REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

Poslovni broj P-754/2022

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Nani Čatipović, u pravnoj stvari tužitelja: ad 1). I. I. pok. M OIB…. iz T, ad 2). M. I. ud. M. iz T OIB… iz S, , ad 3). I. I. pok. M OIB… iz S, ad 4). L. K. pok. M OIB… iz K., i ad 5). M I OIB… iz T, svi zastupani po punomoćniku M. K. odvjetniku iz T, protiv tuženika: ad 1). G K zastupan po punomoćniku V S odvjetniku iz S, radi utvrđenja prava vlasništva, v.p.s. 1.327,22 eura ( 10.000,00 kn ) nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 14. veljače 2023. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S H odvjetnice iz T i zamjenice punomoćnika tuženika J B odvjetničke vježbenice u OD iz S, koja presuda je objavljena dana 31. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici i to tužitelj pod ad 6/ M I pok. J za 10/24 dijela, tužitelj pod ad 2/ I I pok. M za 6/24 dijela, tužitelj pod ad 3/ M I ud. M za 6/24 dijela, tužitelj pod ad 4/ I I pok. M za 1/24 dijela i tužiteljica pod ad 5/ L K pok. M za 1/24 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1239. upisane u Z.U.3405. položene u k.o. K.Š. pa se nalaže brisanje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1239. upisane u Z.U. 3405. položene u k.o. K.Š. sa imena upisanog vlasnika G K i upis tog prava na ime tužitelja ad 6/ M I pok. J za 10/24 dijela, tužitelja pod ad 2/ I I pok. M za 6/24 dijela, tužitelja pod ad 3/ M I ud. M za 6/24 dijela, tužitelja pod ad 4/ I I pok. M za 1/24 dijela i tužiteljice pod ad 5/ L K pok. M za 1/24 dijela.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.329,06 eura ( 40.151,90 kn ), u roku od 15. dana i pod prijetnjom ovrhe. „

Obrazloženje

1. Dana 08. ožujka 2011. godine, tužitelji su ustali tužbom pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću, protiv uvodno označenog tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, na nekretnini označenoj kao čest. zem. 813 položene u k.o. K Š, na kojoj nekretnini u javnoj knjizi kao vlasnik je upisan tuženik. Uz tužbu tužitelji su prezentirali uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, imovinsko pravne poslove i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, od dana 31.07.2009., pod brojem Klasa: 350-07/09-03/90, Ur. broj: 2134/01-06.03-09-3/VB, iz kojeg je razvidno da se predmetna nekretnina, pobliže označena kao u tužbi i tužbenom zahtjevu, na dan 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja općine S, kao i u važećem Generalnom urbanističkom planu općine S, čime se kao nespornim utvrdila tuženikova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.

Nadalje, u tužbi se ističe da bi tužitelji dana 27.04.2006. pokrenuli postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pred nadležnim Općinskim sudom u Kaštel Lukšiću (pod poslovnim brojem P-218/06.), te da bi pak pod poslovnim brojem P-453/09. vodili postupak protiv Republike Hrvatske kao pasivno legitimirane, sve sukladno dostavljenom Uvjerenju Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, pod brojem Klasa: 350-07/06-03/57., Ur. broj: 2181-05/03-06-02. od dana 29.03.2006., a koje uvjerenje je sastavni dio dokazne građe predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva spisa predmeta P-453/09., iz kojeg je pak razvidno da se predmetna nekretnina nalazi u poljoprivrednoj zoni, te je u tijeku istog postupka izveden i očevid suda na licu mjesta, te izrađeno vještvo od strane ovlaštenog vještaka mjernika Z.R.

U tijeku tog postupka, a nakon pribavljanja novijeg datuma izdavanja Uvjerenja nadležnog upravnog tijela, tužitelji su prvobitno podnesenu tužbu protiv RH-a pod brojem P- 453/09. povukli, te imenovali kao tuženika G. K., kako je to u uvodnom dijelu Presude i navedeno, a koji tuženik nije pristao stupiti u parnicu, slijedom čega su tužitelji bili prisiljeni ustati upravo ovom tužbom i tužbenim zahtjevom protiv navedenog tuženika.

Dakle, u tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelji su istaknuli da su upravo oni stvarni suvlasnici predmetne nekretnine, a koji su predmetnu nekretninu naslijedili od svojih prednika, i to prvo tužitelj i drugo tužitelj od svog oca pok. M I, a treće tužiteljica od svog pok. supruga M I, a koji je istu naslijedio od svog pok. oca M I.. M I je pak predmetnu nekretninu kupio još 1950. godine, a od 1952. godine na istoj je zasađen vinograd, kao i smokve i masline, a koju nekretninu tužitelji obrađuju i danas. Nadalje, u tužbi se posebno ukazuje da bi tužitelji, uključujući i i svoje prednike bili u kontinuiranom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, a ista je ograđena kamenim suhozidom, te posebno da tužitelje i njihove prednike nikada nitko nije ometao u posjedu nekretnine. Tužbom se posebno ukazuje da bi tužitelji predmetnu nekretninu stekli kako nasljeđivanjem, tako i dosjelosti, slijedom čega isti predlažu sudu da nakon provedenog postupka se usvoji tužbeni zahtjev i donese presuda kako je to i navedeno u izreci.

2. U pisanom odgovoru na tužbu od 30. svibnja 2011. godine tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanoj, te predložio da sud odbije istu uz osudu tužitelja na plaćanje parničnog troška. Tuženik posebno ukazuje da bi u tužbi istaknuta okolnost da bi djed tužitelja kupio predmetnu nekretninu 1950. godine, a da se uz tužbu ne dostavljaju Kupoprodajni ugovor, a koji ugovor o kupoprodaji je strogo formalni pravni posao, koji mora biti sklopljen u pisanoj formi, te da nedostatak te propisane forme ima posljedicu ništetnosti eventualno takvog pravnog posla. Nadalje, u tužbi se ne ukazuje od koje bi to osobe prednik tužitelja kupio predmetnu nekretninu 1950. godine. Tuženik je posebno istaknuo da se u tužbi nigdje eksplicitno ne navodi pravni osnov po kojem bi osoba koja bi predmetnu nekretninu navodno prodala predniku tužitelja, stekla pravo vlasništva, što po tuženiku ukazuje na stjecanju prava vlasništva od nevlasnika. Pod pretpostavkom da bi ta okolnost bila osnovno polazište tužitelja koji upiru na dosjelost kao pravni osnov stjecanja predmetne nekretnine, tužitelji pak ne dokazuju zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Iako tužitelji uz tužbu nisu dostavili povijesni zk izvadak, iz navoda tužbe i priloženih isprava nedvojbenim se za tuženika ukazuje da tužitelji nisu ni dokazali potrebno vrijeme dosjelosti, s obzirom da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi uknjižena kao Općenarodna imovina, a kao organ upravljanja upisan je NO O. K. u K. S., to po stavu tuženika, tužbu i tužbeni zahtjev bi valjalo odbit kao neosnovan.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaze i utvrđivao činjenice koje su parnične stranke predlagale, da bi na ročištu za glavnu raspravu održano dana 27. veljače 2017. godine utvrdio da je raspravno gradivo dostatno utvrđeno te zaključio raspravljanje i odredio ročište za objavu presude. Na ročištu održanom dana 10. svibnja 2017. godine sud je objavio i donio Presudu, pod poslovnim brojem Pst-285/11. kojom je u cijelosti odbio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, sve uz obvezu istih da tuženiku naknade nastali parnični trošak. Stav suda iskazan u navedenoj Presudi se temeljio da tužitelji nisu dokazali osnov stjecanja posjeda njihovog prednika, i to pok. M I koji bi je pak stekao kupoprodajom od V K, a isto tako nisu dokazali da bi se njihov prednik vodio kao posjednik predmetne nekretnine. Što više, po stavu suda, tužitelji nisu niti dokazali da bi dotična V K bila upisana kao posjednik, već se upis težačkog prava vodio na ime U B ž. A D, koja se posjeda odrekla 1957. godine. Po stavu suda, prednik tužitelja je po nalogu upisane posjednice, a ne i vlasnice predmetne nekretnine obrađivao istu, što je i nastavio, pri čemu ni nasljednici V K G i M B nisu posvjedočili okolnosti na kojima su tužitelji temeljili svoje traženje. Tužitelji nisu dokazali kada bi njihov prednik točno stupio u posjed predmetne nekretnine, kao što nisu ni dokazali sljedništvo posjeda nad predmetnom nekretninom, što dakle bilo dostatno za sud da u odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

U otvorenom roku za žalbu tužitelji osporavaju Presudu, da bi Županijski sud u Zagrebu dana 27. veljače 2018. godine donio Presudu pod poslovnim brojem Gž- 4154/17-2. kojom je žalbu tužitelja u cijelosti odbio kao neosnovanu te potvrdio Presudu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Pst-285/11. od 10. svibnja 2017. godine, sve uz tvrdnju da bi bio pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelji nisu dokazali da bi od V K stekli vlasništvo nad predmetnom nekretninom, tim više što iz priloženih isprava njeno težačko pravo je brisala ona sama bez navođenja tužitelja kao sljednika, pa tužitelji nisu mogli u režimu prevođenja težačkog prava u pravo vlasništva steći vlasništvo nad nekretninom.

Međutim, tužitelji su ustrajali u tvrdnji da bi predmetnu nekretninu stekli na valjan i zakonit način sve uz ispunjenje svih zakonom propisanih pretpostavki, te su dana 04. lipnja 2018. godine podnijeli izvanrednu reviziju na navedene Presude, a kojom revizijom od Vrhovnog sudu traže da se da odgovor „ da li je osoba stekla vlasništvo dosjelošću ex lege već u trenutku primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ukoliko je u odnosu na nekretnine u društvenom vlasništvu prošao rok za stjecanje dosjelošću na temelju članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim pravima ( NN br. 91/96. ), odnosno da li se ukidanje čl. 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN br. 91/96. ) vrijedi ex nunc ili ex tunc. „ sve uzimajući u obzir da bi rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

Vrhovni sud je svojim Rješenjem od 26. siječnja 2018. godine pod poslovnim brojem Rev-1731/2018-2. prihvatio revizijski zahtjev tužitelja, ukinuo Presudu Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-4154/17-2. od 27. veljače 2018. godine, kao i Presudu ovog suda pod brojem Pst-285/11. od 10. svibnja 2017. godine, te predmet vratio na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz uputu da se u „…nastavku postupka utvrdi tko je u posjedu predmetne nekretnine, pa s tim u svezi utvrditi tko je na istoj posadio masline, tko obrađuje nekretninu, a u koju svrhu će sud provesti dokaze koje će stranke predložiti. Također je u navedeno Rješenju VS ukazao da ukoliko se utvrdi da su upravo tužitelji u posjedu sporne nekretnine tada će prvostupanjski sud ocijeniti koja je kvaliteta njihovog posjeda, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini od strane tužitelja „.

4. Tijekom postupka, kako prethodnog koji se vodio pod poslovnim brojem Pst- 285/11., kao i ponovnog pod gornjim poslovnim brojem, sud je izvodio dokaze i utvrđivao činjenice koji su predlagani, pa je sud pregledao izvadak iz zemljišnih knjiga Z.U. 1277 k.o. K Š za čest. zem. 813., rješenje o nasljeđivanju br. O-291/07-4. od 11. travnja 2008.godine, vještvo sudskog vještaka za geodeziju Z. R. iz predmeta br. P- 218/06, uvjerenje Odjela za prostorno uređenje, imovinsko pravne poslove i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo od 31. srpnja 2009.godine, uvjerenje Odjela za prostorno uređenje, imovinsko pravne poslove i graditeljstvo, uvjerenje Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo od 29. ožujka 2006.g., preris katastarskog plana od 26. ožujka 2006.godine, rješenje o nasljeđivanju br. O-326/12. od 14. prosinca 2012.godine, rješenje o nasljeđivanju O-308/03. od 03. veljače 2003.godine, rješenje o nasljeđivanju O-20/95. od 29. ožujka 1995.godine, rješenje o nasljeđivanju O-1198/71. od 10. lipnja 1972.godine, povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga (list spisa 34. – 46.), uvjerenje P ureda za katastar S, I K S od 21. veljače 2008.godine, rješenje O-445/67. od 31. svibnja 1967.godine, rješenje o nasljeđivanju O- 3498/11. od 13. veljače 2012.godine, rješenje O-3498/11. od 28. svibnja 2013.godine, zemljišno-knjižni izvadak za čest. zem. 1239. Z.U. 3405 k.o. K.Š., zapisnik ZK odjela u K L od 18. ožujka 2014.godine, dopis Državnog arhiva od 01. lipnja 2016.godine, popis posjeda br. 548. kotar S. bez oznake datuma, rješenje R-456/49. od 19. veljače 1957.godine, potvrda Ki-1102/57. od 03. lipnja 1957.godine, rješenje Kotarskog suda u Trogiru pod brojem Z.290/57. od 23. svibnja 1957.godine, te je izveo personalne dokaze saslušanjem svjedoka M. B., G. B., I. I., A. R., J. M., B. G., I. S., J. B., i A. S., te naposljetku zaprimio stranački iskaz tužiteljica I. I., M. I. te tužitelja M. I. Kako novih dokaznih prijedloga sudu nije bilo prezentirano, a raspravno gradivo dostatno utvrđeno, to je sud zaključio raspravljanje, uz prethodno pozivanje na popis troška nastao tijekom vođenja postupka.

Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Ponovni postupak se nastavio voditi pod novim poslovnim brojem P-754/2022., te je pak Godišnjim rasporedom poslova za 2022. godinu, kao i Naredbom Ureda predsjednice suda od 28.prosinca 2021. god. pod poslovnim brojem 48-Su-54/2021-8. uslijedila je izmjena u osobi uređujućeg suca, te je pozivom na odredbu čl. 315 s. 3 Zakona o parničnom postupku ( NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. – dalje ZPP-a ), do tada izvedena dokazna građa obnovljena čitanjem iste.

6. Prema odredbi čl. 7 st. 1. ZPP-a sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice od kojih ovisi osnovanost zahtjeva, te odlučuje o činjenicama koje su stranke iznijele, odnosno provodi dokaze koje su stranke predložile, što ukazuje da u navedenoj odredbi je sadržano načelo materijalne istine što podrazumijeva podudarnost suda o činjeničnom supstratu spora sa stvarnim stanjem.

7. U ovoj pravnoj stvari ( vođenoj i po prethodnim poslovnim brojem, kao i gore navedenim u ponovnom postupku ), kao spornim se ukazuje pravni osnov stjecanja tužitelja predmetne nekretnine označene sa čest. zem. 813. k.o. K Š upisane u Z. U. 1277., koja pak nekretnina je obnovom zemljišnih knjiga dobila novu oznaku, te se ista označava sa čest. zem. 1239. k.o. K. Š. , upisana u Z. U. 3405.. Također se kao prijepornim ukazalo, te trebalo raspraviti, da li je prednik tužitelja, sada pok. M I predmetnu nekretninu stekao kupoprodajom 1950 godine od V K, a tužitelji pak nasljeđivanjem i dosjelošću.

8. Tijekom postupka, za ovaj sud se nije ukazalo spornim:

- da bi iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Z R od 21. studenog 2007.godine, koje je izrađeno za potrebe predmeta ovog suda br. P-218/06. a za koje vještvo su parnične stranke dale suglasnost da se kao dokaz koristi u ovom postupku, katastarska granica predmetne nekretnine prikazana je u skici vještva u mjerilu 1:5000, te je navedeno da je u katastarskom operatu kao posjednik upisana općenarodna imovina 1/1, kulture oranica površine 5388. m2., te da se ista nalazi 400m sjeverno od Z , a da se do iste može pristupiti skretanjem sa k. ceste za T. kod supermarketa „ K. „ na makadamski put, koja u naravi pak predstavlja obrađenu oranicu na kojoj da su u pravilnim redovima zasađene masline. Nadalje, je navedeno da bi uz zapadnu granicu prolazio potok kat. oznake čest. zem. 1689., dok pak južnom granicom makadamski put kat. oznake čest. zem. 1654., a na istoku pak graniči sa čest. zem. 812., na kojoj su posađena stabla smokve, dok na sjeveru graniči sa čest. zem. 814/2.;

- da bi sukladno priloženom zapisniku ZK odjela u K L razvidno je da je predmetna nekretnina označena sa čest. zem. 813. upisana u Z.U. 1277 K Š, dobila novu oznaku i to baš čest. zem. 1239. Z.U. 3405. k.o. K. Š.;

- da bi iz rješenja Kotarskog suda u Splitu br. R-456/49. bilo razvidno je da se imovina koja se između ostalog sastojala od čest. zem. 813. vlasnosti talijanskih državljana, prešla u državno vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru sa I a na osnovu zakona o prijelazu talijanske imovine na teritoriju FNRJ;

- da bi pregledom rješenja Z-290/57. od 23. svibnja 1957.godine izvršen otpis čest. zem. 813. tijelo 10. iz Z.U. 241. k.o. K Š sa imena M V dr. U i S pok. R sve uz prijenos u novi Z.U. 1277., uz uknjižbu iste kao Općenarodna imovina;

- da bi pregledom potvrde br. Ki-1102/57. utvrđeno da se potvrđuje da je pregledom zemljišne knjige za K Š da je u Z.U. 241. na čest. zem. 813. bila uknjižena kao težak za cijelo B U ž. A D, a da pak spomenuta čest. 813. je rješenjem Kotarskog suda od 23. svibnja 1957. br. R-456/49. kao Općenarodna imovina sa organom upravljanja NO K S dok je težačko pravo uknjiženo na B U brisano, a ova koja potvrda je izdana na molbu K V rođ. B, sve zbog reguliranja prava na mirovinu 03. lipnja 1957.godine;

- da bi pregledom rješenja O-1198/71. od 18. lipnja 1972.godine bilo razvidno da u ostavinsku masu iza pok. I M pok. M su obuhvaćene nekretnine upisane u Z.U. 655., 1060., 1142., 1305., sve k.o. K Š, te je razvidno da kao predmet ostavine nije bila i nekretnina koja je predmetom ovog parničnog postupka;

- da bi pregledom uvjerenje D, P, I K S od 21. veljače 2008.godine bilo razvidno da se od 1952.godine od kada ovaj ured raspolaže podacima, predmetna čest. zem. 813. kulture oranica površine 5388. m2 k.o. K Š vodila upisana kao posjednik K V iz S za cijelo;

- da bi od 1957. godine temeljem Potvrde Kotarskog suda u Trogiru br. K-1102/57. posjed predmetne nekretnine prelazi u posjed Općenarodna imovina K Š, a koji upis posjeda je ostao ne izmjenjen sve do izdavanja predmetnog uvjerenja.

8. Prema odredbi čl. 264. ZPP-a sud može radi utvrđivanja za postupak važnih činjenica i izvesti dokaz saslušavanjem stranaka. Iz navedene zakonske odredbe, proizlazi supsidijarnost primjene saslušanja stranaka kao dokaznog sredstva, jer upravo stranke su najprikladnije da daju potpunu sliku o relevantnim okolnostima za pojedinu pravnu situaciju, iako su njihove izjave poradi osobne zainteresiranosti subjektivne vrijednosti.

U svom stranačkom iskazu tužiteljice pod ad 1). I I, ad 2). M. I., kao i tužitelj pod ad 5). M I suglasno su iskazali da je predmetna nekretnina u naravi maslinik sa cca 5500 do 5800 m2, a da je istu kupio njihov prednik I M 50-tih godina prošlog stoljeća od gospođe po prezimenu K.. Istaknuli su da je njihov prednik i prije predmetne kupoprodaje obrađivao tu nekretninu upravo uz suglasnost vlasnice gđe. K, a kasnije da su to nastavili njegovi sinovi J M i B. Sada na predmetnoj nekretnini se nalazi maslinik kojega da su posadili početkom 90-tih godina, te da su u dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine, međutim, nažalost ne posjeduju nikakav dokument iz kojeg bi proizlazio pravni osnov stjecanja, odnosno dokaz o kupoprodaji predmetne nekretnine. Tužitelj M I je u svom stranačkom iskazu pojasnio sudu da vinova loza nije više posađena na nekretnini, da bi na istočnoj strani bila stabla smokava, a na zapadnoj stabla maslina. Djeda je kupio zemlju pedesetih godina prošlog stoljeća, obrađivao je, a s obrađivanjem iste je počeo i prije nego ju je kupio od žene koja je bila izvorna vlasnica iste, te je nakon kupnje i nadalje nastavio s obrađivanjem. Naime, prije kupnje predmetne nekretnine pedesetih godina prošlog stoljeća od gospođe K, djeda se i tada bavio isključivo poljoprivredom, te je u neposrednom susjedstvu s predmetnom nekretninom nalazila zemlja P. J. preko cca 20.000 m2 i nikada nitko nije od tih ljudi, ili pak trećih dovodio u pitanje djedovo, očevo ili stričevo obrađivanje zemlje. Posebno je istaknuo, da pored djeda, zemlju su nastavili obrađivali njegov otac i stričevi M i B, čiji nasljednici polažu pravo na istu, odnosno svi su kao tužitelji obuhvaćeni predmetnom tužnom. Nikada nitko nije osporavao pravo na nekretninu, pravo na obrađivanje iste, pravo na korištenje, te s obzirom da je rođen…. godine nikada nije imao priliku čuti da bi itko onemogućavao ih u korištenju nekretnine. Prvobitno posađen vinograd na nekretnini je tijekom godina počeo propadati jer mu je bili preko četrdeset godina starosti, tako da su otac i stričevi počeli sa sadnjom maslina umjesto vinograda, da bi početkom devedesetih godina posadili stabla maslina na cijeloj nekretnini, te negdje oko sto do sto deset stabala maslina koja se do današnjih dana obrađuju. Svi su u posjedu nekretnine i nikada ih nitko nije ometao, a ni osporavao pravo na nekretninu, odnosno da ista ne bi bila njihova.

9. Tijekom postupka sud je izveo doka saslušavanja svjedoka, i to baš B G koji je istaknuo da se predmetna nekretnina nalazi južno od magistrale, da bi mu okolnosti iz predmetnog postupka poznate iz razloga što je pok. M I, a koji je preminuo negdje...godine još tamo 1955.godine ili 1956.godine pomagao raditi u vinogradu, da su navraćali lozu i da je taj vinograd upravo predmetna nekretnina, kao i da mu je poznato da je sada pok. M. 1953. godine predmetnu nekretninu kupio od neke žene po prezimenu K., te da je pok. M da je imao tri sina – M najstarijeg, J i B najmlađeg, a da bi J. preminuo. Također je sudu istaknuo da bi pok. M i njegova obitelj su tri godine živjeli u njegovoj kući u P, a u odnosu na predmetni vinograd, je istaknuo da bi jedan njegov rođak iz S. J. Š., koji je htio kupiti grožđe, pitao da li zna tko ima grožđa te on spojio pok. M. sa rođakom Š. pa da su jednog dana on, M i njegova tri sina brali grožđe upravo za rođaka Š i to baš u tom vinogradu. Nadalje je naveo da on nikada nije imao prilike čuti da bi pok. M. ili njegove nasljednike netko tjerao s tog vinograda i slično, te je upravo po njemu, M bio vlasnik tog vinograda. Na tom vinogradu, odnosno nekretnini, je bilo posađenih i maslina i smokava.

Iz iskaza svjedoka I. S. proizlazi da bi mu bile poznate okolnosti jer je bio prijatelj pok. M.I., pa mu je tako i poznato da je M ima nekretninu zv. K koja se nalazi tamo gdje je danas dućan od “ K „ na magistrali od K. Š. pa put juga prema aerodromu, jer je upravo on M. pomagao od 1957. godine na toj nekretnini kada je izašao iz vojske, a prije toga mu je pomagao i njegov otac od 1950./1951. godine prošlog stoljeća. Iznimno dobro mu je poznato da su I tamo zasadili vinograd, da bi danas na nekretnini bila stabla maslina, a prije da je pored vinograda bilo stabala maslina i smokava. Svjedok je istaknuo da bi mu pok. M. ponekad i plaćao zato što je tamo radio, a da od 1990. godine više nije bio tamo. Također mu je dobro mu je poznato da bi pok. M imao djece, sinove J., M., B. B. i kćer I. odnosno I. koja je jedina danas živa. Svjedok je istaknuo da osim M. i njegovih nasljednika nikada nije vidio da bi netko drugi radio na toj nekretnini, a kada bi tamo dolazio da nije primijetio da bi itko onemogućavao M. u radovima, kao što mu je poznato da prije nego što je M. kupio tu zemlju da je istu obrađivao po nalogu neke žene, a kasnije od nje i kupio, a da bi mu upravo M kazao da je ta žena bila vlasnica te nekretnine.

Svjedoci I. I., A. R. i J. M. u svojim iskazima posvjedočili su da se predmetna nekretnina nalazi istočno od samoposluge koja je bila u vlasništvu K. u K. te da se na istoj nekretnini nalazi vinograd kojeg je posadio pok. M., što znaju iz pričanja pok. J. i B. I, a da se tu sada nalazi i maslinik.

U svom iskazu svjedokinja J. B. pok. N. je potvrdila poznavanje prednika tužitelja, oca J. i tetku I., kao i strica B., a imala je čak i priliku upoznati i njihovu baku čijeg se imena nije mogla sjetiti. Zna jako dobro da bi se predmetna nekretnina nalazila u K. Š., da bi djeda M. tu nekretninu kupio od neke žene i to pedesetih godina prošlog stoljeća, te je zemlju obrađivao, kao što se i danas zemlja obrađuje. Po svjedočenju svjedokinje bilo bi razvidno da je upravo djeda M. posadio masline i to sa zapadne strane, dok sa istočne su posađene smokve. Po priči je svjedokinja upoznata da bi na nekretnini bio i vinograd, da bi devedesetih godina, da li tijekom osamdeset devete ili devedeset i prve, su posađene masline, koje su do današnjeg dana. Svjedokinja je također istaknula da bi ona stalno pomagala u radu na zemlji, a pomaže i danas usprkos činjenici da je u sedamdesetim godinama života, te da nikada nije imala prilike čiti da bi netko treći dolazio i svojatao pravo na nekretnini.

Svjedok A. S. je sudu ukazao na činjenicu da iznimno dobro poznaje cijelu obitelj I., a posebice M. I., da poznaje tetu I., kao i djecu strica M., te da je poznavao i djeda M. i baku J. tužitelja. Davne 1972. godine kako je istaknuo svjedok je počeo raditi u P. J., a na nekretninu je još kao dijete počeo dolaziti, jer zemlja tužitelja je upravo u neposrednoj blizini, odnosno susjedstvu sa zemljom P. J. na kojoj sam radio, a dijeli ih samo put, a na nekretninu tužitelja je dolazio puno prije nego je počeo raditi u P. J., da se radi o nekretnini od cca 5.000 m2, koju zemlju je obrađivao pok. djeda M., a poslije njegova djeca. Poznato mu je da bi tu zemlju djeda M. kupio, ne može se sjetiti točno od koga, da je na zemlji bio vinograd, a sa istočne strane su bile posađene smokve, a sa zapadne masline. Svjedok nije mogao iskazati tko bi posadio vinograd, ali kada je počeo intenzivno još od 1972. godine dolaziti na nekretninu na zemlji je bio i vinograd, i masline a i smokve. U svom iskazu svjedok je naglasio da bi nekretnina bila ograđena, tako da je sa zapadne strane suhozid a uz nju je ujedno i potok. Vinograd nije više na zemlji, te je umjesto njega na nekretnini posađene mlade masline negdje oko devedeset-do stotinjak stabala, te kada je potreba i dalje dolazim na zemlju i pomažem sve ovisno o tome kada ga M. pozove, te kada god bio na zemlji kako u prethodnim godinama, a tako i sada, nije nitko na nekretninu dolazio i eventualno osporavao M. i njegovima pravo na zemlju.

Naposlijetku, iz iskaza svjedoka G. B. i M. B. koji su predloženi kao unuci ex posjednice pok. V. K., a na okolnost posjeda predmetne nekretnine, oba svjedoka u svojim iskazima su potvrdila da je pok. V. K. bila njihova prabaka, odnosno maćeha od njihove majke, te im nije poznato niti imovinsko niti posjedovno stanje pok. V. K. u odnosu na spornu čest. zem. 813. k.o. K. Š., ali su pak istaknuli da bi V. K .imala djevojačko prezime B. i da je bila iz K. Š.

10. Slijedom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku kojom odredbom je propisano načelo slobodne ocjene dokaza što podrazumijeva da je sud po svom uvjerenju ovlašten uzeti kao dokazanim određene činjenice na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao rezultat cjelokupnog postupka valjalo je donijeti odluku kako je i navedeno u točki I. izreke ove odluke, pri čemu sud svoj stav temelji na činjenicama da: - tužitelji svoje pravo temelje s naslova nasljeđivanja iza prednika pok. M. i M. I., s tim da se kao stjecatelj predmetne nekretnine navodi sada pok. M. I., otac odnosno svekar i djed; - da su svjedoci B.G. (B.) i I. S. iskazali da su pok. M. I., a koji je preminuo negdje….godine, još tijekom 1955.godine ili 1956. godine pomagali raditi u vinogradu, da su navraćali lozu i da je taj vinograd upravo predmetna nekretnina, a koju je pok. M. 1953. obrađivao i prije kupnje po nalogu neke žene, od koje je kasnije i kupio, a da su istu nastavili obrađivali njegovi sinovi, te da ih u posjedu nitko nije ometao; - da su svjedoci I. I., A. R. i J. M. potvrdili da po pričanju su upoznati gdje se predmetna nekretnina nalazi i da je na njoj bio zasađen vinograd a sada maslinik; -da su tužiteljice I. I., M. I te M. I. suglasno iskazali da je predmetna nekretnina u naravi maslinik sa cca 5500 do 5800 m2 , a da je isti kupio njihov prednik M. I. 50-tih godina prošlog stoljeća od neke gospođe K., te da bi njihov prednik i prije predmetne kupoprodaje obrađivao tu nekretninu sve uz suglasnost vlasnice, a kasnije da su to nastavili njegovi sinovi jure, M. i B.; - da bi svjedoci G. i M. B., koji su unuci pok. V. K., od koje je prednik tužitelja i kupio predmetnu nekretninu, potvrdili da je pok. V. K. bila njihova prabaka, odnosno maćeha od njihove majke, da bi se ista djevojački prezivala B., a da im nije poznato niti imovinsko, a niti posjedovno stanje pok. V. K. u odnosu na spornu čest. zem. 813 k.o. K. Š.

11. Na temelju ovako izvedenog dokaznog postupka, za ovaj sud se nije ukazalo spornim da bi tužitelji na valjan način dokazali kontinuitet posjedovanja, korištenja pa s timu svezi i obrađivanja predmetne nekretnine. Naime, kako iz iskaza parničnih stranaka, tako posebice iz iskaza svih saslušanih svjedoka, a koji iskazi su logični, međusobno podudarni, utemeljeni na njihovom osobnom i neposrednom sudjelovanju s prednicima tužitelja, a i samim tužiteljima, u obrađivanju predmetne nekretnine, sudu je na jasan i krajnje detaljan način pojašnjeno kako se nekretnina koristila, do kada je bio na istoj posađen vinograd, da se poradi propadanja vinove loze koja se obrađivala više od 40. godina počeo vaditi i sadit stabla maslina, kojih u trenutku davanja iskaza su svjedoci govorili o 100. do 110. stabala. Svi svjedoci su jednako iskazali da bi im okolnosti na nekretnini i u svezi s nekretninom bile dobro poznate, jer su upravo oni pomagali u obrađivanju i održavanju nekretnine, kako tužiteljima, tako i prednicima tužitelja. Naposlijetku, ne manje važna je i činjenica, da bi svi svjedoci pored parničnih stranaka istaknuli da nikada nitko nije tužitelje, a ni njihove prednike ometao u korištenju iste. Što više, ni svjedoci G. B. i M. B. kao izravni nasljednici pok. V. K. nisu iskazali nikakvu sumnju u pogledu načina i vremena posjedovanja i korištenja predmetne nekretnine od strane tužitelja. Naposlijetku, nije ni logično, a ni životno da u sredini gdje se više-manje svi međusobno poznaju, tužitelji kako izravno tako i preko svojih prednika, posjeduju nekretninu ( iznimno velike površine ) i istu obrađuju, kroz tako iznimno dugo vremensko razdoblje ( od prije pedesetih godina prošlog stoljeća ) a da nitko od eventualnih nasljednika ili pak trećih osoba prihvaća okolnost posjedovanja i korištenja iste od strane tužitelja, za slučaj da predmetna nekretnina nije doista njihova. Sadnja malina nije radnja koja nije uočljiva, rast maslina je proces koji traje i zahtjeva brigu i održavanje, kao i naposlijetku i berba maslina, što dakako potvrđuje stav suda da su tužitelji bili pošteni posjednici nekretnine, koje poštenje nije nitko tijekom dugih godina posjedovanja ( pa naposlijetku i dvanaest godina trajanja ovog postupka ) osporio, a u konačnici ni tuženik, jer njegovo protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu je krajnje paušalno.

12. Valja istaknuti da pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću koje pretpostavke su važile prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja kako je to i navedeno u odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/15. - dalje ZV-a), su važne za ovu pravnu stvar. Uzimajući u obzir iznesen i utvrđen činjenični osnov, sve prema tužiteljevim navodima, o neprekinutom posjedu, kako po pravnim prednicima, odnosno oca pok. M. I. od 1950 god., to je valjalo utvrditi da li su tužitelji preko svojih pravnih prednika, a i svojim posjedom ispunili pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno pravnim pravilima OGZ-a (paragraf 1472. OGZ-a). Naime, taj paragraf ukazuje da "Proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287. 289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na spomenutim stvarima, izvršavanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava spomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina. Isto tako, u ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za dosjelost, a sve prema paragrafu 1460. OGZ-a, koji glasi: Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.). Pretpostavka o savjesnosti-poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjenja ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Naime, dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom činjenicom da je nastupila dosjelost. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedavateljev samostalni posjed stvari, sa svim pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili singuralnog slijednika (sukcesora). Istinit je posjed je onaj koji nije stečen na protupravan način, dakle koji nije nastao ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja.

Posjed je pošten ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklađenosti njegovog posjeda s pravom. Ako je prigodom stjecanja već znao da mu ne pripada pravo na posjed, a ipak ga je stekao, onda je nepošteni posjednik. Isto tako je nepošten iako prigodom stjecanja nije znao da mu ne pripada pravo na posjed, ali je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu pripada pravo na posjed. Dakle, potrebna je pažnja koliko je to uobičajeno u takvim okolnostima. Zakonitost i istinitost posjeda prate posjed kad taj sveopćim sljedništvom prelazi na slijednika, dakle kod univerzalnog sukcesora, zakonitost odnosno nezakonitost te istinitost odnosno neistinitost prednikovog posjeda nastavljaju se u posjedu koji je prešao na sveopćeg slijednika. Međutim, drugačije je sa zakonitošću i istinitošću onog posjeda koji je od dotadašnjeg posjednika prešao na osobu koja je time postala pojedinačni slijednik ( singularni sukcesor) u posjedovanju odnosne stvari ili prava. Pojedinačni slijednik posjed je stekao na pravnom temelju i na specifičan način na koji se pojedinačno stječe posjed. Zbog toga se od trenutka tog stjecanja zakonitost i istinitost stjecateljeva posjeda prosuđuju prema tome je li on imao pravo na taj posjed i prema načinu na koji je on stekao taj posjed.

Slijedom je iznesenih navoda, tužitelji i njihovi pravni prednici su u mirnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine iznimno dug vremenski period od punih sedamdeset i tri godine, dakle od 1950. godine prošlog stoljeća pa do danas, da tuženik nikada ni na koji način nije tražio povrat nekretnine u posjed, da su prednici tužitelja posjedovali nekretninu u vrijeme kada se primjenjivao Opći građanski zakonik- OGZ, koji je primjenjivan na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i sve do 01. rujna 1980. godine kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima koji pak bio na snazi sve do 01. siječnja 1997. godine kada je stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te su prednici tužitelja cijelo to vrijeme neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu koja je točno određena i definirana na terenu, s potpuno definiranim međama i što više posađenim kulturama, tako da i nakon 01. siječnja 1997. godine kada je na snagu stupio ZV koji pak u svojoj odredbi čl. 159. ZV-a propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, su u konkretnom slučaju od strane tužitelja u potpunosti ispunjene.

13. Odredbom čl. 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, a sve na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako sud je i postupio, te je izvedene dokaze valjalo prosuditi po slobodnom uvjerenju, opravdavši to svoje uvjerenje logičkim zaključcima, a koje uvjerenje isključivo treba imati i pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije sud prihvatio neki od dokaza.

Naposlijetku, za ovaj sud nema nepodudarnosti u činjeničnom supstratu i provedenog dokaznog gradiva, pa tako ni u pravnim shvaćanjima, poradi čega je tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti, sve kao je to u izreci Presude i navedeno.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.ZPP-a, kojom odredbom je utvrđeno da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaću nadoknaditi trošak, a sve prema pravilno označenoj vrijednosti predmeta spora od tužitelja ( čl. 40. st. 2. ZPP-a ). U pogledu vrijednosti predmeta spora valja istaknuti da je u tužbi bila označena sa inicijalnih 10.000,00 kn., i koja vrijednost tijekom trajanja postupka se nije mijenjala.

Sud je kao tijelo javne vlasti, u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze valjalo dvojno iskazat, u kunama i eurima, a sve na temelju odredbe čl. 48. st. 1., i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( NN br. 57/22. ) i na temelju Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1,00 euro= 7,53450 kuna. Slijedom navedenog, kao konačna vrijednost ovog spora utvrđena je u iznosu od 1.327,22 EUR-a ( 10.000,00 kn ).

Punomoćniku tužitelja je kao opravdan trošak sud je priznao: sastav tužbe od 75. bodova ( Tbr. 7. točka 1. Tarife), sastav podnesaka od 75. bodova ( Tbr. 8. točka 1. Tarife ), te sastava žalbe od 75. bodova, kao i sastava izvanredne revizije također od 75. bodova. ( Tbr. 10. točka 1.i 2. Tarife, uvećano za 25% odnosno za 50% ), dakle ukupno 356,25.bodova.

Za zastupanje na ukupno 19. meritornih ročišta od po 75. bodova, kao i jedno ročište od 112,5. bodova ( 75. bodova uvećano za 50% ), ( Tbr. 9. točka 1. Tarife ), dakle ukupno 1.537,5 bodova. Kada se zbroje priznati bodovi za sastav podnesaka i tužbe s bodovima za zastupanja, dobije se ukupan broj bodova od 1.893,75 bodova, koji se pomnože s vrijednošću boda od 1.990 eura ( 15,00 kn ), dobije se iznos od 3.768,56 eura ( 28.394,21,00 kn ), na koji iznos je valjalo pridodati i pripadati 40% na ime zastupanja više osoba ( Tbr. 36. Tarife ), što u konačnici iznosi 5.275,98 eura (39.751,90 kn ), kojem iznosu je pridodat i trošak sudske pristojbe od 53,08 eura (400,00 kn ), što daje konačan iznos od 5.329,06 eura ( 40.151,90 kn ), kako je i navedeno u točki II izreke ove Presude.

U Splitu, 31. ožujka 2023. godine

S U D A C

NANA ČATIPOVIĆ, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15.dann od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja;

- pun. tuženika;

- u spis,