REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 43/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. K. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 24. lipnja 2019. broj K-31/19, u sjednici održanoj 29. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog B. K. i branitelja optuženika, odvjetnika V. M. i odvjetnika A. K.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba optuženog B. K., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu od 24. lipnja 2019. broj K-31/19 optuženi B. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te je na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.1. Nakon toga, na temelju članka 57. KZ/11., optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od šest mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u vremenu provjeravanja od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka

I Kž 43/2020-6

Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje ZKP/08.-17.) oštećeni J. S. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08.-17. optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 15.064,65 kuna.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi B. K. osobno, ne navodeći žalbene osnove, te po branitelju, odvjetniku V. M. žalbu i dopunu žalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S obzirom na to da se osobna žalba i žalba optuženika po branitelju međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjuju u nastavku će biti razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika. U žalbi optuženog B. K. zatražena je i obavijest o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća, koja je zakazana na zahtjev optuženog B. K., pristupili su optuženik i njegovi branitelji, odvjetnici V. M. i A. K., dok nije pristupio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, iako je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten pa je ona, temeljem članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.- 22.), održana u njegovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je pobijana presuda protivna članku 449. stavku 1. ZKP/08.-17. jer se, po njegovom mišljenju, ne odnosi na kazneno djelo koje je predmet optužbe. Obrazlažući ovaj žalbeni razlog žalitelj navodi kako je izmijenjenom optužnicom od 8. svibnja 2019. optuženiku stavljeno na teret da je inkriminiranim radnjama oštetio trgovačko društvo F. l. d.o.o. i drugog osnivača J. S., dok je prvostupanjskom presudom optuženik proglašen krivim što je inkriminiranim radnjama oštetio samo „u međuvremenu likvidirano društvo F. l. d.o.o.“, ali ne i drugog osnivača J. S.. Uslijed toga je, po ocjeni žalitelja, ostvarena i postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08.-17. jer na taj način sud prvog stupnja svojom presudom nije u potpunosti riješio predmet optužbe.

I Kž 43/2020-6

7.1. Iz obrazloženja pobijane presude, a to je u skladu i sa stanjem spisa predmeta, proizlazi da je optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Splitu od 31. srpnja 2017. (list 469-472 spisa predmeta) i izmijenjenom optužnicom na raspravi koja je održana 8. svibnja 2019. (list 637-639 spisa predmeta) optuženiku stavljeno na teret da je inkriminiranim radnjama „... oštetio u međuvremenu likvidirano društvo F. l. d.o.o. i drugog osnivača društva J. S. ...“. S druge strane, iz izreke pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim što je inkriminiranim radnjama oštetio samo „... u međuvremenu likvidirano društvo F. k. d.o.o. ...“, ali ne i „... drugog osnivača društva J. S. ...“. Odredbom članka 449. stavka 1. ZKP/08.-17. propisano je da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici. Po ocjeni ovog suda, postupajući na način kako je to naprijed opisano prvostupanjski sud nije postupio protivno citiranoj odredbi niti je time ostvario postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08.-17. Naime, prvostupanjski je prilikom donošenja presude sud ovlašten intervenirati u činjenični opis kaznenog djela iz optužnice, vodeći pritom računa da tom intervencijom ne prekorači optužbu odnosno da preostali dio inkriminacije ne predstavlja kazneno djelo koje je teže od onog za koje je optuženik bio optužen podignutom ili izmijenjenom optužnicom. Kako je prvostupanjski sud u ovom slučaju donio pobijanu presudu za kazneno djelo koje je optuženiku stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom, pri čemu je iz činjeničnog opisa kaznenog djela u izreci presude izostavio dio teksta iz optužnice koji se odnosi na oštećenu osobu odnosno „drugog osnivača društva J. S.“, na takav način nije postupio protivno odredbi članka 449. stavka 1. ZKP/08.-17. niti je, protivno tvrdnjama žalitelja, propustio riješiti predmet optužbe jer se ne radi o drugom ili težem djelu od onog za koje je bio optužen, već je izmjena učinjena na način koji je u konkretnom slučaju povoljniji za optuženika. Slijedom navedenog, ne samo da sud prvog stupnja nije postupio protivno odredbi članka 449. stavka 1. ZKP/08.-17., već nije ostvarena niti postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 7. ZKP/08.-17., a kako to neosnovano tvrdi žalitelj u ovom dijelu žalbe.

7.2. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. žalitelj tvrdi da je izreka pobijane presude proturječna sama sebi iz razloga što je u činjeničnom dijelu navedeno kako je optuženik „oštetio u međuvremenu likvidirano društvo F. l. d.o.o.“, dok se u nastavku te iste izreke oštećenik J. S. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu. Također smatra da je izreka pobijane presude proturječna i razlozima presude s obzirom na to da se u izreci presude navodi kako je oštećeno društvo F. l. d.o.o., dok se u razlozima presude obrazlaže kako je oštećenik J. S. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu jer je on tek „posredni oštećenik“, dok je „primarno oštećeno“ društvo F. l. d.o.o.

7.3. Međutim, niti u ovome žalitelj nije u pravu.

7.4. Naime, već je ranije obrazloženo iz kojih razloga je sud prvog stupnja bio ovlašten intervenirati u činjenični opis kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret izmijenjenom optužnicom (točka 7.1. obrazloženja). Stoga, uslijed izmjene činjeničnog opisa kaznenog djela kojim je, sukladno utvrđenjima suda prvog stupnja,

I Kž 43/2020-6

precizirano da je inkriminiranim radnjama optuženika oštećeno društvo (F. l. d.o.o.), ali ne i fizička osoba (J. S.), čime je činjenični opis kaznenog djela izmijenjen na način koji je povoljniji za optuženika, te kada je oštećenik J. S. nakon toga s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom (list 518 spisa predmeta) upućen u parnicu, ne postoji proturječje u izreci pobijane presude. Isto tako, u tom dijelu, ne postoji proturječje između izreke pobijane presude i razloga presude jer je prvostupanjski sud dao jasne, razumljive i dostatne razloge zbog čega je postupio na navedeni način i zbog čega smatra da je činjenično opisanim radnjama oštećeno samo trgovačko društvo, ali ne i fizička osoba te zbog čega je oštećenik J. S. sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu (stranica 3., 3. odlomak odozgo i stranica 13., 3. odlomak odozgo obrazloženja).

7.5. Obrazlažući nadalje postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao razloge za svoje zaključke te isto tako nije obrazložio koje iskaze i u kojem dijelu je cijenio kao vjerodostojne i istinite odnosno da uopće nije obrazložio postojanje pravnog kontinuiteta, tj. zbog čega je u ovom konkretnom slučaju na događaj iz 2007. primijenio KZ/11., a ne KZ/97., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela. Time je istovremeno, po ocjeni žalitelja, počinjena i postupovna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17. jer je zbog izostanka obrazloženja u odnosu na pitanje pravnog kontinuiteta povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.6. Međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi najprije dao ocjenu uvjerljivosti i vjerodostojnosti obrane optuženika (stranica 10., 2., 3. i 4. odlomak odozgo obrazloženja), da bi nakon toga dao i ocjenu vjerodostojnosti ostalih provedenih dokaza odnosno iskaza svjedoka T. M. i J. S. te je iste potom doveo u vezu s obranom optuženika, ali isto tako i s činjenicama utvrđenim na temelju pročitane dokumentacije (stranica 10., zadnji odlomak do stranice 11., 1. i 2. odlomak odozgo). Također treba napomenuti kako je prvostupanjski sud, protivno navodima optuženika, u pobijanoj presudi na dovoljno jasan, razumljiv i dostatan način objasnio i pitanje pravnog kontinuiteta te zbog čega smatra da je KZ/11. blaži zakon od KZ/97. te iz kojih razloga u konkretnom slučaju inkriminirajuće radnje optuženika, primjenom blažeg zakona, treba pravno opisati i pravno označiti kao kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. (stranica 12., 3, odlomak odozgo obrazloženja). Međutim, druga je stvar što se optuženik s činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda te ocjenom vjerodostojnosti i uvjerljivosti obrane optuženika odnosno iskaza ispitanih svjedoka ne slaže i što, isto tako, ne prihvaća razloge koje je prvostupanjski sud naveo u pogledu pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona, ali to ne predstavlja postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.-17. niti postupovnu povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.-17., već se evidentno radi o prigovorima koji se odnose na pravilnost utvrđenih činjenica i na povredu kaznenog zakona, a o tome će naknadno biti više govora.

7.7. Slijedom navedenog, nisu počinjene postupovne povrede na koje ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u granicama kako

I Kž 43/2020-6

su one određene člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08.-22., nije pronađena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja osnovano optuženik u izjavljenoj žalbi navodi da je pobijanom presudom, barem za sada, činjenično stanje pogrešno, ali isto tako i nepotpuno utvrđeno.

8.1. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud, analizirajući obranu optuženika te iskaze ispitanih svjedoka J. S., J. Ć. i T. M. odnosno dokumentaciju koja se nalazi u spisu, osobito ugovor o komisionom poslu i sporazum od ..., ugovor o kupoprodaji nekretnine od ..., izvadak iz registra Trgovačkog suda u Splitu za trgovačko društvo F. l. d.o.o. te povijesni izvadak iz sudskog registra za navedeno trgovačko društvo, pogrešno zaključio da je optuženik, kao stvarni član uprave društva, temeljem punomoći za obavljanje faktičnih poslova člana uprave, zaključio kupoprodajni ugovor za predmetnu kuću i na taj način oštetio društvo. Argumentirajući ove žalbene navode žalitelj tvrdi kako je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno da su sporni ugovor o kupoprodaji nekretnine u javnobilježničkom uredu osobno potpisali T. M., u ime prodavatelja, i J. Ć., kao kupac, kojom prigodom je bio prisutan i odvjetnik V. R., dok optuženik u svemu tome nije imao nikakvog učešća. Smatra da se okolnost što je on pronašao odvjetnika V. R., koji je kasnije poduzimao sve pravne radnje vezano za kupoprodaju navedene kuće te je u tom pogledu sačinio i kupoprodajni ugovor, a nakon što je pronašao kupca J. Ć., po mišljenju ovog žalitelja, ne može tumačiti na način da je on zbog navedenog postupao kao faktični zastupnik navedenog društva prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine te da je, kako se to zaključuje u pobijanoj presudi, imao stvarni status odgovorne osobe odnosno da je „figurirao kao stvarno odgovorna osoba društva F. l. d.o.o.“. Naprotiv, po ocjeni žalitelja, upravo iz svih provedenih dokaza proizlazi kako je u inkriminiranom razdoblju direktor navedenog društva odnosno osoba ovlaštena za zastupanje tog društva formalno i stvarno bio T. M., a ne on, te je iz navedenog razloga upravo T. M. u ime navedenog društva, kao odgovorna osoba i direktor, potpisao predmetni ugovor.

8.2. Naime, tijekom dokaznog postupka nije bilo sporno da je društvo F. l. d.o.o. osnovano temeljem zaključenog društvenog ugovora od ... (list 186 spisa predmeta), i to između J. S. (51% udjela) i optuženog B. K. (49% udjela) te da je nakon toga zaključen i ugovor o komisionom poslu od ... između J. S., kao komitenta, i društva F. l. d.o.o., kao komisionara (list 44 spisa predmeta), a iz kojeg proizlazi kako se komisionar obvezuje da u svoje ime, a za račun komitenta, vodi pregovore i kupi stambeno-poslovnu zgradu koja je predmet ovog kaznenog postupka za cijenu koja ne smije biti veća od tadašnjih 1.650.000,00 DEM, pri čemu je člankom 4. navedenog ugovora propisano da je komisionar, na zahtjev komitenta, dužan istome ispostaviti ispravu koja je podobna za uknjižbu prava vlasništva na njegovo ime. Također iz kupoprodajnog ugovora od ... (list 41 spisa predmeta) nedvojbeno proizlazi kako je predmetnu nekretninu od prodavatelja J. P. kupilo društvo F. l. d.o.o. za iznos od tadašnjih 1.650.000,00 DEM, u kunskoj protuvrijednosti, nakon čega je navedeni objekt, temeljem ugovora o kupoprodaji od ... (list 83 spisa predmeta), u konačnici prodan kupcu J. Ć. za iznos od 200.000,00 eura.

I Kž 43/2020-6

8.3. Zaključujući na temelju provedenog dokaznog postupka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, a u odnosu na inkriminirano kazneno djelo, prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude navodi kako je optuženik predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključio kao osoba koja je u tom trenutku stvarno zastupala društvo F. l. d.o.o., ali da je to učinio na način da je ugovor u ime društva potpisan po direktoru T. M., iako je predmetni posao mogao i sam realizirati s obzirom da mu je T. M. prethodno izdao generalnu punomoć za zastupanje društva, a da je sve to učinio kako bi na taj način direktno izbjegao odgovornost za štetu koju je prodajom predmetne kuće u L. R. svjesno nanio društvu F. l. d.o.o.

8.4. Međutim, iako iz iskaza svjedoka T. M. i J. Ć. proizlazi kako je optuženik doista na neki način bio uključen u realizaciju navedenog posla, s obzirom da je on pronašao odvjetnika V. R. koji je potom bio aktivno uključen u pronalazak kupca i realizaciju kupoprodaje navedene nekretnine, kada se navedeni iskazi dovedu u vezu s dokumentacijom koja je pročitana tijekom dokaznog postupka, tada je, barem za sada, u pravu žalitelj kada tvrdi da nije jasno na temelju čega i kojih izvedenih dokaza je sud prvog stupnja nedvojbeno zaključio da je upravo optuženik, kao faktično odgovorna osoba društva, realizirao i zaključio predmetni ugovor o kupoprodaji kuće te da je za taj posao neposredno iskoristio T. M., kao formalno registriranog člana uprave i direktora navedenog društva.

8.5. Naime, takav zaključak ne proizlazi iz dokumentacije koja je pročitana tijekom dokaznog postupka, a niti iz iskaza ispitanog svjedoka T. M.. Tako iz odluke o opozivu i imenovanju članova uprave društva F. l. d.o.o. od ... (list 197 spisa predmeta) proizlazi kako su tom odlukom bili opozvani dotadašnji članovi uprave J. S. i optuženi B. K. te je kao jedini član uprave i kao direktor navedenog društva imenovan T. M., a što je on i prihvatio potpisujući kod javnog bilježnika izjavu tog istog dana (list 198 spisa predmeta). Kada se uz navedeno ima u vidu i zapisnik od ... (list 46 spisa predmeta), koji je sačinio sam J. S., a iz kojeg proizlazi kako su samo J. S. i T. M. nadležni za sve poslovne odnose u predmetnom društvu, kao što su npr. financijske transakcije, podizanje novca s računa društva u banci i korištenje kreditnih kartica te da optuženi B. K., iako je i nadalje ostao član društva F. l. d.o.o., nema nikakvih drugih poslovnih ovlasti te da isto tako nema nikakvih prava vezano za kuću u L. R., a koja je predmet ovog kaznenog postupka, tada je osnovana tvrdnja žalitelja da iz navedene dokumentacije proizlazi da optuženik u inkriminiranom razdoblju ne samo da formalno nije bio član uprave navedenog društva, već temeljem naprijed citirane dokumentacije nije niti stvarno mogao obnašati poslove člana uprave, kako u odnosu na poslovne odnose u društvu i financijske transakcije, tako i u odnosu na kuću koja je predmet ovog kaznenog postupka, jer za tako nešto nije bio niti ovlašten s obzirom da su sve te ovlasti prenesene na T. M. kao direktora tog društva. Pri tome također treba posebno naglasiti da, iako je jedini član uprave i direktor navedenog društva T. M. dana ... sačinio generalnu punomoć (list 150 spisa predmeta) kojom je ovlastio optuženog B. K. da poduzima sve pravne radnje u svezi s poslovanjem tvrtke F. l. d.o.o. sukladno odredbama društvenog ugovora tvrtke, ta punomoć, po ocjeni drugostupanjskog suda, nema takav značaj i važnost koju joj daje prvostupanjski sud vezano za kupoprodaju predmetne nekretnine jer njome ni na koji način nije stavljen van snage prethodno sačinjen zapisnik od ..., kojim je

I Kž 43/2020-6

izričito propisano da optuženik nema nikakvih prava vezano za kuću u L. R., a to podrazumijeva da nema niti prava koja se odnose na kupoprodaju navedene kuće. Da je tome tako, kako to pravilno primjećuje i žalitelj, proizlazi ne samo iz naprijed citirane dokumentacije, već i iz iskaza ispitanog svjedoka T. M. (list 549-551 spisa predmeta) koji je na jasan, uvjerljiv i nedvosmislen način izjavio kako je do prodaje predmetne nekretnine došlo isključivo na njegovu inicijativu, a kako bi se na taj način riješio problem koji se odnosio na financijsko dugovanje koje je društvo F. l. d.o.o. imalo prema ministarstvu, a da se vezano za tu prodaju optuženik, u dogovoru s njim, angažirao jedino oko pronalaska kupca i odvjetnika koji bi u slučaju pronalaska kupca sačinio ugovor o kupoprodaji. Stoga nije razvidno zbog čega sud prvog stupnja u razlozima pobijane presude takav nedvosmisleni navod ovog svjedoka smatra neistinitim (stranica 11., 2. odlomak odozgo obrazloženja), kada je on u bitnome potkrijepljen i prethodno citiranom dokumentacijom.

8.6. Stoga, imajući u vidu prethodno navedeno, u pravu je žalitelj kada tvrdi da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi nije dao dovoljno jasne, uvjerljive i valjane razloge na temelju kojih je došao do zaključka da je upravo optuženik bio stvarni pokretač i realizator kupoprodaje navedene kuće u L. R. te na temelju kojih dokaza i utvrđenih činjenica je zaključio da je u inkriminiranom razdoblju upravo optuženik faktično obnašao poslove člana uprave društva F. l. d.o.o., s obzirom da iz iskaza svjedoka T. M. i pročitane dokumentacije, a osobito odluke o opozivu i imenovanju članova uprave od ... i zapisnika od ..., proizlaze sasvim drugačiji zaključci. U tom pogledu, po ocjeni drugostupanjskog suda, barem za sada, ostalo je nejasno i nerazjašnjeno kakva je, u biti, a u odnosu na inkriminirani događaj (kupoprodaju kuće), bila stvarna uloga optuženika, odnosno kakva je bila stvarna uloga tadašnjeg direktora i jedinog člana uprave društva T. M., koji je predmetni ugovor o kupoprodaji i potpisao s kupcem kod javnog bilježnika. S obzirom na navedeno, isto tako je u pravu žalitelj kada u izjavljenoj žalbi tvrdi da je radi razjašnjenja njihovih stvarnih uloga u odnosu na kupoprodaju navedene nekretnine i utvrđenja ovih odlučnih činjenica trebalo ispitati i svjedoka V. R., a koji je kao odvjetnik bio neposredno angažiran u realizacije navedene kupoprodaje i koji zasigurno ima određenih relevantnih neposrednih ili posrednih saznanja, zbog čega je u tom dijelu također osnovana žalba optuženika kada tvrdi da je zbog neispitivanja odvjetnika V. R., u svojstvu svjedoka, činjenično stanje ostalo i nepotpuno utvrđeno.

8.7. Prema tome, imajući u vidu prethodno navedeno, u pravu je optuženik kada ističe da je činjenično stanje, barem za sada, ne samo pogrešno, već i nepotpuno utvrđeno, a budući da je osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u ovom trenutku nije razmatran dio žalbe optuženika koji se odnosi na povredu kaznenog zakona i odluku o imovinskopravnom zahtjevu.

8.8. Slijedom navedenog sud prvog stupnja će, imajući u vidu sve prethodno izneseno, u ponovljenom postupku u odnosu na ove dvojbene činjenice ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, ponovno će temeljitije i detaljnije ispitati svjedoka T. M. na okolnost kako, od koga i na koji način je donesena odluka o prodaji predmetne kuće te kakva je u svemu tome bila njegova uloga, a kakva je bila stvarna uloga optuženika. Također će u odnosu na ove odlučne činjenice sud prvog stupnja ponovno detaljno i okolnosno ispitati optuženika i svjedoka J. Ć., kupca

I Kž 43/2020-6

navedene nekretnine, te isto tako i svjedoka V. R., koji je kao odvjetnik sudjelovao u realizaciji kupoprodajnog ugovora, a koji ugovor je predmet ovog kaznenog postupka. Po potrebi sud prvog stupnja provest će i druge dokaze za koje se ukaže potreba te će nakon toga savjesnom i detaljnom ocjenom svih provedenih dokaza pravilno utvrditi činjenično stanje na kojem će potom temeljiti svoju novu odluku, koju će onda u potpunosti i na valjani način obrazložiti.

9. Slijedom svega navedenog trebalo je, prihvaćenjem žalbe optuženika, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08.-22., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo, v.r.