Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-482/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv B.V., OIB: ..., opt. D.Š., OIB: ... i opt. T.G., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 19. listopada 2021. poslovni broj K- 169/2016-90, u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, proglašeni su krivima opt. B.V. i opt. D.Š. zbog kaznenog djela protiv imovine – produljena teška krađa iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 sve u vezi čl. 52. KZ/11, te je:

- opt. B.V. na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju čl. 56. st. 1. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine, u koju kaznu se na temelju čl. 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja od 27. siječnja 2016. do 1. srpnja 2016., a - opt. D.Š. na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te se na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci zamjenjuje radom za opće dobro tako da se 1 (jedan) dan kazne zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada, a na temelju čl. 55. st. 4. KZ/11 rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak optuženika, te će se na temelju čl. 55. st. 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršiti u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju vodeći računa o mogućnostima optuženika, s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro, a ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom djelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) opt. B.V. je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva ošt. D.B. platiti iznos u visini od 1.550,00 kuna, u roku od 30 dana, od pravomoćnosti presude, dok su ošt. TD "I..." d.d. Z., ošt. K.U., ošt. TD "B." d.o.o. V., ošt. TD "H.š." d.d. Z. i ošt. TD "N..." d.o.o. S. s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od opt. B.V. oduzet je jedan odvijač ukupne dužine 31,5 cm, plastične drške dužine 11 cm crne boje, plastični odvijač 8 mm, jedne škare za armaturu ukupne dužine 38 cm, jedan par crnih rukavica nalik na kožne i jedna metalna poluga, "pajser" ukupne dužine 80 cm, privremeno oduzet potvrdom PP V. s ispostavom M. br. 845330 dana 27. siječnja 2016., koji će se predmeti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju čl. 189. st. 1. ZKP/08 J.K. će se nakon pravomoćnosti presude vratiti metalna poluga "pajser" dužine 72 cm i promjera 2,5 cm privremeno oduzet potvrdom PP Đ. br. 927452 dana 29. prosinca 2015..

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. t. 6. ZKP/08 opt. B.V. i opt. D.Š. obvezni su platiti troškove kaznenog postupka, svaki, paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna), u roku 30 dana.

1.5. Istom presudom, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 opt. T.G. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – teška krađa iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 52. KZ/11.

1.6. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 142. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i trošak branitelja po službenoj dužnosti, u tome dijelu, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik u odnosu na opt. B.V. i opt. T.G., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se u odnosu na opt. B.V. pobijana presuda preinači i optuženika osudi na "predloženu kaznu zatvora", a u odnosu na opt. T.G. da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na dio prvostupanjske presude kojom je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 opt. T.G. oslobođen optužbe za kazneno djelo produljene teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11. S tim u vezi državni odvjetnik u žalbi navodi da iz obrane opt. D.Š., koju je iznio prilikom prvog ispitivanja, te ugovora o najmu osobnih automobila "Škoda Rapid" reg. oznake DA 480 EB i "Kia Ceed" reg. oznake DA 789 EA, te izvješća o utvrđenom kretanju navedenih osobnih automobila proizlazi da je opt. T.G. zajedno sa opt. B.V. i opt. D.Š. počinio naprijed navedeno kazneno djelo. S tim u vezi u žalbi državni odvjetnik ističe da je opt. T.G. zaključio ugovor o najmu naprijed navedenih osobnih automobila koja su opt. B.V. i opt. D.Š. koristili prilikom odlaska na mjesto počinjenja kaznenih djela za koje su proglašeni krivima, da su u počinjenju tih kaznenih djela "svaki puta" polazili od kuće opt. T.G., kako to proizlazi iz izvješća o utvrđenom kretanju tih osobnih automobila, a da je opt. D.Š. prilikom prvog ispitivanja iskazao da je opt. T.G. njemu (opt. Š.) i opt. B.V. rekao da benzinska postaja u O. vlasništvo trgovačkog društva I... d.d. nema alarma niti video nadzora te da su predmete koje su on (opt. Š.) i opt. B.V. pribavili počinjenjem kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 u G., iz prodavaonice u vlasništvu trgovačkog društva B. d.o.o., odnijeli u kuću opt. T.G., te da je opt. B.V. zajedno sa opt. T.G. te stvari slijedeći dan prodao. Stoga da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da nije dokazano da je opt. T.G. zajedno sa opt. B.V. i opt. D.Š. počinio kaznena djela za koja je opt. G. oslobođen optužbe. Takvi žalbeni navodi državnog odvjetnika u suštini predstavljaju prijedlog za drugačijom ocjenom izvedenih dokaza.

5.1. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pozorno ocijenio obranu opt. T.G. koji poriče počinjenje kaznenih djela za koja se tereti, navodeći da niti je znao niti je sudjelovao na bilo koji način u počinjenju kaznenih djela za koja su opt. B.V. i opt. D.Š. proglašeni krivima. Pri tome opt. T.G. ne osporava da su u vrijeme ostvarenja tih kaznenih djela opt. B.V. i opt. D.Š. stanovali u njegovoj (opt. G.) kući, ali da je to bilo zbog njihovih obiteljskih i imovinskih prilika. Takvu obranu opt. T.G. potvrđuju svojim obranama opt. B.V. i opt. D.Š.. U odnosu na najam naprijed navedenih osobnih automobila opt. T.G. potvrđuje da je unajmio te osobne automobile, ali navodi da je to učinio na zamolbu opt. D.Š. kojem su ti osobni automobili bili potrebni zbog njegovih obiteljskih prilika, a da je ugovor o najmu zaključio on (opt. G.) iz razloga što je ta vozila unajmljivao od svog prijatelja po povlaštenoj cijeni. Nije sporno da je prvostupanjski sud iz izvješća o utvrđenom kretanju naprijed navedenih osobnih automobila utvrdio da su opt. B.V. i opt. D.Š. tim osobnim automobilima polazili od kuće opt. T.G., gdje su tada boravili, kako to u obranama i opisuju opt. V., opt. Š. i opt. G.. Međutim, ta činjenica je samo jedan indicij, koji zajedno sa drugim naprijed navedenim posrednim činjenicama (indicijama) ne čini zatvoreni krug iz kojeg bi se na nedvojben način izveo zaključak da je opt. T.G. zajedno sa opt. B.V. i opt. D.Š. počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom državnog odvjetnika. Tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da je opt. T.G. počinio kazneno djelo produljene teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, zbog čega je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 opt. T.G. oslobodio optužbe. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te razloge iz obrazloženja prvostupanjske presude.

6. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o uvjetnoj osudi izrečene opt. B.V.. Naime, državni odvjetnik u žalbi navodi da je opt. B.V. u vremenu od 1997. do 2016. višestruko osuđivan zbog istih kaznenih djela protiv imovine, između ostalog i na kazne zatvora, zbog čega nije opravdano opt. V. izreći uvjetnu osudu.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne opt. B.V.. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. B.V. za kazneno djelo produljene teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku izrekao uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od četiri godine. Pri tome prvostupanjski sud s pravom ukazuje da je od počinjenja kaznenog djela za koje je opt. V. proglašen krivim prošlo više godina za koje vrijeme optuženik nije činio nova protupravna djela, a uz to da je u međuvremenu optuženik teško stradao (optuženik je paraplegičar), tako da se nalazi u invalidskim kolicima i ne može se samostalno kretati, te mu je uz to od olakotnog cijenio izraženo žaljenje i kajanje, djelomično priznanje počinjenih kaznenih djela te loše imovinske prilike, što sve opravdava da se sada, bez obzira na ranije osude, optuženiku izrekne uvjetna osuda.

6.2. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (čl. 41. KZ/11).

7. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 30. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec