Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-53/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Tanje Pavelin članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. P. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-7/2022-49 od 29. studenog 2022., u sjednici održanoj 29. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog K. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 29. studenog 2022., broj K-7/2022-49, Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim optuženog K. P. zbog kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te ga je, na temelju članka 110. u vezi sa člankom 34. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od dana uhićenja 6. prosinca 2021. Na temelju članka 68. KZ/11. optuženom K. P. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja za vrijeme izvršavanja kazne zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od 6 mjeseci u bolničkim uvjetima, te nadalje do prestanka izvršenja kazne zatvora ambulantno u okviru zatvorskog sustava.
1.1. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženog K. P. oduzet je preklopni nož, višenamjenski, duljine oštrice 6,5 cm, duple ručke 2x9 cm, koji je oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Brodsko-posavske broj 920098, te će se po pravomoćnosti presude predati nadležnoj Policijskoj upravi Brodsko-posavskoj.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi K. P. oslobođen je obveze plaćanja svih troškova kaznenog postupka.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećeni M. V. sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu, te po branitelju odvjetniku I. L. i to "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. ZKP/08.), povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP/08.), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 471. ZKP/08.)", s prijedlogom da se "pobijana presuda preinači i optuženika blaže kazni".
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis predmeta je prethodno sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Naime, u žalbi optuženik bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. "…vidi u tome što je izreka presude proturječna razlozima presude, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude i izvedenim dokazima", pri čemu ne obrazlaže te navode. Međutim, taj žalbeni prigovor optuženika po ocjeni ovog drugostupanjskog suda je neosnovan, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza. Jednako tako nema niti proturječnosti između izreke pobijane presude i razloga koje je prvostupanjski sud naveo u tom pravcu. Zaključno, ovaj žalbeni sud nije utvrdio postojanje bilo koje daljnje povrede odredaba kaznenog postupka, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, kao ni povredu kaznenog zakona na štetu optuženika (članak 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08.).
7. Niti optuženikova vlastoručna žalba, kao ni žalba koju je podnio po svom branitelju, ne konkretiziraju u čemu bi činjenično stanje kritičnog događaja bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno (članak 470. ZKP/08.). Tek dovođenjem u vezu istaknute žalbene osnove sa očitovanjem optuženika o optužnici na početku rasprave ("nisam htio ubiti oštećenika") za zaključiti je kako isti dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda glede njegove namjere, kao subjektivne sastavnice inkriminiranog kaznenog djela. Međutim, protivno tom prigovoru obrane, činjenica optuženikove namjere pravilno je i potpuno utvrđena i valjano obrazložena (točke 13. i 13.1. prvostupanjske presude). Naime, zaključak o namjeri usmrćenja izveden je iz nesporne činjenice "…načina i mjesta zadavanja uboda u tijelo oštećenika i to najprije u lijevu pazušnu regiju srednje jakim intenzitetom, gdje se nalaze vitalni organi, srce i pluća, te daljnji uporni ubodi na mjestima gdje se nalaze magistralne krvne žile i živci…" pri čemu je optuženik manifestirao "…iznimnu upornost u svojoj namjeri usmrćenja oštećenika jer mu je zadao ukupno 11 uboda u tijelo dubine od 4 do 10 cm…" tako da je "…prema nalazu medicinskog vještaka zbog ubodne rane u lijevoj pazušnoj regiji došlo je do nakupljanja zraka između dva lista poplućnice lijevog plućnog krila, a koja teška tjelesna ozljeda zbog pravovremene medicinske intervencije nije uzrokovala smrt oštećenika M. V.". Stoga je isticanje navedene žalbene osnove po ocjeni ovog žalbenog suda neosnovano.
8. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o izrečenoj kazni (članak 471. ZKP/08.). Naime, isti ne prigovara činjenicama koje je u tom kontekstu utvrdio prvostupanjski sud (otegotne i olakotne okolnosti u smislu odredbe članka 47. KZ/11.), već potencira značenje utvrđenih olakotnih okolnosti (pokušaj kaznenog djela i bitno smanjena ubrojivost optuženika tempore criminis). Međutim, po ocjeni ovog žalbenog suda ispravno je prvostupanjski sud tako utvrđene olakotne okolnosti stavio u relaciju sa dokazanim otegotnim okolnostima, te isto stavio u relaciju sa svrhom kažnjavanja kako je definirana u članku 41. KZ/11., pa u zakonom propisanom okviru kazne (najmanje pet godina) optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, uz jednovremeno izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja optuženika (članak 68. KZ/11.). S tim u svezi utemeljeno je prvostupanjski sud u svojoj odluci ukazao na brojnost i karakteristike utvrđenih otegotnih okolnosti (ranija osuđivanost, pa i za kaznena djela sa elementima nasilja, banalnost motiva na počinjenje djela, okolnosti počinjenja djela koje se odnose na intenzitet protupravnog napada kroz brojnost i jačinu uboda, te činjenicu da je oštećenik tijekom napada u rukama držao svoje dijete nešto starije od godine dana). Stoga ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, te akceptirajući stupanj optuženikove krivnje i svrhu kažnjavanja, optuženiku izrekao primjerenu kaznu.
9. Iako se optuženik ne žali zbog izrečene sigurnosne mjere i oduzimanja predmeta, ovaj sud je ispitao zakonitost izricanja istih u smislu odredbe članka 478. ZKP/08. S tim u svezi je utvrđeno kako je sigurnosna mjera izrečena sukladno zakonskim kriterijima iz članka 68. KZ/11., jednako kao i mjera oduzimanja predmeta, noža, kojim je počinjeno terećeno kazneno djelo, a sukladno odredbi članka 79. stavka 2. KZ/11.
10. Slijedom svega izloženog trebalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, sve u smislu odredbe članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 29. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.
