Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-832/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužiteljice J. K., OIB: …, iz S., koju zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: 12 P- 1238/2011 od 6. listopada 2017., 30. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se djelomično žalba žalba tužiteljice J. K. i tuženika E. o. d.d., te se rješenje Općinskog suda u Sisku, broj: 12 P-1238/2011 od 6. listopada 2017.:

- potvrđuje u točki I. izreke rješenja preko iznosa od 1.098,73 eur/8.278,35 kn, do iznosa od 1.430,53 eur/10.778,35 kn.

- preinačuje u točki II. izreke rješenja, na način da je tuženik E. o. d.d. dužan naknaditi tužiteljici J. K. trošak postupka i u daljnjem iznosu od 579,99 eur/4.369,90 kn, u roku od 15 dana.

II. Uvažava se djelomično žalba Republike Hrvatske, te se navedeno rješenje u točki III. izreke:

- potvrđuje za iznos od 142,01 eur/1.070,00kn,

- preinačuje se djelomično na način da se zahtjev punomoćnika tužiteljice V. K., odvjetnika u Z., za naknadu troškova delegacije, odbija kao neosnovan preko iznosa od 142,01 eur/1.070,kn (do iznosa od 416,75 eur/3.140,00 kn) kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

IV. Tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 82,95 eur/625,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Zagreb, OIB …, da tužiteljici J. K., OIB … iz S., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.778,35 kn, sve u roku od 15 dana.

II Sa preostalim dijelom troška tužitelj se odbija.

III Odvjetniku V. K. iz Z. kao punomoćniku tužiteljice isplatiti će se na teret Državnog proračuna Republike Hrvatske iznos od 3.140,00 kn u roku od 15 dana. IV Odbija se zahtjev V. K., odvjetnika u Z. kao punomoćnika tužiteljice sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova delegacije."

2. Protiv rješenja, u dijelu pod točkom II. izreke, žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka prema konačno određenom tužbenom zahtjevu, da tuženiku ne pripada pravo na nagradu za sastav podneska od 8. rujna 2017. jer takvu radnju nije poduzeo, kao ni za sastav dva podneska od 18. veljače 2015. i 23. siječnja 2015. jer se radi o istom podnesku. Predlaže preinačiti rješenje u smislu žalbenih navoda i priznati tužiteljici pravo na naknadu daljnjih troškova postupka, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tužiteljici troška žalbe, nagrade za sastav žalbe u iznosu od 500,00 kn, uvećano za PDV od 25% (125,00 kn) i sudske pristojbe po odluci suda.

3. Protiv dijela rješenja pod točkom I. izreke preko iznosa od 8.278,35 kn žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi prigovara da je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova za sastav ukupno šest obrazloženih podnesaka, a što je protivno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa). Predlaže preinačiti rješenje u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima, uz naknadu tuženiku troškova žalbe, nagrade za sastav žalbe, uvećano za PDV, u iznosu od 781,25 kn i sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kn.

4. Protiv točke III. izreke rješenja žalbu je pravovremene podnijela Republika Hrvatska zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da punomoćniku tužiteljice ne pripada pravo na naknadu troškova izbivanja iz pisarnice za ročišta održana 13. lipnja i 3. prosinca 2013. i 12. lipnja 2014., uz pravilnu primjenu odredaba Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., dalje: ZS/13.) jer putovanje na relaciji Z. – S. – Z. ne traje duže od tri sata. Dodaje da rješenje nema jasnih razloga temeljem čega su punomoćniku tužiteljice priznati putni troškovi kao troškovi delegacije i predlaže preinačiti rješenje u skladu sa žalbenim navodima.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su djelomično osnovane.

7. Prvostupanjski sud je kod odlučivanja o troškovima postupka, uključujući i troškove delegacije, djelomično pravilno utvrdio koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, ali je kod odlučivanja o visini troškova došlo do pogrešne primjene odredaba ZPP o troškovima postupka i materijalnog prava, odredaba Tarife.

8. Tijekom postupka došlo je do promjene vrijednosti predmeta spora, na način da je u tužbi navedena vrijednost predmeta spora u iznosu od 3.583,52 eur/27.000,00 kn, a tijekom postupka tužbeni zahtjev je smanjen na iznos od 1.347,14 eur/10.150,00 kn.

9. Smanjenje tužbenog zahtjeva se u ovoj pravnoj stvari ne smatra preinakom tužbe u smislu članka 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/20., 114/22., dalje: ZPP) kojem bi se tuženik mogao protiviti, niti se radi o povlačenju tužbe iz članka 193. za koji se traži pristanak tuženika, kako se o tome izjasnila i sudska praksa (uključujući i priloženu sudsku praksu uz žalbu tužiteljice).

10. Obje stranke su zastupali odvjetnici kao punomoćnici i istima prema odredbama Tarife pripada pravo na nagradu i troškove zastupanja u istom iznosu prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 27.000,00 kn i iznosu od 10.150,00 kn, zbog smanjenja tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, pa slijedom toga kod odlučivanja o troškovima postupka uspjeh stranaka treba cijeniti u odnosu na konačno određen tužbeni zahtjev.

11. Tužiteljici bi stoga pripadalo pravo na nagradu za sastav tužbe, uvećano za PDV, u iznosu od 1,230,00 kn (Tbr. 7. t. 1. i 42. Tarife), sastav podneska od 11. srpnja 2012. i 4. travnja 2013., uvećano za PDV (Tbr. 8. t. 1. i 42. Tarife), zastupanje na ročištu od 11. listopada 2012. i 13. lipnja 2013., uvećano za PDV, za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. t. 1. i 42. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 6.230,00 kn (prema vrijednosti predmeta spora od 27.000,00 kn).

11.1. Nadalje, pripadalo bi joj pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištima od 3. prosinca 2013., 12. lipnja 2014., 19. veljače 2015., uvećano za PDV za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife), sastav podneska od 3. prosinca 2013. i 21. svibnja 2014., uvećano za PDV za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 14. srpnja 2014. i 15. siječnja 2015., uvećano za PDV, za svaku radnju u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 8. t. 3. Tarife, a ne u iznosu od 1.250,00 kn, po Tbr. 8. t. 1. Tarife, kako na to osnovano upire žalba tuženika), te nagrada za sastav žalbe (s PDV-om) u iznosu od 1.562,50 kn (Tbr. 10. t. 1. Tarife), odnosno sveukupno 8.437,50 kn, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.150,00 kn, odnosno na ime zastupanja iznos od ukupno 14.667,50 kn.

11.2. Cijeneći uspjeh u sporu (70%) tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova postupka na ime zastupanja po punomoćniku u iznosu od 10.267,25 kn, što uvećano za troškove vještačenja (po tri sudska vještaka) u ukupnom iznosu od 7.500,00 kn iznosi 17.767,25 kn.

12. Prema pobijanom rješenju tuženiku bi pripadalo pravo na naknadu troškova postupka na ime zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku, u dijelu postupka prema vrijednosti predmeta spora od 27.000,00 kn, u iznosu od 4.980,00 kn i u tom dijelu prvostupanjsko rješenje ima jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

12.1. Nadalje, tuženiku bi pripadalo pravo na nagradu za zastupanje na ročištu od 3. prosinca 2013. (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te sastav podnesaka od 9. lipnja 2014. i 23. siječnja 2015. (stranice 149-150 spisa, prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, što uvećano za PDV (Tbr. 42. Tarife), za svaku radnju iznosi 1.250,00 kn, prema vrijednosti predmeta spora od 10.150,00 kn, odnosno ukupno 8.730,00 kn za cijeli postupak.

12.2. Osnovan je žalbeni prigovor da tuženiku ne pripada pravo na nagradu za sastav podneska od 18. veljače 2015. (stranice 159-160 spisa jer u istom tuženik u biti ponavlja navode iz podneska od 23. siječnja 2015., što je konstatirao i prvostupanjski sud na ročištu od 19. veljače 2015. (stranice 162-163 spisa), kao ni za sastav podneska od 8. rujna 2017. jer takav podnesak tuženika ne prileži spisu.

12.3. S obzirom na uspjeh tuženika (30%) tuženiku pripada pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 347,60 eur/2.619,00 kn.

13. Nakon prijeboja troškova priznatih tužiteljici i tuženiku (17.76725 kn – 2.619,00 kn) tuženik je dužan naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.010,52 eur/15.148,25 kn (članak 154. i 155. ZPP).

13.1. Pri tome se napominje da je o troškovima postupka u ovoj pravnoj stvari odlučeno u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku o troškovima postupka koje su bile na snazi prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., dalje: ZID ZPP/19.), u skladu s člankom 117. stavkom 3. ZID ZPP/19., u vezi s člankom 28. ZID ZPP/19.

13.2. Budući je tuženiku prvostupanjskim rješenjem naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 10.778,35 kn, tuženik je dužan naknaditi tužiteljici i daljnji trošak postupka u iznosu od 579,99 eur/4.369,90 kn.

13.3. Shodno navedenom, djelomično su uvažene žalbe tužiteljice i tuženika, preinačena je odluka o troškovima postupka, točke I. i II. izreke rješenja i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (članak 380. točka 3. ZPP).

14. Odlučujući o troškovima delegacije predmeta prvostupanjski sud je primijenio odredbe Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10., 27/11. i 130/11., dalje: ZS), a propustio je primijeniti odredbe ZS/13 u odnosu na tijek postupka nakon stupanja na snagu odredaba ZS/13.

15. Naime, punomoćniku tužiteljice pripada pravo na naknadu troškova postupka zbog delegacije predmeta na ime izbivanja iz pisarnice od ukupno tri sata i troškova prijevoza osobnim automobilom, na relaciji Z.-S. i obrnuto, za obavljene radnje u vrijeme dok su na snazi bile odredbe ZS, u skladu s člankom 10. stavak 5. ZS, a nakon toga pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, u skladu s člankom 11. stavak 4. ZS/13., budući putovanje na relaciji Z.-S.-Z. ne traje dulje od tri sata.

16. Cijeneći navedeno, punomoćniku tužiteljice pripada pravo na naknadu troškova postupka zbog delegacije predmeta na ime izbivanja iz pisarnice za ročište od 11. listopada 2012., u trajanju od tri sata, u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 35. Tarife), a ne pripada mu pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice za ročišta koja su održana nakon stupanja na snagu ZS/13 (13. lipnja i 3. prosinca 2013. i 12. lipnja 2014.).

16.1. Nadalje, pripada mu pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, za pristup na četiri ročišta, u cijeni prijevozne karte u javnom prijevozu na relaciji Z. – S., u iznosu od 80,00 kn po ročištu, kako se o tome izjasnila i sudska praska u istovrsnim predmetima (tako i rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž- 336/2016.).

16.2. Stoga je punomoćniku tužiteljice priznato pravo na naknadu troškova delegacije u ukupnom iznosu od 142,01 eur/1.070,00 kn, u skladu s člankom 11. stavak 4. ZS/13., te je djelomično uvažena žalba Republike Hrvatske i o troškovima delegacije odlučeno je kao u točki II. ovog rješenja (članak 380. točka 3. ZPP).

17. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke do iznosa od 8.278,35 kn i točka IV. izreke rješenja) prvostupanjsko rješenje nije ispitivano (članak 365. stavak 1. ZPP, u vezi s člankom 381. ZPP).

18. Tužiteljica je uspjela u žalbenom postupku pa joj je tuženik dužan naknaditi trošak žalbenog postupka (članak 166., u vezi sa člankom 381. i 155. ZPP).

18.1. Tužiteljici je priznato pravo na nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV (Tbr. 10. t. 5. i 42. Tarife), dok joj nije priznat trošak sudske pristojbe jer u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova postupka nije određen, u skladu s člankom 164. ZPP.

19. Žalba tuženika je djelomično osnovana, ali je konačna odluka o troškovima postupka preinačena u korist tužiteljice pa je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP, u vezi s člankom 381. ZPP).

Sisak, 30. ožujak 2023.

Sutkinja

mr. sc. Ana Beloglavec,v.r.