Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Zk-22/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Damiru Roniću kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice M. V., OIB... iz O., zastupane po punomoćnici K. M., odvjetnici u R., protiv protustranke N. V., OIB... iz Z., radi uknjižbe, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 20. rujna 2021. broj Z-11663//2020, 30. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
I. Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana, a prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 20. rujna 2021. broj Z- 11663//2020, se potvrđuje.
II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe predlagateljice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagateljice kao neosnovan te je potvrđeno rješenje istog suda od 10. travnja 2019. broj Z-13626/2017.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u zakonskom roku žali se predlagateljica ne navodeći u žalbi zakonske žalbene razloge, ali je iz žalbe vidljivo da je ona podnesena zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz Zakona o zemljišnim knjigama, predlaže da drugostupanjski sud njezina žalba, uvaži pobijano rješenje preinači na način da dozvoli upis prava vlasništva predlagateljice na predmetnoj nekretnini.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba predlagateljice nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud odbio je prigovor predlagateljice nakon što je utvrdio da je predlagateljica uknjižbu predmetne nekretnine zatražila temeljem presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 28. veljače 2017. broj P-439/2015-83, a koja je postala pravomoćna 6. rujna 2017. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-542/2017-2. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio da postoje zapreke za zatraženu uknjižbu iz razloga što je na predmetnoj nekretnini kao vlasnik upisan N. V. dok je presudom kao ispravom na temelju koje se traži uknjižba tužena M. V., te je upravo njoj naloženo da predlagateljici izda ispravu podobnu za upis prava vlasništva. S obzirom da upisani vlasnik u zemljišnim knjigama nije identičan osobi tužene koja je dužna izdati tabularnu ispravu predlagateljici, prvostupanjski sud je utvrdio da temeljem odredbi članka 107. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/08., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.; dalje: ZZK) zatraženi upis nije provediv s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama. Ovakvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud.
6. Zemljišnoknjižni postupak je strogo formalni postupak i temeljem odredbe članka 43 st. 2 ZZK-a upis u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost. Temeljem odredbi članka 108. stavak 2. ZZK-a kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta. Stoga je u pravu predlagateljica kada u svojoj žalbi navodi da zemljišnoknjižni sud nije bio ovlašten ispitivati valjanost presude kao isprave na temelju koje se traži uknjižba, no međutim, temeljem naprijed citiranog zakonskog propisa prvostupanjski sud je bio dužan provjeriti da li je upis moguć s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama. Kako se stanje u zemljišnim knjigama, s obzirom na osobu upisanog vlasnika predmetne nekretnine, razlikuje u odnosu na izreku prvostupanjske presude kojom je naloženo drugoj osobi da predlagateljici izda tabularnu ispravu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da provedba te presude nije moguća s obzirom na stanje u zemljišnim knjigama. Pri tome nije u pravu predlagateljica kada ukazuje da je iz obrazloženja presude vidljivo da je predmet započeo sa N. V. kao tuženikom, dakle sa osobom koja je upisana kao zk. vlasnik predmetne nekretnine, ali da je zbog činjenice da je on umro tijekom tog postupka postupak preuzela N. V. kao njegov zakonski nasljednik i da je zbog toga trebalo prihvatiti navedenu presudu kao ispravu koja je temelj za upis vlasništva predlagateljice. Naime, zemljišnoknjižni sud vezan je samo za izreku presude kao isprave na temelju koje se traži uknjižba, a ne i na obrazloženje presude zbog čega nije mogao iz tog razloga dopustiti traženi upis.
7. Također u pravu je predlagateljica kada se poziva na odredbu članka 41. stavak 2. ZZK-a o načinu upisa knjižnog prava koji je s ostavitelja prešao na nasljednika. Prema odredbi članka 41. stavak 2. ZZK-a otuđi li se knjižno pravo koje je s ostavitelja nasljeđivanjem prešlo na nasljednika, stjecatelju će se dopustiti upis njegova prava neposredno iza ostavitelja, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od ostavitelja kao knjižnoga prednika do sebe. Dakle, predlagateljica je bila dužna ispravama dokazati neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja od upisanog vlasnika kao ostavitelja do predlagateljice odnosno bila je dužna uz prijedlog osim presude dostaviti i rješenje o nasljeđivanju iz kojeg proizlazi da je predmetna nekretnina nasljeđivanjem prešla sa upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika na N. V., a nakon toga na temelju dostavljene presude na predlagateljicu. Navođenje rješenja o nasljeđivanju u obrazloženju prvostupanjske presude nije dovoljno jer kako je naprijed navedeno upis u zemljišnu knjigu moguće je dopustiti samo na temelju isprava koje su sastavljene u propisanom obliku. Kako predlagateljica uz prijedlog za uknjižbu nije dostavila isprave kojima bi dokazala neprekinuti niz izvanknjižnog stjecanja od upisanog vlasnika N. V. do sebe, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor predlagateljice i potvrdio rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta.
8. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba predlagateljice nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsko rješenje potvrditi.
Koprivnica, 30. ožujka 2023.
Sudac
Damir Ronić v.r.
