Poslovni broj: Usž-3450/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijaliste Srđana Papića zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. … R. d.o.o. iz Z., kojeg zastupa I. K., odvjetnik u odvjetničkom društvu K. i partneri d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-178/20-9 od 15. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 178/20-9 od 15. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev za poništenje točke II. rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/19-01/183, urbroj: 513-04-19-2 od 16. listopada 2019.
2. Osporenim rješenjem tuženika u točki I. uvažena je žalba tužitelja i poništeno je porezno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave C., klasa: UP/I-410-20/2017-001/04551, urbroj: 513-007-01-012018-01 od 11. rujna 2018., dok je točkom II. izreke odbijena žalba tužitelja.
2.1. Prvostupanjskim rješenjem, klasa: UUP/I-410-20/2017-001/04551, urbroj: 513- 007-01-012018-01 od 11. rujna 2018. odbačena je kao nepravodobna žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave C., klasa: UP/I-410-20/2017-001/04551, urbroj: 513-007-01-01- 2018-007 od 20. ožujka 2018. (pogrešno navedeno 2017.), kojim je poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-410-20/2017-001/04551, urbroj: 513-007-24-10-2017- 002 od 5. travnja 2017., te je tužitelju utvrđena osnovica porezna na promet nekretnine u iznosu od 22.092.347,02 kune i porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 1.104.617,35 kuna.
3. Osporenu prvostupanjsku presudu tužitelj pobija iz svih žalbenih razloga predviđenih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. U žalbi navodi da je predmetna nekretnina unesena kao temeljni kapital tužitelja, a nije osnovan zaključak suda da je unos izvršen radi prikrivanja kupoprodaje, i to samo zato što je unos nekretnine izvršen četiri mjeseca prije prijenosa poslovnih udjela. Suprotno stavu suda, tužitelj ističe kako je osnovni cilj predmetne transakcije bilo stjecanje udjela u društvu radi ostvarenja dobiti, a ne kupoprodaja nekretnine, jer ista služi kao sredstvo kojim društvo ostvaruje dobit, a što je prvostupanjski sud odbijanjem predloženih dokaza propustio valjano utvrditi. Ponavlja navode iz tužbe na okolnosti da je društvo osnovano sa isključivom namjerom davanja u najam/zakup nekretnine, te smatra da je odbijanjem saslušanja stjecatelja udjela, uvida u poslovne knjige tužitelja i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja sud propustio utvrditi potpuno i pravilno činjenično stanje. Radi toga smatra da ni mjerodavno materijalno pravo nije pravilno primijenjeno, slijedom čega predlaže sudu da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega napominje se tužitelju da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima koje odredbe ne propisuju mogućnost ukidanja presude i vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
7. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
9. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđen u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je Ugovorom o ulaganju stvari sklopljenim 17. veljače 2016. između tužitelja i njegovih osnivača S. G. iz Z., i W. A. K. iz F., ostvaren promet nekretnine označene kao zk. čbr. 3012/1, upisane u zk. ul. 4093, k.o. G. Z., u naravi kuća u Z., tlocrtne površine 441 m[2] sa dvorištem površine 77 m , kojim ugovorom su S. G. i W. A. K. navedenu nekretninu, svaki za jednu polovinu dijela, unijeli u temeljni kapital tužitelja, odnosno preddruštva B. …, R. d.o.o., Zagreb, temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Tt-16/7051-3 od 10. ožujka 2016.
11. Temeljem Ugovora o ulaganju stvari od 17. veljače 2016. Porezne uprava, Područni ured Z., Ispostava za poreze građana privremenim porezni rješenjem od 5. travnja 2017. oslobodila je tužitelja od plaćanja poreza na promet nekretnina temeljem članka 12. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj 69/97. – 143/14.).
11.1. Odredbom članka 12. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina propisano je da kada se neke nekretnine unose u trgovačko društvo kao osnivački ulog ili povećanje temeljnog kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima, ne plaća se porez na promet nekretnina.
12. Dana 30. lipnja 2016. osnivači tužitelja S. G. iz Z., i W. A. K. iz F., svoje poslovne udjele u trgovačkom društvu prenijeli su na A. K. iz S. P., kao novog i jedinog člana trgovačkog društva B. … R. d.o.o., temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: Tt-16/20757-2 od 1. srpnja 2016.
13. Dana 16. kolovoza 2017. A. K. iz S. P. prenio je cjelokupni poslovni udio tužitelja na I. I. A., Š.
14. S obzirom da je između dva navedena pravna posla proteklo manje od dva mjeseca, Porezna uprava, Područni ured Z. je u postupku poreznog nadzora utvrdila da na adresi sjedišta poreznog obveznika/tužitelja na prvom i drugom katu zgrade posluje japansko veleposlanstvo, dok su prostori u prizemlju zgrade i podrumu prazni i zatvoreni. Utvrđeno je nadalje da japansko veleposlanstvo najam ne plaća tužitelju kao poreznom obvezniku, već bivšim vlasnicima zgrade, te da porezni obveznik/tužitelj ne ostvaruje nikakve prihode, na temelju čega je zaključeno da isti ne posluje niti ostvaruje svrhu radi koje je osnovan.
15. Odredbom članka 12. stavka 3. Zakona o porezu na promet nekretnina određeno je da će porezna uprava poništiti rješenje o oslobođenju od plaćanja poreza na promet nekretnina i utvrditi pripadajući porez na promet nekretnina ukoliko se tijekom poreznog nadzora utvrdi prividnost pravnog posla po osnovi kojega je stečena nekretnina.
15.1. Člankom 12. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.) propisano je da ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.
16. S obzirom da su osnivači tužitelja poslovne udjele prodali novom stjecatelju samo četiri mjeseca nakon unosa predmetne nekretnine u temeljni kapital tužitelja, te tako prebili svoja dugovanja, kao i imajući u vidu da je svrha društva poslovanje i stjecanje prihoda, to proizlazi da predmetna nekretnina nije unesena u temeljni kapital tužitelja radi osiguranja poslovanja društva i stjecanje prihoda, već u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretnina u koju svrhu se tužitelj služio prividnim pravnim poslom – unosom nekretnine u temeljni kapital društva, te potom omogućavanje i stjecanje vlasništva nad tom nekretninom trećim osobama kroz poslovne udjele društva.
17. Dakle, prema ocjeni prvostupanjskog suda sukladno zaključku tuženika, prividni pravni posao je unos nekretnine u temeljni kapital društva, a prikriveni pravni posao je kupoprodaja predmetne nekretnine.
18. Prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka, jer je prvostupanjski sud svoju odluku obrazložio na valjan i razložan način, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj žalbeni Sud.
19. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 30. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.
