Poslovni broj: 32 UsI-1883/2022-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Ljerke Perica, u upravnom sporu tužitelja S. B. iz Z., OIB…., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB…., Z., radi obračuna mirovine, 30. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-02/22-02/03246808425, ur. broj: 341-99-05/3-22-000002 od 9. lipnja 2022. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II 140-02/22-02/03246808425, ur. broj: 341-99-05/3-22-000002 od 9. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO), Područne službe u Z., klasa: UP/I 140-02/21-01/03246808425, ur. broj: 341-25-05/3-21-8049 od 20. prosinca 2021., kojim je tužitelju, kao hrvatskom branitelju i dragovoljcu iz Domovinskog rata, određena je počevši od 3. siječnja 2019. starosna mirovina te je određen iznos iste.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj je osporio zakonitost rješenja tuženika radi pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu je mirovina pogrešno obračunata te da mu je na postojeću mirovinu bilo potrebno obračunati pripadajući dodatak na mirovinu. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Između stranaka je sporna primjena prava, odnosno da li je na zahtjev tužitelja pravilno primijenjena odredba članka 3. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 79/07,114/11 i 115/18, skraćeno: Zakon o dodatku na mirovine).

8. Odredbom članka 1. Zakona o dodatku na mirovine propisano da se ovim Zakonom uređuje dodatak na mirovine korisnika čija je mirovina ostvarena i određena isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999.

Odredbom članka 3. istog Zakona propisano je da pravo na dodatak na mirovinu prema ovome Zakonu ne pripada korisnicima kojima je mirovina određena pod povoljnijim uvjetima i/ili na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju, korisnicima najviše mirovine određene prema Zakonu o najvišoj mirovini, korisnicima osnovne mirovine i korisnicima obiteljske mirovine kojima je mirovina određena od mirovine koja je ostvarena prema propisima o mirovinskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998.

9. Iz obrazloženja osporavanih rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju rješenjem HZMO od 9. travnja 2019. priznato, počevši od 3. siječnja 2019. pravo na starosnu mirovinu prema članku 33. ZOMO-a, te određena isplata predujma mirovine u skladu sa člankom 131. ZOMO-a.

Utvrđeno je da je tužitelj do 3. siječnja 2019. navršio 64 godine i 4 mjeseca života, a navršeni mirovinski staž prema članku 24. do 31. Zakona o mirovinskom osiguranju Narodne novine br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, dalje ZOMO) i članku 55. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/2017, 98/2019 i 84/2021, dalje: ZOHBDR), na temelju kojeg se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja, iznosi do dana 2. siječnja 2019. ukupno 56 godina, 9 mjeseci i 23 dana, čime je 3. siječnja 2019. ostvario uvjete za priznanje prava na starosnu mirovinu propisane odredbom članka 26. ZOHBDR-a.

Na temelju uvida u bazu podataka matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno je da je u mirovinski staž tužitelja pravilno uračunato razdoblje od 24. ožujka 1977. do 2. siječnja 2019., od čega mu su razdoblja od 24. ožujka 1977. do 29. svibnja 1990. i od 1. srpnja 1996. do 2. svibnja 2001., uračunato sa stupnjem povećanja 12/16, razdoblje od 3. svibnja 2001. do 2. siječnja 2019., uračunato je sa stupnjem povećanja 12/14, te je razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu od 30. svibnja 1990. do 30. lipnja 1996., uračunato u dvostrukom trajanju.

U osporavanom rješenju obrazloženo je da je provedena kontrola obračuna mirovine te je obračun mirovine detaljno obrazložen.

10. U odnosu na žalbene navode, koji odgovaraju tužbenim navodima u ovom sporu, tuženik je obrazložio da, prema odredbama članka 1. i 3. Zakona o dodatku na mirovine, pravo na dodatak na mirovinu ne pripada tužitelju za mirovinu određenu prema odredbama ZOHBDR-a od povećanih osobnih bodova, odnosno određene prema posebnom propisu, budući da dodatak na mirovinu pripada isključivo na mirovinu određenu prema odredbama ZOMO-a.

Obrazložio je da se starosna mirovina ne može odrediti kombinacijom dvaju posebnih propisa kao što su ZOMO i ZOHBDR, bez obzira o kojim izmjenama i dopunama ZOHBDR-a se radi, već se prilikom određivanja mirovine primjenjuje onaj propis koji je za tužitelja povoljniji.

S obzirom na to da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem mirovina određena uz primjenu odredbe članka 27. stavka 1. ZOHBDR-a, odnosno na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju, ne pripada mu pravo na dodatak na mirovinu u skladu s člankom 3. Zakona o dodatku na mirovine.

11. Navedeno obrazloženje tuženika sud u cijelosti prihvaća, jer navedeno proizlazi iz jasne odredbe članka 3. Zakona o dodatku na mirovine.

12. Na temelju svega navedenog, sud je utvrdio da se tuženik detaljno očitovao na navode iz žalbe, da su javnopravna tijela pravilno i potpuno provela upravni postupak, utvrdila činjenično stanje te da su pravilno primijenila materijalno pravo te da tužbeni navodi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Radi navedenog sud utvrđuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju odredbe čl. 57. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu, 30. ožujka 2023.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).