P-1558/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz S., O.: …, zastupan po pun. M.

S., odvj. u S., protiv tužene R. A. Z.,

O.: …, zastupana po pun. iz O. G. i G., Z.,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. D., odvjetničke vježbenice u odvj. M. R. Š. i zamjenika punomoćnika tuženika Đ. B., odvj. u

S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime razlike uvećanja anuiteta uslijed primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF, isplatiti tužitelju ukupan iznos od 3.322,52€ (fiksni tečaj konverzije: 1€=7,53450 kn) i to sa kamatom na pojedine mjesečne iznose od po:

- 8,25 € teče od 31.10.2008.

- 13,02 € teče od 31.12.2008.

- 16,34 € teče od 31.01.2009.

- 18,01 € teče od 28.02.2009.

- 9,61 € teče od 31.03.2009.

- 10,81 € teče od 30.04.2009.

- 5,60 € teče od 31.05.2009. -

1,89 € teče od 30.06.2009.

- 3,50 € teče od 31.07.2009.

- 6,21 € teče od 31.08.2009.

- 6,52 € teče od 30.09.2009.

- 4,78 € teče od 31.10.2009.

- 9,53 € teče od 30.11.2009.

- 13,45 € teče od 31.12.2009.

- 18,84 € teče od 31.01.2010.

- 18,27 € teče od 28.02.2010.

- 25,43 € teče od 31.03.2010.

- 24,75 € teče od 30.04.2010.

- 27,78 € teče od 31.05.2010.

- 49,61 € teče od 30.06.2010.

- 45,86 € teče od 31.07.2010.

- 59,90 € teče od 31.08.2010.

- 55,92 € teče od 30.09.2010.

- 49,10 € teče od 31.10.2010.

- 65,57 € teče od 30.11.2010.

- 86,42 € teče od 31.12.2010.

- 72,86 € teče od 31.01.2011.

- 78,60 € teče od 28.02.2011.

- 72,93 € teče od 31.03.2011.

- 74,82 € teče od 30.04.2011.

- 102,85 € teče od 31.05.2011.

- 106,31 € teče od 30.06.2011.

- 130,73 € teče od 31.07.2011.

- 119,72 € teče od 31.08.2011.

- 107,56 € teče od 30.09.2011. -

108,62 € teče od 31.10.2011. -

108,16 € teče od 30.11.2011. -

114,93 € teče od 31.12.2011. -

120,92 € teče od 31.01.2012. -

122,22 € teče od 29.02.2012. -

119,03 € teče od 31.03.2012. -

122,16 € teče od 30.04.2012. -

124,49 € teče od 31.05.2012. -

122,14 € teče od 30.06.2012. -

123,51 € teče od 31.07.2012. -

121,90 € teče od 31.08.2012. -

117,72 € teče od 30.09.2012. -

123,42 € teče od 31.10.2012. -

126,51 € teče od 30.11.2012.

- 125,41 € teče od 31.12.2012. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza 2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena;

II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.525,44 EUR-a sa zakonskom kamatom koja teče od 30. ožujka 2023. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako su stranke 25. 10. 2005. sklopile ugovor o kreditu temeljem kojega je tužitelju za kupnju vozila isplaćen u iznosu od 30.026,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan korištenja kredita. Ugovoreno je da se glavnica kredita veže uz CHF valutu, a da prije zaključenja ugovora i u vrijeme zaključenja istog tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Protivno ugovoru i otplatnom planu tužitelju da su povećani anuiteti i da je isplatio veći iznos od onoga kojega je trebao isplatiti temeljem otplatnog plana. Tužitelj se poziva na presudu Europskog suda u predmetu C-186/16, presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12, VTSRH Pž-7129/13 i dr. kojima je utvrđeno kako ugovorena valutna klauzula mora biti podložna utvrđenju ništetnom i nepoštenom, te da su banke bile dužne obavještavati potrošače o svim ekonomskim posljedicama i rizicima u vrijeme kada su kredite sa CHF valutom nudili na tržištu, što nisu činile. Tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 10. 10. 2022.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe se kako tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama VTS RH Pž- 7129/2013 i Pž-6632/17 donesenim u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, u kojemu se pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini. U postupcima na koje se tužitelj poziva sudovi su ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača na apstraktnoj razini, a nisu izvodili dokaze na okolnosti jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Predmetni ugovor o kreditu tužitelj da je zaključio radi kupnje vozila, a ne radi rješenja stambenog pitanja, pa se odluke na koje se poziva ne mogu primjenjivati na njega. Ističe se da su odredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo. Nadalje, da odredbe o valutnoj klauzuli nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelju da je prilikom zaključenja kredita uručen okvirni oplatni plan s iznosom anuiteta izraženim u CHF te da su mu obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, na koji je tužitelj pristao. Institut valutne klauzule da je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut brzo postao opće prihvaćen od banaka i potrošača. Nije bilo naznaka na svjetskom i domaćem tržištu koje bi ukazivale na okolnosti koje bi izgledno utjecale na tečaj CHF prema kuni, odnosno da tuženik nije znao niti mogao znati za te okolnosti, niti ih je uskratio tužitelju prilikom sklapanja ugovora. Dakle, tuženik da je tužitelju prije zaključenja ugovora dao sve potrebne informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku, a uz to da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, tj. da je tužitelj time potvrdio kako mu je ugovor jasan i razumljiv. U ovom postupku da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, s obzirom da tuženik smatra kako su odredbe ugovora jasne , lako razumljive i uočljive. Također, tuženik tvrdi da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo , odnosno da je tužitelj mogao birati između ugovara u valutnoj klauzuli u CHF ili EUR, ili bez valutne klauzule. Jednako tako, tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, te da u tom slučaju nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost, te tužitelj mora dokazati da promjene kamatne stope nisu bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno da mu je nastala šteta. Tuženik da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog ugovora. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredit u CHF da su šest mjesečnih Libor-a za CHF, tri godišnje premije rizika za hrvatsko tržište te šest mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB. Tuženik da je koristio navedene parametre budući u ukupnim financijskim izvorima značajan dio zauzimaju strani izvori financiranja. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj da je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je trebao očekivati da će do toga i doći. Uz navedeno tuženik je prigovorio visini tužbenog zahtjeva te istakao prigovor zastare.

3.U postupku su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj … od 8. 12. 2006. ovjeren kod javnog bilježnika Z. P. O. -1../06 od 11.

12. 2006., zahtjeva za kredit od 8. 12. 2006., promotivnih uvjeta tuženika za odobravanje kredita za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 1. 12. 2006. do 21. 3. 2007., otplatnog plana, prijepisa knjigovodstvene kartice po predmetnom kreditu, vještačenjem po vještaku financijske struke V. K. i saslušanjem

tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5.Među strankama nije sporno da su 8. 12. 2006. zaključile ugovor o kreditu broj … na iznos od 30.062,36 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju vozila. Nadalje, nije sporno da je ugovorena kamata u iznosu od 5,20% godišnje koja se trebala mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora, te da je ugovoren otplatni rok od 72 mjeseca, a korištenje kredita najkasnije do 31. 3. 2007.

6.U postupku je kao sporno trebalo raspraviti i utvrditi je li tuženik dužan isplatiti tužitelju preplatu s osnove ništetne valutne klauzule za utuženo razdoblje.

7.Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

8.Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

10.Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

11.Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

12.Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

13.Iz naprijed citiranih odredbi ZZP-a presumira se kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu naprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, no ako trgovac utvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, to je dužan i dokazati. Na ove okolnosti izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka R. S.. Iz iskaza tužitelja proizlazi da nije pregovarao s bankom vezano uz glavne odredbe koje se odnose na valutu, kamatne stope, izmjenu kamatnih stopa, rok otplate i dr., jer mu je ponuđen ugovor kojega je banka sastavila na potpis. U banci tuženika bio je samo jedanput i službenica mu je sugerirala podizanje kredita u CHF kao dobar i brz izbor, te je kredit obrađen rutinski. Ovakvom iskazu tužitelja sud u cijelosti poklanja vjeru, posebno imajući u vidu činjenicu da je teret dokaza okolnosti koje su naprijed navedene na tuženiku, a da je tuženik povukao prijedlog za saslušanjem službenika koji je bio nadležan za slične kredite.

14.Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, odnosno vezivanje iste uz valutnu klauzulu, uslijed čega je došlo do povećanja kamatne stope i mjesečnih anuiteta, ništetne. Također, da je ništetna i ugovorena valutna klauzula iz istih razloga.

15.Prema odluci Ustavnog suda RH broj U-III-4372/2021 od 30. 6. 2022. banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati kako su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. Kako je naprijed navedeno, u konkretnom slučaju sud je saslušao tužitelja iz čijeg iskaza proizlazi da nije dobio odgovarajuće obavijesti od strane banke, te da je svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, a s druge strane banka na ove okolnosti nije dostavila niti jedan relevantni dokaz, pa je prednji zaključak suda jedini logičan u konkretnom slučaju.

16.Sklopljeni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (čl. 81. st. 2. ZPP). Ugovorena redovna kamata stopa sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena odnosno barem odrediva u smislu odredbi čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO.

17.Iz odredaba predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, pri čemu se pobliže ne navodi što obuhvaća promjenu tržišnih uvjeta, te nisu jasno određeni parametri odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Stoga sud nalazi da odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope nisu bile ni određene, a niti odredive u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Stoga sud nalazi i da sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavljaju nepoštene odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP-a.

18.Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.g. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.

19.Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

20.Navedene odredbe predmetnog ugovora koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odrede uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužitelju nisu objašnjeni razlozi promjene kamatne stope, o tome se nije pojedinačno pregovaralo, te tužiteljici kao potrošaču nije omogućeno da pristane na takve odredbe (koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristi neke od navedenih solucija odnosno prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži okončanje ugovornog odnosa. Primjenom navedenih ugovornih odredbi tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu, što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

21.Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe kojima je propisana promjenjivost kamatne stope ništetne, a iz istih razloga ništetne su i odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu.

22.Za napomenuti je kako je i presudom Visokog trgovačkog suda R. H. poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

23.Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate prilikom kredita zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO.

24.Što se tiče same valutne klauzule tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda posl. br. Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. g. U navedenoj presudu Vrhovni sud je odlučivao u revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik skapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njime povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača bile nepoštene i ništetne sve u smislu odredbe čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 odredbe čl. 96. i 97. ZZP-a. Vrhovni sud je u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. U presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno je da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 01.10.2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju do 06.08.2007. g. da od 07.08.2007.g. do 31.12.2008. g. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ( NN-79/07 i dr. ) . Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozivati na prihvaćene zahtjeve tužitelja u postupku Vrhovnog suda Rev-2221/18 kojom je taj sud odbio revizije tamo tuženika u predmetu tužitelja Potrošača- Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, protiv osam banaka a na ta utvrđenja se pozvao i ovdje tužitelj. To nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu sa tužiteljem ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu-i to na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ( valutna klauzula ) a o tome se nije pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je trebalo usvojiti.

25.Radi utvrđenja preplate razlike temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli za utuženo razdoblje izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije dipl. oec. V. K..

26.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se kamatna stopa mijenjala tijekom otplate od početne 5,20% i iznosa anuiteta od 486,95 CHF kako slijedi: 6,20% godišnje od 1. 11. 2007. anuitet 499,21 CHF; 6,75% od 1. 5. 2008. i anuitet 505,41 CHF; 7,75% od 1. 3. 2009. i anuitet 514,89 CHF; 7,50% od 1. 7. 2011. i anuitet 513,91 CHF, te 6,75% godišnje od 1. 10. 2011. i anuitet 511,40 CHF. Predmetni kredit otplaćen je 31. 12. 2012., a tužitelj je trebao otplatiti u redovnom tijeku otplate prema dospijeću svakog anuiteta 35.060,12 CHF, od čega 30.062,36 glavnice i 4.997,76 kamata. Međutim, promjenom kamatne stope mijenjala se i visina anuiteta, što je imalo za posljedicu i promjenu visine kamatnog iznosa, zbog čega je tužitelj otplatio iznos od 36.548,42 CHF od čega se iznos od 30.062,36 CHF odnosi na glavnicu i 6.486,06 CHF na kamate. Tužitelj je izvršio preplatu po osnovi kamata na dan 31. 12. 2012. u iznosu od 1.488,30 CHF odnosno kunsku protuvrijednost od 7.619,93 kn /1.001,34 EUR. Uzrok izvršene preplate je izmjena godišnjih kamatnih stopa nakon sklopljenog ugovora, a mjesečne razlike vještak je prikazao tabelarno. U odnosu na razliku tečaja, ista iznosi 25.033,48 kn/3.322,51 EUR. Ukupna razlika po oba osnova iznosi 32.653,41 kn/4.333,85 EUR.

27.Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući stranke nisu imale primjedbi na isti u pogledu točnosti izvršenog izračuna. Neutemeljen je prigovor tuženika da vještak nije uzeo u obzir anuitete plaćene po nižoj kamatnoj stopi od početno ugovorene jer tuženik nije postavio nikakav kompenzacijski zahtjev. Dakle, sudski vještak proveo je vještačenje sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu koji se odnosi na izračun razlike uvećanja anuiteta zbog primjene nepoštene i ništetne valutne klauzule u CHF. Tuženik s druge strane nije podnio protutužbu niti ista kao bilo kakav kompenzacijski prigovor da bi se mogli provoditi dokazi na okolnost utvrđenja postojanja tuženikove tražbine, odnosno tzv. negativne razlike, pa s obzirom na činjenicu da je sud vezan prijedlozima stranaka, to nije bilo razloga davanja vještaku naloga u smislu utvrđenja postojanja tzv. negativne razlike. Uostalom, to što je tužena koristeći nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli u određenom razdoblju eventualno primjenjivala manji valutni tečaj od početnog ne može ići na štetu tužitelja primjenom odredbe iz čl. 1112. ZOO-a, jer se radi o svjesnom postupanju tužene.

28.Što se materijalnopravnog prigovora zastare tiče, u konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnih odredbi ugovora o kreditu i zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove, tj. zahtjevu za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćen po osnovi ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenje ništetnosti može se postaviti u svako doba jer ne zastarijeva. Zahtjev za isplatom preplaćenih kamata koje su preplaćene po osnovi ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina (čl. 371. ZOO, 53/91, te čl. 230. ZOO/05).

29.Prema odredbi čl. 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je čl. 241. ZOOa propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi ostvarivanja tražbine.

30.Odredba čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a prema odredbi st. 3 istog čl. kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe zastara počinje teći iznova od dana kad je spor završen ili okončan na neki drugi način.

31.Prema stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-2245/17-2 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe. Kolektivna tužba u tzv. franak podnesena je 7.6. 2019. te prekida tijek zastare, a okončanjem spora pred VTSRH donošenjem odluke Pž-7129/13 13. 6. 2014. zastara počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare. Kako je predmetna tužba podnesena 12. 6. 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnova ne predviđa posebni zastarni rok pa se primjenjuje odredba čl. 224. ZOO-a koja propisuje 5 godišnji zastarni rok, te imajući u vidu datum donošenja odluke Pž-7129/13, proizlazi da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka uslijed čega je zastarni prigovor odbijen kao neosnovan. Prema tome što se tiče zahtjeva za isplatom temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli, pravo tužitelja zastarijeva 2023.

32.Glede navoda tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetnog postupka s obzirom da je kredit isplaćen, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

33.Glede protivljenja tuženika preinaci tužbenog zahtjeva, za navesti je da prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe predstavlja promjenu istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg, ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev, ili ako je promijenio, ispravio ili dopunio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon dostave dokumentacije angažirao sudskog vještaka radi postavljanja tužbenog zahtjeva, te je temeljem tog izračuna podneskom od 16. 11. 2021. postavio tužbeni zahtjev potražujući iznos od 36.055,53 kn, da bi nakon nalaza sudskog vještaka u predmetnom postupku, budući tuženik nije prihvatio da se u dokazne svrhe koristi nalaz vještaka kojeg je tužitelj angažirao, tužbeni zahtjev postavio na iznos od 25.033,48 kn/3.322,52 EUR. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe, u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a, već o smanjenju tužbenog zahtjeva. S obzirom da se tuženik usprotivio preinaci, a ne i smanjenju tužbenog zahtjeva, ovaj prigovor sud cijeni irelevantnim za odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

34.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

35.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi:

za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 2. 7. 2021., 1. 10. 2021., 1. 4. 2022., 4. 7. 2022., 6. 10. 2022., 3. 2. 2023. po 100 bodova, za sastav podneska od 9. 7. 2021., 4.

10. 2021., 29. 4. 2022. i 10. 10. 2022. po 100 bodova, te za pristup na ročište 30. 3.

23. -50 bodova, tako da je tužitelju ukupno obistinjeno 1150 bodova što ukupno iznosi 17.250,00 kn odnosno 2.289,47 EUR. Na ovaj iznos tužitelju pripada PDV od 4.312,50 kn, tako da trošak zastupanja iznosi 21.562,50 kn odnosno 2.861,83 EUR. Tužitelju pripada i trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 132,72 EURa tako da ovi troškovi postupka iznose 3.525,44 EUR-a

U Splitu, 30. ožujka 2023.

S U D A C

Vica Roščić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis