Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž-336/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica iz V., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u odvjetničkom društvu Š. & P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 10512/2019-18 od 27. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 29. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-10512/2019-18 od 27. srpnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe točaka 2. i 11. Ugovora o kreditu, broj: …, sklopljenog dana 21.09.2007.g. između tužitelja, M. B., K., kao korisnika kredita, i tuženika, R. A. d.d., Z., OIB: …, kao kreditora, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika J. Z. iz Z., pod brojem OV-21329/2007 dana 25.09.2007.g., u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 5,49 % do 01.01.2014.g., a nakon toga zakonski određene kamatne stope od 3,23 %, točnije redom slijedeće odredbe i dijelovi odredaba:

- dio odredbe točke 2. stavka 2.1. koji glasi koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“

- dio odredba točke 2. stavka 2.4. koji glasi: „…promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora…“

- dio odredbe točke 11. stavka 11.3. koji glasi: „…Potpisom ovog Ugovora, Korisnik kredita potvrđuje da je u cijelosti upoznat s uvjetima kredita koji se daje temeljem ovog Ugovora,….da je iskazana kamatna stopa važeća na datum izrade otplatne tablice.“ - dio odredbe točke 11. stavka 11.05. koji glasi: „…zajedno s ugovorenom kamatom…“ pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane (tužitelja i tuženika).

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe točaka 1., 7., 9. i 11. Ugovora o kreditu, broj: …, sklopljenog dana 21.09.2007.g. između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika J. Z. iz Z., pod brojem OV-21329/2007 dana 25.09.2007.g., u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, točnije redom slijedeće odredbe i dijelovi odredaba:

- dio odredbe točke 1. koji glasi: „…kunska protuvrijednost CHF 29.204,86 (dvadesetdevettisućadvijestočetiri švicarskih franaka i osamdesetšest centima po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. „

- dio odredbe točke 7. koji glasi: „…CHF 19.9916,85….u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…..CHF 9.288,01 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća..“

- dio odredbe točke 9. stavka 3. koji glasi: „…Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita…“. u dijelu u kojem se to odnosi na valutnu klauzulu vezanu za CHF,

- odredbe točke 11. stavaka 2. i 3. koje glase: „Ugovorne strane su suglasne da je Kreditor ili javni bilježnik kojeg odredi Kreditor ovlašten naknadno odrediti visinu tražbine Kreditora do iznosa glavnice kredita, uvećano za pripadajuće kamate, naknade i troškove, kao i vrijeme dospijeća tražbine. Kreditor je ovlašten po svom izboru naknadno odrediti da li će sam određivati visinu tražbine i njezino dospijeće ili će to učiniti javni bilježnik kojeg odredi Kreditor kao treća osoba.“ u dijelu u kojem se ta visina tražbine odnosi na valutnu klauzulu vezanu za CHF,

- odredba točke 11. stavka 4. koja glasi: „Ugovorne strane suglasne su da javni bilježnik na ovaj ugovor stavi klauzulu ovršnosti, temeljem jedne od slijedećih isprava: - pisanog zahtjeva Kreditora za izdavanje potvrde ovršnosti, u kojem će biti navedena visina i dospijeće tražbine, ili – isprave izdane od strane javnog bilježnika, u kojoj će biti navedena visina i dospijeće tražbine“, u dijelu u kojem se ta visina tražbine odnosi na valutnu klauzulu vezanu za CHF, pa stoga navedene odredbe i dijelovi odredaba ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane (tužitelja i tuženika).

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju, po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, iznos od 67.115,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,43 kn, za razdoblje od 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 111,23 kn, za razdoblje od 24.11.2007. do isplate,

- na iznos od 89,07 kn, za razdoblje od 30.12.2007. do isplate,

- na iznos od 108,91 kn, za razdoblje od 25.1.2008. do isplate,

- na iznos od 127,75 kn, za razdoblje od 22.2.2008. do isplate,

- na iznos od 169,63 kn, za razdoblje od 23.3.2008. do isplate,

- na iznos od 128,47 kn, za razdoblje od 24.4.2008. do isplate,

- na iznos od 135,36 kn, za razdoblje od 24.5.2008. do isplate,

- na iznos od 143,99 kn, za razdoblje od 25.6.2008. do isplate,

- na iznos od 138,93 kn, za razdoblje od 24.7.2008. do isplate,

- na iznos od 129,01 kn, za razdoblje od 24.8.2008. do isplate,

- na iznos od 139,07 kn, za razdoblje od 23.9.2008. do isplate,

- na iznos od 227,87 kn, za razdoblje od 14.10.2008. do isplate,

- na iznos od 206,79 kn, za razdoblje od 23.11.2008. do isplate,

- na iznos od 217,68 kn, za razdoblje od 21.12.2008. do isplate,

- na iznos od 309,85 kn, za razdoblje od 28.1.2009. do isplate,

- na iznos od 335,02 kn, za razdoblje od 24.2.2009. do isplate,

- na iznos od 336,74 kn, za razdoblje od 22.3.2009. do isplate,

- na iznos od 367,02 kn, za razdoblje od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos od 355,49 kn, za razdoblje od 29.5.2009. do isplate,

- na iznos od 360,51 kn, za razdoblje od 19.6.2009. do isplate,

- na iznos od 357,48 kn, za razdoblje od 26.7.2009. do isplate,

- na iznos od 368,09 kn, za razdoblje od 30.8.2009. do isplate,

- na iznos od 366,51 kn, za razdoblje od 25.9.2009. do isplate,

- na iznos od 356,52 kn, za razdoblje od 24.10.2009. do isplate,

- na iznos od 383,58 kn, za razdoblje od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 403,60 kn, za razdoblje od 30.12.2009. do isplate,

- na iznos od 426,66 kn, za razdoblje od 25.1.2010. do isplate,

- na iznos od 434,71 kn, za razdoblje od 26.02.2010. do isplate,

- na iznos od 473,82 kn, za razdoblje od 30.3.2010. do isplate,

- na iznos od 469,88 kn, za razdoblje od 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 489,88 kn, za razdoblje od 28.5.2010. do isplate,

- na iznos od 559,03 kn, za razdoblje od 25.6.2010. do isplate,

- na iznos od 560,18 kn, za razdoblje od 31.7.2010. do isplate,

- na iznos od 679,29 kn, za razdoblje od 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 639,43 kn, za razdoblje od 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 593,58 kn, za razdoblje od 25.10.2010. do isplate,

- na iznos od 676,73 kn, za razdoblje od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 800,87 kn, za razdoblje od 1.1.2011. do isplate,

- na iznos od 727,02 kn, za razdoblje od 2.2.2011. do isplate,

- na iznos od 756,82 kn, za razdoblje od 2.3.2011. do isplate,

- na iznos od 723,01 kn, za razdoblje od 2.4.2011. do isplate,

- na iznos od 719,20 kn, za razdoblje od 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 886,83 kn, za razdoblje od 2.6.2011. do isplate,

- na iznos od 904,62 kn, za razdoblje od 4.7.2011. do isplate,

- na iznos od 1.015,05 kn, za razdoblje od 2.8.2011. do isplate,

- na iznos od 950,15 kn, za razdoblje od 7.9.2011. do isplate,

- na iznos od 881,65 kn, za razdoblje od 7.10.2011. do isplate,

- na iznos od 820,92 kn, za razdoblje od 6.11.2011. do isplate,

- na iznos od 817,36 kn, za razdoblje od 8.12.2011. do isplate,

- na iznos od 853,20 kn, za razdoblje od 8.1.2012. do isplate,

- na iznos od 884,37 kn, za razdoblje od 9.2.2012. do isplate,

- na iznos od 891,32 kn, za razdoblje od 7.3.2012. do isplate,

- na iznos od 872,30 kn, za razdoblje od 7.4.2012. do isplate,

- na iznos od 888,32 kn, za razdoblje od 8.5.2012. do isplate,

- na iznos od 900,61 kn, za razdoblje od 7.6.2012. do isplate,

- na iznos od 887,28 kn, za razdoblje od 7.7.2012. do isplate,

- na iznos od 893,64 kn, za razdoblje od 7.8.2012. do isplate,

- na iznos od 883,99 kn, za razdoblje od 7.9.2012. do isplate,

- na iznos od 866,35 kn, za razdoblje od 7.10.2012. do isplate,

- na iznos od 183,70 kn, za razdoblje od 13.11.2012. do isplate,

- na iznos od 697,58 kn, za razdoblje od 14.11.2012. do isplate,

- na iznos od 911,31 kn, za razdoblje od 8.12.2013. do isplate,

- na iznos od 899,13 kn, za razdoblje od 9.1.2013. do isplate,

- na iznos od 852,16 kn, za razdoblje od 8.2.2013. do isplate,

- na iznos od 895,98 kn, za razdoblje od 7.3.2013. do isplate,

- na iznos od 902,55 kn, za razdoblje od 12.4.2013. do isplate,

- na iznos od 889,31 kn, za razdoblje od 9.5.2013. do isplate,

- na iznos od 818,92 kn, za razdoblje od 8.6.2013. do isplate,

- na iznos od 844,74 kn, za razdoblje od 9.7.2013. do isplate,

- na iznos od 850,84 kn, za razdoblje od 10.8.2013. do isplate,

- na iznos od 878,94 kn, za razdoblje od 7.9.2013. do isplate,

- na iznos od 906,58 kn, za razdoblje od 8.10.2013. do isplate,

- na iznos od 896,72 kn, za razdoblje od 9.11.2013. do isplate,

- na iznos od 910,82 kn, za razdoblje od 7.12.2013. do isplate,

- na iznos od 23.580,24 kn, za razdoblje od 21.12.2013. do isplate,

po stopi određenoj do 31.12. 2007. g. sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim, od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka iznos od 11.983,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana 27. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba ugovora o kreditu br. … sklopljenog dana 21. 9. 2007. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kom je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta tuženika, kako je to pobliže označeno u točki I. izreke pobijane presude, kao i za utvrđenjem ništetnim odredaba točki 1, 7, 9 i 11 istog ugovora, u dijelu u kom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kako je to pobliže označeno u točki II. izreke pobijane presude, kao i zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 67.115,19 kn, a po osnovi preplaćenih anuiteta zbog ništetnosti navedenih odredaba ugovora.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je ugovor o kreditu sklopljen između stranaka na standardnom obrascu tuženika, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijane odredbe ugovora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ne sadrže nikakav parametar vezan za korekciju kamatne stope, razradu uzročno- posljedične veze, kretanje parametara i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, pri čemu nema ni transparentnosti odredbe.

8. Postupljeno je suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer povećanje cijena i troškova financiranja tuženik nije podijelio ravnomjerno na stranke, već isključivo na teret tužitelja.

8. Prvostupanjski sud se pravilno poziva na učinke presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., dakle i u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećih propisa i to Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. I prema odredbi čl. 138.a ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i danas važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19- dalje: ZZP), odredbi čl. 118., posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama imaju isti učinak. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima tvrdi suprotno.

9. Jednako tako, identične posljedice su u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (tuženici u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 2221/2018, povodom revizije i u odnosu na žalitelja.

10. Na sve žalbene navode vezane uz ništetnost tih odredbi ističe se da sudovi nisu dužni provoditi dokazni postupak, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a i kako se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Stoga suprotni navodi žalitelja nisu osnovani.

11. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj potrošač, a tuženik trgovac te da se radi o potrošačkom ugovoru. Radi se upravo o onom sporu koji je obuhvaćen kolektivnom zaštitom. Što se tiče pozivanja tuženika da se ne radi o unaprijed formuliranom ugovoru od strane tuženika, ona to nije dokazala, a pregledom ugovora razvidno je da se radi o tipskom ugovoru, a njeno pozivanje na metodologije izračuna kamata i sl., nisu od značaja. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Sadržajem neodređene formulacije promjenljive kamatne stope, postupanje je suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa, korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi takva da se na temelju nje jedino zna kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se ne može ocijeniti zašto, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati. Radi se o ugovornoj odredbi čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije razumljiv.

12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika, da se o tim odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo, da on nije imao utjecaj na njihov sadržaj, te da je tim odredbama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju kao potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika, slijedom čega je takva odredba ništava, sukladno odredbama navedenih zakona o zaštiti potrošača i rečene odluke povodom tužbe za kolektivnu zaštitu. Stoga na pravilnost odluke ne utječu žalbeni prigovori tuženika kojima ističe svoje objašnjenje o metodologiji promjenjivih kamatnih stopa, kako zbog učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, tako i iz razloga jer nije odlučna samo povreda ekonomskih interesa potrošača, već i povreda pravne pozicije.

13. Isto tako, pogrešno se žalitelj poziva da se o pojedinoj odredbi, pa tako i o spornima, pojedinačno pregovaralo. Kada se radi o tipskom ugovoru, a što proizlazi i iz samog čitanja ugovora, presumira se da se o pojedinim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Suprotno tuženik nije dokazao u postupku. Naime, smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formuliran ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Trgovac, tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definirane od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe.

14. Nadalje, sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja pravilno cijeneći restitucijski zahtjev tužitelja kao stjecanje bez osnove, odnosno povećanje imovine tuženika bez valjane pravne osnove, u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO). Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da je u tom razdoblju stopa redovne kamate ostala početna. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

15. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare. Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio: „Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

16. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

17. Neosnovano žalitelj ističe daljnju povredu postupka jer da sud nije prihvatio dokazni prijedlog za dopunu vještačenja, primjenom stope koja je vrijedila za kredite u HRK od 11,63 %. To je protivno Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13). Posljedice svrhe zaštite prema toj Direktivi te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud) su da se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Doseg zaštite potrošača je neobvezujući učinak nepoštene odredbe. Tako u predmetu C-421/14 Banco Primus, Sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene. Stoga nema mjesta svođenju kamate prema nekim drugim ugovorima, kao što su ugovori u HRK. To što se stečeno bez osnove vraća u onoj valuti u kojoj je prvotno plaćeno prema nepoštenim odredbama, ovdje u HRK, nije od utjecaja.

18. Nadalje, bez utjecaja je na zakonitost prvostupanjske presude to što je sud prvog stupnja pripremno ročište po predmetnoj takozvanoj stupnjevitoj tužbi zaključio prije nego li je tužitelj odredio visinu tužbenog zahtjeva (nakon izvedenog dokaza vještačenjem i dostavljene relevantne dokumentacije po tuženiku potrebne za vještačenje), s obzirom na to da su do održavanja glavne rasprave razmijenjeni podnesci stranaka, da su se stranke očitovale na nalaz i mišljenje vještaka, dakle, da su ostvareni procesni ciljevi obje parnične stranke jer je glavna rasprava održana na temelju definiranih činjenica, pravnih elemenata spora i određene visine tužbenih zahtjeva i na istoj su izvedeni dokazi i raspravljano o rezultatima njihovog izvođenja.

19. Time što je sud postupao po preciziranom i usklađenom tužbenom zahtjevu po provedenom vještačenju, koji predstavlja povišenje zahtjeva u odnosu na inicijalni zahtjev iz tužbe, pa time i preinaku tužbe, on je pravilno postupio. Prema odredbama čl. 193. st. 1., 2. i 3. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogao znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak.

20. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo ovdje odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka.

21. Kada žalitelj tvrdi da je povrijeđena dužnost suda iz odredbe čl. 219. st. 2. ZPP-a, istom valja odgovoriti da se ne radi o dužnosti suda, već o njegovom ovlaštenju kada ta norma regulira da „Sud može...“, pa ni zbog toga nije počinjena ni apsolutna niti relativno bitna postupovna povreda. Nadalje, sud kada je odbio dokazne prijedloge, naveo je razlog zašto ih odbija. To što ih nije dodatno obrazložio, kraj činjenice da ovaj sud prihvaća navedene razloge (a što je prethodno obrazloženo), nije od utjecaja na pravilnost odluke.

22. Pravilna je i odluka o trošku postupka kojoj žalitelj samo posljedično prigovara.

23. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

24. Zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u povodu žalbe valjalo je odbiti u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer s pravnim lijekom nije uspio. O tim troškovima odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.