Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: 7Kž-188/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca Klaudije Grubišić kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Nikole Bešenskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. optuženika N. G. i II. optuženika D.
D., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12, – nadalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu i II. optuženika D. D., podnesene po branitelju-odvjetniku, protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: K-147/2020 od 3. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i II. optuženika D. D., kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: K-147/2020. od 3. travnja 2023., I. optuženik N. G. i II. optuženik D. D., proglašeni su krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - teškom krađom u pokušaju, opisano u članku 229. stavku 1. točki 1., u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 34. stavkom 1. KZ/11., a kažnjivo po članku 229. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 34. stavkom 1. KZ/11., a sve u svezi članka 36. KZ/11., te su na temelju članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., I. optuženik N. G. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a II. optuženik D. D. na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s tim da je na temelju članka 56. KZ/11., I. optuženiku N. G. izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine
broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22 - nadalje: ZKP/08.), oštećenik T. P. O. iz O., sa imovinskopravnim zahtjevom upućeno je u parnični postupak.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1., 3. i 6. ZKP/08., u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08., sud je I. optuženika N. G. obvezao nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 245,54 eura/1.850,02 kuna, dok ga je oslobodio obveze naknade paušalne svote, a II. optuženika D. D. obvezao naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 345,54 eura/2.603,47 kuna, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude, pravodobno je podnio žalbu državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska presuda preinači u odnosu na II. optuženog, te da mu se izrekne kazna zatvora u dužem trajanju.

3. Žalbu je protiv iste presude podnio II. optuženik D. D., po branitelju Đ. L., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom društvu Đ. L. i T. B. B. iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a podredno da se žalba prihvati i optuženiku izrekne znatno blaža kaznena sankcija.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalbe državnog odvjetnika i II.optuženika nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika.

6. Žalitelj se žali zbog odluke suda o kazni za II. optuženika D. D. Žalitelj drži da je prvostupanjski sud pri odlučivanju o visini kazne precijenio olakotne okolnosti na strani II. optuženika, smatra da okolnosti dosadašnje višestruke osuđivanosti zbog istog kaznenog djela sud nije dovoljno cijenio, obzirom da se radi
o specijalnom recidivistu u počinjenju kaznenih djela protiv imovine i to kaznenog djela krađe i teške krađe, te da dosadašnje izrečene kazne zatvora nisu utjecale na II. optuženika da shvati kažnjivost svog postupanja i uskladi ga s pozitivnim propisima.

7. Neosnovana je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti cijenio činjenicu da je II. optuženi otac jednog malodobnog djeteta o kojem se mora brinuti i koje mora uzdržavati, dok je II. optuženom otegotnim cijenio činjenicu da je isti višestruko pravomoćno osuđivan, zbog istovrsnih kaznenih djela.

7.1. Naime, prema izvodu iz kaznene evidencije II. optuženi je dosada osuđivan dvanaest puta, od toga osam puta zbog kaznenih djela protiv imovine, te za druga kaznena djela s različitim zaštitnim objektima, a koje kazne ga očito nisu odvratile od počinjenja predmetnog kaznenog djela.

8. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem obrazlaže postojanje otegotnih i olakotnih okolnosti i upravo suprotno žalbenim prigovorima, ocjena je ovoga suda, kao drugostupanjskog suda, da je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za predmetno kazneno djelo, primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

9. Stoga, bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se kaznom zatvora u navedenom trajanju, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

U odnosu na žalbu optuženika.

10. Suprotno prigovorima žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., nije počinjena jer pobijana presuda sadrži razloge o utvrđenju odlučnih činjenica koje su osnova za zaključak o postojanju kaznenopravne odgovornosti II. optuženog, a ti razlozi nisu nejasni, niti u znatnoj mjeri proturječni, pa prigovor žalitelja nije osnovan.

11. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženog stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.

11.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio iz provedenih dokaza, napose
obrane I. optuženog N. G., te iskaza svjedoka J. M. da su optuženici kao supočinitelji, postupajući zajedno i po prethodnom dogovoru, svaki od njih poduzimajući samu počiniteljsku radnju, uporabom tjelesne snage i podesnog alata sačinili otvor u zidu stražnje strane prodavaonice broj …, vlasništvo T. D. G. u O., K…, a sve u cilju oduzimanja stvari iz iste u čemu su spriječeni nailaskom policijskih službenika PP Ogulin.

11.2. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za
vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

12. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede Kaznenog zakona, no istu ne argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

13. Žalitelj u žalbi navodi da se žali i zbog odluke o kazni, te je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08. ispitana i u tom pravcu.

1. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po
vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio to što je otac jednog maloljetnog djeteta, dok je u otegotnom smislu uzeta u obzir njegova dosadašnja osuđivanost u periodu od 2005-2022., u čak dvanaest navrata (izvadak iz kaznene evidencije: listovi 245-247), i to zbog kaznenih djela: krađe, teške krađe, prikrivanja, prijetnje, lažnog prijavljivanja, zlouporabe opojnih droga i teške tjelesne ozljede.

13.2. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, kao i to što brojne kaznenopravne sankcije koje su optuženiku dosad izricane (zatvorske kazne, uvjetne osude, novčane kazne i rad za opće dobro), zbog istih i drugih kaznenih djela nisu polučile željeni specijalno preventivni efekt i ovaj sud kao drugostupanjski smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na njega može postići samo osudom na kaznu zatvora.

13.3. Cijeneći navedeno, te uzimajući u obzir stupanj krivnje, pogibeljnost djela, te svrhu kažnjavanja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., kako u pravcu generalne, tako i u pravcu specijalne prevencije.

13.4. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se sa njom imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

14. Žalitelj u žalbi također ističe da se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, no navedenu žalbenu osnovu ne argumentira, pa u tom dijelu njegova žalba nije ni razmatrana.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 29. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Klaudija Grubišić