REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P. 168/21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad. 1 C. B., O.: … i tužiteljice ad. 2 L. J. S., O.: …, oboje iz S., oboje
zastupani po pun. D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Z.
D. iz S., O.: …, zastupanog po pun. M.
M., odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 30. ožujka 2023. godine,
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku Z. D., O.: …, u roku od 15 dana
isplatiti tužitelju ad. 1 C. B., O.: … i tužitelju ad. 2 L. J. S.,
O.: …, solidarno, iznos od 1.300,00 eura / 9.794,85 kuna[1] , uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata koje teku od 31. kolovoza 2020. godine do 31.12. 2022. godine po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
I. Odbija se zahtjev tuženika spram tužitelja za osiguranje parničnih troškova u ovom postupku.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad. 1 i ad. 2, solidarno, parnični trošak u iznosu od 1.338,01 eura / 10.081,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne
operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 11.siječnja 2021.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su tužitelji i tuženik dana 19. lipnja 2020. godine sklopili Ugovor o najmu stana na kojem je potpis ovjerio JB B. K., 19.06.2020. pod
brojem: OV-565/2020. Tužitelji da su odmah, u skladu s Ugovorom o najmu stana članak II. stavak 3., po potpisu ugovora, tuženiku predali polog u iznosu od 1300,00 eura, a bez te uplate tuženik da ih ne bi ni uveo u posjed stana. Uplaćeni polog tuženik da je bio dužan vratiti nakon otkaza ugovora o najmu stana, ali da to nije učinio. Tužitelji da su preko svog punomoćnika uputili tuženiku dopis od dana 29. listopada 2020. godine u kojem je tuženik ponovno pozvan da vrati predujam plaćen po ugovoru o najmu stana od 19.06.2020. godine. Tuženik da je putem svoga punomoćnika, mailom od 4. studenog 2020. odbio povrat pologa, neistinito tvrdeći da isti nikada nije ni predan. Radi navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kao u izreci.
Tuženici su prije davanja odgovora na tužbu, temeljem odredbe čl.61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/2017) predložili sudu da od tužitelja traži polaganje osiguranja troškova postupka. Naime, tužitelj koji nije državljanin R. H. ni neke druge države članice EU ni države
ugovornice Ugovora o EGP ili drugog međunarodnog
ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a ima prebivalište ili sjedište u nekoj državi koja nije članica E U ni država ugovornica
Ugovora EGP ili drugog međunarodnog ugovora koji
uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, da je dužan, na prijedlog tuženika, položiti osiguranje parničnih troškova, osim ako se u državi u kojoj tužitelj ima prebivalište ili sjedište priznaju odluke sudova R. H. o troškovima postupka. Iz same tužbe da se ne razaznaje čiji su tužitelji državljani, odnosno koje državljanstvo isti imaju, te imaju li stalno prebivalište ili boravište na području R. H.. Radi navedenog, prije svega da je potrebno utvrditi državljanstvo tužitelja, a nakon tog utvrđenja, da li je država, čiji su tužitelji državljani, potpisnik H. konvencije o građanskom postupku zajedno sa ostalim pretpostavkama koje traži Zakon o međunarodnom privatnom pravu u odredbama čl.61.-63. Tuženik da ne spori da bi sa tužiteljima sklopio Ugovor o najmu stana ovjeren u potpisu tuženika po JB B. K. iz S. od
19.06.2020. pod brojem OV-1565/2020. Međutim, tuženik spori da bi mu tužitelji prilikom sklapanja navedenog ugovora o najmu stana isplatili predmetni polog koji potražuju ovom tužbom. Tužitelji su bili u obvezi platiti predmetni polog u visini od 1.300,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na račun tuženika kao najmodavca, što da nisu učinili, a što da se vidi i iz odgovora na opomenu pred tužbu naslovljene punomoćnice upućene punomoćniku tužitelja od 4.studenog 2020.god. Jednako tako, tuženik navodi da je tužitelj, iskoristio nastup i posljedice pandemije uzrokovane korona virusom, te nakon samo dva mjeseca korištenja najma stana kod tuženika, otkazao istom ugovor uz objašnjenje da je našao jeftiniji, a bolji najam. Osim što tuženiku nije ostavljeno izbora, tužitelj da je iselio iz stana te ostavio neplaćene tekuće režije. Tuženiku da su tužitelji samoinicijativno uputili Otkaz o ugovoru o najmu stana poštom preporučeno sa povratnicom, kojeg nisu potpisali, te u istome naveli da će se polog iskoristiti za plaćanje neplaćenih režija, a ostatak vratiti tužiteljima, sve s ciljem da od tuženika naplate nepostojeći dug, polog, kojeg isti nikada nisu uplatili tuženiku. Dakle, tužitelji da su prijevremenim otkazom najma stana tuženiku istome pričinili i znatnu štetu, jer isti nije mogao u ljetnim mjesecima sezone 2020.god., kako god ona bila umanjena, svoj stan iznajmljivati putem ovlaštenih iznajmljivača kao što je prije činio i ostvarivao prihode, smatrajući boljim rješenjem dugoročno iznajmiti stan tužiteljima i time pokriti troškove života zbog očite nesigurnosti u turizam zbog pandemije Covid-19. Očito da je namjera tužitelja bila u ljetnim mjesecima iznajmiti stan u centru S. po povoljnoj cijeni, a što su i učinili iznajmivši stan od tuženika na duže vrijeme, znajući da neće tako postupiti, a nakon ljeta otkazati isti i potražiti jeftiniji budući je bilo za očekivati da će se promijeniti uvjeti na tržištu zbog nastupa posljedica pandemije. U tu svrhu tužitelji da nisu tuženiku niti dali polog, a koji sada neosnovano potražuju predmetnom tužbom.
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o najmu stana od 19.lipnja 2020.godine; Otkaza ugovora o najmu stana od 6.kolovoza 2020.godine sa potvrdom o primitku; dopisa tužitelja tuženiku od 29.listopada 2020.godine sa potvrdom o primitku; mail poruke tuženika tužiteljima od 4.studenog 2020.godine; saslušanjem parničnih stranaka.
Stranke su popisale parnični trošak.
Zahtjev tužitelja je osnovan.
Predmet ovog postupka predstavlja zahtjev tužitelja kao najmoprimaca spram tuženika kao najmodavca radi povrata depozita odnosno pologa po ugovoru o najmu stana, u zatraženom iznosu od 1.300,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama. Nije sporna ni aktivna legitimacija tužitelja, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, sporno je da li je uopće tuženik od tužitelja zaprimio depozit u ovom iznosu i ukoliko jest, je li u obvezi ovaj iznos isplatiti tužiteljima.
U svom iskazu tužitelj ad.1, državljanin R. J. K. sa boravištem u S., iskazuje da je u RH došao 2014. godine i prije predmetnog stana da je iznajmljivao druge stanove, tri stana, da ne postoji niti jedna tužba vezano za iznajmljivanje tih stanova prije predmetnog niti da je bilo kakvih problema bilo sa tim najmodavcima. Do predmetnog stana i do tuženika da je došao preko stranice N. dakle, da je imao potrebu iznajmiti stan i da je tako saznao da tuženik iznajmljuje ovaj stan. Navodi da je stupio u kontakt sa tuženikom, da mu je isti kazao da ovaj stan neće iznajmiti preko agencije koja se time bavi nego da će oni za isti ugovor sastaviti kod JB i tako da je zaista bilo. Navodi da su oni,
tužitelji, ušli u posjed predmetnog stana 1. srpnja 2020. godine, a izašli krajem kolovoza te iste godine, upitani zašto su otkazali najam odnosno ugovor, da može kazati da je bilo više razloga. Navodi da je tuženik tražio da mu se preda iznos depozita od 1.300 eura, najamnina da je bila posebna stavka i to u iznosu od 650 eura mjesečno, a da su ugovorili i plaćanje troškova sa strane tužitelja i to: TV, vode, smeća i struje, tuženik da je kazao da on ne želi plaćati porez na ugovor i da je to dužnost tužitelja, da su tužitelji pristali da porez plaćaju oni. Navodi da su nakon izlaska iz ureda JB, gdje su svo troje bili i zaključili ugovor o najmu,
tuženik vani tražio da mu ovaj depozit u iznosu od 1.300 eura predaju odmah i na ruke, kazao da mu mogu vjerovati te da je tužiteljica ad.2 (supruga tužitelja ad.1) izvadila iz novčanika taj novac, i da su to predali tuženiku, da nisu tražili potvrdu na ime primitka ovog novca odnosno predaje istog jer da je tuženik tako kazao navodeći da mu mogu vjerovati. Primjedbe tužitelja prema tuženiku da su se odnosile na okolnost da oni kao najmoprimci nisu imali pristup poštanskom sandučiću, tuženik da je dolazio ponedjeljkom ili utorkom, vadio svu poštu iz sandučića, a što se ticalo ovih troškova korištenja stana da im nikada nije predao račune kako bi oni vidjeli koliko to u stvari košta niti da su to mogli vidjeti po pošti iz poštanskog sandučića, tuženik da bi poslao poruku s ukupnim iznosom troškova korištenja stana, koliko to košta i da to tužiteljima nije bilo drago i da to nije bilo kako treba, on da niti jedan od ovih troškova nije dokazao. Također da im se nije svidjelo ni to što je tuženik u pregled stana slao i članove svoje obitelji, brojne, da je bilo u redu da to tuženik pregleda sam, ali da nije u redu da to traži i za druge osobe i ovo također da nije bilo kako treba. Isto tako, tuženik da im je kazao da za korištenje parking mjesta ispred zgrade trebaju platiti trošak korištenja, da ne zna koliko sam mu platio i koliko je tražio, uglavnom, navedeni troškovi koji su mu plaćeni preko računa da su bili mjesečno između 500- 600,00 kn, a trošak najamnine da su mu plaćali preračunato u kunama također na račun. Kako nisu željeli više ostati u ovom stanu, to da su 15 dana prije otkaza navedeno priopćili tuženiku koji je kazao da ukoliko žele otići iz stana da to mogu napraviti, da su mu sročili u pisanoj formi otkaz i to da mu je predano, a tuženik da je pregledao stan odnosno bio u stanu tri dana prije nego što su tužitelji stan napustili, ništa od nekakvih troškova da nije tražio niti je naveo da su mu ostali bilo što dužni. Tome da nije bilo spomena, čak da je kazao da je stan čišći tada nego što je bio prije nego što su tužitelji ušli u isti. Tužitelji da su fotografirali stan, a jedino što je tuženik naveo da je bilo kako će depozit vratiti kada tužitelji njemu predaju ključeve, dakle, da nije negirao to da će vratiti depozit, oni da su mu predali ključ stana, iz ovog stana da su izašli, međutim, tuženik da nije vratio depozit i jednostavno da se oglušio na njihove poruke i traženje. Navodi da su nakon ovog stana prešli u stan u S., također po pisanom ugovoru, a da je on vlasnik tvrtke koja je registrirana ovdje te da ujedno imaju mali dućan u centru S. koji se bavi prodajom hrvatskih proizvoda koreancima. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužitelj ad. 1 navodi da je i za ove stanove prije predmetnog stana zaključio pisane ugovore o najmu te da su predani depoziti, da ti depoziti predstavljaju osiguranje vlasnika po pitanju moguće štete u stanu, neplaćenih troškova stanovanja. Za prvi stan da je depozit platio na ruke, drugi stan da je iznajmila firma pa da je išlo preko računa i za treći stan preko računa gospođe koja je stan iznajmila. Navodi da su mu za sva ova tri stana depoziti vraćeni od strane vlasnika, za prvi stan u istom trenutku kada je predao ključ vlasniku, a za ova druga dva stana nakon mjesec dana od predaje ključeva.
Tužiteljica ad.2 pridružila se iskaza tužitelja ad.1, svog supruga, u bitnom, dodaje i to da je u prvom tjednu korištenja stana došlo do toga da je nestalo svjetla u kupaonici, da su zvali tuženika, da je isti kazao da to sami poprave, da su zvali električara koji je nešto napravio i to naplatio 400,00 kn, to da su kazali tuženiku i on da je naveo da je onda sve u redu, od njega da nisu tražili povrat tog novca, a račun od električara da su dobili.
Tuženik u svom iskazu navodi da se on zajedno sa svojom obitelji dugi niz godina bavi turizmom i iznajmljivanjem nekretnina, pa tako i ovog stana koji je vlasništvo njegove majke. Kako je bila ova situacija sa koronom 2020. godine, a prije toga da su stan iznajmljivali turistima, to da su imali namjeru stan dati dugoročno odnosno od 1. lipnja te godine pa negdje do 1. travnja 2021. godine, to da su oglasili na portalu N. da se javila tajnica tužitelja, da su uspostavili kontakt, tužitelji da su odmah kada su vidjeli stan kazali da su razočarani i da to nije ono što im je tajnica kazala da je našla, da su tražili da u potpunosti izbaci stvari iz jedne spavaće sobe pa da je to i organizirao, u konačnici da je ispoštovano ono što su tužitelji tražili i navodi da uvijek inzistira na zaključenju pisanog ugovora o najmu, pa da je tako bilo i ovaj put, da su ugovorili mjesečnu najamninu od 650 eura, te da tužitelji plate porez koji je bio po prilici 200,00 kn mjesečno, oni da su na to pristali, te da su svi zajedno otišli kod javnog bilježnika, s tim što sam on inzistirao da ugovor bude i na engleskom i na hrvatskom jeziku da ne bi bilo apsolutno nikakvih dvojbi i problema. Stalno da je nešto u tom ugovoru trebalo mijenjati po pitanju detalja, broj računa, okolnost da je vlasnik njegova majka i tome slično, u konačnici da su to potpisali i pored svega ovoga da je dogovoreno da troškove režija plaćaju tužitelji kao najmoprimci, tako da je i inače bio slučaj, a da se radilo o troškovima čistoće, komunalija te vode i struje, ova dva posljednja troška po potrošnji. Tužitelji da su znali za sve ove troškove odnosno da su im predočeni računi za čistoću i komunalije, čistoća da je dolazila za dva mjeseca u jednom računu, a komunalije za 6 mjeseci, ne mjesečno, navodi da im je to kazao i predočio te račune, a što se tiče troškova vode i struje to da je slikao te da im je uredno poslao te račune. Navodi da su ugovorili i plaćanje depozita u iznosu od 1.300 eura, depozit da su trebali platiti nakon zaključenja ugovora, s tim što tvrdi da su i depozit i najamninu trebali platiti na račun njegove majke kao vlasnice, a da im je odobrio da depozit uplate u roku od 3 tjedna nakon zaključenja ugovora. U sami stan odnosno posjed istog da su ušli 1. srpnja 2020. godine i bili negdje do kraja kolovoza 2020. godine, depozit da nikada nisu uplatili, niti na njegova traženja, navodi da nikada nije depozit primio na ruke i da tako ne posluje, depozit da su trebali platiti na račun kao i najamninu i da to nisu napravili. Sa njima da je zaista došlo do problema, da su tražili na uvid račune za komunalije i za čistoću i navodili kako neće uplatiti depozit dok to ne dobiju. Kako te račune nisu mogli dobiti mjesečno, tako da nisu željeli platiti depozit i u konačnici da su se razišli i dogovorili da će oni prestati koristiti stan, da su napisali otkaz koji je primio, a tvrdi da nikada nisam slao svoje srodnike na pregled stana niti to najavljivao tužiteljima, njegovi srodnici da i nisu ovdje da bi to mogli pregledavati, na području R. H..
Navodi da su tužitelji stavili svoj poštanski sandučić pored njegovog, oni da nisu imali pristup njegovom poštanskom sandučiću jer je tu stizala njegova pošta, a da je to uredno kazao tužiteljima, da im je kazao da mogu postaviti svoj sandučić za svoju poštu, što da su i napravili. Navodi da nikada nisu platili depozit, a da su njegovoj majci ostali dužni 1.000,00 kn ukupno na ime troškova vode i struke, kada se sve zbroji, oni da prije podnošenja ove tužbe nisu od njega tražili vraćanje depozita, a da se on prije dobivanja njihove tužbe obratio svojoj odvjetnici i kazao za ovaj iznos neplaćenih računa od strane tužitelja, da su mislili podnijeti tužbu, ali da ih je ova tužba tužitelja preduhitrila, ovaj iznos da ne potražuju na sudu od njih. Na posebno pitanje pun. tužitelja, tuženik navodi da tužiteljima nikada nije poslao pisani zahtjev da mu plate depozit, niti pisani dopis u pogledu neplaćenih režija. Navodi da je tužitelje čekao da mu plate, da je čekao da prođe prvih mjesec dana i kada je vidio da to neće platiti da im je kazao da ovo trebaju riješiti i u konačnici da su ovo riješili na takav način. Navodi da je ugovor raskinut na način da je on to kazao usmenim putem tužiteljima, a tužitelj ad. 1 da je to napisao u pisanoj formi nakon toga. Navodi da je stan majčin, a da je sebe stavio u predmetni ugovor iz razloga što je majka vani, nije bila nazočna u RH tada, da on ima majčinu punomoć da se bavi iznajmljivanjem stana u njeno ime i da su postigli dogovor da se stavi on kao najmodavac. Navodi da je on tražio depozit od 1.300 eura od tužitelja i da su oni na to pristali. Navodi još dodatno to da je stan na prizemlju i da su tužitelji koristili parking mjesto ispred zgrade, da im ovo parking mjesto nije naplaćivao posebno i da je ono ulazilo u trošak najamnine odnosno iznos od 650 eura.
Pregledom predmetnog ugovora o najmu stana (koji je napisan i na hrvatskom i engleskom jeziku) proizlazi da su isti zaključili tuženik kao najmodavac i tužitelji kao najmoprimci dana 19.lipnja 2020.godine, a za stan u S.,.
Ugovoreno je trajanje ovog najma od 1.srpnja 2020.godine do 30.svibnja 2021.goidne, ugovorena je mjesečna najamnina od 650 eura, protuvrijednosti u kunama i navedeno je da će najmoprimci odmah tuženiku po potpisu ovom ugovora uplatiti iznos od 1300 eura, što predstavlja polog u iznosu od dvije mjesečne najamnine. Među strankama nije sporno da su oni ušli u posjed iznajmljenog stana, spisu je priložen Otkaz ugovora o najmu stana od 6.kolovoza 2020.godine, u istom je navedeno da će se primopredaja stana izvršiti 31.kolovoza 2020.godine, a navedeno je i to da su najmoprimci izrazili želju za raskidom ugovora o najmu, da će se pologom najmodavac služiti za podmirenje svih neplaćenih režija od strane najmoprimaca vezano za ovaj stan, ostatak pologa da će se vratiti najmoprimcima. Iz iskaza samog tuženika proizlazi da je on ovaj otkaz ugovora o najmu uredno zaprimio, tužitelji su to dokazali, dakle, iz samog ugovora o najmu proizlazi da će neposredno nakon potpisa (što je bilo kod javnog bilježnika) tužitelji uplatiti tuženiku depozit u iznosu od 1300 eura, ali ne protuvrijednosti u kunama (kao što je bilo slučaj sa najamninama), nego baš u valuti euro. Zbog okolnosti da je ovaj depozit naveden u ugovoru o najmu baš u eurima, okolnosti što je isti naveden u otkazu ugovora o najmu od 6.kolovoza 2020.godine (koji je tuženik zaprimio), sud drži utvrđenim da su tužitelji zaista neposredno nakon odlaska od javnog bilježnika i zaključenja predmetnog pravnog posla tuženiku predali predmetni depozit u iznosu od 1300 eura, baš u valuti euro, na ruke. U ovom dijelu, radi svega navedenog, zaista je valjalo pokloniti vjeru iskazu tužitelja jer je njihov iskaz logičan, uvjerljiv, životan i u skladu sa svim ostalim izvedenim dokazima. Dakle, sud drži utvrđenim da je tuženiku na ruke predan depozit u iznosu od 1300 eura od strane tužitelja.
Dakle, sud drži utvrđenim da je depozit u iznosu od 1.300,00 eura tuženiku predan na ruke, sukladno njegovom traženju i da nije trebao biti uplaćen na račun tuženika, međutim, u pismenu – otkazu ugovora o najmu tužitelji pristaju na to da se od ovog iznosa oduzme trošak neplaćenih režija za stan i da će ostatak tuženik vratiti njima. Dakle, tužitelji su u stanu boravili 2 mjeseca, stan su napustili u dobrom stanju, tu nije bilo nikakvih primjedbi od strane tuženika i tuženik je, prema stavu ovog suda, za sebe zadržao primljeni depozit u iznosu od 1.300,00 eura. Tužitelji su tuženiku putem svog punomoćnika uputili poštom preporučeno poziv za povrat depozita u iznosu od 1.300,00 eura, tuženik je putem svog punomoćnika na ovo odgovorio mailom punomoćniku tužitelja dana 4.studenog 2020.godine i u tom mailu negira primanje depozita od 1.300,00 eura, poziva se na neplaćene režije troška vode i električne energije za vrijeme dok su tužitelji bili u posjedu stana (ukupan iznos od 1.215,14 kn), navodi da su tužiteljima voljni račune za ovaj trošak predočiti u svako doba.
Ono što je za ovaj sud bitno jest okolnost da tuženik niti tijekom postupka nije u spis dostavio račune na ime tog dugovanja tužitelja na ime potroška vode i struje, navodi da je on mislio podnijeti tužbu protiv tužitelja, da to nije napravio i ova tužba ga je preduhitrila. Tuženik nije istaknuo niti prigovor radi prebijanja, on negira uopće primanje depozita od 1.300,00 eura, a nije podnio niti protutužbu u ovom postupku na ime neplaćenih troškova. Ovaj sud drži da tuženik ničim nije dokazao da postoji dugovanje tužitelja spram njega ili njegove majke kao vlasnice stana, ali su tužitelji dokazali da su tuženiku predali na ruke depozit u iznosu od 1.300,00 eura koji im je tuženik bio dužan vratiti, sukladno zaključenom pravnom poslu i utanačenjima iz istog, a što do danas nije napravio. Stvarno nema logike u tome da bi bilo koji najmodavac uveo u posjed stana bilo koga bez plaćenog depozita, a ono što je bitno vezano za razgraničenje plaćanja mjesečnih najamnina i predaje depozita, jest baš okolnost da iz ugovora o najmu proizlazi da se najamnine uplaćuju u kunskoj protuvrijednosti, a depozit je određen samo u eurima, pa sud drži da je u eurima i na ruke upravo tuženiku predan nakon odlaska stranaka iz ureda javnog bilježnika. Da je tuženik naveo kako je primio depozit od tužitelja, onda je on mogao i dokazati koliko mu to točno troška tužitelji ne bi platili, ako su što ostali dužni, a ovaj sud drži da ničim nije tako nešto dokazano, te bi ostatak do punog iznosa depozita bio dužan vratiti tužiteljima. Svakako, sud drži da su upravo tužitelji inzistirali na dokazivanju mjesečnih troškova do u najsitnijih iznosa, transparentno i precizno, a tuženik osim što im je naveo u mailu prije podnošenja tužbe da depozit nije primio, naveo je i da su mu dužni platiti režijske troškove, međutim, nikakvog dokaza o tome nema, nema računa nego navodi da račune može predočiti, što nije napravio tijekom trajanja čitavog postupka, a za što nema logike, dakle, već bi tada tuženik (u mailu) priložio scan računa, to bi napravio nakon zaprimanja tužbe, sve do zaključenja prethodnog postupka, istaknuo bi prigovor radi prebijanja ili bi podnio protutužbu, ništa od tog tuženik nije napravio niti poduzeo tako da temeljem svih izvedenih dokaza sud drži dokazanim i utvrđenim da je tuženik depozit primio na ruke, da ga je u obvezi vratiti tužiteljima i da to tuženik do danas nije napravio, a dužan je, sve temeljem zaključenog pravnog posla i utanačenja iz istog, vezano za odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), prema kojoj je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljima odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.125,00 kn; zastupanja na ročištima održanim dana 2.veljače 2022.godine, 27.rujna 2022.godine, 14.veljače 2023.godine u iznosu od po 1.125,00 kn; sastava podnesaka od 7.listopada 2022.godine i 13.veljače 2022.godine u iznosu od po 1.125,00 kn; povećanja za zastupanje dvije osobe u iznosu od 675,00 kn; 25% PDV- a u iznosu od 1.856,25 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 400,00 kn i sudsku pristojbu presude u iznosu od 400,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 10.081,25 kn odnosno 1.338,01 eura, koliko je konačno tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti tužiteljima sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Što se tiče zahtjeva tuženika za osiguranje parničnih troškova, tzv. aktorske kaucije, sud je sada da je ovaj zahtjev valjalo odbiti. Tuženik ukazuje na primjenu odredbe čl. 61.Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/17). Za navesti je da tužitelji zaista nisu državljani države članice EU tužitelji su državljani
R. K., međutim, kako isti imaju trajno boravište u RH, registrirano trgovačko društvo u RH, vezano za vrijednost predmeta spora i okolnost da se odluka o troškovima postupka može priznati u R. K., sukladno
reciprocitetu, to je ovaj zahtjev tuženika valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci rješenja. Sud je odlučio da o ovom zahtjevu, vezano za sve okolnosti slučaja, odluči u odluci o glavnoj stvari, radi načela ekonomičnosti postupka, a sve vezano za okolnost da nije potrebno čekati odluku po eventualnoj žalbi za nastavak postupanja u ovoj pravnoj stvari.
U Splitu, 30. ožujka 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
.
