REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 585/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Šimi Tarašu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d. Zadar, Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Borisu Aniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2071/2016 od 20. studenog 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2055/2015 od 23. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 29. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Stranke su u prijedlozima za dopuštenje revizije predložile dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2071/2016 od 20. studenog 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2055/2015 od 23. kolovoza 2016. Tužitelj traži naknadu troška sastava prijedloga.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog, dok tuženik jest, te traži naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Dio prvog tužbenog zahtjeva radi isplate razlike između promjenjive kamatne stope i početne kamatne stope je pravomoćno prihvaćen, dok je dio tog zahtjeva radi isplate daljnje razlike do stope iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO), pravomoćno odbijen jer je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila određena, i to u visini od 5,99%.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja dva pravna pitanja, a tuženik jedno pravno pitanje.

5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlozi za dopuštenje revizije nisu dopušteni.

6. Prvim pitanjem tužitelj ustraje sa shvaćanjem da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 26. st. 3. ZOO. To pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer iz rješenja ovoga suda broj Rev 4379/2019-2 od 1. prosinca 2020. proizlazi kako u slučaju u kojemu je kamatna stopa u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila ugovorena (ovdje 5,99% godišnje) niti pod pretpostavkom ništetnosti jednostrane odluke tuženika o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne bi došla u obzir primjena odredbe čl. 26. st. 3. ZOO. Zato pobijana presuda ne odstupa od postojeće prakse ovog, revizijskog suda.

7. Drugim pitanjem kojim tužitelj problematizira ocjenu uspjeha stranaka u sporu u slučaju postojanja eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, i to kad sud u cijelosti odbije prvi tužbeni zahtjev, a prihvati drugi tužbeni zahtjev, nije važno za odluku u ovom sporu jer polazi od pogrešnih postavki da je drugostupanjski sud u cijelosti odbio prvi zahtjev i da je odlučio o drugom zahtjevu. Naime, drugostupanjski sud je pobijanom presudom djelomično prihvatio i djelomično odbio prvi tužbeni zahtjev, posljedično čemu nije odlučivao o drugom tužbenom zahtjevu.

8. Tuženik postavljenim pitanjem problematizira početak tijeka zastarnog roka u konkretnom slučaju. To pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovog, revizijskog suda i pravnog shvaćanja zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle, sukladno tom shvaćanju, zastara ni u konkretnom slučaju ne počinje teći prije toga, kako to postavljenim pitanjem sugerira tuženik.

9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

10. Budući da odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje ove parnice odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek