REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-1929/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice S. P., S., OIB: … zastupane po punomoćnici D. J. odvjetnici u S., protiv tuženika A. H. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz ZOU D. i K. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, te zamjenice punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 31. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi: ''1.Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici S. P. od 02. studenog 2020. godine.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto specijalista operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške.''

II/ Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku na ime parničnih troškova ukupan iznos od 497,71 Eur-a/3.750,00 Kuna.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 03.12.2020. godine tužiteljica navodi da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 02. studenog 2020. godine tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu od 19.06.2020. godine sklopljen za obavljanje poslova specijalista operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške. Istaknuto je da je tužiteljica protiv odluke o otkazu dana 16.11.2020. godine tuženiku uložila zahtjev za zaštitu prava na kojeg da tuženik nije odgovorio. Tužiteljica navodi nadalje da ne postoji razlog za otkaz ugovora o radu uslijed organizacijskog razloga. Nadalje ističe da sukladno ugovoru o radu tužiteljica obavlja poslove specijalista operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške u organizacijskoj jedinici utvrđenoj organizacijom tuženika te da tom organizacijom nije utvrđeno u kojim će jedinicama radnici zaposleni na radnom mjestu specijalista operativne podrške obavljati poslove pa da budući su uvjeti za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu specijalist operativne podrške sukladno Sistematizaciji radnih mjesta i popisu funkcija u društvu A. H. d.d. isti te da bez navođenja organizacijske jedinice pa da je tuženik tužiteljicu trebao usporediti sa svim radnicima zaposlenim na tom radnom mjestu. Nadalje, tužiteljica ističe da je stvarni razlog donošenje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljičin zahtjev za povećanjem plaće. Navodi se da je tuženik sa tužiteljicom koja je ranije bila zaposlena na radnom mjestu prodajnog suradnika koje je ukinuto 19. lipnja 2020.godine sklopio novi ugovor o radu sukladno novoj sistematizaciji odnosno odluci tuženika od 17. lipnja 2020. godine, a da je pobijana odluka o otkazu uslijedila 10 dana nakon što je tužiteljica ustrajala u povećanju plaće. Ističe se da je tuženik sukladno kriterijima navedenim u pobijanoj odluci netočno proveo bodovanje podnositeljice u odnosu na usporedne radnice zadržane na radu. Ističe se da tužiteljica ostvaruje više bodova od obje usporedne radnice zadržane na radu. Navodi se da je tuženik tijekom 2020.godine donio više odluka o reorganizaciji poslovanja uslIjed čega da je otkazivao ugovore o radu, ali da sa europskim radničkim vijećem nije provedeno savjetovanje sukladno odredbama Zakona o europskih radničkim vijećima o predmetnim organizacijskim promjenama kod tuženika, a koje su imale utjecaja na gospodarski i socijalni položaj radnika. U navedenom smislu je predloženo da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 02. studenog 2020.godine, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da je tuženik dužan vratiti tužiteljicu na rad na radno mjesto specijaliste operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda ističući da su stranke sklapanjem ugovora o radu ugovorile u slučaju spora nadležnost suda u Z. (članak 12. ugovora o radu) pa se u tom smislu predlaže ovom sudu da se oglasi mjesno nenadležnim te da po pravomoćnosti rješenja predmet dostavi kao nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Nadalje se navodi da je tužiteljica prije podnošenja tužbe ovom sudu bila dužna pokrenuti postupak mirenja koji je propisan Pravilnikom o radu tuženika od 11.04.2020. godine te da su se ugovorne strane obvezale da prije okončanja postupka mirenja neće pokrenuti sudski postupak jer da će u protivnom tužba ili druga pravna radnja s kojom se spor pokreće biti odbačena kao preuranjena. U navedenom smislu tužiteljica predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu. Nadalje, tuženik ističe da je internim aktom organizacija društva A. H. d.d. koja je stupila na snagu 05.06.2020. godine predviđena organizacijska struktura koja da je podijeljena na organizacijske jedinice koje postoje unutar društva A. H. d.d. Navodi se da je tužiteljica prema navedenom obavljala poslove radnog mjesta specijalist operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške, a koje da je organizacijski smješteno u poslovnom području operativna i komunikacijska podrška, sektora podrške prodaji. Navodi se da je tuženik dana 27.10.2020.godine donio odluku kojom se sa danom 01.11.2020.godine mijenja struktura radnih mjesta, te da se između ostalog smanjuje broj izvršitelja radnog mjesta specijalist operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške u poslovnom području operativna i komunikacijska podrška i to sa postojećih 5 izvršitelja na ukupno 2 izvršitelja neovisno u ugovorenom mjestu rada, a radi postizanja i ostvarivanja ekonomske koristi te racionalizacije poslovnih procesa. Istaknuto je da je na radnom mjestu specijaliste operativne podrške osim tužiteljice u trenutku donošenja odluke od 27.10.2020.godine bilo zaposleno ukupno pet radnika-izvršitelja tog radnog mjesta. Navodi se da je predmetnom odlukom poslodavac postupio u cijelosti u skladu sa Zakonom o radu te da je uzeo u obzir kriterije propisane člankom 115.stavkom 2. Zakona o radu i to starost radnika, trajanje radnog odnosa te obveze uzdržavanja., te da je tuženik uzeo u obzir odredbu članka 34. Zakona o radu koja da propisuje zabranu otkazivanja ugovora o radu zaštićenim kategorijama radnika. Istaknuto je da je temeljem tih kriterija tuženik komparirao pet izvršitelja radnog mjesta specijalist operativne podrške i da je utvrdio da su radnice koje ostvaruju najmanji broj bodova tužiteljica (29 bodova); I. C. (30,5 bodova), te radnica M. L. (26 bodova). Zaključno se navodi da je slijedom navedenog tuženik osnovano otkazao ugovor o radu tužiteljici te da joj je priznao sva prava koja joj pripadaju temeljem odluke o redovnom, poslovno uvjetovanom otkazu zbog organizacijskih razloga. Istaknuto je da je tuženik radi optimizacije svog poslovanja i ekonomske koristi smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice. Tuženik je nadalje istakao da nije točna tvrdnja tužiteljice da joj je ugovor o radu otkazan jer da je tražila povećanje plaće budući da tužiteljica nije jedina kojoj je otkazan ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom jer da su osim tužiteljice viškom utvrđene i druge dvije radnice na istom radnom mjestu, a da je plaća tužiteljice definirana ugovorom o radu pa da tuženik nije bio u obvezi usvojiti zahtjev za povećanjem plaće tužiteljice. Navodi se da je tužiteljica e-mailom od 13.11.2020.godine upućenim radnici A. P. navela da osobno predlaže da se spor riješi mirnim putem na način da joj se isplati adekvatna uvećana otpremnina odnosno da se dodatno produlji otkazni rok, te da je tužiteljici produljen zakonski otkazni rok za dodatna dva mjeseca. U odnosu na zahtjev za zaštitu prava od 16.11.2020.godine tuženik ističe da je taj zahtjev zaprimio 20.11.2020.godine te da se očitovao na istog u roku od 15 dana i poslao očitovanje poštom preporučeno 04.12.2020.godine na adresu punomoćnice tužiteljice koja da ga je zaprimila 08.12.2020.godine. Tuženik ističe da se nije bio u obvezi savjetovati sa članovima E. radničkog vijeća oko smanjenja radnih mjesta specijaliste operativne podrške te o donošenju pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom ugovora o radu od 19.06.2020.godine (list 4-5, 24-25 spisa); odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine (list 6-7 spisa); zahtjeva za zaštitu prava (list 8-9 spisa); e-mail korespodencije (list 11-13 spisa); Pravilnika o radu od travnja 2020.godine (list 26-64 spisa); izvatka iz sudske prakse (list 65-66 spisa); odluke tuženika od 26.05.2020.godine (list 67-69 spisa); organizacije društva A. H. d.d. iz svibnja 2020.godine (list 70-145 spisa), sistematizacije radnih mjesta i popisa funkcija u društvu tuženika iz svibnja 2020.godine (list 111-145 spisa); odluke Uprave tuženika br. 40-2020-10 R od 27.10.2020.godine (list 146-151 spisa); e-maila (list 152 spisa); odluke tuženika od 17.11.2020.godine (list 153-158 spisa); odluke Uprave tuženika o promjenama u strukturi radnih mjesta unutar tuženika (list 169-171 spisa); prijave o početku osiguranja (list 173 -174 spisa); rješenja zavoda, R. U. Z. od 06.11.2019.godine (list 175 spisa); sudske prakse (list 176-182 spisa); zakonski prijedlog (list 183-184 spisa); konačni prijedlog Zakona o europskih radničkim vijećima (list 185-210 spisa); e-mail korespodencije (list 231-234 spisa); sudske prakse vezano za mjesnu nenadležnost (list 236-238 spisa); odluke o osnivanju podružnice A. Z. d.d. u R. S. (list 245-255 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka M. B. (list 212-214 spisa); tužiteljice S. P. (list 214-216 spisa); svjedoka A. G. (list 256-257 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.

5. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužiteljica kod tuženika kao poslodavca bila radnik na radnom mjestu specijaliste operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške temeljem ugovora o radu od 19.lipnja 2020.godine na neodređeno vrijeme, a što je i razvidno iz pregledanog ugovora o radu od 19.lipnja 2020.godine (list 4-5, te 24-25 spisa). Također nije sporna ni činjenica da je tuženik tužiteljici dao redovan (poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu) odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine i to zbog organizacijskih razloga, a koje činjenica nesporno proizlazi iz pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine (list 6-7 spisa).

6. Također među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u roku od 15 dana sukladno odredbi članka 133.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/2014-ZR-a) od dostave navedene odluke o redovitom (poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu) podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv navedene odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine budući je podnijela zahtjev za zaštitu prava od 16.studenog 2020.godine. Tuženik nije udovoljio tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava budući je odlukom od 17.11.2020.godine potvrdio odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine te je zaključno u toj odluci istakao da smatra da radnica u svom prijedlogu za korekcijom odluke o otkazu nije iznijela činjenice kojima bi osporila odluku o redovitom otkazu ugovora o radu i koje bi dovele do drukčije odluke poslodavca, a što je razvidno iz pregledane odluke tuženika od 17.11.2020.godine (list 153-154 spisa). Dakle tuženik se protivno navodima tužiteljice iz tužbe očitovao o njenom zahtjevu za zaštitu prava radnika na način da istome nije udovoljio budući je potvrdio odluku o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine, a što je razvidno iz njegove navedene odluke od 17.11.2020.godine (poleđina lista 152/153 spisa). Obzirom da poslodavac-tuženik nije u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. članka 133. udovoljio tom zahtjevu, radnik – tužiteljica je u daljnjem roku od 15 dana podnijela tužbu u predmetnoj pravnoj stvari budući je istu podnijela dana 03.12.2020.godine. U navedenom smislu tužiteljica nije prekludirana u podnošenju tužbe u predmetnoj pravnoj stvari.

7. U odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda potrebno je istaći da je odredbom članka 65. ZPP-a propisano da ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik da je za suđenje pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika nadležan i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos. Nadalje, temeljem odredbe članka 70.stavka 1. ZPP-a ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.

8. Iz pregledanog ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika od 19.06.2020.godine (list 24-25 spisa) proizlazi da je navedeni ugovor sklopljen u Z., ali da je odredbom članka 4. kao mjesto rada tužiteljice S.. Stranke su člankom 12. citiranog ugovora sporazumno utvrđuju da će sve eventualne sporove u vezi sa ovim ugovorom nastojati riješiti u postupku mirenja propisanom Pravilnikom u radu, a u slučaju spora da je stvarno nadležan sud u Z.. U predmetnoj pravnoj stvari je neovisno o činjenici što su stranke u slučaju spora ugovorile stvarnu nadležnost suda u Z. ovaj sud mišljenja da obzirom da je tužiteljičino mjesto rada bilo u S. te se predlaže vraćanje na rad tužiteljice na području S. obzirom da se radi o sporu radi ostvarenja prava iz radnog odnosa (vraćanje tužiteljice na rad i utvrđivanje odluke o otkazu nedopuštenom) da je na stranke u predmetnom sporu neprimjenjiv sporazum o rješavanju mogućih sporova iz ugovora o radu pred stvarno nadležnim sudom u Z. već je mjerodavna citirana odredba članka 65. ZPP-a prema kojoj tužiteljica ima pravo izbora mjesno nadležnog suda u radnom sporu podnošenjem predmetne tužbe (izberiva nadležnost). Tužiteljica je izabrala sud na čijem se području rad trebao obavljati temeljem članka 4. ugovora o radu od 19.06.2020.godine budući je tužiteljičino mjesto rada S.. Općinski sud u Splitu postupa u radnim predmetima kad je mjesto rada S., a što je propisano odredbama Zakona o područjima i sjedištima sudova (''NN'' 67/2018). Podnošenjem tužbe ovom sudu tužiteljica na kojoj je pravo izbora mjesno nadležnog suda je izabrala kao mjesno nadležni sud ovaj sud i to prema mjestu rada. Sporazum o rješavanju mogućih sporova iz ugovora o radu pred stvarno nadležnim sudom u Z. pored navedenih pravila o izberivoj nadležnosti u radnim sporovima kojima je za radne sporove tužiteljice kao radnika uspostavljena subjektivna i objektivna veza koja ide u prilog tužiteljici kao radniku i području njenog rada nema samostalni pravni značaj isključivosti i obvezatnosti za sud samo zato što za radne sporove nije zakonom propisana isključiva mjesna nadležnost suda. U navedenom smislu prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknut od strane tuženika u ovom postupku u cijelosti je neosnovan.

9. Neosnovan je i prigovor tuženika u kojem isti ističe da tužiteljica nema pravni interes i procesnu legitimaciju za podnošenje predmetne tužbe, a iz razloga što da se tužiteljica odredbom članka 60 Pravilnika o radu obvezala da ukoliko ne riješi predmetni pravni spor pregovorima sa tuženikom da radi pokušaja mirnog rješenja spora je trebala pokrenuti i sudjelovati u postupku mirenja pred centrom, a da navedeni postupak nije ni započet te da tužbu u ovom postupku zbog toga treba odbaciti. Ovakav stav nije ispravan. Naime, premda je odredbom članka 60. stavak 1. tuženikovog Pravilnika o radu (list 61 spisa) uistinu propisano da se društvo i radnik obvezuju eventualna neslaganja ili nerazumijevanja te moguće sporove koji se tiču ili proizlaze iz radnog odnosa nastojati riješiti pregovorima, a za slučaj da spor ne uspiju riješiti u izravnim pregovorima da se obvezuju radi pokušaja rješavanja spora pokrenuti i sudjelovati u postupku mirenja pred centrom H. U. M, te premda je odredbom članka 60. stavka 3. istog Pravilnika propisano se ugovorne strane obvezuju da prije okončanja postupka mirenja neće pokrenuti sudski/arbitražni postupak jer da će se tužba ili druga pravna radnja s kojom se spor pokreće odbaciti kao preuranjena navedene odredbe tuženikovog Pravilnika u predmetnom slučaju ne mogu biti u primjeni budući prema onome što je u ovom trenutku propisano odredbama Zakona o mirenju (''NN'' 18/2011) pokretanje mirenja nema za stranke obvezujući karakter budući nigdje u navedenim odredbama Zakona o mirenju nije propisano da ukoliko stranke prije pokretanja postupka ne pokrenu postupak mirenja ili u njemu ne sudjeluju da sud u tom slučaju mora odbaciti tužbu. Prema citiranim odredbama Zakona o mirenju mirenje u ovom trenutku mirenje ima dobrovoljni karakter te mirenje sukladno odredbi članka 6. stavku 2. Zakona o mirenju počinje prihvatom prijedloga za provođenje postupka mirenja, a sukladno stavku 1. istog Zakona stranke nisu niti u obvezi da unaprijed sklope sporazum koji bi ih obvezao da buduće sporove rješavaju mirenjem. Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da među strankama u ovom postupku mirenje nije nikad ni započelo pa na stranke u ovom postupku nije ni moguće primijeniti odredbu članka 60.stavka 3. tuženikovog Pravilnika o radu jer u istoj odredbi je navedeno da se ugovorne stranke obvezuju da prije okončanja postupka mirenja neće pokrenuti sudski postupak jer da će u protivnom tužba biti odbačena budući u predmetnoj pravnoj stvari stranke nisu ni započele sa mirenjem. Aktivna legitimacija tužiteljice za pokretanja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari proizlazi iz činjenice da je ista bila radnik tuženika te da joj je dan redovni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu odlukom tuženika kao poslodavca od 02.11.2020.godine pa ista ima pravni interes zahtijevati da se navedena odluka utvrdi nedopuštenom i vraćanje na rad s tog pravnog osnova. U navedenom smislu je neosnovan prigovor tuženika za nedostatak procesne legitimacije i pravnog interesa na strani tužiteljice.

10. Neosnovani su navodi tužiteljice da se tuženik vezano za donošenje odluke o smanjenju broja radnika i donošenje predmetne odluke o redovitom (poslovno uvjetovanom otkazu) ugovora o radu tužiteljici od 02.studenog 2020.godine trebao savjetovati sa E. R. V. budući tuženika kao poslodavca na to ne upućuju odredbe Zakona o europskim radničkim vijećima (''NN'' 93/14). Naime, odredba članka 27.stavka 1. spomenutog Zakona o europskim radničkim vijećima ne obvezuje poslodavca da se savjetuje o smanjenju broja radnika i donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici već je navedenom odredbom propisano da E. R. V. ima pravo jedanput godišnje održati sastanak sa središnjom upravom radi obavješćivanja i savjetovanja o pitanjima koja se odnose na poslodavca, podružnicu ili povezane poslodavce u cjelini ili najmanje dva poslodavca ili podružnice koje se nalaze u različitim državama članicama. Navedena odredba u tom smislu ne obvezuje tuženika kao poslodavca na savjetovanje prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici u predmetnoj pravnoj stvari.

11. Kao sporno pitanje u ovom postupku je trebalo utvrditi da li je tuženik kao poslodavac sukladno odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a dokazao postojanje opravdanih razloga za predmetni redovni poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, a kojeg je tuženik dao tužiteljici temeljem odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine.

12. Iz pregledane odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (list 6-7 spisa) proizlazi da je tuženik kao poslodavac tužiteljici kao radniku zaposlenoj na radnom mjestu specijalist operativne podrške na poslovima operacijske i komunikacijske podrške u poslovnom području operativna i komunikacijska podrška, sektor podrške prodaji otkazao ugovor o radu od 19.06.2020.godine poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskih razloga. Iz obrazloženja citiranog otkaza proizlazi da je sukladno poslovnim potrebama te promjenama unutar sektora podrške prodaji tuženik kao poslodavac donio odluku kojom se sa danom 01.11.2020.godine smanjuje broj izvršitelja radnog mjesta specijalist operativne podrške i to sa postojećih pet na dva izvršitelja neovisno o ugovorenom mjestu rada, a sve sa svrhom postizanja ekonomske koristi i racionalizacije poslovnih procesa. Tuženik u navedenoj odluci o otkazu navodi da je pri odlučivanju kojem od trenutnih radnika navedenog radnog mjesta radni odnos prestaje poslovno uvjetovanim otkazom primijenio kriterije iz odredbe članka 115.stavka 2. Zakona o radu te da je pri tome bodovao starost radnika za svaku navršenu godinu života (0,5 bodova); trajanje radnog odnosa za svaku navršenu godinu radnog staža kod poslodavca (0,5 bodova); obveze uzdržavanja za svaku uzdržavanu osobu (1 bod). Istaknuto je da je uz navedene zakonom propisane kriterije poslodavac uzeo i dodatni kriterij kojem je dao prednost pred zakonskim kriterijima primjerice ukoliko neki radnik zaposlen na radnom mjestu na kojem je utvrđena potreba smanjenja broja izvršitelja ispunjava kriterije iz članka 34. ZR-a koji se odnose na zabranu otkazivanja da ne može biti tada utvrđen viškom niti mu može biti otkazan ugovor o radu. Istaknuto je da ukoliko nitko od radnika ne ispunjava dodatni kriterij da poslovno uvjetovanim otkazom prestaje radni odnos radniku sa najmanje bodova. Tuženik navodi da je prilikom provođenja procesa utvrđivanja viška radnika na radnom mjestu specijalist operativne podrške utvrdio da na tom radnom mjestu ima pet izvršitelja te da tužiteljica prema broju ukupnih bodova ostvarenih na prethodni način ima najmanje bodova te da predstavlja višak. Istaknuto je da kod tuženika ne postoji vijeće i da nije imenovan sindikalni povjerenik koji preuzima ulogu vijeća pa da tuženik u tom smislu nije bio u obvezi provesti postupak prethodnog savjetovanja prije namjeravanog donošenja odluke o otkazu tužiteljici.

13. Iz pregledane odluke uprave tuženika broj 21-2020-4 R od 26.05.2020.godine (list 67-60 spisa) proizlazi da se ovom odlukom mijenja i dopunjuje organizacija društva tuženika od 21.travnja 2020.godine tako da su dopunjeni poslovi poslovnog područja komunikacijska podrška u sektoru podrške prodaji i to podrška pri unosu ponuda i polica u sustave društva, podrška pri korištenju sustava i alata u prodajnim procesima, te izrada ponuda i polica za prodajnu mrežu, te je promijenjen naziv poslovnog područja operativna i komunikacijska podrška, a u ostalom dijelu se organizacija ne mijenja. Promijenjena je sistematizacija radnih mjesta i popis funkcija kod tuženika od 21.travnja 2020.godine, a koja izmjena stupa na snagu od 05.lipnja 2020.godine su uvedena nova radna mjesta glavni specijalist operativne podrške, za kojeg je tražena VSS, VŠS i SSS sprema (razina složenosti poslova 1), te viši specijalist operativne podrške također VSS, VŠS i SSS sprema (razina složenosti poslova 2), te specijalist operativne podrške za kojeg je također tražena VSS, VŠS, SSS sprema, te razina složenosti poslova 3. Sve navedeno je sadržano u organizaciji društva tuženika iz svibnja 2020.godine (list 70-145 spisa).

14. Iz pregledane odluke uprave tuženika broj 40-2020-10R od 27.10.2020.godine (list 146-151 spisa) proizlazi da se ovom odlukom dogodila kod tuženika promjena u strukturi radnih mjesta unutar društva A. H. d.d., a koje su promjene stupile na snagu dan prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici 01.11.2020.godine. Između ostalog je nastupila promjena u sektoru podrške prodaji (list 148-149 spisa) u kojem je radila tužiteljica i to u poslovnom području operativne i komunikacijske podrške, a u kojem poslovnom području je smanjen broj izvršitelja radnog mjesta specijalist operativne podrške na poslovima operativne i komunikacijske podrške u poslovnom području Operativna i komunikacijske podrška sa postojećih pet izvršitelja na dva izvršitelja neovisno o ugovorenom mjestu rada, a sa svrhom postizanja i ostvarivanja ekonomske koristi te racionalizacije poslovnih procesa. Istaknuto je u navedenoj odluci da je pri odlučivanju kojem od trenutnih izvršitelja ovog radnog mjesta radni odnos prestaje poslovno uvjetovanim otkazom se primjenjuju kriteriji iz članka 115.stavka 2. Zakona o radu i to bodujući na način da se starost radnika boduje za svaku navršenu godinu života 0,5 bodova; te za obveze uzdržavanja za svaku uzdržavanu osobu 1 bod. Također je poslodavac uz navedene kriterije uzeo u obzir dodatne kriterije (primjerice zabranu otkazivanja ugovora o radu koju propisuje ZR). Svi podaci o dobi i stažu uzeti su sa danom 01.11.2020.godine. Tužiteljica je sukladno navedenim bodovima trebala imati 22 boda na godine života, 6 bodova na godine staža i jedan bod za obveze uzdržavanja budući je u trenutku uzimanja navedenih podataka prema onome što je navedeno u Tablici sadržanoj u navedenoj odluci imala 44 godine života, 12 godina radnog staža i jednu uzdržavanu osobu, a čime je tužiteljica ostvarila najmanji broj bodova 29. U tom smislu je navedeno da će između utvrđenog viška radnica D. M., I. J., I. C., L. M. i tužiteljice radnicama I. C., tužiteljici i M. L. koje ostvaruju najmanji broj bodova biti otkazan radni odnos poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu. Pregledom navedene Tablice je razvidno da su bodovi radnicama točno izračunati. Tužiteljici i navedenim radnicama na radnom mjestu specijaliste operativne podrške je prema obrazloženju iz navedene odluke dan poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u svrhu racionalizacije i optimizacije poslovnih procesa u društvu te organizacijskih usklađivanja sa A. operativnim modelom.

15. Iz iskaza saslušanog svjedoka M. B. (list 212-214 spisa) proizlazi da je on kod tuženika obnašao funkciju direktora sektora, te da on više nije u radnom odnosu kod tuženika počevši od 1. veljače 2020. godine. Isti ističe da on osobno nema informacije detaljne o razlozima poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, već da zna da su ovlaštene osobe kod tuženika u odnosu na tužiteljicu donijele odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koja je predmet ovog postupka. Isti također ističe da nije upoznat na koji način je uručena odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici, a da je on osobno nakon navedene odluke o istoj razgovarao s tužiteljicom te da zna da su u toj odluci o otkazu bili sadržani zakonski kriteriji za otkazivanje ugovora o radu. Isti nije upoznat s činjenicom da bi kod tuženika postojalo radničko vijeće ili sindikalni povjerenik, a isto tako nije upoznat ni da bi neka druga osoba bila zaposlena na radno mjesto tužiteljice u roku od 6 mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Svjedok je upoznat da je tuženik smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu specijaliste operativne podrške te da mu je to poznato iz sadržaja odluke o otkazu tužiteljici od 02.11.2020.godine jer da mu je navedena odluka prezentirana od strane nadređenog odnosno dana na uvid i prezentirana od strane nadređenog. Isti je potvrdio da mu se tužiteljica obraćala sa zahtjevom za povišicu u rujnu 2020, te da je tužiteljici odgovor vezano za navedenu povišicu plaću dao putem e-maila. Isti je potvrdio činjenicu da je još nekoliko ljudi dobilo otkaz kad i tužiteljica. Svjedok je istakao da je tuženik kao poslodavac vjerojatno prilikom otkazivanja ugovora o radu trebao voditi računa o starosti tužiteljice, njenim obvezama uzdržavanja i godinama staža.

16. Iz iskaza saslušane tužiteljice (list 214-216 spisa) proizlazi da je dana 01. studenog 2020. bio blagdan, a da je njoj predmetna odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu priopćena dana 02. studenog 2020. i to putem webex sastanka, a na kojemu da joj je tu odluku usmeno priopćio M. B., te da su joj te prigode rekli da je odlučeno da određeni ljudi u kompaniji nisu potrebni, a među kojima da je bila i ona. Ista ističe da ona smatra da je jedini razlog za ovakvo postupanje poslodavca prema njoj bio sadržan u činjenici što je ona u svibnju 2020. telefonskim putem zamolila M. B., odnosno uputila mu zahtjev za povišicom plaće budući da se njena plaća od početka zasnivanja radnog odnosa kod tuženika nije mijenjala, već da su se samo mijenjala radna mjesta na kojima je radila i opisi poslova, pa da je ona smatrala da nema ništa loše u tome da postupi na navedeni način i postavi zahtjev za povišicom. Ista navodi da joj je tada M. rekao da mora pričekati neko vrijeme zbog količine posla i manjka radnika , a da mu je ona nakon toga ona slala i mailove te da mu je upućivala naknadno i telefonske pozive, a na koje joj više nije ni odgovarao. Ista ističe da joj među kolegama u firmi kazano da ništa ne spominje vezano za povišicu jer da će lako dospjeti na listu viška radnika i dobiti otkaz, a da je njoj posao bio nužno potreban. Ista ističe da njoj poslodavac prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu nije nudio nikakvo drugo radno mjesto koje bi odgovaralo njenoj stručnoj spremi premda ista ističe da joj je poslodavac mogao ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto, ako ne u S. onda u Z.. Ista navodi da je uz nju navedene prigode kad joj je otkazan ugovor o radu otkaz dobila još jedna osoba u Z. i jedna osoba u Z.. Ista ističe da je logično da je poslodavac naveo u odluci o otkazu da je zbog reorganizacije posla njoj dao otkaz, a da ona smatra da je zapravo pravi razloga bio sadržan u tome što je ona tražila povišicu plaće. Ista navodi da u odnosu na činjenicu da li je šest mjeseci od otkazivanja ugovora o radu tuženika nekog drugog zaposlio na radno mjesto specijalista operativne podrške, da je tuženik velika firma i da nitko u njihovoj pravnoj službi nije toliko naivan da bi mimo zakonskih odredbi šest mjeseci od otkazivanja ugovora o radu na njeno radno mjesto zaposlio drugu osobu. Tužiteljica navodi da je ona u trenutku poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovor o radu imala nešto malo manje od 13 godina radnog staža kod tuženika te da je imala maloljetnu kći (2010. godište), a da poslodavac nije bio upoznat s činjenicom da joj je suprug ostao bez posla 01.11.2020. i to ne svojom krivnjom. Nadalje tužiteljica ističe da je ona kod tuženika na radnom mjestu specijalista operativne podrške imala ogromnu količinu posla, te premda je tuženik zapravo bilježio samo redovno radno vrijeme od 8.00- 16.00 sati, da je ona vrlo često radila i iza 17.00 sati i da je odrađivala jako puno prekovremenoga rada. Međutim ista ističe da tuženik nije priznavao prekovremeni rad i da je ona sama isticala M. B. da se dugoročno ne može raditi na takav način da se za 5.000,00 kn netto obavlja posao i iza radnog vremena pa dok se završi - na dugi period vremena. Ista ističe da je u vrijeme corone obavljala rad kod kuće sa službenog laptopa i u vrijeme uskršnjih blagdana 2020. te da su sve to bili razlozi zbog kojih je tražila povišicu, a kojem zahtjevu da joj nije udovoljeno, već da je to bio razloga za davanje otkaza istoj. Ističe da ona nikad ne bi došla na sud da joj je jasno odgovoreno na njen upit za povišicu plaće i da joj je jasno kazan da ne može dobiti povišicu, već da ju je poslodavac izignorirao i da je zavlačio jer da mu je u jednom periodu trebao njen rad zbog ogromne količine posla. Tužiteljica ujedno navodi da je obavljala i poslove telefonske prodaje i da je imala kontakte sa brojnim korisnicima, te da je to vidljivo i iz popisa radnih mjesta koje je obavljala. Ističe da je direktno vršila prodaju i na šalteru firme, a da pribaviteljska šifra prodavatelja nije bila njena već od ljudi koji rade u prodaji, a da je navedene poslove obavljala i na radnom mjestu specijaliste operativne podrške ali na zadnjem radnom mjestu na kojem je radila da te poslove nije radila na šalteru. Nadalje, ista ističe da je poslodavac nakon otkazivanja ugovora o radu zapošljavao nove djelatnike na radnom mjestu web prodaje, administrativne poslove i slično. Ista navodi da nakon što joj je uručena odluka o otkazu da je isticala poslodavcu mogućnost mirnog rješenja spora te da je poslodavcu uputila e-mail i predložila na koji se način može mirno razići s poslodavcem. Ističe da je u navedenom mailu predložila da mogu riješiti spor na miran način tako da ili eventualno joj se isplati otpremnina veća od minimalne ili da joj se produži otkazni rok i to na bilo koji period. Ista ističe da njoj nije udovoljeno njenim zahtjevima iz spomenutog maila i da joj nije produžen otkazni rok, a da u odgovoru na tužbu tuženika u ovom postupku stoji da joj je produžen otkazni rok, a da to nije točno jer da je tuženik svim radnicima prilikom otkazivanja davao jednake otkazne rokove.

17. Iz iskaza saslušanog svjedoka A. G. (list 256-257 spisa) ističe da je on u vrijeme davanja redovnog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici radio na radnom mjestu glavnog koordinatora podrške u prodaji kod tuženika. Isti navodi da je 2019. god. nastupila kompletna reorganizacija top menagmenta uprave i svih razina poslovanja kod tuženika. Isti ističe da je na radnom mjestu kao što je tužiteljičino i to na poslovima operativne i komunikacijske podrške također došlo do reorganizacije prodajnih mjesta i osoba zaposlenih kao podrška u prodaji. Isti navodi da su se ugasile poslovnice prodajne i da su se oformili regionalni centri pa da je iz tog razloga nastupio višak radnih mjesta na radnom mjestu gdje je radila tužiteljica. Isti navodi da on ne zna točno tehnički način uručivanja otkaza tužiteljici i da li je ista pozivana prije otkazivanja na razgovor kod poslodavca jer da on ne radi taj dio posla a da misli da je prilikom svrstavanja tužiteljice na listu viška radnika poslodavac vodio računa o socijalnim kriterijima kao što su obveza uzdržavanja, radni staž tužiteljice, životna dob i sl., činjenica da li ista ima maloljetnu djecu. Svjedok ističe da nitko nije zaposlen na tužiteljičino radno mjesto specijaliste operativne podrške u roku od 6 mjeseci od redovnog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Isti je istaka da je tužiteljica svrstana na listu viška radnika po kriteriju stručnih stanja i kompetencija za navedeno radno mjesto uz ostale faktore koji su utjecali na to. Također je svjedok potvrdio činjenicu da je zamjenik predstavnika radnika u europskom radničkom vijeću kod tuženika. U odnosu na činjenicu da li je prije donošenja otkaza o redovitom otkazu ugovora o radu radnicima proveden postupak savjetovanja pri Europskom radničkom vijeću te savjetovanje vezana za reorganizaciju rada kod tuženika isti navodi da se tvrtka nije dužna savjetovati sa njima vezano za pitanja reorganizacije, da nikada nije zaprimio takvu odluku. Svjedok je istakao da je osnivač Europskog radničkog vijeća matično društvo sa sjedištem u M., te da nije osnivač A. H. već da je A. H. samo član tog društva. Isti ističe da zbog reorganizacije poslovanja je dolazilo i do većih gubitaka radnih mjesta pa da su tako ukinuta i radna mjesta direktora poslovnica i voditelja.

18. Temeljem odredbe članka 115. stavka 1. točke 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14- udaljnjem tekstu ZR-a), a koji je u predmetnom slučaju u primjeni poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i to ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz. Nadalje, temeljem odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Temeljem odredbe članka 115.stavka 5. ZR-a poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku ne smije šest mjeseci od dana dostave odluke o otkazu ugovora o radu radniku na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Temeljem odredbe članka 115.stavka 6. ako u roku iz stavka 5. ovog članka nastane potreba zapošljavanja zbog istih poslova poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

19. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku,a posebice iz pregledane odluke uprave tuženika broj 40-2020-10R od 27.10.2020.godine (list 146-151 spisa), te iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je tuženik dokazao u ovom postupku postojanje opravdanih razloga za davanje redovnog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu tužiteljici svojom odlukom od 02.studenog 2020.godine. Tuženik je prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici u svemu poštivao zakonsku proceduru vezano za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu tužiteljici. U navedenom smislu je iz sadržaja navedene odluke uprave tuženika broj 40-2020-10R- od 27.10.2020.godine razvidno da je kod tuženika prije redovnog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nastupila promjena u strukturi radnih mjesta unutar tuženika pa tako i u sektoru podrške prodaji u kojem je radila tužiteljica na radnom mjestu specijaliste operativne podrške budući je u tom poslovnom području smanjen broj izvršitelja radnog mjesta specijalist operativne podrške sa postojećih pet izvršitelja na dva izvršitelja. Ovo je razvidno i iz sadržaja pregledane organizacije društva A. H. d.d. iz svibnja 2020.godine (list 70-110 spisa) te sistematizacije radnih mjesta i popisa funkcija u društvu tuženika iz svibnja 2020.godine (list 111-145 spisa) a iz kojih je razvidno da nije ukinuto radno mjesto specijaliste operativne podrške već se samo promijenila organizacijska struktura kod tuženika tako da su dopunjeni poslovi poslovnog područja komunikacijska podrška u sektoru na način tako što su uvedena nova radna mjesta i to glavni specijalist operativne podrške, za kojeg je tražena VSS, VŠS i SSS sprema (razina složenosti poslova 1), te viši specijalist operativne podrške također VSS, VŠS i SSS sprema (razina složenosti poslova 2), te specijalist operativne podrške za kojeg je također tražena VSS, VŠS, SSS sprema, te razina složenosti poslova 3. Sve navedeno je i razvidno iz pregledane odluke uprave tuženika broj 21-2020-4 R od 26.05.2020.godine (list 67-60 spisa). Iz iskaza saslušanog svjedoka M. B., a koji je bio direktor sektora kod tuženika proizlazi da su u samoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljici bili sadržani svi zakonski kriteriji koje je poslodavac primijenio prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a što doista i proizlazi iz pregledane odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 02.studenog 2020.godine. Također iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da šest mjeseci nakon otkazivanja ugovora o radu tužiteljici tuženik nije primio drugog radnika na radno mjesto tužiteljice, te da kod tuženika nije postojalo ni radničko vijeće ni sindikalni povjerenik te da je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu specijaliste operativne podrške na kojem je prije otkazivanja ugovora o radu radila tužiteljica, ali da je tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu tužiteljici vodio računa o zakonskim uvjetima iz odredbe članka 115.stavka 2. ZR-a i to godinama starosti tužiteljice, njenim obvezama uzdržavanja i godinama radnog staža. Iz iskaza svjedoka A. G., a koji je kod tuženika bio glavni koordinator podrške u prodaji kod tuženika je potvrdio činjenicu da je kod tuženika 2019.godine nastupila potpuna reorganizacija top menagmenta uprave i svih razina poslovanja kod tuženika te da je na radnom mjestu specijaliste operativne podrške na kojem je prije otkaza ugovora o radu radila tužiteljica također došlo do reorganizacije prodajnih mjesta i osoba zaposlenih kao podrška u prodaji. Također iz iskaza svjedoka A. G. jasno proizlazi da je razlog što je nastao višak radnih mjesta na radnom mjestu specijaliste operativne podrške na kojem je radila tužiteljica bio u tome što su se ugasile prodajne poslovnice, a oformili su se regionalni centri. Svjedok G. je također potvrdio činjenicu da je poslodavac – tuženik prilikom poslovno uvjetovanog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici vodio računa o socijalnim kriterijima iz odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a budući da je vodio računa o godinama starosti tužiteljice, životnoj dobi i godinama radnog staža, te je također istakao u iskazu da tuženik nije nikog zaposlio na radno mjesto tužiteljice u razdoblju od šest mjeseci od otkazivanja ugovora o radu. Ovaj sud navedene iskaza svjedoka M. B. i A. G. smatra u cijelosti vjerodostojnim i logičnim budući isti nisu u suprotnosti sa odlukama koje je donio tuženik, a koje se tiču reorganizacije poslovanja i utvrđivanja viška radnika na radnom mjestu specijalista operativne podrške i to odluke uprave tuženika broj 21-2020-4 R od 26.05.2020.godine (list 67-60 spisa) i odluke uprave tuženika broj 40-2020-10R od 27.10.2020.godine (list 146-151 spisa), te organizacije društva A. H. d.d. iz svibnja 2020.godine (list 70-110 spisa) te sistematizacije radnih mjesta i popisa funkcija u društvu tuženika iz svibnja 2020.godine (list 111-145 spisa). Iskaz tužiteljice u ovom postupku nije doveo u pitanje osnovanost navedenih utvrđenja. Naime, osnovni razlog na kojem tužiteljica temelji svoj zahtjev da se predmetni otkaz utvrdi nedopuštenim je sadržan u činjenici što tužiteljica smatra da je dobila otkaz iz razloga što je od M. B. u svibnju 2020.godine tražila povišicu plaće. Svjedok M. B. nije sporio činjenicu da se tužiteljica obratila e-mailom njemu i tražila povišicu plaće, te je iz e- maila od 21.10.2020.godine (list 12 spisa) razvidno da je M. B. vezano za povišicu plaće odgovorio tužiteljici da u periodu do redovne godišnje procjene i evaluacije djelatnika promjene plaće neće biti, te da obzirom da se sredinom 2020.godine promijenilo radno mjesto tužiteljice da je potrebno pratiti radni učinak na novom radnom mjestu, te da je trenutka plaća tužiteljice adekvatna radnom mjestu u organizaciji. Traženje povišice plaće od strane tužiteljice sukladno odredbi članka 115.stavka 1. točke 1. ZR-a niti ne može spadati u razloge poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.studenog 2020.godine. Iz sadržaja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 02.11.2020.godine te spomenute odluke uprave tuženika od 27.10.2020.godine (list 146-154 spisa) u potpunosti je razvidno da je tuženik tužiteljici dao otkaz iz spomenutih organizacijskih razloga budući je kako je to iskazao svjedok G. došlo do reorganizacija poslovanja na radnom mjestu specijaliste operativne podrške i to reorganizacije prodajnih mjesta i osoba zaposlenih kao podrška u prodaji, te su se su se ugasile prodajne poslovnice i oformili regionalni centri. Tužitelj je u potpunosti poštivao zakonske uvjete iz članka 115. stavka 2. ZR-a vezano za utvrđivanje viška radnika na navedenom radnom mjestu specijaliste operativne podrške te je kod tužiteljice uzeo u obzir dob od 44 godine u trenutku otkazivanja ugovora o radu, 12 godina radnog staža na navedenom radnom mjestu i činjenicu da je ista imala maloljetno dijete te je tužiteljica u smislu bodovanja ostvarila najmanji broj bodova 29 i to zajedno sa druge dvije djelatnice koje su također ostvarile najmanji broj bodova i to I. C. 30,5 bodova, te M. L. 26 bodova, a koji kriteriji su detaljno opisani i prikazani u Tablici koja je sastavni dio odluke uprave tuženika br. 40-2020-10R od 27.10.2020.godine (list 146-151 spisa). Dakle tužiteljica je dobila poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu zajedno sa još dvije radnice i to iz organizacijskih razloga. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je tuženik istu pozvao na razgovor da joj priopći razloge poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. Obzirom da iz svih provedenih dokaza u ovom postupku posebice odluka koje je tuženik donosio vezano za promjenu organizacije rada, sistematizaciju radnih mjesta jasno proizlazi da je tuženik izvršio promjenu organizacije rada na način da je mijenjao strukturu radnih mjesta i uveo neka nova radna mjesta, a uslijed koje promjene je došlo do viška radnih mjesta na radnom mjestu specijaliste operativne podrške na kojem je radila tužiteljica zbog čega je tuženik morao smanjiti broj izvršitelja na tom radnom mjestu sa 5 izvršitelja na dva izvršitelja, a radi čega je tuženikova odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora od 02.11.2020.godine u cijelosti donesena iz opravdanih poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga, te je ista u tom smislu zakonita i dopuštena.

20. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude.

21. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici tužiteljica mu je dužna sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu tuženika kao opravdana a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN'' 126/22) a uvažavajući vrijednost boda od 15,00 Kuna pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak od 398,17 Eur-a/3.000,00 Kuna, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 99,54 Eur-a/750,00 Kuna ukupno iznosi 497,71 Eur ili /3.750,00 Kuna (3.750,00 Kuna:7,53450=497,71 Eur), a koji iznos je tužiteljica dužna isplatiti tuženiku na ime troškova ovog parničnog postupka, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze parničnog troška dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (3,750,00 Kuna : 7,53450 = 497,71 EUR-a).

U Splitu, 31. ožujka 2023.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.