Republika Hrvatska

Poslovni broj 13 Gž Zk-77/2022-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu i protustranke J. L., pok. A., OIB: … iz P., Z. D., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-37234/2017-10 od 25. ožujka 2019., 30. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke J. L. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-37234/2017-10 od 25. ožujka 2019.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Pazinu – zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-6037/2019 u zk. ul. 410 k. o. Z..

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor protustranke i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola – zemljišnoknjižnog odjela Pazin poslovni broj Z-32789/2017 od 3. studenoga 2017. (st. I. izreke). Nadalje, tim rješenjem naloženo je brisanje zabilježbe prigovora upisane pod poslovnim brojem Z-37232/2017 u zk. ul. 410 k. o. Z. na nekretninama upisanim kao javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, pod upravljanjem Hrvatskih voda koje se sastoje od 1/1 dijela kčbr. 1268/2 livada, 1268/3 livada, 1268/4 livada, 1273/3 livada i 1274/2 livada sa 218 m2 (st. II. izreke). Konačno, tim rješenjem naloženo je brisanje plombe u zk. ul. 20 k. o. Z. te provedba rješenja povjerena prvostupanjskom sudu – zemljišnoknjižnom odjelu Pazin (st. III. i st. IV. izreke) te je odbačen zahtjev protustranke za naknadu troškova u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari u iznosu od 1.500,00 kn kao nedopušten (st. V. izreke).

. Protiv tog rješenja žali se protustranka iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je neosnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbama čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

5. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti odlučne za uknjižbu javnog vodnog dobra, odnosno pravilno je ocijenio prijedlog predlagateljice, isprave priložene prijedlogu, kao i stanje zemljišne knjige u trenutku podnošenja prijedloga za upis, a pravilno je primijenio i materijalno pravo odlučujući o predmetnom prigovoru.

6. Kao razloge odbijanja predmetnog prigovora prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje iz Uvjerenja o povijesti promjena u katastarskom operatu od 15. rujna 2015., prijepisa posjedovnog lista broj 80 k. o. Z. od 5. travnja 2016. u katastarskom operatu za sve katastarske čestice iz posjedovnog lista broj 80 u k. o. Z., da je za predmetne nekretnine:

1.) od 1972. u katastarskom operatu k. o. Z. otvoren novi posjedovni list broj 80 koji glasi na Opće vodoprivredno poduzeće R.,

2.) da je promjenom provedenom 1983. u predmetu 216/83 izvršena promjena upisa posjednika u posjedovnom listu 80 te glasi društveno vlasništvo – pravo korištenja SVIZ za vodno područje primorsko-istarskih slivova k. o. Z. na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Z-1112/82 i da su od tada u posjedovnom listu broj 80 upisane katastarske čestice koje su predmet ovog postupka, 3.) da za predmetne katastarske čestice od osnutka katastarskog operata do današnjeg dana nije bilo evidentiranih promjena oblika, površine, niti načina uporabe zemljišta, a od 1990. do danas nije bilo niti promjena upisa nositelja prava. Nadalje, da iz preslike potvrde Hrvatskih voda, vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog J., R. od 22. srpnja 2015. proizlazi da su predmetne nekretnine svojstva vodnog dobra iz čl. 8. Zakona o vodama (''Narodne novine'', broj 153/09, 63/11, 130/11 i 56//13) i u naravi čine bujicu Z..

7. Prvostupanjski sud pritom zaključuje da je dostavljenim ispravama predlagateljica dokazala postojanje svih zakonskih pretpostavki iz čl. 254. Zakona o vodama (''Narodne novine'', broj 153/09, 63/11, 130/11 i 56//13 i 14/14 – dalje: ZV) koje se moraju kumulativno ispuniti da bi se stekli uvjeti za provedbu upisa uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (pod upravljanjem hrvatskih voda) jer je utvrđeno da se radi o nekretninama koje su vodno dobro u smislu čl. 8. ZV, a koje su u isključivom posjedu Hrvatskih voda, odnosno njihovih pravnih prednika najmanje 10 godina od dana kada je stupio na snagu Zakona o vodama (1. siječnja 2010. – čl. 263. ZV) te da su na dan stupanja na snagu navedenog Zakona, Hrvatske vode bile u posjedu predmetnih nekretnina 38 godina.

8. Navedeni razlozi kao razlozi odbijanja predmetnog prigovora, odnosno navedena utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda su pravilni te ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a protustranka ih žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju.

9. Prema odredbi čl. 254. st. 1. ZV sudovi će provesti uknjižbu javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske na svim nekretninama koje su vodno dobro iz čl. 8. toga Zakona, koje su u posjedu Hrvatskih voda najmanje 10 godina do dana stupanja na snagu toga Zakona, neovisno o tome tko je uknjižen kao vlasnik nekretnina.

10. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da će se uknjižba prava vlasništva provesti po prijedlogu nadležnog državnog odvjetništva, a na temelju potvrde tijela nadležnog za katastar da je nekretnina u posjedu Hrvatskih voda najmanje 10 godina te potvrde Hrvatskih voda da se radi o zemljišnoj čestici iz članka 8. toga Zakona.

11. Kako su predmetne nekretnine u posjedu Hrvatskih voda najmanje 10 godina od dana stupanja na snagu ZV te kako te nekretnine u naravi čine bujicu Z., odnosno kako su iste u smislu čl. 8. ZV vodno dobro te kako je prijedlog za upis podnesen po nadležnom državnom odvjetništvu, onda su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke iz naprijed navedenih zakonskih odredbi za uknjižbu javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske, neovisno o tome što je protustranka u zemljišnoj knjizi uknjižena kao vlasnik predmetnih nekretnina.

12. S obzirom na žalbene navode žalitelja gdje ističe da je člankom 253. st. 1. ZV propisano da je nadležno državno odvjetništvo dužno u roku od 5 godina od stupanja na snagu ZV pokrenuti postupak radi uknjižbe javnog vodnog dobra, a da je od stupanja na snagu ZV do pokretanja ovog postupka proteklo gotovo 7 godina pa da je u konkretnom slučaju bilo potrebno provesti odgovarajući postupak izvlaštenja propisan čl. 20. ZV, valja reći da je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako niti jednom odredbom zakona nije propisana sankcija za slučaj pokretanja takvog postupka protekom roka od 5 godina od stupanja na snagu ZV ili pak obveza pokretanja postupka izvlaštenja radi isplate pravične novčane naknade.

13. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada smatra da je u konkretnom slučaju trebalo provesti postupak utvrđenja pripadnosti vodnom dobru, odnosno primijeniti odredbe čl. 10. i čl. 11. ZV. Ovo stoga jer se te odredbe primjenjuju kada nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 254. st. 1. i 2. ZV, a prema tim zakonskim odredbama pretpostavka za uknjižbu prava vlasništva nije donošenje rješenja iz čl. 10. ZV.

14. Konačno, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja su i žalbeni navodi žalitelja gdje ističe da nikada nije vođen postupak izvlaštenja za predmetne nekretnine, a niti da mu je isplaćena naknada za izvlaštenje tih nekretnina. Ovo stoga jer, kako je već naprijed navedeno, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke iz čl. 254. st. 1. i 2. ZV za uknjižbu javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske na predmetnim nekretninama i to neovisno o tome što nije proveden postupak izvlaštenja i neovisno o tome što žalitelju kao vlasniku predmetnih nekretnina nije isplaćena naknada. No, ukoliko žalitelj smatra da je povrijeđen u svojim pravima vezano za predmetne nekretnine, svoja povrijeđena prava može štititi u drugom za to odgovarajućem postupku.

15. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu žalbu protustranke i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Velikoj Gorici 30. ožujka 2023.

Sudac

Jasminka Pavković, v.r.