Pr-7311/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice N. G. iz S., O.: …,

zastupana po O. I. i P., odvj. u S., protiv tuženika H. C. d.o.o. Z., O.: …, zastupano po pun. D.

R., odvj. u Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. ožujka 2023. u nazočnosti pun. tužiteljice A. J., odvj. u

S., objavljene 31.ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu br. 1302/24 od 01. kolovoza 2007. god., koja je donesena dana 27. kolovoza 2014. god., a kojom Odlukom je tužiteljici otkazan ugovor o radu nezakonita i nedopuštena.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je do tada radila.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 27. listopada 2014. god. navodi se da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu br. 1302/24 od 01. kolovoza 2007. god. na poslovima glavnog referenta za ekonomske poslove. Tuženik da je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 27. kolovoza 2014 god. tužiteljici otkazao ugovor o radu, obzirom da je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu glavni referent za ekonomske poslove. Navedena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu da je nezakonita. Iz obrazloženja osporavane Odluke da proizlazi da je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu glavni referent za ekonomske poslove, te da je tuženik tužiteljicu proglasio tehnološkim viškom budući da ne zadovoljava uvjete propisanog stupnja stručne spreme iz Pravilnika o organizaciji. Kod tuženika da nije došlo do smanjenja obima poslova, štoviše obim poslova na kojima je zaposlena tužiteljica da se povećavao, budući da je u prosincu 2012. god. HŽ C. priključen i dio HŽ vuča vlakova S., pa da je tužiteljica uz sve dotadašnje poslove zadužena obavljati i poslove koji se odnose na HŽ vuča vlakova. Nadalje, tužiteljica je navela da su na poslovima glavnog referenta za ekonomske poslove kod tuženika u regionalnom području J. zaposlene dvije osobe N. G. u S., te još jedna radnica na istim poslovima u P.. Dakle, da radno mjesto tužiteljice predstavlja radno mjesto obuhvaćeno režijom HŽ C. područje J., te je radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove propisano u S. što da je logično i ekonomično. Nadalje,

tužiteljica da ima VŠS, a za navedeno radno mjesto da je propisana VSS, a ista da je na predmetnim poslovima zaposlena već 11 godina, tuženik da je prilikom zasnivanja radnog odnosa provjeravao činjenicu udovoljava li tužiteljica uvjetima struke i stručne spreme, te da je tijekom godina rada stekla i bogato iskustvo u obavljanju poslova svog radnog mjesta. Člankom 24. Pravilnika o organizaciji da je propisano da se tijekom radnog odnosa sa radnikom može iznimno, posebnom Odlukom uprave zaključiti Ugovor o radu na poslovima za koje se zahtijeva stručna sprema viša za jedan stupanj od one koju on ima, pod uvjetima da je na poslovima dotične struke radio najmanje tri godine, a ukoliko da se radi o radnicima sa visokom stručnom spremom da se može zaključiti ugovor o radu s plaćom više cijene sata rada. Dakle, da sukladno internim propisima Poslodavca nije bilo zapreke da tužiteljica i dalje obavlja poslove svog radnog mjesta, a da je za iste propisana VSS, tuženik da je sa tužiteljicom mogao sklopiti ugovor budući da ona ima za jedan stupanj nižu stručnu spremu, a na predmetnim poslovima radi više od tri godine. Propisani uvjeti iz sistematizacije da nisu bili jedini kriteriji za utvrđivanje viška radnika, između ostalog, kriteriji da su bili i trajanje radnog odnosa te socijalni status. Tuženik da nije uzeo u obzir da radni odnos tužiteljice traje više od 31 godine, kao što nije uzeo u obzir i socijalni status tužiteljica kojoj je plaća koju ostvaruje kod tuženika jedini izvor prihoda. Na koncu, da tuženik nije mogao tužiteljici poslovno otkazati ugovor o radu jer da ju je mogao zaposliti na drugim poslovima ili osposobiti za rad na drugim poslovima. Tužiteljica da je podnijela zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava na koju da se tuženik nije očitovao, pa je zato tužiteljica predložila sudu donijeti presudu kako je pobliže navedeno u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 02. ožujka 2015. god., tuženik se usprotivio tužbi tužiteljice i tužbenom zahtjevu, predlažući sudu odbiti tužbeni zahtjev, te tužiteljicu obvezati na snašanje parničnog troška. Tuženik čini nespornim kako je tužiteljici uručena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu kojim se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima glavnog referenta za ekonomske poslove, a iz razloga što je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga došlo do smanjenja broja izvršitelja na tom radnom mjestu. Pravilnikom o organizaciji tuženika koji je u primjeni od 1. ožujka 2014.god. da je utvrđen tehnološki višak radnika, a koji je nastao ukidanjem odnosno smanjenjem potrebnih radnih mjesta, a do kojih je došlo spajanjem i ukidanjem organizacijskih jedinica. Iz tih razloga da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom, pa je sukladno odredbi čl. 72. KU-a kod tuženika da ne postoji radno mjesto na koje bi se tužiteljica mogla rasporediti. Tuženik ističe da je smanjen broj izvršitelja na tužiteljičino radno mjesto, radi čega da je ista proglašena tehnološkim viškom, time da je odredbom čl.74. KU-a, propisano kako je tuženik radnicima koji su proglašeni tehnološkim viškom u obvezi ponuditi radno mjesto ali pod uvjetom da ono postoji i da radnik udovoljava propisanim uvjetima tog radnog mjesta. Tuženik je po uvrštavanju tužiteljice na listu tehnološkog viška postupio prema odredbi čl. 73. st. 3. KU-a. Nadalje, da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom, tehnološki višak da postaju radnici kojima je Pravilnikom o organizaciji ukinuto radno mjesto ili je smanjen broj izvršitelja, sve uslijed smanjenja količine posla na tom radnom mjestu. Obzirom da je na radnom mjestu iz tužiteljičinog ugovora o radu došlo do smanjenja broja izvršitelja, da je tužiteljica proglašena tehnološkim viškom, jer da ne ispunjava propisane uvjete iz sistematizacije radnih mjesta za radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove. Da je poslodavac ovlašten pri utvrđivanju viška radnika ocijeniti kojim će od kriterija i u kojoj mjeri dati prednost, odnosno postoje li okolnosti koje bi u svojoj ukupnosti pojedine radnike dovele u povoljniji položaj. Autonomno pravo tuženika kao poslodavca da je organizirati proces rada kako to ocjenjuje najpovoljnije za njega što podrazumijeva i smanjenje broja izvršitelja pojedinih poslova. Za radno mjesto tužiteljičinog ugovora o radu da je propisano VSS društvenog smjera, koju tužiteljica ne posjeduje. Međutim, da tužiteljica nema propisanu stručnu spremu za radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove, pa da je zbog toga uvrštena kao višak, te da je na njeno radno mjesto raspoređena radnica koja odgovara propisanim uvjetima. Tuženik je naveo da je program zbrinjavanja kolektivnog viška radnika bio upućen na savjetovanje glavnom radničkom vijeću i S. strojovođa

H., te da je isti program bio odobren i od strane HZZ dana 03. srpnja 2014. god., uz konstataciju da ne postoje razlozi za

odgodu provođenja otkazivanja radnicima obuhvaćeni navedenim programom. Kako bi dokazao maksimalno socijalnu osjetljivost, tuženik je istakao da je svim radnicima, tako i tužiteljici na temelju dobrovoljnosti ponuđeno zbrinjavanje raspoređivanjem u željeznički fond, kao i mogućnost sporazumnog prestanka ugovora o radu uz isplatu poticajne otpremnine u iznosu od 140.000,00 kn. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan da treba odbiti.

2.1. Tijekom postupka tuženik je isticao da tužiteljica ima stečenu VŠS upravni pravnik, dok usporedna radnica E. D. ima stečenu VSS društvenog

smjera, dipl. oec., te da za razliku od tužiteljice u cijelosti udovoljava uvjetima iz sistematizacije propisanim za navedeno radno mjesto. Kako tužiteljica ne zadovoljava uvjete za navedeno radno mjesto, da je poslodavac na to radno mjesto postavio radnicu koja zadovoljava uvjete iz sistematizacije. Glede radnika T. Č.,

tuženik je dostavio dokaze na okolnost da isti ima VŠS sa položenim stručnim ispitom, te da radi na radnom mjestu zamjenika šefa regionalnog šefa za tehnički pregled vagona. Radnik D. M., ing. strojarstva VŠS sa položenim stručnim ispitom,

te da radi na radnom mjestu zamjenika šefa regionalnog područja za vuču I, za koja radna mjesta je propisana VSS tehničkog smjera, položen stručni ispit i tri godine radnog iskustava. Radnik I. P. S., ekonomist rač.-financijskog smjera, SSS tehničkog smjera radi na radnom mjestu referenta za radne odnose i kadrovsku dokumentaciju za koje je radno mjesto potrebna SSS tehničkog ili društvenog smjera, 1 godina iskustva, te radnica Z. A. S. ekonomskog smjera da radi na radnom mjestu referenta za financije i računovodstvo, za koje radno mjesto je potrebna SSS tehničkog-društvenog smjera i godina radnog iskustva. Na koncu, tuženik je istakao da je iz cjelokupne dokumentacije razvidno da je smanjen broj izvršitelja tužiteljičinog radnog mjesta, da je radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove popunjeno radnicom koja ispunjava uvjete za to radno mjesto, da su postojali opravdani gospodarski i organizacijski razlozi za donošenje odluke, pa da je Odluka tuženika donesena sukladno odredbama Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o organizaciji tuženika, stoga da je ista dopuštena i zakonita.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. god.; pregledom Zahtjevu za zaštitu prava od 28. rujna 2014. god.; pregledom službenog vjesnika od 17. rujna 2012. god.; pregledom preslika diplome tužiteljice od 17. srpnja 2002. god.; pregledom potvrdnice od 17. srpnja 2002. god.; pregledom zapisnika sa 3. sjednice povjerenstva tuženika od 23. listopada 2014. god.; pregledom prijedloga programa zbrinjavanja viška radnika od 10. lipnja 2014. god.; pregledom zaključka od 10. lipnja 2014. god.; pregledom odluke tuženika od 30. lipnja 2014. god.; pregledom programa zbrinjavanja viška radnika od 30. lipnja 2014. god.; pregledom dopisa Uprave tuženika HZZ od 01. srpnja 2014. god.; pregledom dopisa HZZ od 03. srpnja 2014. god.; pregledom prijedloga odluka o otkazima ugovora o radu prema programu zbrinjavanja viška radnika od 19. kolovoza 2014. god.; pregledom godišnjeg konsolidiranog poslovnog financijskog izvješća o stanju društva za 2013 .god.; pregledom mišljenja od 27. lipnja 2014. god.; pregledom službenog vjesnika od 04. veljače 2014. god.; pregledom službenog vjesnika od 17. rujna 2012. god.; pregledom službenog vjesnika od 01. travnja 2014. god.; pregledom podataka o stručnoj spremi T. Č. i D. M., o radnim mjestima na

kojima su isti zaposleni, kao i o potrebnoj stručnoj spremi za ta radna mjesta; pregledom Analize obrazovne komponente radnika tuženika; pregledom podataka o stručnoj spremi I. P., te o radnim mjestima na kojima je bio zaposlen kod

tuženika; pregledom podataka o radnicima koji imaju SAP licencu; pregledom tablica iz kojih je vidljiv obim posla tužiteljice; pregledom dopisa radničkog vijeća, pregledom prigovora tuženika od 21. svibnja 2014. god.; pregledom podataka o stručnoj spremi radnica M. Š., J. J. i M. S.; pregledom podataka o duljini

radnog staža u trenutku donošenja nove sistematizacije za iste radnice; pregledom ugovora o radu nakon donošenja nove sistematizacije za navedene radnice;

pregledom podataka o stručnoj spremi radnika T. Č., D. M.,

I. P. i Z. A.; pregledom opisa poslova radnog mjesta zamjenika šefa glavne poslovnice za T.; pregledom opisa poslova radnog mjesta Zamjenika šefa regionalnog područja za T. 1; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka T.

G., M. Đ., N. G., I. Č.; izveden je dokaz saslušanjem

tužiteljice kao parnične stranke; pregledana je sva ostala pisana dokumentacija koja prileži spisu.

4. Temeljem navedenih dokaza, Općinski sud u Splitu je odlukom br. Pr-650/14 od 12. travnja 2017. odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

5. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužiteljice, Županijski sud u Bjelovaru je odlukom Gžr-240/17 od 14. rujna 2017. potvrdio prvostupanjsku presudu.

6. Dana 03. studenog 2017. tužiteljica je izjavila reviziju.

7. Odlučujući o reviziji tužiteljice, Vrhovni sud RH odlukom br. Revr 1032/17 od 08.rujna 2021. ukinuo je drugostupanjsku odluku, te predmet vratio Županijskom sudu u Bjelovaru na ponovno odlučivanje.

8. Odlukom br. Gžr-37/21 od 11. studenog 2021., Županijski sud u Bjelovaru ukinuo je presudu Općinskog suda u Splitu br. Pr-650/14 od 12. travnja 2017.

9. U nastavljenom dijelu postupka tužiteljica je ustrajala u postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističući da je tuženik prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu morao voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, obvezama uzdržavanja koje u tom trenutku terete radnika. Tužiteljica je istakla da u slučaju da tuženik u svojim aktima odredi dodatne kriterije, različite od zakonskih kriterija propisanih odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu, koji bi bili relevantni za usporedbu radnika s drugim radnicima, kod poslovno uvjetovanog otkaza, u situaciji kada primjena zakonskih kriterija u odnosu na druge akte tuženika predstavlja primjenu povoljnijeg prava za radnika, onda da je tuženik kao poslodavac morao poštovati zakonske kriterije, ne kriterije iz njegovih akata, u konkretnom slučaju kriterij duljine trajanja radnog odnosa tužiteljice.

10. U nastavljenom dijelu postupka tuženik je isticao da je E. D.

rođ. 29.12.1959., te da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu imala 54 godine, dok je radni staž iste kod tuženika i njegovim pravnih prednika u tom trenutku bio 28 godina 10 mjeseci i 14 dana. Nadalje, da je radni odnos radnice D. kod tuženika prestao također uslijed poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu i to dana 05. lipnja 2019., te da ista uvjete za prijevremenu mirovinu ostvarila 29. lipnja 2016. Tuženik je istakao daje tužiteljica uvjete za prijevremenu mirovinu ostvarila 01. svibnja 2013. IZ navedenog da proizlazi da je u odnosu na tužiteljicu bio ispunjen uvjet iz odredbe čl. 73. st. 2. tada važećeg Kolektivnog ugovora, dok u odnosu na E. D. uvjet

propisan K. ugovorom nije bio ispunjen, s tim u svezi da je ugovor o radu trebalo otkazati tužiteljici, a ne E. D..

11. U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaz ponovnim pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu; pregledana je diploma N. G., V. u

S. od 17. srpnja 2022.; diploma Š. S. E. E. fakulteta

u S. od 15. veljače 1983.; pregledom stanja na dan 19. siječnja 2015. sačinjeno po referentu za radne odnose i kadrovsku dokumentaciju; kao i pregledom priložene sudske prakse.

12. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

13. Pun. tužiteljice popisao je parnični trošak.

14. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je tužiteljica radila kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 01. kolovoza 2007., na poslovima radnog mjesta glavnog referenta za ekonomske poslove, sa VŠS upravno pravnog smjera. Nije bilo sporno da je dana 27. kolovoza 2014. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, i to zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, tj. zbog bitno smanjenog opsega poslova. Nije bilo sporno da je donošenju sporne Odluke prethodila reorganizacija poslovanja tuženika, da je smanjen broj organizacijskih jedinica, da su organizacijske jedinice reorganizirane u manji broj regionalnih područja, pa su dotadašnje dvije poslovnice tuženika S. i P. reorganizirane u jedinstveno

R. područje S.. Nije bilo sporno da je prethodno poslovnica u S. i poslovnica u P. imala sistematizirano i popunjeno radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove, te da je nakon reorganizacije za R. područje S. predviđeno sam jedno radno mjesto za obavljanje tih poslova. Nije bilo sporno da je na navedenom radnom mjestu za R. područje S., u

dotadašnjoj poslovnici P. na tim poslovima zadržana E. D.. Nije bilo

sporno da je tuženik Pravilnikom od 14. rujna 2012. za radno mjesto glavnog referenta za ekonomske poslove propisao visoku stručnu spremu, društvenog smjera, kojem uvjetu je udovoljavala radnica E. D. sa VSS, ekonomskog smjera.

15. Kao sporno trebalo je utvrditi je li Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. nezakonita i nedopuštena, obzirom na činjenicu da je na poslovima zadržana radnica E. D., koja je te poslove obavljala u

P., tim u svezi je li tuženik dužan vratiti tužiteljicu na radno mjesto na kojem je do tada radila.

16. Odredbom čl. 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga, tzv. poslovno uvjetovani otkaz, da je stavkom 2. istoga članka propisano kako je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima, a stavkom 3. da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti, i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Odredbom čl. 9. st. 3. Zakona o radu, propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

18. Temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra da tuženik kao poslodavac prije donošenja sporne odluke nije primijenio kriterije propisane odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o radu. Naime, prilikom kompariranja dvije usporedne radnice, D. i tužiteljice, nije uzeo u obzir starost ni trajanje radnog odnosa dviju radnica tuženika kod tuženika u trenutku donošenja sporne odluke. U konkretnom slučaju, u trenutku donošenja sporne Odluke E. D. bila je stara 54 godine, te je na dan

donošenja Odluke, kod tuženika i njegovih pravnih prednika radila 28 godina, 10 mjeseci i 14 dana. Tužiteljica je pak u tom trenutku bila stara 56 godina, te je imala 31 godinu, 10 mjeseci i 28 dana radnog staža kod tuženika i njegovih pravnih prednika.

19. Slijedom navedenog, iz dokaza koje je dostavio tuženik (str. 663/664 spisa), razvidno je da je tužiteljica bila starija, te da je imala više godina radnog staža kod tuženika. (Tuženik na kome je bio teret dokaza u ovom postupku nije dostavio dokaz na obveze uzdržavanja usporednih radnika u vrijeme donošenja sporne odluke). Dakle, tuženik je trebao postupati u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu, tj. prvenstveno voditi računa o starosnoj dobi i trajanju radnog odnosa usporednih radnica kod tuženika. Ističe se da stručna sprema koji je kriterij primijenio tuženik u smislu važećeg KU, nije kriterij propisan Zakonom o radu, nego Pravilnikom tuženika iz rujna 2012., kao i tada važećem Kolektivnom ugovoru. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženik je trebao primijeniti ono pravo koje je povoljnije za radnika kojem se otkazuje ugovor o radu, u smislu odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o radu. U konkretnom slučaju, prilikom donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici, tuženik je primijenio kriterije dodatno propisane svojim internim aktima, tj. Pravilnikom iz 2012. kao i tada važećem Kolektivnim ugovorom. Obzirom da je primjena zakonskog kriterija bila povoljnija za tužiteljicu u odnosu na akte tuženika, tuženik kao poslodavac kod poslovno uvjetovanog otkaza morao je poštovati kriterij duljine trajanja radnog odnosa i starost tužiteljice.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 27. kolovoza 2014. nije zakonita, niti je dopuštena, pa je s tim u svezi tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto na kojem je do tada radila, u smislu odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o radu, pa je zato odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) i u svezi s Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, tako se pun. tužitelja obistinjuje 200 bodova uz vrijednost boda od 15,00 kn, uvećano za pripadajući PDV, što ukupno iznosi 497,71 eura/3.750,00 kn.

U Splitu, 31. ožujka 2023.

S u d a c

Jerka Kovačić Garacv.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom

sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: -pun. tužiteljice

-pun. tuženika

-u spis