REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 28/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. iz Z., OIB … , koju zastupa punomoćnica A.

V., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. Ž. Š. iz P., OIB: … , 2. A. Š. iz P., OIB: … , kao zakonskih nasljednika A. Š. iz P., OIB: … , 3. B. M. iz P., OIB: … , 4. N. Š. iz P., OIB: … i 5. Z. Š. iz R., OIB: … , koje zastupa punomoćnik M. N., odvjetnik u N., radi predaje u posjed i uspostave prijašnjega stanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-63/2019-2 od 25. veljače 2021. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-605/2017-134 od 22. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-63/2019-2 od 25. veljače 2021. u t. 2. te u dijelu t. 3. njene izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 39.551,26 kn i predmet u tome dijelu vraća tome drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Nalaže se tuženicima Ž. Š. iz P., OIB: … , A. Š. iz P., OIB: … , M. B. iz P., OIB: … , Š. N. iz P. i Š. Z. iz R., OIB: ... da tužiteljici A. T. OIB: … i F. T. OIB: … predaju u posjed dio nekretnine oznake čest.zem. 736/24 te čest.zem. 736/2 obje položene u k.o. P., označene na skici izmjere-dopune, stalnog sudskog vještaka dipl.ing. I. B. od dana 11. veljače 2014. godine slovima A-G1-G2-G3-G4-E-F-A, ukupne površine 137 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima A. Š. iz P., M. B. iz P., OIB: … , Š. N. iz P. i Š. Z. iz R., OIB: … , da na dijelu nekretnine oznake čest.zem. 736/24 te čest.zem. 736/2 obje položene u k.o. P., označene na skici izmjere-dopune, stalnog sudskog vještaka dipl.ing. I. B. od dana 11. veljače 2014. godine slovima A-G1-G2-G3-G4-E-F-A, ukupne površine 137 m2, uspostave prijašnje stanje na način da uklone betonski zid širine 30 cm i visine 1 metar sagrađene na dijelu nekretnine oznake čest.zem. 736/24 te čest.zem. 736/2 obje položene u k.o. P., označen crvenom bojom te slovima A-E- F-A, te da uklone postavljenje betonske ploče na dijelu nekretnine oznake čest.zem. 736/24 te čest.zem. 736/2 obje položene u k.o. P. označene na skici izmjere-dopuna, stalnog sudskog vještaka dipl.ing. I. B. od dana 11. veljače 2014. godine, slovima A- G1-G2-G3-G4-E-F-A, ukupne površine 137 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.

III Dužni su tuženici da tužiteljici naknade parnični trošak tuženicima u iznosu od 40.059,89 kuna u roku od 15 dana.“.

2. Odlučujući o žalbi tuženika, drugostupanjski je sud pobijanom presudom odlučio:

„1. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika pod 1) Ž. Š., 2) A. Š., 3) B. M., 4) N. Š. i 5) Z. Š. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-605/2017 od 22. listopada 2018. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-605/2017 od 19. studenoga 2018. u dijelu pod točkom II. izreke.

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-605/2017 od 22. listopada 2018. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-605/2017 od 19. studenoga 2018. u dijelu pod točkom I. izreke tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice A. T. koji glasi:

"Nalaže se tuženicima Ž. Š. iz P., OIB: …, A. Š. iz P., OIB: … , M. B. iz P., OIB: … , Š. N. iz P. i Š. Z. iz R., OIB: … da tužiteljici A. T. OIB: … i F. T. OIB: … predaju u posjed dio nekretnine oznake čest.zem. 736/24 te čest.zem. 736/2 obje položene u k.o. P., označene na skici izmjere-dopune, stalnog sudskog vještaka dipl.ing. I. B. od dana 11. veljače 2014. godine slovima A-G1-G2-G3-G4-E-F-A, ukupne površine 137 m2, a koja skica je sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana."

3. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika pod 1) Ž. Š., 2) A. Š., 3) B. M., 4) N. Š. i 5) Z. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-605/2017 od 22. listopada 2018. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-605/2017 od 19. studenoga 2018. u dijelu pod točkom III. izreke do iznosa od 508,63 kn, dok se u preostalom dijelu preko iznosa od 508,63 kn do iznosa od 40.059,89 kn odluka o troškovima preinačuje na način da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice A. T. za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.“.

3. Protiv dijela drugostupanjske presude, t. 2. i 3. njene izreke u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) dopuštenu joj rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 3604/2021-2 od 7. rujna 2021., zbog pravnih pitanja:

„1. Da li je jednom suvlasniku potrebno i posebno ovlaštenje da traži predaju u posjed cijele nekretnine ako tužbenim zahtjevom traži da se nekretnina preda u posjed njemu i drugom suvlasniku, a radi se o nekretnini koja je u suvlasništvu dvoje suvlasnika?

2. Da li u slučaju kada jedan od vjerovnika kod nedjeljivih obveza traži ispunjenje u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) treba kumulativno imati i ovlaštenje da traži ispunjenje ako je tužbenim zahtjevom tražio ispunjenje za sebe i drugog vjerovnika ili mu takvo ovlaštenje nije potrebno, jer traži ispunjenje prema svim vjerovnicima?“

Tužiteljica je predložila ovome sudu da preinači drugostupanjsku presudu.

4. Prema obrazloženju rješenja ovoga suda kojim je tužiteljici dopuštena revizija, radi se o pravnim pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanjima o kojima postoji različita sudska praksa viših sudova, kako to proizlazi iz presuda županijskih sudova na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvala.

5. Tuženici na reviziju nisu odgovorili.

6. Ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem ju tužiteljica pobija, a samo zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, vodeći računa o tome da je st. 3. toga članka propisano da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

7. Revizija je osnovana.

8. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da se tuženicima naloži da njoj i F. T. predaju u posjed fizički određeni dio nekretnine, neograđenoga dvorišta, za koji tužiteljica ustvrđuje da je u suvlasništu nje i F. T., a tuženici da su im oduzeli posjed toga dijela dvorišta, te da se tuženicima naloži da uklone betonski zid koji su na dijelu te nekretnine izgradili.

9. Prvostupanjski je sud prihvatio oba tužbena zahtjeva, ocijenivši ih osnovanima na temelju utvrđenih činjenica odlučnih za primjenu čl. 166. st. 1., 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 154/14, dalje: ZV).

10. Odlučujući o žalbi tuženika, drugostupanjski je sud tu žalbu djelomično prihvatio i preinačio prvostupanjsku presudu odbivši dio tužiteljičina zahtjeva za predaju nekretnine u posjed, obrazloživši da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te:

- da „… iz spisa predmeta proizlazi da je tijekom cijelog postupka kao jedina tužiteljica označena A. T. te da je pod točkom I. izreke pobijane prvostupanjske presude naloženo tuženicima da tužiteljici te F. T. predaju u posjed sporne nekretnine“,

- da je „odredbom čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ….. propisano … da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obvezno-pravnim pravilima o nedjeljivim obvezama“,

- da „kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno ili da je položi sudu ili javnom bilježniku – čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ….“

- da „dakle, kako je predaja u posjed nedjeljiva obveza, to je tužiteljica trebala dokazati da je ovlaštena od strane F. T. tražiti predaju u posjed predmeta spora pa kako iz spisa predmeta ne bi proizlazilo da je tužiteljica imala navedeno ovlaštenje, to znači da u smislu odredbe čl. 64. st. 2. ZOO kao jedan od vjerovnika ne može zahtijevati da dužnici (tuženici) ispune svoju obvezu samo prema njoj jer ista od strane F. T. nije ovlaštena da primi ispunjenje.“

Stoga drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Osnovano tužiteljica u reviziji tvrdi kako bi upravo na temelju materijalnoga prava na koje se poziva drugostupanjski sud ocijenivši njen zahtjev neosnovanim, taj zahtjev trebalo ocijeniti osnovanim.

12. Naime, i sam drugostupanjski sud pravilno zaključuje da iz odredaba čl. 46. st. 2. ZV i čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) proizlazi kako bi tužiteljica, kao jedan od dvoje suvlasnika stvari, trebala imati ovlaštenje od drugoga suvlasnika za predaju stvari samo njoj u posjed. Tužiteljica se, međutim, u ovome postupku niti ne poziva na to da ima ovlaštenje drugoga suvlasnika da tuženici obvezu ispune samo njoj, već, prema sadržaju tužbenoga zahtjeva koji je drugostupanjski sud odbio kao neosnovan, traži, valjda upravo zato što takvo ovlaštenje nema, da tuženici predmet spora u posjed predaju i njoj i drugome suvlasniku, dakle, svim suvlasnicima stvari. I sam drugostupanjski sud, kako je to već citirano u t. 8. obrazloženja ovoga rješenja, navodi da je “točkom I. izreke pobijane prvostupanjske presude naloženo tuženicima da tužiteljici te F. T. predaju u posjed sporne nekretnine“. Nije stoga jasno zašto se drugostupanjski sud poziva na to tužiteljica „kao jedan od vjerovnika ne može zahtijevati da dužnici (tuženici) ispune svoju obvezu samo prema njoj jer ista od strane F. T. nije ovlaštena da primi ispunjenje“. Čini se da drugostupanjski sud odlučnim smatra to što „iz spisa predmeta proizlazi da je tijekom cijelog postupka kao jedina tužiteljica označena A. T.“. To je točno, no upravo i odlučno za primjenu materijalnoga prava na koje se sam drugostupanjski sud pozvao. Naime, da je i F. T. bio tužitelj u ovome postupku, on bi, kao i tužiteljica A. T., tražio predaju u suposjed od tuženika, pa niti bi bilo tko od tužitelja, suvlasnika stvari, tražio od tuženika ispunjenje obveze na predaju stvari samo njemu, niti bi bilo tko od tužitelja trebao dokazivati da ga je onaj drugi ovlastio da zahtijeva predaju u posjed.

13. Kako iz odredaba čl. 46. st. 2. ZV i čl. 64. st. 2. ZOO proizlazi da jednom predmnijevanom suvlasniku, vjerovniku nedjeljive obveze na predaju stvari u posjed od osobe kod koje se stvar nalazi i koja nema temelj za posjed, na kojim činjenicama prvostupanjski sud zaključuje o osnovanosti tužbenoga zahtjeva (osnovanost zahtjeva iz „vlasničke tužbe predmnijevanoga vlasnika“, čl. 166. ZV), ovlaštenje ostalih suvlasnika treba jedino za zahtjev da tuženici, dužnici, ispune obvezu isključivo njemu, odgovor na postavljena pitanja je taj da jedan od suvlasnika stvari kao vjerovnik nedjeljive obveze ne mora imati suglasnost ostalih suvlasnika, vjerovnika nedjeljive obveze, kad tužbom zahtijeva da tuženik, dužnik, obvezu ispuni svim suvlasnicima.

14. Dakle, drugostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan samo zbog toga što tužiteljica nije dokazala da je imala ovlaštenje preostaloga suvlasnika za predaju stvari, a zanemario je to da ona tužbom zahtjeva da tuženici obvezu na predaju stvari ispune svim suvlasnicima.

15. Kako zbog toga drugostupanjski sud nije ocijenio ostale odlučne žalbene navode, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju čl. 385. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci, a u ponovljenom će postupku drugostupanjski sud ponovno odlučiti o žalbi tuženika.

Zagreb, 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.