Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-468/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. K.L., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 8. travnja 2022. poslovni broj K-1650/2020-9, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. t. 3. . Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) oslobođena je optužbe opt. K.L. da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinila kazneno djelo protiv imovine – prijevara iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. razgledalo je spis predmeta.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlaže u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi da je iz rješenja Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja Područna služba u Z. od 29. travnja 1993. (list 410 spisa) vidljivo da je upravo opt. K.L. podnijela zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu, u koju su uneseni svi podaci, i to: osobni broj, jedinstveni matični broj građana, visina osnovice za obračun doprinosa i dr., te je stoga pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da opt. K.L. unoseći pogrešan podatak o osobnom broju a koji podatak se inače navodi u radnoj knjižici, nije dovela u zabludu djelatnika Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja koji je na temelju tih podataka donio rješenje o priznanju prava na starosnu mirovinu optuženici, na koju ona nije imala pravo obzirom na svoju dob od 48 godina. Pored toga državni odvjetnik navodi da je opt. K.L. primajući svaki mjesec mirovinu na koju nije imala pravo održavala u zabludi "prikrivanjem činjenica" djelatnike Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja da joj isplaćuju mirovinu na koju nije imala pravo.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka V.B., J.K., B.A., R.G., te uvidom u naprijed navedeno rješenje Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja utvrdio da nema dokaza da je opt. K.L. osobno podnijela 19. ožujka 1993. zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu sa pogrešnim osobnim brojem. Naime, navedeni zahtjev od 19. ožujka 1993. nije pronađen u arhivi Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja, tako da s pravom zaključuje prvostupanjski sud da nema dokaza da je opt. K.L. osobno podnijela 19. ožujka 1993. zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu sa pogrešnim osobnim brojem. Stoga pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi podnoseći navedeni zahtjev sa pogrešnim osobnim brojem dovela u zabludu djelatnika Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja da se opt. K.L. prizna pravo na starosnu mirovinu na koju nije imala pravo, a onda i da je primajući takvu mirovinu održavala u zabludi Republički fond Mirovinskog i invalidskog osiguranja koji je optuženici isplaćivao mirovinu na koju nije imala pravo. Pri tome je za ukazati da iz iskaza svjedoka djelatnika Republičkog fonda Mirovinskog i invalidskog osiguranja proizlazi da se kod priznavanja prava na mirovinu djelatnici ovlašteni i dužni utvrđivati činjenice te se pravo na mirovinu utvrđuje uvidom u tzv. materijalnu dokumentaciju koju su dužni prikupiti i njihovu valjanost utvrditi upravo djelatnici navedenog Fonda. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

7. Kraj takvog stanja stvari kada nije dokazano da je opt. K.L. počinila kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na način kako je to opisano u opisu djela iz izreke prvostupanjske presude, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 optuženicu oslobodio optužbe.

8. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 30. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec