Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: 31 P-136/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu mr. sc. Marčeli Štefanuti, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o., OIB: , H. 82, 10000 Zagreb, zastupan po punomoćnici S. Š.,

odvjetnici iz S., protiv tuženika J. T., OIB: , iz

B. 2, V., nepoznata boravišta, zastupan po privremenoj zastupnici

M. H., odvjetnici iz P., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06. ožujka 2023. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i privremene zastupnice tuženika, dana 30. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog izdan pod posl.br. 31 Pl-760/2022-3 od 24. studenog 2022. godine, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 4.640,64 HRK/615,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 122,11 HRK / 16,21 eur od 18. lipnja 2019.,

- na iznos od 909,30 HRK / 120,68 eur od 18. srpnja 2019.,

- na iznos od 969,98 HRK / 128,74 eur od 17. kolovoza 2019.,

- na iznos od 376,29 HRK / 49,94 eur od 17. rujna 2019.,

- na iznos od 249,00 HRK / 33,05 eur od 17. listopada 2019.,

- na iznos od 1.494,00 HRK / 198,29 eur od 18. prosinca 2019.,

- na iznos od 519,96 HRK / 69,01 eur od 10. siječnja 2020. godine pa do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i sa troškovima postupka u iznosu od 812,50 HRK / 107,84 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u cijelosti.

II Nalaže se tužitelju da privremenoj zastupnici tuženika M. H., odvjetnici iz P., N. T. 5, , isplati naknadu u iznosu od 199,08eura[1] / 1.500,00 kn, na račun IBAN: HR8023600001102425464, otvoren kod Zagrebačke banke d.d., u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. listopada 2022. godine kod javnog bilježnika S. N. iz B., prethodno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, kao ovršenika, radi isplate iznosa od 4.640,64 HRK/615,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 122,11 HRK / 16,21 eur od 18. lipnja 2019.,

- na iznos od 909,30 HRK / 120,68 eur od 18. srpnja 2019.,

- na iznos od 969,98 HRK / 128,74 eur od 17. kolovoza 2019.,

- na iznos od 376,29 HRK / 49,94 eur od 17. rujna 2019.,

- na iznos od 249,00 HRK / 33,05 eur od 17. listopada 2019.,

- na iznos od 1.494,00 HRK / 198,29 eur od 18. prosinca 2019.,

- na iznos od 519,96 HRK / 69,01 eur od 10. siječnja 2020. godine

pa do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i sa troškovima postupka u iznosu od 812,50 HRK / 107,84 eur. Tužitelj je kao vjerodostojnu ispravu priložio izvod otvorenih stavaka dužnika.

2. Budući da tuženik nema prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, javni bilježnik je spis dostavio ovom sudu, nadležnom za postupanje po prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Dana 24. studenog 2022. godine pod posl.br. 31 Pl-760/2022-3 izdan je platni nalog sukladno prijedlogu tužitelja.

3. Tuženik je nepoznata boravišta, te mu je Rješenjem posl.br. 31 Pl- 760/2022-11 dana 13. siječnja 2023. godine postavljen privremeni zastupnik, te je oglas pod brojem 300503 objavljen u Narodnim novinama broj 22 dana 24. veljače 2023. godine.

4. Tuženik po privremenom zastupniku je podnio prigovor protiv platnog naloga u kojem osporava vjerodostojnu ispravu temeljem koje je donesen platni nalog, ističe da tuženik nije nikada bio u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljem, da nije vidljiv pravni osnov na temelju kojeg tužitelj traži isplatu, da tužitelj nije dostavio nikakav pravni osnov temeljem kojeg potražuje utuženi iznos. Tuženik u cijelosti osporava izvod otvorenih stavaka tužitelja kao nevjerodostojan i nevaljan budući da se u istome ne navodi od koga je glavnica otkupljena i temeljem kojeg pravnog posla. Nadalje iz izvoda otvorenih stavaka da nije jasno kakvi su to računi dospjeli na naplatu. Konačno, ističe i prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 232. Zakona o obveznim odnosima.

5. Postupak je nastavljen kao parnični postupak. Tužitelj je tijekom postupka naveo da je temeljem Ugovora o cesiji broj F3–08/2015 sklopljenim sa Hrvatskim telekom d.d. Zagreb dana 20. listopada 2015. godine postao vlasnik potraživanja koje je predmet ovog postupka. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 80. i 82. Zakona o obveznim odnosima koje uređuju ustup potraživanja. Nadalje, tužitelj se poziva i na sudsku praksu Vrhovnog suda RH (Revt-3/07 od 06. ožujka 2007., Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004., Rev-1559/01 od 12. rujna 2021.) da obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, koji ugovor je dvostrano obvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Stari vjerovnik da je ustupitelj, a novi vjerovnik primatelj, ali ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Dalje navodi da iz zahtjeva za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma broj 79022849 s ugovorom o kupnji uređaja i otplatnim planom 198679022851 vidljivo je kako je tuženi dana 20. svibnja 2019. godine kao novi korisnik zasnovao ugovorni odnos uz obvezno trajanje istog od 12 mjeseci, te je pritom sukladno Ugovoru o kupnji uređaja i otplatnom planu koji čini sastavni dio naprijed označenog Zahtjeva kupio i uređaj marke Samsung Galaxy J6 + Black u ukupnoj vrijednosti od 520,00 Kn. Tužitelj ističe kako tuženik nije podmirio niti jedan mjesečni obrok za kupljeni i preuzeti mobilni uređaj, te je društvo Hrvatski Telekom sa mjesecom siječnjom danom 2020. godine raskinulo predmetni ugovorni odnos čime je ukupan nepodmireni iznos za kupljeni uređaj došao jednokratno na naplatu. Tužitelj ističe da računi koji su predmet potraživanja da se sastoje od dvije stavke – naknade za uslugu unutar tarife i naknadu za rate za kupljeni uređaj. Tužitelj po utuženim računima potražuje samo naknadu za uslugu unutar tarife, dok temeljem računa/Ugovora o kupnji uređaja s otplatnim planom br. 198679022851 potražuje 12 nepodmirenih rata za kupljeni mobilni uređaj Samsung Galaxy J6 + Black. Iz specifikacije računa da je vidljivo kako je tuženik koristio ugovorenu uslugu, odnosno korišten je podatkovni promet, uspostavljani su telefonski pozivi unutar Republike Hrvatske i prema međunarodnim mrežama, te su slane SMS poruke. Društvo Hrvatski Telekom d.d. je u računu br. 018286356490011912013 za studeni 2020. godine s datumom dospijeća 17.12.2019. godine tuženiku obračunalo naknadu za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 1.494,00 kn. Isti račun se ne odnosi na korištene usluge već se radi o naknadi koja predstavlja iznos popusta na proizvode i usluge (kupnja gore označenog mobilnog uređaja) koji je tuženi ostvario zasnivanjem pretplatničkog odnosa u obveznom trajanju od 12 mjeseca, a sve u smislu odredbe članka 18. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma. Naime, predmetni ugovorni odnos stranaka nije raskinut jednostranom odlukom tužitelja kao pružatelja telekomunikacijskih usluga, već je do raskida ugovora došlo zbog ponašanja tuženika kao pretplatnika, točnije zbog činjenice nepodmirivanja preuzetih ugovornih obveza. Odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14; u daljnjem tekstu: ZEK) propisano je da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatera javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom – pretplatničkim ugovorom, dok je odredbom stavka 3. istog članka određeno da se pretplatnički ugovori moraju temeljiti na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga sastavljenih sukladno odredbama članka 42. i 42.a ZEK-a. Nadalje odredba članka 41. stavka 5. određuje da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, pri čemu se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da pretplatnik koji raskine ugovor ili isti bude raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Također, odredbom članka 42. stavka 1. točke 3. ZEK-a, propisano je da se općim uvjetima pružatelja usluga uređuju, između ostalog, način i uvjeti zasnivanja, trajanja, prijenosa, obnavljanja, raskidanja i prestanka pretplatničkog odnosa uključujući i naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora. Imajući u vidu prethodno navedene zakonske odredbe, prednik tužitelja je kao pružatelj telekomunikacijskih usluga bio ovlašten svojim općim uvjetima poslovanja utvrditi, između ostalog, i pravo na naknadu za slučaj raskida ugovora krivnjom pretplatnika. Dakle, u konkretnom slučaju nije riječ samo o obvezi koja proizlazi iz po tužitelju unaprijed formuliranog ugovora (općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora) već i o obvezi na koju tužitelj ima pravo i temeljem izričitih zakonskih odredbi važećih u vrijeme nastanka ugovornog odnosa. Tužitelj ističe kako nije zaprimio nikakvu uplatu tuženika na ime predmetnog dugovanja, niti je tuženi izjavio prigovor protiv predmetnih nepodmirenih računa predniku tužitelja društvu Hrvatski Telekom d.d., Zagreb. Nadalje, tuženi je u svakom od ispostavljenih računa obavješten o mogućnosti podnošenja prigovora na iste. Kako tužitelj nema saznanja o evidentiranim prigovorima kao ni o uplatama upućenim starom vjerovniku, predlaže se naslovljenom sudu odbiti prigovor tuženog kao neosnovan te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tužitelj naglašava mogućnost kako se tuženi može u svakome trenutku obratiti tužitelju radi dogovora oko sporazumne otplate predmetnog dugovanja, tako i obročne otplate, a sve s ciljem podmirenja istog, kao i smanjenja daljnjih troškova parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvod otvorenih stavaka dužnika (10), račun javnog bilježnika (811 i 14), potvrda MUP-a (13), okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja (76-84) i anekse (85-100), zahtjev (101-106), privole i očitovanja (107-108), račune (109-126), Opće uvjete poslovanja (127-147).

7. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Provedenim dokazima utvrđeno je da je između Hrvatskog telekoma d.d. u svojstvu prodavatelja – cedenta i tužitelja u svojstvu otkupitelja – cesionara dana 20. listopada 2015. godine sklopljen okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 na određeno vrijeme od 2 godine. Aneksom broj 1 od 27. listopada 2017. godine ugovorne strane su okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 produljile na novo ugovorno razdoblje od 2 godine počevši od 20. listopada 2017. godine. A aneksom broj 2 od 19. rujna 2019. godine ugovorne strane su produljile vrijeme trajanja ugovora na određeno vrijeme do 20. listopada 2021. godine.

9. Iz okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 proizlazi da cedent prenosi na cesionara, a cesionar da kupuje i preuzima tražbine koje cedent ima prema svojim krajnjim kupcima - dužnicima. Ugovorne strane su se sporazumjele da moraju biti kumulativno ispunjene slijedeće karakteristike i to da potraživanje stvarno postoji, da je cedent isključivi imatelj prava potraživanja, da nisu potrebna nikakva daljnja odobrenja za valjano sklapanje, provedbu i ispunjenje tog ugovora od strane cedenta, da potraživanja nisu opterećena, da je cesija potpuno slobodna, pravno moguća i dopuštena, te da ne postoje prava trećih osoba koja bi na bilo koji način sprječavali ili ograničavali cesiju, da su dužnici na osnovi dostavljenih podataka cedenta određeni ili odredivi, da naplata potraživanja nije vršena u ovršnom postupku i da cedent jamči da prema vlastitom saznanju nema otvorene neriješene pritužbe.

10. Uvidom u izvod otvorenih stavaka dužnika (10) utvrđeno je da tužitelj na temelju izvoda otvorenih stavaka dužnika potražuje tražbinu s osnove otkupljene glavnice prema računima čije dospijeće je bilo 17. lipnja 2019., 17. srpnja 2019., 16. kolovoza 2019., 16. rujna 2019., 16. listopada 2019., 17. prosinca 2019. i 09. siječnja 2020. godine.

11. Prema specifikaciji prodanih i ustupljenih potraživanja na dan 15. siječnja 2020. godine (99) proizlazi da je dodatkom okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja F3-08/2015 od 20. listopada 2015. i Aneks ugovora broj 1 od 27. listopada 2017. godine između cedenta i cesionara ugovoreno da se specifikacija prodanih i ustupljenih potraživanja koje su predmet ove pravne stvari odnosi upravo na tuženika i sa iznosima koji su predmet ove pravne stvari.

12. Uvidom u zahtjev tuženika podnijet Hrvatskom telekomu 20. svibnja 2019. godine utvrđeno je da je tuženik podnio zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma, kao novi korisnik, za vrijeme od 12 mjeseci trajanja pretplatničkog odnosa prema tarifnom paketu "neograničeno" mobilni broj 0994727160. Istog dana je tuženik podnio zahtjev za kupnju uređaja koja cijena iznosi 520,00 kn na 12 rata od kojih svaka rata iznosi 43,33 kn tako da dospijeće zadnje rate je 16. lipnja 2020. godine.

13. Iz računa koje je tužitelj priložio u spis utvrđeno je da se tražbina tužitelja u ovoj pravnoj stvari koja glasi:

- na iznos od 122,11 kn / 16,21 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za svibanj 2019. godine čije dospijeće je 17. lipnja 2019.,

- na iznos od 909,30 kn / 120,68 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za lipanj 2019. godine čije dospijeće je 17. srpnja 2019.,

- na iznos od 969,98 kn / 128,74 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za srpanj 2019. godine čije dospijeće je 16. kolovoza 2019.,

- na iznos od 376,29 kn / 49,94 eur odnosi na tražbinu naknade tarife i potrošnje za kolovoz 2019. godine čije dospijeće je 16. rujna 2019.,

- na iznos od 249,00 kn / 33,05 eur odnosi na tražbinu naknade tarife za rujan 2019. godine čije dospijeće je 16. listopada 2019.,

- na iznos od 1.494,00 kn / 198,29 eur odnosi na tražbinu dodatnih usluga/naknade za studeni 2019. godine čije dospijeće je 17. prosinca 2019. godine.

14. Prema tvrdnji tužitelja tražbina sa iznosom od 519,96 HRK / 69,01 eur odnosi se na vrijednost uređaja kojega je kupio tuženik marke Samsug Galaxy J6 + black jer da tuženik nije podmirio niti jedan mjesečni obrok za kupljeni i preuzeti mobilni uređaj čije dospijeće je bilo 09. siječnja 2020. godine.

15. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj uredno aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je temeljem okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015, a posebice aneksa broj 1 i 2 ugovora predmetna tražbina koju je prije imao Hrvatski telekom d.d. prenijeta na tužitelja.

16. Tuženik je po privremenom zastupniku, između ostalog, istakao prigovor zastare predmetnog potraživanja tužitelja prema tuženiku.

17. Odredba čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO) propisuje jednogodišnji rok zastare, pa tako između ostalog da za jednu godinu zastarijevaju tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca, te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima. Iz navedene odredbe nesporno proizlazi da se tražbine naknade za tarifu, potrošnju, dodatne usluge – naknade i druge tražbine za telefon i za uporabu telefona, a koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima zastarijevaju za jednu godinu.

18. Sva potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnose se isključivo na tražbine telefona, odnosno za uporabu telefona, kao i tražbine koje se naplaćuju mjesečno za razdoblje od jedne godine. Dospijeće posljednje tražbine tužitelja bilo je 10. siječnja 2020. godine. Tužitelj je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio 13. listopada 2022. godine tj. nakon proteka jedne godine od posljednjeg dana dospijeća posljednjeg iznosa, slijedom čega je osnovan prigovor zastare kojeg je podnio tuženik.

19. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je tražbina tužitelja zastarjela, a da je tuženik istakao prigovor zastare, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, te je ukinut platni nalog izdan 24. studenog 2022. godine, u cijelosti.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je izgubio u ovoj parnici, te je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženika je u ovom postupku zastupala privremena zastupnica koja je tražila trošak za dvije radnje (sastav prigovora i zastupanje na ročištu 06. ožujka 2023. godine), za svaku radnju po 99,54 eura, a što ukupno iznosi 199,08 eura. Privremenoj zastupnici tuženika priznati su troškovi za sastav prigovora protiv platnog naloga i za zastupanje na ročištu 06. ožujka 2023. godine, a što ukupno iznosi 199,08 eura. Iz pravnog shvaćanja danog od strane Vrhovnog suda RH pod brojem Su IV- 148/2018 od 21. studenog 2018. godine troškove za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, neovisno o uspjehu u sporu. Naknada za obavljanje pravnih poslova privremenog zastupnika koji je odvjetnik određuje se u skladu s Tarifom o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Visina priznatog i obračunatog troška privremenoj zastupnici temelji se na Tbr. 8. t. 1. i 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022).

21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, u nastavku: ZPP) odlučeno je kao u t. I. izreke Presude.

U Poreču – Parenzo dana 30. ožujka 2023. godine

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

- tužitelju p.p.,

- tuženiku po privremenoj zastupnici.