Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj. Gž-23/2023-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Miha Mratovića, predsjednika vijeća te Mirjane Rubić, članice vijeća i izvjestiteljice i Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Slovenije, OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz odvjetničkog društva J. L. M. d.o.o., Z., protiv tuženika N. H. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva E., Š. i T. j.t.d., Z., radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3631/20-14 od 30. kolovoza 2022. i rješenja istog suda P-3631/20 od 13. rujna 2022., u sjednici vijeća dana 30.ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tuženika te se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-3631/20-14 od 30. kolovoza 2022. ispravljena rješenjem istog suda P-3631/20 od 13. rujna 2022. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3590/14 od 9. ožujka 2015. godine te se ukidaju sve ovršne radnje.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od u roku 15 dana od donošenja presude naknadi tužitelju S. K. sa prebivalištem u Z., OIB: ..., troškove postupka u iznosu od 47.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku u roku od 15 dana trošak u iznosu od 54.293,75 kn/7.206,02 EUR.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom od 30. kolovoza 2022. ispravljenoj rješenjem od 13. rujna 2022. u dijelu pod točkom II, glede odluke o trošku, proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3590/14 od 9. ožujka 2015. godine te su ukinute sve ovršne radnje (toč. I.), obvezan je tuženik naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 47.500,00 kuna (toč. II. presude u svezi sa rješenjem o ispravku od 13. rujna 2022.), dok je prvostupanjskim rješenjem sud odbio tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja S. K. s prebivalištem u Slovenija, OIB: ..., na trajnu zabranu ovrhe temeljem ovršnih isprava - Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran u uredu javnog bilježnika O. R. iz Z. pod posl.br. OV-5755/2010 dana 07.07.2010. godine i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran u uredu javnog bilježnika O. R. iz Z. pod posl.br. OV-722/2010 dana 02.02.2010. godine, koju ima prema protivniku osiguranja S. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ..., određuje se privremena mjera I. Zabranjuje se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu provedbu ovrhe na nekretnini poslovni broj Ovr-3590/2014 temeljem ovršnih isprava - sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran u uredu javnog bilježnika O. R. iz Z. pod posl.br. OV-5755/2010 dana 07.07.2010. godine i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran u uredu javnog bilježnika O. R. iz Z. pod posl.br. Ov-722/2010 dana 02.02.2010. godine.

II. Predmetna privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovni broj P-3631/2020 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

III. Nalaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb provedba upisa zabrane ovrhe na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama općinskog građanskoj suda u zagrebu označenoj kao kč.br. 7864/23 u naravi kuća dobri dol br. 46 i dvorište površine 908 m[2] , i to: 6. suvlasnički dio: 18,551/100 etažno vlasništvo (e-6) stan sa spremištem oznake "poz.b" prizemlje, stambeni prostor, četverosobni stan površine 122,20 čm koji se sastoji od ulaza, izbe, kuhinje, kupaonice, praonice rublje, dnevnog boravka, sobe, sobe, radne sobe, terase otvorene i vrta sa spremištem u podrumu oznake s1 površine 6,65 čm, ukupne površine 128,85 čm, u elaboratu etažiranja označen tamno smeđom bojom, upisana u zk.ul.br. 24596 k.o. G. Z.

IV. Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja N. H. B. d.d. sa sjedištem u Z., OIB: ... i Općinskom građanskom sudu u zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb. V. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja, naknadi trošak ovog postupka osiguranja u iznosu od47.500,00kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 8 (osam) dana."

2.Protiv citirane presude i odluke o trošku u istoj sadržane te u rješenju o ispravku presude u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu podnosi tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje te odredi tužitelju naknada parničnog troška tuženiku.

2.1.Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj u bitnom predlažući je odbiti.

Žalba tuženika je osnovana.

3.Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio povrede na koje žalbom upire tuženik niti bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

3.1.Prije svega, navesti je kako je pregledom spisa utvrđeno kako nema dokaza o tome da bi tužiteljev podnesak od 23. prosinca 2020. (list 64 spisa) s prilozima (prema službenoj zabilješci prilozi elektroničkog podneska nalaze se na str.66-67 dokumentacije/sudska praksa, stručni rad, znanstveni rad), bio dostavljen tuženiku odnosno njegovom punomoćniku.

3.2.Međutim, kako to osnovano navodi tužitelj, predmetni podnesak je dostavljen u spis 10 mjeseci prije prvog pripremnog ročišta održanog 21. listopada 2021. (list 73-75) u nazočnosti obiju stranaka na kojem se raspravljalo o spornim pitanjima i provedbi dokaza te tužitelj obrazložio svoje stavove ostajući kod njih, pa tako u bitnome i onaj na kojemu je tužba utemeljena, a koji je ponovljen u spornom podnesku. Radi se o tužiteljevoj tvrdnji kako je ovrha nedopuštena jer je nad P. W. U. d.o.o. kao dužnikom ovdje tuženika, a u ovršnom postupku ovrhovoditelja, čije proglašenje nedopuštenim se traži, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu proveden predstečajni postupak i pravomoćno okončan predstečajnom nagodbom odobrenom od tog suda (Rješenje Stpn-80/15 od 9. lipnja 2015.), kojom je u tom postupku prijavljena tuženikova tražbina priznata odnosno utvrđena, u postotku iznosa o kojemu su se suglasili pa da je time prestala osigurana tražbina a s njom i založno pravo upisano radi njezinog osiguranja, jer je tužitelj bio obveznik prema tuženiku samo kao založni dužnik a ne i kao jamac.

3.3.Ova tvrdnja, kako je rečeno, osim u tužbi istaknuta je u spomenutom podnesku od 23. prosinca 2020. uz koji je dostavljena odluka VSRH Rev-481/2004 na koju se podnositelj pozvao, a kasnije i sud u svojoj odluci te je kasnije ponavljana tijekom postupka. Proizlazi kako ništa novo što bi bilo odlučno nije podneskom izloženo niti bilo nedostupno tuženiku, pogotovo što je podnesak sadržan u spisu, a prilozi uz isti u elektroničkom obliku na str. 66-68, kako je to navedeno u službenoj zabilješci uz taj podnesak.

3.4.Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju žalbenim navodima upire tuženik, počinjena je ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

3.5.Propustivši dostaviti rečeni podnesak s prilozima tuženiku, protivno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski ga sud nije onemogućio u raspravljanju pred sudom, budući u podnesku i prilozima nije navedeno ništa drugo što tužitelj nije navodio u tužbi i tijekom postupka i na čemu je temeljio svoj zahtjev, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, na koju sadržajno žalba upućuje, jer na takvim ispravama koje bi bile nedostupne tuženiku nije utemeljena odluka suda, niti su na temelju sadržaja tih isprava utvrđene odlučne činjenice, što ne čini upitnim odluka prvostupanjskog suda o priznavanju troškova tužitelju za sastav tog podneska kao pod 14. obrazloženja, na što se neosnovano upire tuženik.

3.6.Po stavu ovog suda, time što je propustio podnesak od 23. prosinca 2020. s prilozima putem informacijskog sustava dostaviti tuženiku greškom odredivši “dostaviti podnesak tuženika tužitelju“ kako je i postupljeno, umjesto ispravno “dostaviti podnesak tužitelja tuženiku“, prvostupanjski je sud propustio primijeniti odredbu iz čl. 133. st. 5. i 142. st.1. ZPP-a. Međutim, iz naprijed navedenog proizlazi kako takvim propuštanjem nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 133. st. 5. i čl.142. st.1. ZPP-a, jer su u podnesku, kako je rečeno, ponovljeni tužbeni navodi u kojima je tužitelj bio ustrajan tijekom postupka u dokaz kojih su dani i prilozi, na koje navode i stav se tuženik očitovao tijekom postupka, pa na tim ispravama nije utemeljena prvostupanjska presuda, te je prvostupanjski sud odlučio u okviru zahtjeva iz tužbe o kojima se tuženik očitovao, radi čega navedeni propust nije utjecao niti mogao utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude.

3.7.Suprotno tvrdnji tuženika, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, izvedene dokaze sud prvog stupnja je prosuđivao po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe upire tuženik pa ne postoje razlozi zbog kojih se presuda ne može ispitati.

4.Nije u pravu tuženik ni kada prigovara da je odbijanjem prijedloga tuženika za izvođenje dokaza na ročištu od 19. srpnja 2022. bez navođenja razloga, postupio protivno odredbi iz čl. 292. ZPP-a i time onemogućio tuženika da ispita odluku, prvenstveno jer je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedokinje A. P. koja je imala saznanja o pravnom poslu i u vrijeme zasnivanja založnog prava bila suvlasnica nekretnine koja je založena i ujedno jamac.

4.1.Naime, prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

4.2.Kako je upravo postupajući u smislu citiranih odredbi prvostupanjski sud odlučio o dokazima koji će se izvesti, njihovom ocjenom, kao i ocjenom rezultata provedenog postupka utvrdio činjenice koje je ocijenio odlučnim za ovaj spor, to se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl.292., čl. 220. st. 2. te čl. 8. ZPP. na koje se sadržajem žalbe ukazuje.

4.3.Propust prvostupanjskog suda da obrazloži odbijanje dokaznih prijedloga u smislu čl. 292. st. 4. ZPP-a za saslušanjem određenih svjedoka, odnosno pribavljanje isprava (o prebivalištu tužiteljeve kćeri) po stavu ovog suda nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a s obzirom na okolnosti na koje su navedeni svjedoci trebali biti saslušani odnosno i isprave pribavljene jer je unatoč tome obrazloženje pobijane presude jasno u odnosu na relevantne činjenice, tako da to ne predstavlja nedostatak zbog kojega se presuda ne može ispitati.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3590/14 od 9. ožujka 2015. na temelju ovršnih isprava i to Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama upisane u zemljišne knjige, koji je solemniziran kod javne bilježnice O. R. iz Z. pod brojem Ov-5755/10 od 7. srpnja 2010. i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama upisanim u zemljišne knjige, koji je solemniziran kod iste javne bilježnice pod brojem Ov-722/10 od 2. veljače 2010., radi namirenja novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u iznosu od 311.637,96 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, i to na nekretnini kč.br. 7864/23 k.o. G. Z., upisanoj u zk.ul.br. 24596 k.o. G. Z., broj poduloška 6, zabilježbom ovrhe na navedenoj nekretnini, utvrđenjem vrijednosti nekretnine i njezinom prodajom te namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa ostvarenog prodajom.

6.U bitnome, ovdje tužitelj tvrdi kako tuženik nema ovlaštenje tražiti ovrhu protiv njega kao založnog dužnika na temelju navedenih ovršnih isprava jer je nad tuženikovim dužnikom P. W. U. d.o.o. (u vrijeme sklapanja sporazuma kao ovršnih isprava pod tvrtkom A. G. S. d.o.o.) pred Trgovačkim sudom u Zagrebu proveden predstečajni postupak i pravomoćno okončan stečajnom nagodbom odobrenom od tog suda (Rješenje Stpn-80/15 od 9. lipnja 2015.), kojom je po tuženiku kao predstečajnom vjerovniku prijavljena tražbina i utvrđena, po istoj određena isplata koju je predstečajni dužnik P. W. U. d.o.o. ispunio, a tuženik potvrdio dopisom od 22. svibnja 2020. da je ispunjenje primio i da više nema potraživanja prema dužniku P.W.U. d.o.o.

6.1.Polazeći od toga da je potraživanje određeno za isplatu predstečajnom nagodbom od strane dužnika podmireno tako da vjerovnik više prema njemu nema potraživanja, a budući nije u pravnoj poziciji jamca ili solidarnog dužnika, tužitelj smatra da vjerovnik a u ovršnom postupku ovrhovoditelj više ne može ostvarivati tražbinu protiv njega kao založnog dužnika.

7. U provedenom postupku prvostupanjski je sud na temelju nespornih i u provedenom postupku utvrđenih činjenica, odlučio o tužbenom zahtjevu budući je utvrdio:

-kako je, na temelju prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja S. d.d. (ranije V. d.d., a sada N. H. B. d.d.), protiv ovršenika S. K., radi namirenja tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku na temelju Ugovora o viševalutnom iznosu za financiranje br. 582541 sklopljenim s društvom A. G. S. d.o.o., kao korisnikom, S. M. d.o.o. kao jamcem platcem i A. P. kao jamcem/založnim dužnikom te S. K. kao založnim dužnikom, rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3590/15 od 9. ožujka 2015, na temelju ovršne isprave-Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama, koji je solemniziran kod javne bilježnice O. R. iz Z. pod br. br. Ov-722/2010 od 2. veljače 2010. i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama solemniziranim kod iste javne bilježnice pod br. br.Ov-5755/2010 od 7. srpnja 2010. određena ovrha na nekretninama ovršenika S. K., ovdje tužitelja,

-kako je ovdje tužitelj, a ovršenik u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3590/14, rješenjem tog suda od 26. lipnja 2020. upućen u roku od 15 dana od pravomoćnost rješenja, pokrenuti parnicu protiv tamo ovrhovoditelja, a ovdje tuženika radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi Ovr-3590/14 od 9. ožujka 2015. nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona (list 9 spisa), što je tužitelj i učinio u ostavljenom roku podnoseći predmetnu tužbu,

-kako je Trgovački sud u Zagrebu dana 9. svibnja 2015. donio rješenje 31- Stpn-80/15 kojim se odobrava sklopljena predstečajna nagodba kojom se dužnik P.W.U. d.o.o. (ranije A. G. S. d.o.o.) sa sjedištem u Z., OIB: ..., obvezuje vjerovnicima predstečajne nagodbe isplatiti iznose tražbine utvrđene u prihvaćenom planu financijskog restrukturiranja prema utvrđenim rokovima plaćanja po grupama vjerovnika, počevši od dana potpisa predstečajne nagodbe pa nadalje, a koje je rješenje postalo pravomoćno (list 19-49 spisa),

-kako je ovdje tuženik (tada S. d.d.), kao vjerovnik u spomenutom predstečajnom postupku prijavio tražbinu prema dužniku P.W.U. d.o.o. koja je i priznata odnosno utvrđena u iznosu od 3.278.800,52 kn, te kao vjerovnik skupine A pristao na otpis 70% od iznosa utvrđene tražbine, slijedom čega je dužnik P.W.U. d.o.o. obvezan isplatiti mu 30% utvrđene tražbine ili iznos od 983.640,16 kn plativih u 36 mjesečnih obroka od po 27.323,34 kn tekućih nakon 12-mjesečnog počeka, računajući od dana pravomoćnosti predstečajne nagodbe, s dospijećem svakog 15- og u mjesecu,

-kako je sadržajem dopisa tuženika (tada S. d.d., list 6) od 22. svibnja 2020. potvrđeno kako je društvo P. W. U. d.o.o. ispunilo sve obveze prema tuženiku povodom pravomoćno sklopljene predstečajne nagodbe i kako banka prema navedenom društvu nema više nikakvih potraživanja.

8.Slijedom gornjih utvrđenja, zaključujući kako je tužba u ovom predmetu pravodobno podnesena i tužitelj Ugovor o kreditu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopio isključivo u svojstvu založnog dužnika, a ne jamca, već su kao jamci platci u obveznom odnosu prema tuženiku društvo S. M. d.o.o. i A. P., prvostupanjski je sud smatrao kako ovdje tužitelj kao hipotekarni dužnik odgovara za novčanu tražbinu tuženika kao vjerovnika jedino i isključivo do visine obveze društva P.W.U. d.o.o. sa sjedištem u Z., kao glavnog dužnika, utvrđene u pravomoćnoj predstečajnoj nagodbi kojom je obvezan na isplatu, koju tražbinu je prema tuženiku u cijelosti podmirio.

8.1.Stoga je, pozivajući se na odredbe čl. 81. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15, 114/22, dalje:ZFPPN), kojim je propisano da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi te čl. 82. st. 2. istoga zakona kojim je propisano da će se tražbina vjerovnika iz predstečajne nagodbe smatrati potpuno namirenom ako su namireni iznosi koji su utvrđeni u predstečajnoj nagodbi, te imajući u vidu sadržaj tuženikovog dopisa od 22. svibnja 2020., prema kojemu je dužnikova tražbina u cijelosti podmirena, smatrao kako je osnovan tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, radi čega je u cijelosti prihvatio taj zahtjev ujedno ukidajući sve ovršne radnje.

9.Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 79/17, 131/20 i 114/22, dalje:OZ) propisano je: Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 9.) ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10.) ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

10.Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako je, sukladno razlozima iz rješenja o upućivanju u parnicu od 26. lipnja 2020. tužitelj istu i pokrenuo podnoseći tužbu u ostavljenom roku jer su, prema stanju spisa (e-spis), stranke citirano rješenje o upućivanju u parnicu primile 1. srpnja, odnosno 7. srpnja 2020., pa kako je tužba podnesena 21. srpnja 2020., zaštitu je pravodobno zatražio.

11.Inače iz rezultata dokaznog postupka je nedvojbeno zaključivati kako je ovdje tužitelj, prema pravnim poslovima na koje se kao ovršne isprave pozvao ovdje tuženik podnoseći prijedlog za ovrhu, bio u pravnom položaju založnog (hipotekarnog) dužnika, dok su za dug glavnog dužnika P. W. U. d.o.o. (ranije A. g. S. d.o.o.; dalje A. G. S. d.o.o), kao jamci bile treće osobe, kako je to pravilno u pobijanoj presudi i utvrđeno, kao i činjenica da je sukladno pravomoćno odobrenoj predstečajnoj nagodbi, glavni dužnik P.W.U. d.o.o. u cijelosti podmirio tuženiku kao vjerovniku iznos na čiju isplatu je istom bio obvezan a što predstavlja 30% od utvrđenog iznosa tražbine u predstečajnoj nagodbi.

12.U postupku tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi dužnik P. W. U. d.o.o., jamci ili on kao založni dužnik, ovdje tuženiku kao vjerovniku podmirili tražbinu preko iznosa koji je dužnik podmirio u visini na koju je obvezan predstečajnom nagodbom.

13.Ono u čemu se stranke spore je pitanje može li tuženik kao ovrhovoditelj radi namirenja svojeg potraživanja prema glavnom dužniku P. W. U. d.o.o. (ranije A. G. S. d.o.o.) provesti ovrhu na nekretninama tužitelja kao založnog dužnika s obzirom da je po pravomoćno odobrenoj predstečajnoj nagodbi tuženiku kao vjerovniku koji je prijavio svoje potraživanje protiv dužnika u predstečajnom postupku priznata odnosno utvrđena cijela tražbina i dužnik obvezan na isplatu priznatih 30% tako utvrđene tražbine (iznos od 983.640,16 kn) koji je tuženiku i isplaćen te pošto tuženik više nema iz tog osnova potraživanja prema glavnom dužniku P.W.U. d.o.o. radi osiguranja koje tražbine je tužitelj založio nekretnine.

13.1.Pri tome je imati u vidu da tužitelj nije razlučni vjerovnik jer njegova tražbina nije osigurana na imovini dužnika P.W.U. d.o.o., te da tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da se prijavljujući tražbinu u predstečajnom postupku odrekao prava na odvojeno namirenje.

14.Primarno je navesti kako Sporazumi radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama koje je u korist ovdje tuženika potpisao tužitelj kao založni (hipotekarni dužnik) i na koje se tuženik kao ovršne isprave protiv ovdje tužitelja poziva, imaju snagu ovršne isprave iz čl. 23. st.1. točka 5. OZ-a, što među strankama nije ni sporno, te su shodno tome navedene isprave podobne za ovrhu u smislu čl. 29. OZ-a. Da je tome tako vidljivo je iz samih ovršnih isprava koje sadrže ovršnu klauzulu a kojom su dužnik i tužitelj kao založni dužnik izričito pristali da se na temelju Sporazuma, a nakon dospijeća novčane tražbine tuženika kao vjerovnika koja se osigurava Sporazumom, može neposredno zatražiti i pokrenuti prisilna ovrha te neposredno provesti prisilna ovrha na nekretninama na kojima je zasnovano založno pravo, a radi naplate novčane tražbine tuženika kao vjerovnika koja se osigurava Sporazumom.

15.Nadalje, protivno stavu prvostupanjskog suda, po ocjeni ovog suda činjenica što je nad glavnim dužnikom proveden predstečajni postupak u kojemu je ovdje tuženik kao vjerovnik prijavio tražbinu koja je utvrđena te glavni dužnik P. W. U. d.o.o. pravomoćnim rješenjem nadležnog suda o odobrenju predstečajne nagodbe obvezan isplatiti 30% tako utvrđene tražbine, koju obvezu je i ispunio, nije od utjecaja na pravo tuženika kao založnog vjerovnika da svoju dospjelu tražbinu, preko isplaćenog iznosa, prisilnim putem namiruje iz vrijednosti založenih nekretnina.

15.1.To stoga što njegovo pravo, prije svega, proizlazi iz odredbe čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17, dalje: ZV) pri čemu se apostrofira st. 1. navedene odredbe u kojoj je propisano da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga.

15.2.Pri tome je, glede činjenice da je tužitelj nakon zaključenja Sporazuma o osiguranju kao ovršnih isprava u kojima je bio založni dužnik nekretnina za 1/2 dok je u preostaloj 1/2 to bila A. P. od koje je njezin dio naknadno stekao, imati u vidu odredbe čl. 297. ZV-a i zaključeni Sporazum prema kojima tuženik ima pravo namirenja tražbine iz vrijednosti založene nekretnine bez obzira tko je u vrijeme zalaganja bio vlasnik ili suvlasnik, jer je suvlasnički dio A. P. stekao nakon što je već bio opterećen založnim pravom.

16.Naime, učinci predstečajnog postupka tiču se isključivo vjerovnika i predstečajnog dužnika, dok isti ne utječu na prava vjerovnika da svoju tražbinu namiruje prema ostalim sudionicima vjerovničko dužničkog odnosa.

16.1.Da je tome tako proizlazi prije svega iz čl. 66. st. 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12 , 81/13 i 112/13 - dalje: ZFPPN) koji se ovdje primjenjuje, u kojoj odredbi je propisano da predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku (isto određuje čl. 340. st. 2. u svezi s čl. 62. st. 4. Stečajnog zakona – „Narodne novine“, broj 71/15, 104/17, 36/22, dalje:SZ, prema kojima rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu).

16.2.Navedeni zakon dopušta ovrhovoditelju podnijeti prijedlog za provedbu ovrhe nad solidarnim dužnicima i jamcima platcima upravo iz razloga što institut jamstva postoji kao osiguranje vjerovniku za slučaj ako se vjerovnik ne uspijeva namiriti od glavnog dužnika, postoji obveza solidarnih dužnika da vjerovniku namire tražbinu koju vjerovnik ima prema glavnom dužniku. Iz navedene zakonske odredbe može se, dakle, primjenom analogije, zaključiti da tuženik ima pravo svoju tražbinu namirivati u odnosu na založnog vjerovnika.

16.3.To što je vjerovnik, ovdje tuženik prijavio svoje potraživanje u postupku predstečajne nagodbe i što mu je ono u tom postupku i utvrđeno te isplaćen nagodbom utvrđeni postotak ne predstavlja zapreku da tuženik pokuša namiriti preostali dio tražbine i od založnog dužnika, budući su pravni učinci predstečajne nagodbe propisani u odredbi čl. 81. ZFPPN, koja u stavku 1. propisuje da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se uz skladu s predstečajnom nagodbom te da ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZFPPN, što je u skladu sa svrhom predstečajne nagodbe iz čl. 20. ZFPPN da se dužniku koji je postao nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.

16.4.Ovdje, međutim, nije u pitanju odnos vjerovnika i dužnika, već vjerovnika i založnog dužnika, na koji se ti učinci ne odnose. Ograničavanje posljedica otvaranja postupka predstečajne nagodbe za sve tražbine vjerovnika prema dužniku, ali ne i prema solidarnom dužniku ili jamcu, odnosno založnom dužniku opravdano je dobrovoljnim preuzimanjem rizika od strane trećih odnosno činjenicom da jamstvo i založno pravo štiti vjerovnika od rizika nesposobnosti i insolventnosti glavnog dužnika, što je svrha osiguranja (tako Trgovački sud Varaždin P-26/2019-9 od 27. rujna 2019., VTSRH Pž-6584/2019-3 od 4. veljače 2021., Županijski sud Zagreb Gž-4444/2018 od 12. ožujka 2019., Županijski sud u Karlovcu Gž-497/2022 od 3. listopada 2022., Rev-1036/16 od 30. ožujka 2021.)

16.5.Nadalje, da sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju jamcu odnosno založnom dužniku, proizlazi i iz odredbi članka 114. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,41/08,125/11,78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22, dalje: ZOO) kojim je

propisano da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

16.6.Iako u navedenim odredbama nisu spomenuti i založni dužnici, ovaj drugostupanjski sud smatra kako se navedena odredba može analogno primijeniti i na založne dužnike, pa se shodno tome zaključuje kako činjenica što je nad glavnim dužnikom P. W. U. d.o.o. okončan postupak zaključenjem predstečajne nagodbe i što je P. W. U. d.o.o. isplatio tuženiku kao vjerovniku iznos na koji je istom obvezan, ne predstavlja zapreku tuženiku da svoju tražbinu u nenamirenom iznosu koju ima prema predstečajnom dužniku, namiruje iz vrijednosti založenih nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja kao založnog dužnika.

16.7.Sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju tužitelju kao založnom dužniku, pri čemu neakcesornost obveze jamca u slučaju stečaja, odnosno provođenja predstečajnog postupka proizlazi iz ranijih odredbi prema kojima smanjenje obveze glavnog dužnika ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje obveze jamca pa shodno tome i založnog dužnika, pa potonji odgovara glavnom dužniku za cijeli iznos svoje obveze za koju je dao osiguranje.

17.Stoga je u pravu tuženik kao žalitelj kada ustraje u tvrdnji kako je kao vjerovnik ovlašten namirivati svoju dospjelu tražbinu prema glavnom dužniku budući ista nije u cijelosti namirena isplatom po predstečajnoj nagodbi, a na čije podmirenje ima pravo sukladno čl.336. ZV-a.

17.1.Prema tome tužitelj kao založni dužnik odgovara ovdje tuženiku kao vjerovniku u skladu s potpisanim ovršnim ispravama-Sporazumima, a ne prema sklopljenoj predstečajnoj nagodbi.

17.2.Takav stav izražen je i u mišljenju Ministarstva financija RH, Broj Klasa: 423-08/13-01/67 Porezna uprava, Zagreb, 10.03.2014. „Tumačenje odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13)“ u kojem se navodi“ U slučaju kada vjerovnik ima potraživanje prema predstečajnom dužniku, ali koji ujedno za osiguranje tog istog potraživanja ima založno pravo na imovini treće osobe, takav vjerovnik nije razlučni vjerovnik, budući da nema založno pravo na imovini predstečajnog dužnika. Ako se ne odrekne prava na odvojeno namirenje, uvijek se može namirivati iz vrijednosti zaloga, te imaju pravo pokrenuti sudski ili javnobilježnički ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava. Dakle, može se u cijelosti namiriti iz imovine treće osobe. Člankom 66. stavkom 14. Zakona propisano je da predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku. Ako vjerovnik već vodi ovrhu protiv treće osobe, predstečajna nagodba ne utječe na ovrhu. Ako vjerovnik sklopi nagodbu sa predstečajnim dužnikom na otplatu smanjenog iznosa tražbine, još uvijek mu ostaje pravo da se za ostatak dugovanja namiri od treće osobe (vlasnika nekretnine). Prema članku 114. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, smanje li se obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ili u postupku preustroja, to istodobno ne povlači i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze. Jamčeva obveze i dalje ostaje u nesmanjenom opsegu bez obzira na to što je zbog stečaja ili preustroja smanjena obveza glavnog dužnika.“

18.Dosljedno, budući je prvostupanjski sud u zakonito provedenom postupku pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev, to je valjanom primjenom materijalnog prava kako je izloženo, budući ne postoje razlozi za nedopustivost ovrhe, uvažavanjem tuženikovih žalbi pobijanu presudu i rješenje valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan odbiti (čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP).

19.Kako protiv odluke o odbijanju zahtjeva za određivanje privremene mjere tužitelj nije izjavio žalbu, odluka o tome izostaje.

20.Uslijed preinake prvostupanjske odluke valjalo je odlučiti o tuženikovom zahtjevu za trošak, pri čemu je ovaj drugostupanjski sud imao i vidu vrijednost predmeta spora (501.000,00 kn), popisani trošak, odredbe čl. 151.st. 2., 154. st. 1., 155., 164. i 166. ZPP-a kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje:OT) te je tuženiku odmjeren slijedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.t. 1.OT), pristup na ročišta od 21.listopada 2021. i 19. srpnja 2022. (Tbr. 9. t.1.OT) te za sastav podneska od 17.ožujka 2022. kojim se očituje na prijedlog za određivanje privremene mjere (Tbr. 11. u svezi sa Tbr.7. t.1.OT) po 501 bod, za sastav žalbe (Tbr.10. t.1. OT-a) 625 bodova, ukupno 2629 boda, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 15,00 kn iznosi 39.435,00 kn na kojeg je dodati PDV (Tbr.42) u iznosu od 9.858,75 kn i dodati pristojbu žalbe u iznosu od 5.000,00 kn, što je ukupno 54.293,75 kn/7.206,02 EUR.

Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban (čl. 166. ZPP-a)

U Splitu 30.ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.