a tada da je već imao dioptriju i dijagnozu keratokonusa, ispupčenja rožnice, njegovo zdravstveno stanje po pitanju očiju da je rapidno napredovalo na gore, da mu je zabranjeno bavljenje sportom i rekreacijom, naređeno mirovanje od strane liječnika jer u svakom trenutku može zbog naprezanja doći do gubitka vida. Tada da je nosio polutvrde kontaktne leće stare po prilici 6-7 mjeseci, a leće da je inače mijenjao svakih 1,5 godinu. Račun u pogledu kupnje leća da je priložio u sudski spis, kao i račun privatnog stomatologa koji mu je napravio sanaciju zubi i krunice, da se radi o privatnom stomatologu kod kojeg se inače liječio, a prije ovog štetnog događaja da nije imao nikakve proteze, da je uredno imao svoje zube. Ove noći da nije bio u alkoholiziranom stanju, da inače nikada nije sudjelovao ni u kakvoj tučnjavi te da nije bio prekršajno niti kazneno gonjen niti osuđivan. Tuženik u svom iskazu navodi da uopće nije poznavao tužitelja, da je predmetne prigode, za dočeka nove godine u klubu T. bio u društvu sa dva prijatelja i to M. B. i S. J., da su sjedili u separeu tog kluba, da

je otišao do šanka uzeti čaše da bi počastili neke djevojke koje su sjele u separe. Navodi da se nagnuo preko šanka, pružio ruku prema konobaru, i odjednom da je tužitelj kojeg tada nije poznavao, prolio viski kolu njemu po leđima, po bijeloj košulji, on da je verbalno skočio na njega i pitao zašto to radi i je li normalan, a on da je kazao da će mu razbiti bocom glavu i u ruku da je uzeo bocu viskija. Na to da ga je zaista udario glavom u glavu, on da nije pao jer je bio blizu šanka i da su bili fizički blizu, dakle, jednom da ga je udario glavom u glavu i odjednom da su skočili redari te ga doslovno iznijeli izvan kluba. Tuženika da nisu izbacili, da je ponovno sjeo u svoj separe, kako se radi o staklenoj stjenci kluba, to da je vidio da ispred kluba tužitelj gestikulira prema njemu i pokretom mu stavlja do znanja da ga čeka vani, napadački. Tuženiku da je prišao njegov prijatelj I. A. i kazao da će ga zgaziti, sve ovo da je bilo prije ponoći, tek dva sata nakon toga da je izašao vani, tamo da je bio tužitelj sa prijateljima, tuženik da je ponovno bio sa ona dva prijatelja jer su imali namjeru promijeniti klub, tužitelj da je prijeteći i vičući krenuo na njega i na to da ga je zaista udario šakom jedan ili dva puta u predjelu glave. A. da je nasrnuo na tuženika, da je tuženik istog moguće udario, A. da ga je uhvatio rukama oko leđa, da su doletjeli redari, rastavili ih i potjerali kazavši da se gube i da će doći policija. Dakle, da su napustili lice mjesta i da mu je neposredno nakon toga N. Ž.

s kojom se počeo viđati, ali mu tada još nije bila djevojka, a za Novu godinu je bila u Z., počela slati poruke da mu tužitelj preko nje prijeti da će ga "riješiti" i da je on tada saznao da je on njen zaista dobar prijatelj, dakle, ne poznanik kako je to tužitelj kazao nego njen prijatelj i istoj da je kazao da on sa ovim nema ništa. Nakon toga da ga je facebooka kontaktirao tužiteljev otac, uz prijetnje. N. Ž. koja mu je postala cura da ga je zajedno sa prijateljicom K. S. zvala na drugu maturalnu večer kao gosta gdje je bio i tužitelj, da ga je tužitelj tamo u dva navrata provocirao, došao za njim u wc, prijetio mu i izazivao ga, nakon toga ponovno pored separea u klubu. Što se tiče prekršajnog postupka, da mu je to prva prekršajna prijava, jedina, da nema niti kaznenih prijava i da nikada nije sudjelovao ni u kakvim tučnjavama, za tužitelja da je čuo po priči da je imao tučnjave nakon ovog štetnog događaja sa trećim osobama. U prekršajnom postupku da se ponašao na način da nije bio svjestan da će se dogoditi veće zlo po njega, da mu je rečeno kako je to minorna stvar pa da se tako i postavio, a nakon ovog događaja sa druge maturalne večeri da je sutradan zaista kontaktiran od strane policije, očito po prijavi tužitelja. Dakle, navodi da je zaista tužitelja udario upravo onako i onoliko puta koliko je iskazao, on njega da nije udario, ali da smatram da je tužitelj njega isprovocirao i tražio sukob. Navodi i to da tužitelj nije bocom zamahnuo prema njemu, da ga je udario glavom u glavu prije nego što je tužitelj tom bocom zamahnuo prema tuženiku. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tuženik navodi da je sa 14 ili 15 godina kratko i rekreativno trenirao boks, bio član boksačkog kluba P. S., da se u tom vremenu natjecao i da je imao jedan službeni meč.

U ovom slučaju da se o primjeni odredbe čl.1049. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), odgovornosti za štetu na osnovi krivnje, jer je štetnik prouzročio štetu namjerno. Sud je stava da u ovom postupku, kod izvedenih dokaza, saslušanja stranaka i rezultata prekršajnog postupka nije trebalo izvoditi nikakve daljnje dokaze na okolnost osnova odgovornosti i prigovora podijeljene odgovornosti. Sud drži utvrđenim da je upravo tuženik udario tužitelja glavom u glavu (pokraj šanka u klubu) i nakon toga vani, to je tuženik iskazao, a to proizlazi i iz pregledanog prekršajnog predmeta u kojem je donesena pravomoćna presuda kojom je tuženik radi ovoga osuđen. Niti jedan udarac tuženiku nije zadao tužitelj, iako je očito njegovo ponašanje, to sud drži utvrđenim, bilo izazivačko, provokativno i radilo se očito o situaciji dva mladića u noćnom izlasku, sve vezano za zajedničku prijateljicu, kasnije djevojku tuženika. Tužitelj se očito u ovoj situaciji nije ponašao pristojno kako to iskazuje pred sudom, potpuno nedužan za nastanak sukoba, međutim, bez obzira na to tko je koga prvi verbalno i gestama izazvao, tuženik zaista nije smio udariti tužitelja glavom u glavu, nije smio uopće udariti tužitelja, ma koliko god nečije ponašanje bilo iritantno, tužitelj tuženiku nije zadao niti jedan jedini udarac, dakle, u ovom slučaju nema podijeljene odgovornosti, postoji odgovornost svake razumne osobe koja izlazi u noćni provod i u društvo da ne smije upasti u bilo kakav problem, nasjesti na moguće provokacije i to riješiti fizičkom silom i fizički se obračunati sa nekim, nanijeti mu tjelesne povrede, kakve je u ovom slučaju nanio tuženik tužitelju, a sam tuženik navodi da je ranije trenirao boks i očito je od tužitelja fizički vještiji za takav obračun. Svakako, niti u jednom jedinom postupku tužitelja, sve da je bilo onako kako je iskazao tuženik, sud ne nalazi opravdanja za udarac glavom u glavu i kasnije udarce šakom u glavu, tužitelj je prevezen na HKP i tamo su konstatirane povrede koje proizlaze od udaranja tuženika, povrede u predjelu lica, a tuženik je u prekršajnom postupku pravomoćno i osuđen. Radi svega navedenog sud drži da je tuženik isključivi krivac za nastale povrede tužitelja, povrede u predjelu glave, koje mu je nanio tuženik, a tužitelj tuženika nije fizički povrijedio predmetne prigode, ovdje postoji isključiva odgovornost tuženika i tuženik je obvezan tužitelju naknaditi cjelokupnu štetu koju je isti pretrpio i trpi iz ovog štetnog događaja.

Radi utvrđenja visine štete sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima spec: ORL, oftalmologu, stomatologu i psihijatru.

Sudski vještak spec.otorinolaringolog i audiolog dr Z. K. u svom nalazu i mišljenju navodi da s naslova njegove specijalnosti prileži nalaz s rinoskopskim pregledom (obostrano vlažna sluznicu bez sekreta, nosni hodnici prohodni, nosne školjke normalne veličine, septum medioponiran uz tragove zgrušane krvi; klinički i palpacijski korijen nosa lijevo izrazito bolan na palpaciju; ne primjećuje se krepitacija i pomak septuma; na rendgenskoj snimci vizualizira se fraktura distalnog dijela nosne kosti bez pomaka koštanih ulomaka), to da je nalaz od 1. siječnja 2015. godine, uz preporučenu kontrolu sutradan. Na kontroli nalaz sutradan da je identičan. Na osnovu uvida u med. dokumentaciju sudski vještak navodi da se ovdje radilo o frakturi dijela nosne kosti bez pomaka što bi okvalificirao kao lakšu tjelesnu ozljedu. Iz istoga zaključuje da je tužitelj radi ove povrede trpio jake fizičke bolove u trajanju od 1 dan, potom narednih 5 dana fizičke bolove srednjeg intenziteta, te blagog intenziteta u trajanju od narednih 2 tjedna. S naslova ove povrede da kod tužitelja nije zaostala naruženost u bilo kojem stupnju niti da je kod tužitelja zaostalo smanjenje životnih aktivnosti s naslova ove povrede. Pregledom tužitelja u uvjetima sudnice da zapaža blagu skoliozu nosa u lijevu stranu, što da nije ostavilo naruženje bilo kakvog stupnja. S naslova njegove specijalnosti da nije bilo potrebe za tuđom njegom i pomoći na strani tužitelja. Situacija izbijenog zuba da nije obuhvaćena njegovim vještvom jer da to nije u domeni njegove specijalnosti.

Vještak dr I. Ž., spec.oftalmolog, u svom nalazu i mišljenju navodi da je iz priložene sudsko medicinske dokumentacije izvidno da je tužitelj dana 1. siječnja 2015. godine zadobio fizički napad sa posljedicama načelno udarca u područje glave koje su detaljno dokumentirane u medicinskoj dokumentaciji. Iz dokumentacije meritorno za oftalmološku struku da izdvaja slijedeće: nalaz od 1. siječnja 2015. godine sa dijagnozom keratokonus oba oka i udarac u glavu i nos, prevedeno s latinskog jezika, da je opisano da se vid ne može ispitati bez leća te da inače nosi R. K. leće. Navodi se da je nađena ogrebotina gornje vjeđe desnog oka, ostali nalaz uredan te se preporuča pregled u kabinetu za kontaktne leće. Na str. 14 spisa gdje je faksimil pregleda iz ambulante za kontaktne leće od 7. siječnja 2015. godine gdje je navedena dijagnoza keratokonus oba oka i uredne vidne oštrine svakog oka pojedinačno s pripadajućom korekcijom. Na biomikroskopu da je naveden uredan prednji očni segment i za terapiju da su preporučene kontaktne leće. Iz med. kartona tužitelja a u spisu na str. 75 i str. 76 da je evidentno da se u 2014. godini tužitelj liječio zbog keratokonusa. Kako je keratokonus degenerativna očna bolest koja se tretira i korigira sa posebnim kontaktnim lećama (R. K. leće) to takvo stanje, a utvrđeno je i prije ozljeđivanja, da nema nikakve direktno uzročno posljedične veze s predmetnim događajem. Stoga tužitelj da nije imao povredu prava osobnosti glede eventualnog ozljeđivanja očiju, odnosno s aspekta oftalmološke struke. Za napomenuti je da je u spisu i račun za R. K. leće koje je tužitelj morao kupiti nakon predmetnog događaja i to u cijeni od 1.740,00 kn 19. siječnja 2015. godine jer samo s njima može dobro korigirati svoj vid, a da pretpostavlja da ih je izgubio odnosno da su mu ispale s očiju prilikom fizičkog napada jer je karakteristično za te leće i tu bolest da su leće vrlo nestabilne i vrlo lako se mogu izgubiti odnosno pasti s površine oka. Stoga smatra da ako ih je izgubio od tog događaja da ima pravo na naknadu istih.

Spec.stomatolog, ad hoc vještak, dr A. D., u svom nalazu i mišljenju navodi da je utvrđeno kako je tužitelj zadobio ozljede prilikom udarca - dvije prednje jedinice. Navodi da je tužitelj prilikom udarca pretrpio srednje bolove koji su trajali otprilike 1 dan, nakon zahvata ti bolovi da ne bi trebali biti prisutni ukoliko je zahvat izvršen po pravilima struke. Što se tiče samog zahvata zahvat da je napravljen po pravilima struke, s obzirom na stanje kartona pacijenta prije i poslije iznos zahvata da je sukladan stomatološkom cjeniku. S obzirom da je pregledom zubnog kartona prije ovog štetnog događaja utvrđeno da je pacijent imao dvije zdrave jedinice, nakon predmetnog štetnog događaja, te zbog sanacije, ukoliko je stomatološki rad napravljen po pravilima struke pacijent da bi trebao imati 3 % smanjenja životnih aktivnosti, s obzirom na ova dva zuba, jer se radi o saniranim zubima koji nisu njegovi prirodni i u budućnosti da bi vezano za to ipak moglo biti određenih problema, posebno ova gornja lijeva jedinica da bi u budućnosti mogla imati problema, taj štift da bi se mogao rasklimati ili čak frakturirati sa mogućom ekstrakcijom korijena, što kod zdravog zuba ne bi bio slučaj, niti je bilo kako moguće. Radi navedenog da je procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti. Ukoliko je sve napravljeno po pravilima struke, a očito jest, vizualno i estetski razlika između napravljene nadogradnje i zdravi zubi da ne bi trebala biti vidljiva, s obzirom na suvremena dostignuća i tehnike u stomatologiji, dakle, razlika da ne bi trebala biti vidljiva trećim osobama.

Sudski vještak spec.psihijatar dr Ž. K. u svom nalazu i mišljenju navodi da je prvi psihijatrijski pregled obavljen 5. siječnja 2015. godine. U nalazu da je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres, ordinirana terapija anksiolitika. Tužitelj da je nastavio psihijatrijsko liječenje i iz uvida u zdravstveni karton da proizlazi kako je obavio daljnje preglede 12. siječnja, 13. veljače i potraživao je pregled psihijatra odnosno bio na pregledu kod liječnika obiteljske medicine zbog psihičkih smetnji 12. 01., 13. 02., 26. 02., 30. 03, 15. 04., 13. 05, 3. 06., 2. 03, 16.

07., 14. 10. 2015. godine i u dva navrata 3. i 23. 05. 2016. godine. Sudski vještak navodi da se kod tužitelja ispoljio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sekundi do minute, a zbog doživljaja svjesnosti i straha o mogućoj životnoj ugroženosti. Sekundarni strah koji definiramo kao emocionalnu reakciju na doživljenu traumu i posljedičnu zabrinutost za ishod liječenja jakog intenziteta za vrijeme zbrinjavanja u KBC i trpljenja bolova jakog intenziteta u trajanju od jedan dan. Sekundarni strah sekundarni strah narednih dana zbog trpljenja bolova, a blagog intenziteta narednih godinu dana za vrijeme liječenja po psihijatru. Navodi da nije bilo naruženosti. Na psihičkom planu kod tužitelja da je zbog navedenog događaja došlo do redukcije osobnog i socijalnog funkcioniranja u odnosu na njegove okupacijske aktivnosti prije ozljeđivanja. Po provedenom liječenju da nisu zaostale kronične smetnje i da nije bilo potrebno daljnje psihijatrijsko liječenje odnosno u spisu da ne prileži dokumentacija za navedeno. Stoga da je mišljenja da je tužitelj imao 20 %-ni privremeni funkcionalni deficit prvih mjesec dana, a nakon toga narednih godinu dana odnosno narednih 6 mjeseci 10 %, a iza toga 5 % do stabilizacije psihičkog stanja, a navedeno procjenjuje na temelju psihofarmaka i psihoterapije koje je primao. Navodi da nije došlo do trajnog smanjenja opće životne aktivnosti.

Sud je prihvatio sve nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke, vještva su stručna, logična i uvjerljiva.

Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr..

Tužitelju je radi predmetnog štetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovoj nezgodi tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužitelju na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 1.725,40 eura / 13.000,00 ( s tim što su kvalifikatorne okolnosti pretrpljeni fizički bolova u iznosu od 5.000,00 kn; strah u iznosu od 4.000,00 kn i duševni bolovi radi smanjenja životnih aktivnosti (sa naslova stomatološke specijalnosti) u iznosu od 4.000,00 kn). Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. U ovom slučaju tužitelj je tužbu podnio 27.svibnja 2015.godine, kamate je od tada i zatražio, a kamate mu je od tada do presuđenja na dosuđeni iznos valjalo i obistiniti. Za više zatraženi iznos na ime naknade neimovinske štete od 1.251,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate valjalo je odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova nabavka leća koje su mu zbog udaraca tuženika ispale i koje je izgubio, sudski vještak spec.oftalmolog dr Ž. je to uredno obrazložio, dakle, sud drži da je tužitelj krivnjom tuženika izgubio leće, specijalne, te da je iste kupio i morao kupiti, to dokazuje priloženim računom društva O. C. od 19.siječnja 2015.godine,

taj račun je vjerodostojan i ovaj trošak je opravdan, radi se o iznosu od 1.740,00 kn, koliko tuženik treba na ime naknade imovinske štete s naslova ovog izdatka krivnjom tuženika, isplatiti tužitelju, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 19.siječnja 2015.godine (230,94 eura po fiksnom tečaju konverzije). Na ime troškova popravka zubi, što je bilo potrebno radi okolnosti što je tuženik tužitelju zadobio i ove povrede, tužitelj je priložio račun dr med dent M. G. iz S. od 3.veljače

2015.godine na iznos od 4.400,00 kn, pribavljen je i stomatološki karton tužitelja i sud je izveo dokaz vještačenjem po ad hoc vještaku stomatologu dr dent med A. D., dakle, ovaj trošak je bio i potreban i opravdan, pa je tuženik obvezan i ovu štetu naknaditi tužitelju, ovaj izdatak kojeg ne bi bilo da nije nastao krivnjom tuženika, udaranjem tužitelja u predmetnom štetnom događaju. Na ovaj iznos tužitelju pripadaju kamate od dana ovog izdatka – 3.veljače 2015.godine do isplate (583,98 eura ), u slučaju izdatka na ime popravka oštećenih zubi i nabavke novih leća, radi se o novčanoj imovinskoj šteti, zakonska zatezna kamata na ovaj vid štete teče od dana izdatka do isplate, temeljem odredbe čl.29. ZOO-a. Ova dva izdatka zbrojena daju upravo zatraženi iznos od 814,93 eura, tužitelju ovaj zatraženi iznos u ovoj visini i pripada i sa kamatama kako je zahtjev i postavljen.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju razmjeran je uspjehu istog u sporu, naime, tužitelj je u osnovu uspio za 100%, u visini zahtjeva za 46%, što daje uspjeh od 73%, tuženik je uspio za 27%, postotak uspjeha tuženika trebalo je oduzeti od postotka uspjeha tužitelja, tako da je tužitelju konačno dosuđeno 46% od cjelokupnog troška koji je tužitelj imao i koji je bio potreban za vođenje postupka. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja na 5 ročišta u iznosu od po 1.000,00 kn (6.rujna 2017.godine, 14.svibnja 2019.godine, 7.listopada 2020.godine, 27.travnja 2022.godine i 10.lipnja 2022.godine); pristup na ročište od dana 21.rujna 2022.godine u iznosu od 250,00 kn (25%) i na ročište od 5.prosinca 2022.godine u iznosu od 375,00 kn (25%); zastupanja na ročištima održanim dana 17.siječnja 2023.godine i 17.veljače 2023.godine u iznosu od po 1.500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 2.406,25 kn, trošak vještačenja u iznosu od 3.400,00 kn, sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 636,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu od 636,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 16.703,25 kn, od ovog iznosa konačno je tuženika valjalo obvezati da tužitelju na ime naknade parničnog troška isplati iznos od 7.683,50 kn odnosno 1.019,78 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 31. ožujka 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

.