REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-468/2022
ZAGREB
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.P. zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (''Narodne novine'', broj:107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: 23 Pp-2468/2021 od 10. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminaliteta droga, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okr. M.P. tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 663,61 eura (šestošezdesettrieuraišezdesetjedancent)/ 5.000,00 kuna[1] (pettisućakuna), koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. M.P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 1. i 3. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga za koji je okrivljeniku primjenom odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 150,00 kuna.
2. Istom presudom je od okrivljenika oduzeta droga – jedna pvc vrećica ispunjena sa cca 1,4 grama droge konoplje (marihuane).
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to novčanoj kazni, predlažući preinačiti pobijanu presudu i izreći propisanu novčanu kaznu.
4. Žalba je osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22, dalje u tekstu: PZ) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne, na što ukazuje žalitelj.
6. Prvenstveno, treba navesti da je čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano da će se fizička osoba koja posjeduje drogu (biljke i dijelova biljki iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge, osim pod uvjetima određenim istim Zakonom u medicinske, prehrambene, veterinarske, znanstvenoistraživačke i nastavne svrhe - čl. 3. st. 1.) kazniti novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.
7. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.
8. Čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.
9. Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okrivljeniku. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika, kao što su priznanje prekršaja te dosadašnju nekažnjavanost, dok nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti.
10. Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnosti“ za izricanje znatno blaže kazne od propisane, te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.
11. Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne okr. te je prvostupanjski sud nedovoljno kritički prihvatio olakotne okolnosti, što je dovelo do pogrešne odluke o ublažavanju novčane kazne pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja ovaj drugostupanjski sud okr. izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu posebno propisane kazne, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a.
12. U odnosu na navod žalbe tužitelja iz kojeg proizlazi između ostaloga i da je sud trebao okr. uz novčanu kaznu izreći i zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a što je tužitelj predložio u optužnom prijedlogu, ukazuje se da u konkretnom slučaju nisu postojali zakonski uvjeti za navedeno. Naime, sukladno odredbi čl. 64. st. 5. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, ukoliko je počinitelj prekršaja povremeni uzimatelj droge, za predmetni prekršaj se može okr. uz novčanu kaznu ili kaznu zatvora, izreći zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana. Budući da u konkretnom slučaju prvenstveno nije utvrđeno da je okr. povremeni uzimatelj droge, nije ispunjena niti zakonska pretpostavka da se okr. izrekne ta zaštitna mjera uz izrečenu novčanu kaznu.
13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
