REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-523/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja TERMOPLIN d.d., OIB 70140364776, Varaždin, Vjekoslava Špinčića 78, protiv tuženika Glaž d.o.o., OIB 22659094119, Varaždin, Zagrebačka 7, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici Josip Kozjak, Miroslav Rendić i Jasmina Tot Solina iz Odvjetničkog društva Kozjak & Rendić j.t.d., u Varaždinu, Franjevački trg 11, radi isplate iznosa od 3.251,26 kn / 431,25 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-183/2020-13 od 25. studenog 2021., 30. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-183/2020-13 od 25. studenog 2021. u točkama
I. i II. njene izreke.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda Varaždinu poslovni broj Povrv-183/2020-13 od 25. studenog 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je izdao javni bilježnik Melanija Duić u Varaždinu, poslovni broj OVRV-282/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženi tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.251,26 kn sa zakonskom zateznom na iznos od 1.625,63 kn od 11. studenoga 2017. i na iznos od 1.625,63 kn od 3. veljače 2020. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora kao i naknaditi troškova ovršnog postupka u iznosu od 237,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19. listopada 2020. do isplate po istoj stopi (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 25. studenoga 2021. pa do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke), te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn (točka III. izreke).
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude pobijajući točke I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da u pobijanoj presudi nije obrazloženo na koji je način prvostupanjski sud utvrdio da je riječ o „potrebnim pregledima i ispitivanjima“, kao niti zašto sud smatra pravilno obračunatom cijenu za izvršenu uslugu, a koju je tuženik osporavao. Ističe da je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev isključivo temeljem radnih naloga tužitelja potpisanih i od strane tuženika, iako je tuženik osporavao visinu potraživanja iz razloga jer mu tužitelj, nakon što mu je tuženik vratio predmetne račune, nije dostavio načinu obračuna dugovanog iznosa. Smatra da tijekom postupka nije ispitana pravilnost obračuna naknade iz tih računa, te da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama (osobito, koji je priključni kapacitet obračunskog mjernog mjesta tuženika u odnosu na ispitivanje u 2017. i 2020. godini, te koji članak Cjenika tužitelja se nastavno primjenjuje na usluge iz 2017. i usluge iz 2020.). Predlaže ovom sudu da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode u cijelosti i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 368. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.
6. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upire tuženik. Prema stajalištu ovoga suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Suprotno žalbenim navodim tuženika pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, a ti razlozi nisu u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza.
7. Iako se u žalbi izričito ne poziva, iz žalbenih navoda tuženika proizlazi da upire i na nepotpuno i nepravilno utvrđeno činjenično stanje i to u odnosu na pravilnost obračunate cijene za izvršene usluge. Međutim, u ovom se postupku sukladno odredbi članka 502. stavka 1. ZPP-a radi o sporu male vrijednosti pa se na osnovi odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 3.251.26 kn na temelju dva računa (jedan iz 2017. i drugi iz 2020. godine) za izvršene usluge ispitivanja ispravnosti i nepropusnosti postojeće plinske instalacije tuženika u svrhu izdavanja ispitnog izvještaja prema Zakonu o zapaljivim tekućinama i plinovima, a koju je tužitelj obračunao u skladu s Cjenikom za nestandardne usluge. Tuženik je prigovorom protiv rješenja o ovrsi osporio tužbeni zahtjev navodeći da je račune vratio tužitelju jer da uz račun nije bila dostavljena specifikacija sa dokaznicom izvedenih radova. Tužitelj je u odgovoru na prigovor detaljno obrazložio osnovu i visinu predmetne tražbine te je priložio dokaze o iznesenim tvrdnjama.
9. Na temelju rezultata dokaznog postupka i to uvidom u račune, radne naloge, ispitne izvještaje, Cjenik nestandardnih usluga te Pravilnik o uvjetima i postupku ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinskih instalacija (....) prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj sukladno zakonskom ovlaštenju iz odredbe članka 9. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“ broj 108/95, 56/10) pružio tuženiku uslugu ispitivanja nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije i to 2017. i 2020 godine, budući da su radni nalozi nesporno potpisani po djelatnicima tuženika, te da je o obavljenom ispitivanju izdao tuženiku Potvrde o nepropusnosti i ispravnosti plinske instalacije, a nakon čega je ispostavio račune (11. studenoga 2017. i 3. veljače 2020.) sukladno stavku 23.3.c Cjenika nestandardnih usluga, koji je na snazi od 1. siječnja 2017. i javno je objavljen na Web stranicama tužitelja, te da je u računima navedeno na koju točno uslugu se odnose i na temelju kojeg akta je obračunata cijena izvršene usluge. S obzirom na navedena utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio i detaljno obrazložio da se u konkretnom slučaju radi ugovornoj obvezi tuženika koja proistječe iz osnovnog ugovora o opskrbi plinom, koji je nesporno tuženik kao krajnji kupac sklopio sa opskrbljivačem plina, budući da Opći uvjeti opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 50/18, 88/19, 39/20, 100/21) u čl. 4. st. 6. propisuju da sklapanjem ugovora o opskrbi plinom ugovorne strane se obvezuju da tijekom važenja ugovora u cijelosti prihvaćaju odredbe ovih Općih uvjeta, uvjeta ugovora opskrbljivača plinom, Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava, Mrežnih pravila transportnog sustava, Metodologije utvrđivanja tarifnih stavki za transport prirodnog plina, Metodologije utvrđivanja tarifnih stavki za distribuciju plina, Metodologije utvrđivanja tarifnih stavki za javnu opskrbu plinom i zajamčenu opskrbu i Metodologije utvrđivanja cijene nestandardnih usluga za transport plina, distribuciju plina, skladištenje plina, prihvat i otpremu ukapljenog prirodnog plina i javnu uslugu opskrbe plinom. Budući da konkretna obveza za tuženika proizlazi iz članaka 41., 42., 45. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava („Narodne novine“ broj: 50/18, 88/19, 36/20, 100/21), kojih se on sklapanjem ugovora sa opskrbljivačem plina obvezao pridržavati, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je tuženik dužan tužitelju kao operatoru platiti propisanu cijenu za pružene usluge.
10. Dakle, na utvrđene činjenice je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo naloživši tuženiku da plati tužitelju naknadu za izvršene usluge, kao i zatezne kamate sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21), te je pravilno u skladu s odredbom članka 451. stavka 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
11. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, a tuženik odluku u tom dijelu nije posebno osporavao.
12. S obzirom na to da ne postoje dopušteni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.
Zagreb, 30. ožujka 2023.
Sudac
Ružica Omazić
Broj zapisa: 9-30857-2b1bc
Kontrolni broj: 06eb1-fe39a-b30bb
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Ružica Omazić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
