Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. P-901/2021-27

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. H. OIB: iz P., V. 11, zastupanog po punomoćnici L.

S., odvjetnici iz P., P. 1, protiv tuženika: 1. B. K. d.o.o.,

OIB, Z., R. cesta 41, zastupan po punomoćnici A. B.,

odvjetnici iz Z., 2. N. G., OIB:, P., S. B. 006,

R. S., zastupane po punomoćnicima S. B. i A.

S., odvjetnicima u Z. odvjetničkom uredu iz P., P. B. 1,

radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2023. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika drugotuženika, dana 30. ožujka 2023. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie posl.br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021.g. i ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl.br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017.g. na nekretnini označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj 471=22/100 dijela nekretnine k.č.br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza označen sa "D", površine 112,98 m2, te parkirališno mjesto označeno sa "4" na k.č. 2186/6 upisana u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč.

2. Utvrđuje se da je tužitelj S. H., iz P., V. 11,

OIB: vlasnik nekretnine označene kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7), poduložak broj 471=22/100 dijela nekretnine, k.č.br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza, označen sa "D" površine 112,98 m2, te parkirališnog mjesta označenog sa "4", na k.č.br. 2186/6, upisano u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč, te je po pravomoćnosti ove presude kod Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč-Parenzo ovlašten ishoditi uknjižbu prava vlasništva na istoj nekretnini uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice N. G..

3. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u roku od 8 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate."

II Dužan je tužitelj naknaditi drugotuženici parnični trošak u iznosu od 746,55 eur[1] / 5.624,88 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj dana 09. kolovoza 2021. godine podnosi tužbu protiv tuženika pozivom na Zaključak Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl.br. Ovr-551/2021-72 od 20. srpnja 2021. godine, u kojem je upućena treća osoba, ovdje tužitelj, da u roku od petnaest dana od dana dostave navedenog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika, i ovršenika, ovdje drugotuženice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-7), poduložak broj 471 = 22/100 dijela nekretnine k. č. br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza, označen s “D“, površine 112,98 m2, te parkirališno mjesto označeno s “4“ na k. č. 2186/6, upisana u zk. ul. 3723 k. o. Poreč. Tužitelj naglašava da je sud kod spomenutog zaključka Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, od 20. srpnja 2021. godine, omaškom kao poslovni broj naveo Ovr-551/2021, dok bi ispravno trebalo glasiti Ovr-551/2019. Nadalje, tužitelj ističe da je u svom prigovoru treće osobe i u prijedlogu za odgodu ovrhe protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl. br. Ovr- 551/2019 od 26. svibnja 2021. godine, iznio razloge nedopuštenosti ovrhe, za koje smatra da ih je ovršni sud u ovršnom postupku bio dužan razmotriti, s obzirom da mu odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) nalažu da je to dužan učiniti po službenoj dužnosti, a što je propustio učiniti. Općinski sud u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, donio je 20. srpnja 2021. godine rješenje pod posl. br. Ovr-551/2019, kojim se odbija prijedlog treće osobe, ovdje tužitelja, za odgodu ovrhe. Tužitelj ističe da rješenje o ovrsi smatra nezakonitim, a ovrhu određenu tim rješenjem nedopuštenom, što je već istaknuo u prigovoru treće osobe i u prijedlogu za odgodu ovrhe. Uzevši u obzir zemljišnoknjižni izvadak drugotuženice kao i obrazloženje rješenja o ovrsi, razvidno je da je ovršni postupak u kojem je predmetna nekretnina prodana i dosuđena ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, provedena nezakonito, odnosno protivno odredbama OZ-a, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), te Stečajnog zakona (Narodne novine, 71/15, 104/17, 36/22), pa bi samim time i predaja predmetne nekretnine ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, bila nezakonita, s obzirom da drugotuženica nije ni vlasnica ni posjednica predmetne nekretnine. Kako je drugotuženica, tijekom trajanja ovršnog postupka, sama istaknula da predmetna nekretnina nije njezino vlasništvo, budući da ju je prodala trgovačkom društvu PRO - PARTNER d.o.o. Poreč, tužitelj ističe da je ovršni sud nezakonito vodio postupak protiv osobe koja u ovršnom postupku nije pasivno legitimirana, te joj naložio predaju posjeda predmetne nekretnine koja nije u njezinom posjedu, pa posljedično, ovršenica, ovdje drugotuženica, ne može postupiti sukladno nalogu suda. Tužitelj smatra da je ovršni sud morao, osim utvrđenja brisanja društva P. - P. d.o.o. iz sudskog registra, utvrditi tko je stečajni upravitelj i informirati ga o tvrdnji drugotuženice da ona nije vlasnica predmetne nekretnine nad kojom se provodila ovrha, te ga također pozvati da preuzme postupak ovrhe, budući da je predmetna nekretnina postala dio stečajne mase društva P. - P. d.o.o. u stečaju. Tužitelj dalje ukazuje da je ovršni sud mogao i morao utvrditi da nekretnina koja je bila predmet ovrhe nije u vlasništvu ovršenice, ovdje drugotuženice, koju je ovrhovoditelj, ovjde prvotuženik, označio kao ovršenika, kao i da drugotuženica nije u posjedu iste, te shodno s time, predaja posjeda predmetne nekretnine za nju predstavlja nemoguću činidbu. Budući da je u vrijeme prodaje i dosude predmetne nekretnine ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, ista bila dio stečajne mase društva P. - P. d.o.o., tužitelj ističe da je postupak ovrhe proveden nezakonito, s obzirom da je ovrha provedena protiv osobe koja nema svojstvo ovršenika i da je predmetna nekretnina nad kojom se provodila ovrha, vlasništvo treće osobe, a ne formalno označenog ovršenika. Tužitelj, kao nekadašnji član društva i član uprave društva P. - P. d.o.o.,

iza kojeg je ostala stečajna masa u formi predmetne nekretnine, nalazi se u isključivom i mirnom posjedu predmetne nekretnine za koju podmiruje sve režijske troškove i javne obveze skopčane s korištenjem nekretnine. Sukladno time, ovrhovoditelj, ovdje prvotuženik, je morao u ovršnom postupku kao ovršenika označiti tužitelja osobno ili „stečajnu masu iza društva P. – P. d.o.o. u stečaju“.

Dakle, vlasnik predmetne nekretnine nije drugotuženica koja je u predmetnom rješenju o ovrsi označena kao ovršenica, već tužitelj, treća osoba, koja sprječava provedbu ovrhe nad istom svojim pravom vlasništva. Tužitelj zaključuje da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl. br. Ovr-551/2019. od 26. svibnja 2021. godine, te ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie posl. br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017. godine nezakonita i nedopuštena.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode tužitelja, ističe da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da nije primio niti jedan dokaz odnosno prilog tužitelja na koje se poziva u tužbi. Naime, prvotuženik je prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu, postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja, ne sumnjajući da na predmetnoj nekretnini postoje određena prava trećih osoba, tereti i ograničenja koja u navedenom trenutku nisu bila upisana u zemljišne knjige, niti je vidljivo da je tužitelj ili neka treća osoba zatražila upis nekih svojih prava, tereta i ograničenja. Uzevši u obzir članak 122. stavak 1. i 2. ZV-a, kao i članak 8. stavak 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19, 128/22) smatra se da zemljišna knjiga odražava istinito i potpuno činjenično i pravno stanje nekretnina, te samim time onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, uživa zaštitu prema odredbama navedenih zakona. Također, sukladno publicitetnoj funkciji zemljišnih knjiga, za pravno stanje nekretnina mjerodavno je jedino i isključivo ono što je upisano u zemljišnim knjigama. Prvotuženik ističe i dvije sudske odluke Ustavnog suda RH broj U-III-1830/2007 i U-III-103/2008, kojima se potvrđuje primjena načela povjerenja u zemljišne knjige. Drugotuženica je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj: 315-51004806 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen dana 15. srpnja 2009. godine (dalje: Ugovor o kreditu), bila vlasnica predmetne nekretnine, što je potvrdila člankom 10. Ugovora, odnosno potpisom Ugovora o kreditu, kao i da je tijekom pokretanja predmetnog prijedloga za ovrhu bila vlasnica predmetne nekretnine, što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika. Člankom 11. Ugovora o kreditu, drugotuženica izjavljuje suglasnost za pokretanje ovrhe na predmetnoj nekretnini, radi naplate tražbine iz predmetnog Ugovora, ali je također, člankom 14. Ugovora o kreditu, pristala i na pokretanje ovršnih postupaka i na svim drugim predmetima ovrhe predviđenim OZ-om. Prvotuženik tvrdi da je nedvojbeno i nesporno da mu je rješenjem o dosudi posl. br. Ovr 551/2019-43 od dana 26. siječnja 2021. godine, koje postaje pravomoćno 22. veljače iste godine, dosuđena predmetna nekretnina, te se on upisuje u zemljišne knjige kao vlasnik iste. Postojanje citiranog pravomoćnog rješenja o dosudi kojim prvotuženik stječe predmetnu nekretninu u vlasništvo, ima za posljedicu da tužitelj više nije u mogućnosti postavljati bilo kakve zahtjeve u odnosu na predmetnu nekretninu koji bi mogli utjecati na promjenu vlasništva prvotuženika, pozivajući se na članak 110. OZ-a. Prvotuženik ukazuje da sam posjed na nekretnini koja predstavlja predmet ovrhe, ne sprječava provedbu ovrhe, iz razloga što je materijalna pretpostavka treće osobe pravo na predmet ovrhe, a ne faktični odnos prema predmetu ovrhe, kako je određeno člankom 59. OZ-a. Nakon što je donesen zaključak o predaji nekretnine u posjed ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku, posl. br. Ovr 551/2019-53 od dana 10. svibnja 2021. godine, ovršni sud na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje prvotuženika, donosi rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-551/2019-59 od dana 26. svibnja 2021. godine kojim određuje ispražnjenje predmetne nekretnine i predaju iste ovrhovoditelju, ovdje prvotuženiku. Međutim, pošto su ovršenica, ovdje drugotuženica, i tužitelj obavijestili da se tužitelj nalazi u predmetnoj nekretnini, ovrhovoditelj, ovdje prvotuženik, zatražio je od suda postupanje sukladno članku 131. OZ-a, obzirom da tužitelj nema valjani pravni temelj za korištenje nekretnine, pa samim time nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice. Prvotuženik ističe da ne razumije na temelju čega tužitelj tvrdi da ima pravo vlasništva koje sprječava ovrhu, obzirom da nema nikakvu pravnu osnovu na temelju koje bi se mogao upisati u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine. Prvotuženik se također osvrće na Ugovor o prodaji predmetne nekretnine koji je tužitelj dostavio kao treća osoba u ovršnom postupku Ovr-551/2019, no isti nije priložio predmetnoj tužbi, iako ju je naveo kao prilog. Prvotuženik sumnja je li spomenuti Ugovor o prodaji uopće realiziran, koje godine i je li izdana potvrda sukladno članku 6.3. Ugovora o prodaji. Konstatira da Ugovor o kupoprodaji glasi na 150.000,00 eura, dok Ugovor o kreditu glasi na 120.000,00 eura. Također posebno naglašava da tužitelj u Ugovoru o prodaji nije stranka, imajući na umu da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišne knjige, tužitelj se niti spomenutim ugovorom ne bi mogao upisati kao vlasnik, upravo iz razloga što nije stranka Ugovora o prodaji. Prvotuženiku je nejasno na temelju čega tužitelj izvodi zaključak da je predmetna nekretnina u vrijeme prodaje i dosude imala status stečajne mase budući da tužitelj nije potkrijepio dokazima svoje navode. Također su mu nejasne tvrdnje tužitelja da je ovršni sud trebao utvrditi stečajnog upravitelja nad društvom P. – P. d.o.o. i kontaktirati ga, obzirom da se upravo društvo

P. – P. d.o.o. trebalo brinuti o svojem eventualnom pravu vlasništva nad predmetnom nekretninom koju je navodno kupilo 2009. godine, što je vremenski prije sklapanja Ugovora o kreditu, a drugotuženica nije vodila brigu da pravo vlasništvo bude preneseno na kupca, odnosno na društvo P. – P. d.o.o. Prvotuženik tvrdi da su drugotuženica i P. – P. d.o.o., sukladno navedenom, postupali suprotno načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Isto tako, prvotuženik se očituje na navode tužitelja da je ovršni sud trebao utvrditi da ovršenica, ovdje drugotuženica, nije vlasnica nekretnine, tvrdeći da su oni zakonski neosnovani, obzirom da se ovršni sud prilikom donošenja rješenja o ovrsi vodio onime što piše u zemljišnim knjigama gdje je drugotuženica bila navedena kao vlasnica predmetne nekretnine, te nije bio dužan ispitivati izvanknjižno stanje. Prvotuženik ukazuje da tužitelj nije stekao pravo vlasništva niti dosjelošću, budući da nije dokazao da ima samostalan posjed koji je istinit, zakonit i pošten, također ističe i članak 130. stavak 1. ZV-a, zaključujući da pravo vlasništva koje nije upisano u zemljišne knjige, nije pravo koje sprječava ovrhu.

Nakon primitka svih priloga navedenih u tužbi, tuženik ističe da ostaje kod svih navoda u odnosu na ugovor o prodaji od dana 30. lipnja 2009. godine ističući da tužitelj nije stranka tog ugovora i zato da nije jasno zašto tužitelj tvrdi da bi temeljem tog ugovora postao vlasnik predmetne nekretnine. Pravo vlasništva na temelju pravnog posla da se stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi, ali tužitelj da se niti temeljem ugovora o prodaji na kojeg se poziva u tužbi ne može upisati kao vlasnik nekretnine jer nije stranka tog ugovora, a tužitelj da ne raspolaže ispravom koja dokazuje postojanje njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti da je tužitelj bio najmoprimac ili zakupac predmetne nekretnine. Računi koje je tužitelj priložio uz spis da nisu dokaz prava vlasništva predmetne nekretnine. A posjed na predmetnoj nekretnini da ne sprječava provedbu ovrhe jer je materijalna pretpostavka osnovanosti prigovora treće osobe pravo na predmet ovrhe, a ne faktični odnos prema predmetu ovrhe, kako je to određeno čl. 59. Ovršnog zakona. Prvotuženik predlaže da tužitelj dostavi dokumentaciju temeljem koje je komunalnu naknadu i naknadu za vode evidentirao odnosno "prebacio" na svoje ime i kada je to napravio. Prvotuženik ističe da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ove parnice i da nije ovlašten tražiti da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem od 26. svibnja 2021. godine, niti od dana 25. travnja 2017. godine. Konačno ističe da je nejasno kako tužitelj može predložiti da ga se ovlasti ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini uz brisanje prava vlasništva N. G., kada je upravo on, prvotuženik, u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik.

3. Drugotuženica se, u odgovoru na tužbu, u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima. Drugotuženica ističe da je točkom I. izreke rješenja Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž Ovr-415/2021-2 od dana 02. prosinca 2021. godine ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl. br. Ovr- 551/2019 (bez vraćanja na ponovno odlučivanje), što bi značilo da je ovršni postupak koji se vodio, temeljem citiranog rješenja o ovrsi pravomoćno okončan, te samim time tužitelj nije u mogućnosti tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. Ovršni postupak, koji se vodio temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču pod posl. br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017. godine (pogreškom naznačeno „Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama“), radi reorganizacije sudova bio je prebačen Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, te se vodio pod posl. br. Ovr-551/2019. Potonji je pravomoćno dovršen rješenjem posl. br. Ovr-551/2019-74 od dana 20. srpnja 2021. godine, te se sukladno time, ne može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom. Drugotuženica također ukazuje da se zaključkom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba Buje-Buie, posl.br. Ovr- 551/2021-72 od 20. srpnja 2021. godine, ne upućuje tužitelja u parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr- 2873/2017 od dana 25. travnja 2017. godine, nego radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021. godine. Uzevši u obzir sve navedeno, drugotuženica tvrdi da tužitelj nema pravnog interesa tražiti proglašenje nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi posl. br. Ovr-2873/2017 od dana 25. travnja 2017. godine. Drugotuženica ističe da ona nije upisana kao vlasnik predmetne nekretnine, već je upisan prvotuženik, te se zahtjev za utvrđenjem tužitelja kao vlasnika predmetne nekretnine može postaviti isključivo prema prvotuženiku. Drugotuženica tvrdi da je u posjedu predmetne nekretnine bila do 2009. godine kada Ugovorom o prodaji, sklopljenim 30. lipnja 2009. godine, istu predaje u posjed društvu P. – P. d.o.o., P., Č., N. J. 3.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Zaključak Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie (8-10), Rješenje Trgovačkog suda u Pazinu (12), Rješenje Županijskog suda u Šibeniku (30-33), Rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie (34-35), izvadak iz zemljišne knjige (36 i 57), prigovor treće osobe i prijedlog za odgodu ovrhe (64-66), Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie (67-69), Rješenje Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie (70-72), Ugovor o prodaji (74-78), podatke o poslovnom subjektu (79-81), nalog za plaćanja (82), opomenu (83), račun s priznanicom (84), dopis (85), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (86-89), žalbu (90-93), isprave pod brojem Z-3537/2009 (ugovor o kreditu s prilozima) 116- 126)), te je izvršen uvid u preslik spisa Ovr-569/2022 ranije oznake Ovr-2873/17 i

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Tužitelj kao treća osoba u ovršnom postupku podnio je prigovor u kojem navodi da je predmetna ovrha nezakonita i nedopuštena, da je uvidom u sudski registar utvrđeno da je protiv društva P.-P. d.o.o. Poreč proveden stečajni postupak i da je stečajni upravitelj tog društva u konkretnom slučaju Damir Debeljuh trebao biti pozvan da preuzme postupak ovrhe jer da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha postala stečajna masa društva P.-P. d.o.o. u stečaju.

Tužitelj u ovom postupku traži proglašenje nedopuštenom ovrhe određene Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021. i Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017. godine, na predmetnoj nekretnini, tvrdeći da je on vlasnik predmetne nekretnine, a što i točkom II tužbenog zahtjeva potražuje ovom tužbom.

7. Na temelju čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16,73/17 i 131/20, dalje: OZ) osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe i tražiti da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

8. Ovrhovoditelj, u ovom slučaju prvotuženik, se očitovao na prigovor tužitelja kao treće osobe, te je osporio prigovor tužitelja kao treće osobe u ovršnom postupku, te je istaknuo da tužitelj nema pravnog osnova i da nije dokazao da ima pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovrhe tj. da nije dokazao da ima pravo vlasništva koje sprječava ovrhu. Stoga je, tužitelj, kao treća osoba u ovršnom postupku, upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

9. Čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno čl. 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. A to znači da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, a u konkretnoj pravnoj stvari tužitelj nije dokazao da je ovrha za koju traži proglašenje nedopuštenom, da je nedopuštena, niti je dokazao da je on vlasnik predmetne nekretnine koja je predmet ovrhe, čije proglašenje nedopuštenom traži.

10. Uvidom u ovršni spis posl.br. Ovr-569/2022 (ranije oznake Ovr-2873/17 i Ovr-551/2019) utvrđeno je da je prvotuženik u svojstvu ovrhovoditelja dana 20. travnja 2017. godine podnio prijedlog za ovrhu protiv N. G. kao ovršenice radi ovrhe na predmetnoj nekretnini. U prijedlogu za ovrhu ističe da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. (kasnije Addiko Bank d.d.) kao banka i P. - P. d.o.o. Poreč kao korisnik kredita da su 15. srpnja 2009. godine sklopili Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziran od strane javnog bilježnika T. F. iz P. pod brojem OV-5951/09 dana 20. srpnja 2009. godine. A Ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim između H. A. A. B. d.d. (kasnije

A. B. d.d.) kao cedenta te H-ABDUCO d.o.o. kao cesionara solemniziran od strane javnog bilježnika M. J. iz Z. pod brojem OV-1530/14 dana

29. svibnja 2014. godine ustupila društvu H-A. d.o.o. nenamirenu novčanu tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu. A konačno Ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim između H-A. d.o.o. kao cedenta i B. K. d.o.o. kao cesionara ovjerenim od strane javnog bilježnika M. M. iz Z. pod brojem OV-

12295/15 dana 08. rujna 2015. godine H-A. d.o.o. je ustupio B. K. d.o.o. svoju nenamirenu novčanu tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. U prijedlogu dalje se poziva na čl. 10. Ugovora o kreditu, a kojim je upisana hipoteka na predmetnoj nekretnini N. Glaser. Također da je uknjiženo ustupanje založnog prava u korist novog ovlaštenika tj. B. K. d.o.o. i to od 07. lipnja 2016. Rješenjem Z-16729/16. U prijedlogu tvrdi da je potraživanje po predmetnom Ugovoru o kreditu dospjelo u cijelosti dana 22. studenog 2013. godine, te da je javni bilježnik sukladno čl. 19. Ugovora na isti istaknuo klauzulu ovršnosti.

10.1. Uvidom u Zaključak Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama- Buie posl.br. Ovr-551/2021-72 od 20. srpnja 2021. godine (u posl.br. predmeta radi se o omašci u pisanju broja godine i ispravan poslovni broj je Ovr-551/2019-72 što je tijekom postupka nesporno utvrđeno) utvrđeno je da je tužitelj S. H.

kao treća osoba u navedenom ovršnom postupku upućena da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja i ovršenice tj. ovdje tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na nekretnini označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj 471=22/100 dijela nekretnine k.č.br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza označen sa "D", površine 112,98 m2, te parkirališno mjesto označeno sa "4" na k.č. 2186/6 upisana u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč.

10.2. Prijedlog za ovrhu prvotuženik kao ovrhovoditelj podnio je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (B2 Kapital d.o.o.) u iznosu od 1.376.390,15 HRK uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškova ovršnog postupka uvećanim za pripadajuće zakonske zatezne kamate i to ovrhom na nekretnini označenoj kao 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj 471=22/100 dijela nekretnine k.č.br. 2186/6, koji dio čini samostalnu uporabnu cjelinu – stan na katu i u potkrovlju zgrade na jugozapadnoj strani, desno od ulaza označen sa "D", površine 112,98 m2, te parkirališno mjesto označeno sa "4" na k.č. 2186/6 upisana u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom, te namirenjem ovrhovoditelja (B2 Kapital d.o.o.).

10.3. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-2873/17 od 25. travnja 2017. godine sud je odredio predloženu ovrhu naložio upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi i ovrhovoditelju odredio trošak u iznosu od 5.020,00 kn i naložio ovršeniku da taj iznos naknadi ovrhovoditelju. Ovršni postupak je nastavljen, te je Zaključkom posl.br. Ovr-2873/17-10 od 27. lipnja 2017. godine određeno da će se pristupiti utvrđivanju vrijednosti predmetne nekretnine dana 14. srpnja 2017. godine na licu mjesta, a potom i 03. rujna 2018., 19. listopada 2018. godine. U postupku je po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina izvršena procjena vrijednosti predmetne nekretnine.

10.4. Na ročištu od 18. rujna 2019. godine donijet je Zaključak kojim se vrijednost predmetne nekretnine utvrđuje u iznosu od 1.410.000,00 kn.

10.5. Zaključkom o prodaji posl.br. Ovr-551/2019-31 od 30. rujna 2019. godine utvrđena je vrijednost predmetne nekretnine u iznosu od 1.410.000,00 kn, te da prodaju provodi FINA, a prodaja da se obavlja elektroničkom javnom dražbom, te su određeni i uvjeti za razgledavanje predmetne nekretnine i uvjeti prodaje.

10.6. Rješenjem posl.br. Ovr-551/2019-43 od 26. siječnja 2021. godine utvrđeno je da je ponuditelj - ovrhovoditelj B2 Kapital d.o.o. Zagreb na drugoj javnoj dražbi ponudio je najveću cijenu za predmetnu nekretninu, te su ispunjene pretpostavke da mu se dosudi predmetna nekretnina. Točkom II Rješenja ponuditelju – ovrhovoditelju se dosuđuje predmetna nekretnina za kupovninu od 1.066.000,00 kn. Istim Rješenjem je naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Poreč-Parenzo da se u zemljišnoj knjizi izvrši zabilježba dosude predmetne nekretnine prije pravomoćnosti Rješenja, a nakon pravomoćnosti Rješenja da se izvrši uknjižba prava vlasništva u korist i na ime B2 Kapital d.o.o. Zagreb, te brisanje ustupanja založnog prava.

10.7. Zaključkom posl.br. Ovr-551/2019-53 od 10. svibnja 2021. godine kupcu B. K. d.o.o. Zagreb određena je predaja predmetne nekretnine, te da je ovršenica N. G. dužna odmah predati kupcu predmetnu nekretninu slobodnu od svih osoba i stvari.

10.8. Ovršenica N. G., ovdje drugotuženica, je podneskom od 11. svibnja 2021. godine obavijestila sud da ona nije u posjedu predmetne nekretnine od 2009. kada je istu prodala i predala u posjed društvu P. - P. d.o.o. Poreč.

10.9. Rješenjem o ovrsi posl.br. Ovr-551/2019-59 od 26. svibnja 2021. godine, a pozivom na pravomoćno Rješenje o dosudi posl.br. Ovr-551/2019-43 od 26. siječnja 2021. i Zaključka o predaji nekretnine posl.br. Ovr-551/2019-53 od 10. svibnja 2021. godine, određena je ovrha ispražnjenjem predmetne nekretnine i predajom ovrhovoditelju B. K..

10.10. Ovršenica N. G. je podnijela žalbu protiv Rješenja posl.br. Ovr- 551/2019-59 od 26. svibnja 2021. godine.

10.11. U ovršnom postupku je tužitelj S. H. u svojstvu treće osobe podnio prigovor kojim je tražio proglašenje nedopuštenom ovrhe određene na temelju Rješenja posl.br. Ovr-2873/2017 od 25. travnja 2017. godine na predmetnoj nekretnini i istovremeno je podnio prijedlog za odgodu ovrhe.

10.12. Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž Ovr-415/2021-2 od 02. prosinca 2021. godine prihvaćena je žalba ovršenice N. G., te je ukinuto Rješenje o ovrsi pod posl.br. Ovr-551/2019-59 od dana 26. svibnja 2021. godine bez vraćanja na ponovno odlučivanje. A točkom II odbijena je žalba S. H.

– treće osobe, te je potvrđeno Rješenje posl.br. Ovr-551/2019-73 od 20. srpnja 2021. godine.

10.13. Rješenjem posl.br. Ovr-551/2019-74 od 20. srpnja 2021. godine utvrđeno je da je ovršni postupak dovršen, međutim ovrhovoditelj B. K. d.o.o. Zagreb je podnio žalbu protiv navedenog Rješenja, te je Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku ukinuto Rješenje posl.br. Ovr-551/2019-74 od dana 20. srpnja 2021.godine (bez vraćanja na ponovno odlučivanje).

10.14. Zaključkom posl.br. Ovr-569/2022-91 pozivom na pravomoćno Rješenje o dosudi posl.br. Ovr-551/2019-43 od 27. siječnja 2021. godine određeno je brisanje zabilježbe odbačenog prijedloga, a koja zabilježba je bila upisana pod brojem Z-5542/10 od 13. listopada 2010. godine.

10.15. Rješenjem posl.br. Ovr-569/2022-92 od 22. rujna 2022. godine naloženo je S. H. da preda B. K. d.o.o. Zagreb u posjed predmetnu

nekretninu, te je određena ovrha ispražnjenjem predmetne nekretnine i njezinom predajom u posjed ovrhovoditelju B. K. slobodnu od svih osoba i stvari. S.

H. je podnio žalbu protiv navedenog Rješenja, te je spis na odlučivanju kod nadležnog Županijskog suda.

11. Tužitelj je 09. kolovoza 2021. godine pozivom na Zaključak Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama-Buie od 20. srpnja 2021. godine podnio tužbu kod Trgovačkog suda u Pazinu koja je zaprimljena pod posl.br. P-213/2021, te je Trgovački sud u Pazinu Rješenjem posl.br. P-213/2021-4 oglasio se stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti Rješenja predmet ustupio stvarno i mjesno nadležnom sudu.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, k.č.br. 2186/6 upisane u z.k.ul. 3723 k.o. Poreč Etažno vlasništvo s određenim omjerima za 7. suvlasnički dio: 22/100 etažno vlasništvo (E7) poduložak broj 471 u kojem dolazi upisana upravo predmetna nekretnina, utvrđeno je da je kao vlasnik upisan B2 Kapital d.o.o., OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, te da je zabilježen odbačeni prijedlog zaprimljen 13. listopada 2010. godine pod brojem Z-5542/10. Također, pod brojem Z-1894/2021 dana 05. veljače 2021. godine zabilježena je dosuda Rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama posl.br. Ovr- 551/2019-43 od 27. siječnja 2021. godine.

13. Uvidom u Ugovor o prodaji od 30. lipnja 2009. godine (74-78) utvrđeno je da su stranke istog Ugovora N. G. u svojstvu prodavatelja i P. -

P. d.o.o. Poreč, u svojstvu kupca, te da je predmet Ugovora o prodaji,

između ostalih i predmetna nekretnina. Međutim, predmetna nekretnina nije nikada upisana u vlasništvo kupca P. - P. d.o.o. Poreč.

14. Uvidom u ispravu Z-3537/09 utvrđeno je da je između H. A. A.

B. d.d. Z., banke, te P. - P. d.o.o. Poreč kao korisnikom kredita i

Nadom Glaser kao založnim dužnikom sklopljen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, da je korisniku kredita odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 120.000,00 eura, a rok vraćanja kredita je 01. listopada 2019. godine.

15. Uvidom u podatke o poslovnom subjektu tvrtke P. - P. d.o.o. iz sudskog registra utvrđeno je da je Rješenjem Tt-16/3514-2 dana 06. lipnja 2016. godine Trgovački sud u Pazinu brisao subjekt pod nazivom P. - P. d.o.o. za građevinarstvo u stečaju, a da je prije toga Rješenjem 11 St-489/2015-5 od 22. veljače 2016. godine otvoren stečajni postupak nad dužnikom P. - P.

d.o.o. Poreč. Nadalje je utvrđeno da je S. H. bio osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje.

16. U ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno:

- da je drugotuženica bila vlasnica predmetne nekretnine,

- da je na temelju Ugovora o prodaji predmetnu nekretninu prodala 30. lipnja 2009. godine tvrtki P. - P. d.o.o. Poreč za iznos od 150.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju IKB Umag d.d. na dan plaćanja,

- da je prodavateljica upoznata da će cjelokupni iznos ugovorene cijene biti joj isplaćen kreditom koji će kupac tj. P. - P. d.o.o. Poreč ishoditi kod Hypo

Alpe Adria Bank d.d.,

- da će se upisati hipoteka na predmetnoj nekretnini u korist Hypo Alpe Adria Bank d.d.,

- da je 15. srpnja 2009. godine P. - P. d.o.o. Poreč ishodio kredit kod

Hypo Alpe Adria Bank d.d., te da mu je odobren kredit u iznosu od 120.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti,

- da su ugovorne strane Ugovora o kreditu tj. i P. - P. d.o.o. Poreč kao korisnik kredita i Nada Glaser kao zadužni dužnik suglasile se da se zasniva založno pravo na predmetnoj nekretnini, a čl. 11. Ugovora o kreditu založni dužnik je izjavio da se na predmetnoj nekretnini, radi naplate tražbine iz Ugovora o kreditu, nakon dospijeća osigurane tražbine neposredno provede ovrha prodajom predmetne nekretnine,

- da tvrtka P. - P. d.o.o. Poreč nije podmirivala svoje obveze prema banci,

te da je konačno potraživanje po predmetnom Ugovoru o kreditu dospjelo u cijelosti dana 22. studenog 2013. godine,

- da je javni bilježnik izdao potvrdu ovršnosti da je Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb, P. - P. d.o.o. Poreč kao korisnika kredita i N. G. kao založnog dužnika, postao ovršan 23. studenog 2013. godine,

- da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. svoju tražbinu iz Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. srpnja 2009. godine na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 29. svibnja 2014. godine tu tražbinu ustupio H- ABDCO d.o.o. Zagreb,

- da je H-ABDCO d.o.o. na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 17. prosinca 2014. godine ustupio B2 Kapital d.o.o.,

- da tvrtka P. - P. d.o.o. Poreč nije isplatila banci obvezu po kreditu od 15. srpnja 2009. godine.

17. Tražbina banke prema tvrtki P.-P. d.o.o. dospjela je na naplatu u cijelosti 22. studenog 2013. godine tj. prije otvaranja stečajnog postupka tražbina je postala dospjela u cijelosti, slijedom čega su neosnovane tvrdnje tužitelja da je u postupku ovrhe započete 20. travnja 2017. godine u istom ovršnom postupku trebalo pozvati stečajnog upravitelja društva P. - P. d.o.o. Poreč u stečaju i pozvati ga da preuzme postupak ovrhe.

18. Nadalje, provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe odnosno tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je on vlasnik predmetne nekretnine, budući da on nema nikakav pravni osnov temeljem kojeg bi upisao pravo vlasništva predmetne nekretnine u zemljišne knjige kao vlasnik, tužitelj nije stranka niti jednog ugovora tj. ni Ugovora o kupoprodaji nekretnine, niti Ugovora o kreditu, pa zaista nije jasno temeljem kojeg pravnog osnova traži utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine.

19. Činjenica da se režije (HEP, vodovod, komunalna naknada) vode na tužitelja to ne znači da je tužitelj i vlasnik predmetne nekretnine. A dokazima koje je tužitelj dostavio nije utvrđeno da je on te režije i platio, jer priloženi nalozi na plaćanja nemaju potvrde da su zaista i plaćeni, a konačno radi se o nalozima iz travnja 2019. godine i ožujka 2021. godine tj. o nalozima nastalim znatno kasnije od početka ovršnog postupka.

20. Prvotuženik je na osnovi pravomoćnog Rješenja o dosudi stekao osnov za upis vlasništva predmetne nekretnine, prvotuženik je kao kupac u ovršnom postupku stekao to pravo, a čl. 110. Ovršnog zakona propisano je da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi ne utječu na pravo vlasništva kupca. Prvotuženik je pozivom na odredbu čl. 122. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a) postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnoknjižnog stanja, te nije imao razloga sumnjati da na predmetnoj nekretnini postoji bilo kakvo pravo treće osobe ili neki drugi tereti ili ograničenja koja nisu bila upisana u zemljišnim knjigama. A prema odredbi čl. 122. st. 1. i 2. ZV-a i čl. 8. st. 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno održava pravo stanje nekretnina, a onaj tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, uživa zaštitu prema odredbama naprijed navedenih zakona.

21. Nadalje, nesporno je utvrđeno:

- da je u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 20. travnja 2017. godine drugotuženica i dalje bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine,

- da je već 2013. godine tražbina Hypo Alpe Adria Bank d.d. bila dospjela u cijelosti na naplatu prema P.

- da je u konačnici Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie posl.br. Ovr-551/2019 od 26. svibnja 2021. godine ukinuto Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku posl.br. Gž Ovr-415/2021-2 od dana 02. prosinca 2021. godine i to bez vraćanja na ponovno odlučivanje, slijedom čega proizlazi da je postupak povodom tog Rješenja o ovrsi pravomoćno okončan, stoga tužitelj nema mogućnost tražiti proglašenje te iste ovrhe nedopuštenom.

22. Nadalje, s obzirom na nesporno utvrđenje da je prvotuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, nejasan je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži, uz utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, da se istovremeno briše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini s imena drugotuženice, s obzirom da drugotuženica nije ni upisana kao vlasnica predmetne nekretnine.

23. U ukupnosti svih provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da je prvotuženik u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu imao status ovrhovoditelja, kupca, on je vlasnik predmetne nekretnine, za razliku od tužitelja koji u ovoj pravnoj stvari nije dokazao da ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

24. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a za podizanje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tužitelj mora imati pravni interes i taj pravni interes mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave. S obzirom na utvrđenje da je Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-551/2019-59 od 26. svibnja 2021. godine ukinuto, bez vraćanja na ponovno odlučivanje, daje podlogu za zaključak da je kod tužitelja prestao postojati pravni interes za zatraženu pravnu zaštitu tj. za proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa je pozivom na čl. 288. st. 2. ZPP-a čak udovoljeno uvjetima za i odbaciti tužbu. Međutim, sud je odlučio riješiti na način kao u točki I izreke Presude.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti izgubio u ovom postupku pa je dužan drugotuženiku naknaditi parnični trošak. Drugotuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima 26. rujna 2022. i 27. veljače 2023. godine za svako ročište po 199,08 eura/1.500,00 kn plus PDV (25%) 149,31 eur / 1.124,98 kn odnosno sveukupno 746,55 eura / 5.624,88 kn. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8., 9., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022 i 126/2022). Vrijednost boda je eura 1,99 eur / 15,00 kn.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 30. ožujka 2023. godine.

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

Dna:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. prvotuženika,

3. Pun. drugotuženice.