Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7395/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marcele Soljačić-Prester u svojstvu više sudske savjetnice, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika CR, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika CR, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 31. svibnja 2021., broj: 72. Pp P-2294/2020, na sjednici održanoj 29. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
IOdbija se kao neosnovana žalba okrivljenika CR i potvrđuje prvostupanjska presuda.
IITemeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik CR je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura) / 226,04 (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 199. stavka 8. cit. Zakona, za koje mu je, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 dana, s time da se u istu okrivljeniku uračunava i vrijeme uhićenja po policiji od 26. srpnja 2020. u 22,10 sati do 27. srpnja 2020. u 12,15 sati kao dva dana zatvora, pa okrivljenik ima na ime kazne zatvora izdržati 38 dana.
2.Istom presudom, temeljem članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci.
3.Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u iznosu od 200,00 kuna, te troškova alkometra u iznosu od 80,00 kuna.
4.Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni.
5.U žalbi okrivljenik navodi da je spornog dana popio samo jednu pivu, pa alkometar nije mogao pokazati navedenu koncentraciju alkohola. Napominje da je tri puta alkotestiran. Navodi da je u vrijeme za koje ga se tereti (26. srpnja 2020.) istekla valjanost ovjere mjernog uređaja (31. ožujka 2020.). Izrečenu kaznu zatvora smatra prevelikom s obzirom da je iskreno priznao djelo i da temeljem počinjenih prekršaja nisu nastupile štetne posljedice. Moli da mu se izrečena kazna zatvora zamijeni novčanom kaznom te da mu se omogući obročno plaćanje s obzirom na njegovu lošu materijalnu situaciju.
6.Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.
7.Žalba nije osnovana.
8.Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
9.Naime, okrivljenik je u svojoj obrani priznao prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok je poricao utvrđenu koncentraciju alkohola u čemu ustrajava i u žalbi, iako na kraju žalbe navodi da bi sud kao olakotnu okolnost kod odmjeravanja kazne trebao cijeniti iskreno priznanje djela.
10.Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju rezultat alkotestiranja navodeći da alkometar nije bio ispravan, jer da mu je istekla valjanost ovjere.
11.Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, pa i onih koje se pobijaju žalbom i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.
12.Nadalje, evidentnom omaškom je u obrazloženju pobijane presude navedeno da valjanost ovjere za mjerni uređaj etilometar Alcotest 7410 Plus tv.br. ARUE 0065, kojim je izvršeno alkotestriranje okrivljenika i koji je ovjeren od strane ovlaštenog servisera tvrtke Drager 24. siječnja 2020. traje do 31. ožujka 2020.
13.Naime, iz Izvješća o ispitivanju br. 0248/20 na koje se prvostupanjski sud pozvao u obrazloženju pobijane presude, broj lista 15 spisa, jasno proizlazi da valjanost ovjere navedenog mjernog uređaja traje do 31. ožujka 2021., dok iz datuma ovjere koji je točno naveden, 20. siječnja 2020. jasno proizlazi da se radi o omašci jer valjanost ovjere ne traje svega dva mjeseca.
14.Nadalje, u postupku je ispitan policijski službenik BR, koji iskaz je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnim, dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a također ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik neosnovano teretio okrivljenika, što je sve valjano obrazloženo u pobijanoj presudi. Naime, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika od 26. srpnja 2020. godine, u koji dokaz je prvostupanjski sud izvršio uvid, a iz kojeg proizlazi da je prilikom alkotestiranja okrivljenika u njegovom organizmu utvrđena koncentracija od 2,40 g/kg alkohola, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške mjerenja od 0,1 g/kg, iznosi 2,30 g/kg i da okrivljenik nije imao primjedbi na postupak alkotestiranja.
15.S obzirom na navedeno, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost postupka ispitivanja alkoholiziranosti okrivljenika, te po ocjeni ovog suda, nema mjesta dvojbi glede odlučne činjenice visine koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika - da je okrivljenik predmetnog događaja upravljao vozilom pri koncentraciji od 2,30 g/kg alkohola u organizmu, čime su se u ponašanju okrivljenika ostvarili svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, a žalbeni navodi kojima pokušava dovesti u sumnju točnost ispitivanja ostaju na razini paušalnog iznošenja bez valjane argumentacije.
16.Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
17.Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o kazni zatvora, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjene prekršaje iz pravilno i zakonito izrekao kaznu zatvora u trajanju od 40 dana, umanjenu za vrijeme zadržavanja u trajanju od 2 dana. Kazna nije prestroga i valjano je obrazložena, te ovaj sud smatra da je primjereno odmjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja. Naime, prvostupanjski je sud kao otegotnu okolnost ocijenio raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika (prema podacima iz prekršajne evidencije dostupnih ovom sudu vidljivo je da je okrivljenik nastavio sa činjenjem istovrsnih prekršaja). Stoga mu je pravilno sud izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 40 dana, kako bi se na taj način preventivno utjecalo na njegovo ponašanje u prometu, pa i ovaj sud smatra da mu je opravdano izrečena bezuvjetna kazna zatvora u navedenom trajanju.
18.U vezi navoda žalbe okrivljenika da mu se zatvorska kazna zamijeni novčanom kaznom, valja navesti da zakonom nije propisana takva mogućnost.
19.S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.
20.Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić-Prester v.r. Karmen Novak-Hrgović,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
