P-3405/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex Vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Željku Boriću, u pravnoj stvari tužitelja P. C., O.: … iz H., zastupanog po punomoćniku D.

R., odvjetniku u S., protiv tužene P. d.d., O.:

…, u Z., P. S., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene glavne rasprave 1. prosinca 2022. godine u prisustvu punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika - R. V., odvjetnika u S., dana 31. ožujka 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe članka 1., članka 4., članka 5., članka 6., stavak 2., članka 7., stavak 2. Ugovora o kreditu, broj ugovora: …, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 30. siječnja 2007.g. i solemniziranog od JB J. P., u

S. G., dana 1. veljače 2007.g., pod posl. br. OU-17/07-1 - u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 32.500,00 CHF te u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje kamata i povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 6.307,87 eur (47.526,62 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi: na iznos od 77,35 eur (582,82 kn) od 30.9.2008.g., na iznos od 21,02 eur (158,40 kn) od 31.10.2008.g., na iznos od 5,02 eur (37,85 kn) od 30.11.2008.g., na iznos od 22,16 eur (167,00 kn) od 31.12.2008.g., na iznos od 21,38 eur (161,09 kn) od 31.1.2009.g., na iznos od 152,56 eur (1.149,47 kn) od 28.2.2009.g., na iznos od 22,24 eur (167,55 kn) od 31.3.2009.g., na iznos od 22,83 eur (172,00 kn) od 30.4.2009.g., na iznos od 18,14 eur (136,66 kn) od 31.5.2009.g., na iznos od 14,01 eur (105,55 kn) od 30.6.2009.g., na iznos od 15,17 eur (114,27 kn) od 31.7.2009.g., na iznos od 17,32 eur (130,50 kn) od 31.8.2009.g., na iznos od 17,05 eur (128,44 kn) od 30.9.2009.g. na iznos od 14,87 eur (112,02 kn) od 31.10.2009.g., na iznos od 18,71 eur (140,94 kn) od 30.11.2009.g., na iznos od 20,19 eur (152,11 kn) od 31.12.2009.g., na iznos od 28,67 eur (216,02 kn) od 31.1.2010.g., na iznos od 30,38 eur (228,92 kn) od

28.2.2010.g., na iznos od 146,21 eur (1.101,59 kn) od 31.3.2010.g., na iznos od 30,37 eur (228,86 kn) od 30.4.2010.g., na iznos od 33,39 eur (251,55 kn) od 31.5.2010.g., na iznos od 52,09 eur (392,46 kn) od

30.6.2010.g., na iznos od 48,07 eur (362,19 kn) od 31.7.2010.g.,na

iznos od 58,92 eur (443,97 kn) od 31.8.2010.g., na iznos od 55,37 eur (417,66 kn) od 30.9.2010.g., na iznos od 48,04 eur (361,93 kn) od

31.10.2010.g., na iznos od 61,88 eur (466,24 kn) od 30.11.2010.g.,na

iznos od 79,56 eur (599,44 kn) od 31.12.2010.g., na iznos od 67,37 eur (507,63 kn) od 31.1.2011.g., na iznos od 192,58 eur (1.450,96 kn) od

28.2.2011.g., na iznos od 65,85 eur (496,18 kn) od 31.3.2011.g., na iznos od 66,79 eur (503,26 kn) od 30.4.2011.g., na iznos od 89,95 eur (677,75 kn) od 31.5.2011.g., na iznos od 91,57 eur (689,96 kn) od

30.6.2011.g., na iznos od 111,93 eur (843,32 kn) od 31.7.2011.g., na iznos od101,63 eur (765,74 kn) od 31.8.2011.g.,na iznos od 90,82 eur (684,29 kn) od 30.9.2011.g., na iznos od 89,47 eur (674,13 kn) od

31.10.2011.g., na iznos od 89,08 eur (671,19 kn) od 30.11.2011.g., na iznos od 93,17 eur (701,97 kn) od 31.12.2011.g., na iznos od 98,44 eur (741,67 kn) od 31.1.2012.g., na iznos od 221,26 eur (1.667,05 kn) od

29.2.2012.g., na iznos od 96,40 eur (726,31 kn) od 31.3.2012.g., na iznos od 95,77 eur (721,61 kn) od 30.4.2012.g.,na iznos od 99,33 eur (748,40 kn) od 31.5.2012.g., na iznos od 96,10 eur (724,07 kn) od

30.6.2012.g., na iznos od 96,94 eur (730,37 kn) od 31.7.2012.g., na iznos od 95,54 eur (719,81 kn) od 31.8.2012.g., na iznos od 91,97 eur (692,98 kn) od 30.9.2012.g., na iznos od 95,75 eur (721,30 kn) od

31.10.2012.g., na iznos od 97,81 eur (736,94 kn) od 30.11.2012.g., na iznos od 97,09 eur (731,49 kn) od 31.12.2012.g., na iznos od 89,03 eur (670,81) kn od 31.1.2013.g., na iznos od 219,90 eur (1.656,84 kn) od

28.2.2013.g., na iznos od 96,22 eur (725,00 kn) od 31.3.2013.g.,na

iznos od 93,33 eur (703,23 kn) od 30.4.2013.g., na iznos od85,75 eur (646,11 kn) od 31.5.2013.g., na iznos od 85,45 eur (643,84 kn) od

30.6.2013.g.,na iznos od 87,11 eur (656,33 kn) od 31.7.2013.g., na iznos od 90,34 eur (680,63 kn) od 31.8.2013.g., na iznos od 94,96 eur (715,51 kn) od 30.9.2013.g., na iznos od 92,52 eur (697,07 kn) od

31.10.2013.g., na iznos od 93,92 eur (707,67 kn) od 30.11.2013.g., na iznos od 95,52, eur (719,71 kn) od 31.12.2013.g., na iznos od 95,68

eur (720,87 kn) od 31.1.2014.g., na iznos od 222,81 eur (1.678,76 kn)

od 28.2.2014.g., na iznos od 96,62 eur (728,00 kn) od 31.3.2014.g., na iznos od 94,34 eur (710,81 kn) od 30.4.2014.g., na iznos od 93,90 eur (707,49 kn) od 31.5.2014.g., na iznos od 95,17 eur (717,03 kn) od

30.6.2014.g., na iznos od 97,32 eur (733,28 kn) od 31.7.2014.g., na iznos od 99,43 eur (749,17 kn) od 31.8.2014.g., na iznos od 602,90

eur (4.542,54 kn) od 1.9.2014.g. – do 31. srpnja 2015. godine po stopi

u određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je

vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem

polugodištu, uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015.

godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema

prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 2.156,74 eur (16.249,96 kn), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presuda, tj. od dana 31. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu (listovi 1-6 spisa) protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu i tome dosljedne isplate naknade. Naime, protivno ugovoru i otplatnom planu, temeljem jednostranih odluka tuženika, tužitelju su povećane anuiteti uslijed protupravnog povećanja kamate te je tuženik naplatio veći iznos od onog kojeg je bila ovlašten naplatiti temeljem pravnog posla koji je sklopljen među strankama.

1.1. Postupajući na taj način tuženik je u ugovor ugradio nepošteno i ništetnu ugovornu odredbu tako što je ugovorena uz valutu švicarskog franka uz koju je vezana glavnica. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, napose u dijelu koji se odnosi na odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja nije s tužiteljem o tome pojedinačno pregovarano niti su utvrđeni egzaktni parametri i metoda izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate.

1.2. Tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima, suprotno načelu savjesnosti poštenja, kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu EU ugrađenom u Zakonu o

zaštiti potrošača – prouzročio neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

1.3. Konačno određenje tužbenog zahtjeva tužitelj je dao u svom podnesku od 27.siječnja 2022.godine (listovi 125-127 spisa).

2. Tuženik je istakao kako ne postoji interes na strani tužitelja za podnošenjem tužbe s obzirom da je predmetni ugovor prestao isplatom kredita i nije više na snazi, odnosno da postupanje tuženika više niti ne postoji.

2.1. Također tuženik navodi kako je za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova budući da se radi o zakonom dopuštenoj klauzuli na koju je tužitelj izričito pristao. Također ističe i prigovor zastare.

3. Sud je: pregledao presliku ugovora o kreditu broj 9012254471 od 30.siječnja 2007. godine (listovi 9-13 spisa), ovjereni izvadak iz zemljišne knjige od 10.siječnja 2017. (listovi 14-15 spisa), pregledao presliku otplatne tablice za izračun efektivne kamatne stope za kredit od 30. siječnja 2007. godine (listovi 12 do 14 spisa), pregledao plan otplate (listovi 19-21 spisa), pregledao knjigovodstveno financijsko vještačenje u predmetu Po-26/15 (listovi 22-28 spisa), pregledao knjigovodstveno financijsko vještačenje u predmetu P-6115/2019 (listovi 73-79 spisa), pregledao očitovanje i dopunu knjigovodstveno financijsko vještačenje u predmetu P-6115/2019 ( listovi 99-105 spisa), pregledao knjigovodstveno financijsko vještačenje u predmetu P-6115/2019 (listovi 118-124 spisa).

4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik kredita u švicarskim francima kojega je podigao kod tuženika kao kreditora. Nije sporno da je tužitelj u međuvremenu u cijelosti otplatio kredit tužitelju.

6.1. Među strankama jest sporno jesu li ništetne i bez pravnog učinka ugovorne odredbe članka 1., članka 4., članka 5., članka 6. stavak 2., članka 7. stavak 2. Ugovora o kreditu, broj ugovora: …, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 30. siječnja 2007.g.

7. Prema mjerodavnoj odredbi članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (članak 81. stavak 2. ZZP).

7.1. Prema odredbi članka 84 Zakona o zaštiti potrošača, nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

8. Navedene sporne ugovorne odredbe svojim sadržajem, uzevši pritom u obzir stvarne okolnosti u kojima je ugovor zaključen između ugovornih strana, suprotno načelu savjesnosti i poštenja - uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu potrošača, tj. na štetu tužitelja.

9. Prema presudi Suda EU od 30. travnja 2014. u predmetu C–

26/13 navodi se da članak 4 stavak 2 Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

10. U konkretnom slučaju to znači da su prilikom zaključenja ugovora tužitelju trebali na transparentan način biti objašnjeni razlozi sklapanja ugovora o kreditu u CHF, zatim razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnosu na druge odredbe ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ta odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

10.1. Stoga se zaista radi u konkretnom slučaju o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,

29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

11. Zbog toga je valjalo zaključiti da su pobijane odredbe ugovora o kreditu u pobijanom dijelu ništetne (čl. 81. st. 1. ZZP).

12. Očito je iz naprijed navedenog da se o spornim ugovornim odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo. Time je prema izloženom uzrokovana značajna neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

13. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

13.1. Naime, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P – 1401/12 protiv tuženika je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača.

13.2. U navedenom postupku, presudom od 4. srpnja 2013. godine, utvrđeno je kako je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke.

13.3. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je u citiranom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda R. H. P. - 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda R. H. P. – 6632/2017 od 14. lipnja 2018.

14. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14 i 110/15), odluka donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Nadalje, sukladno odredbi članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se o posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

15.1. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15.2. Slijedom toga je i prvostupanjski sud vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesene u sporu po kolektivnoj tužbi, što izlišnim čini provođenje dokaznog postupka na utvrđivanje ništavosti konkretne ugovorne odredbe.

16. Tužba je u ovom postupku podnijeta sudu 9. prosinca 2019. godine (list 1 spisa).

16.1. S obzirom na izloženo, očito je da utuženo potraživanje nije zastarjelo.

16.2. Tome dosljedno, očito je neosnovan prigovor tuženika o zastari utuženog potraživanja.

17. Slijedom toga tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan u navedenom dijelu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

18. Prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije S. L. iz S. (listovi 118 do 124 spisa), na temelju stručnog pregleda mjerodavne financijske dokumentacije, napose obračunatih iznosa anuiteta u razdoblju od 30 siječnja 2007. do 2 rujna 2014. godine (datum kad je kredit u potpunosti otplaćen) te rekapitulacije uplata tužitelja u razdoblju od 28. veljača 2007. do 2. rujna 2014. godine – razlika između protuvrijednosti uplata po tečaju na dan uplate i protuvrijednosti obračunatog anuiteta po promjenjivoj kamati i fiksnom tečaju iznosi 47.526,62 kn, specificirano u rekapitulaciji.

19. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje (članak 323 stavak 1. ZOO). Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelja za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti (članak 323. stavak 2. ZOO).

20. Tužitelj je tijekom postupka dokazao da mu je nastala šteta zbog sklapanja ništetnog ugovora o kreditu te je dokazao odgovornost tuženika za to.

21. Visina nastale štete dokazana je provedenim vještačenjem po vještaku za računovodstvo i financije i ona iznosi ukupno 47.526,62 kn, koliko je tužitelj više uplatio.

22. Na pojedinačne iznose glavnice tužitelju pripada pravo na zatezne kamate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO).

23. Valjalo je stoga, temeljem citiranih zakonskih odredbi, u vezi sa odredbom čl. 324. ZOO, prihvatiti tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke.

24. Prema tome, tužitelj je u cijelosti uspio u parnici. Pripada mu stoga pravo na naknadu parničnog troška od tuženika (članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku; NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: ZPP).

25. Na ime naknade popisanog parničnog troška (listovi 130 i 169 spisa), temeljem citirane zakonske odredbe, u vezi sa odredbom članka 155. ZPP, tužitelju je priznato sljedeće: trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tbr.7. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od dana 17. veljače 2021 u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tbr 9.toč.1.), trošak sastava podneska od dana 1. lipnja 2021. u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tbr.8 toč.1.), trošak zastupanja na ročištu 7. lipnja 2021. u iznosu od 132,72 eur (1000,00kn) (tbr.9. toč. 1.), trošak sastava podneska od dana 17. kolovoza 2021. u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tbr.8. toč.1.), trošak zastupanja na ročištu 7. prosinca 2021. u iznosu od 132,72 eur (1000,00 kn) (tbr.9. toč.1), trošak sastava podneska od dana 27. siječnja 2022. u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tbr.8 toč.1.), trošak zastupanja na ročištu 23. veljače 2022. u iznosu od 132,72 eur (1000,00 kn) (tbr. 9. toč. 1.), trošak zastupanja na ročištu od 1. prosinca 2022. godine u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tbr. 9. toč. 1.), odnosno ukupan iznos od 1.194,51 eur (9.000,00 kn), na koji iznos je pridodan iznos PDV-a od 298,62 eur (2.249,95 kn), te troškovi vještačenja u iznosu 398,17 eur (3.000,00 kn), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 132,72 eur (1.000,00 kn) (tar.br.1.) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 132,72 eur (1000,00 kn) (tar.br.1.) odnosno sveukupan iznos od 2.156,74 eur (16.249,96 kn).

26. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška tužiteljima pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja presude, tj. od 31. ožujka 2023. godine do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO).

27. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

28. Tuženik je prema izloženom u cijelosti izgubio parnicu.

28.1. Zbog toga mu ne pripada pravo na naknadu parničnog troška (članak 154. stavak 1. ZPP).

29. Radi toga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Splitu, dana 31. ožujka 2023. god.

SUDAC

Željko Borić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti: tužitelju, po punomoćniku; tuženiku, po punomoćniku;