Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-283/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice A. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika bolnica, Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. & Š. d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 637/2019-19 od 1. veljače 2021., 29. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-637/2019-19 od 1. veljače 2021., u točki I. izreke do dosuđenog bruto iznosa od 136,81 eura/1.030,76 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama na:

- na iznos od 9,52 eura/71,70 kuna[1] od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 1,24 eura/9,35 kuna[1] od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 19,03 eura/143,40 kuna[1] od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 17,38 eura/130,96 kuna[1] od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1,51 eura/11,39 kuna[1] od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 1,43 eura/10,78 kuna[1] od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 18,47 eura/139,15 kuna[1] od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 19,12 eura/144,08 kuna[1] od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 18,25 eura/137,52 kuna[1] od 16.07.2015. do isplate,

- na iznos od 8,31 eura/62,58 kuna[1] od 16.09.2015. do isplate,

- na iznos od 18,25 eura/137,52 kuna[1] od 16.11.2015. do isplate,

- na iznos od 4,22 eura/31,76 kuna[2] od 16.12.2015. do isplate,

- na iznos od 0,07 eura/0,50 kuna[2] od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura/0,07 kuna[2] od 16.04.2016. do isplate.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki I. izreke preko dosuđenog iznosa od 136,81 eura/1.030,76 kuna[2] sa pripadajućim zateznim kamatama i u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 444,56 eura/3.349,52 kuna[2] (slovima:četiristočetrdesetčetirieura

i

pedesetšestcenti

/tritisućetristočetrdesetdevetkuna i pedesetdvijelipe) sa pripadajućim zateznim kamatama.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 51,86 eura/390,73 kuna[2] , u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 581,36 eura/4.380,28 kuna[2] bruto sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 763,16 eura/5.750,00 kuna[2] sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući dosuđujući dio točke I. izreke i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke, iz žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. u vezi s čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće i naknade plaće u iznosu od 4.380,28 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od lipnja 2014. do veljače 2019. i to s osnove neplaćenog prekovremenog rada te posljedično tome i s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima izreka pobijane presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika. Sporno je da li tužiteljici pripada razlika plaće na ime uvećanja plaće s osnove prekovremenog rada, s obzirom da tužiteljica tvrdi da joj je tuženik pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati. Također je sporno da li posljedično tome tužiteljici pripada i razlika manje isplaćene naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

9. Prvostupanjski sud, pozivom na čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02. - službeni pročišćeni tekst, 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11., dalje: ZBSNDRH) te čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15, dalje: KU/13), zauzima stav da se mjesečni fond radnih sati utvrđuje primjenom Zaključka zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 148. sa 23 sjednice od 1. srpnja 2015., na način da tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa osam sati, a u koji se ne ubrajaju blagdani i neradni dani koji padaju od ponedjeljka do petka, pa da svi sati iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad, dok da nema mjesta primjeni Zaključka zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora broj 153. sa 26. sjednice od 21. prosinca 2015..Pri tome, prvostupanjski sud zauzima stav da tužiteljici u slučaju kada joj KU istodobno daje pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu istih kumulativno (za prekovremeni rad 50% i za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih Zakonom i rad na dan Uskrsa 150%) jer se ti dodaci prema članku 51. stavak 12. KU/13 međusobno ne isključuju.

10. Također, prvostupanjski sud pozivom na čl. 36.st.2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje: KU/18) zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

11. Stoga, prvostupanjski sud prihvaćajući varijantu nalaza i mišljenja financijskog vještaka prema kojoj je obračun utužene razlike plaće i naknade plaće za cjelokupno utuženo razdoblje izvršen primjenom Zaključka Zajedničkog povjerenstva broj 148., dakle na način da je redovni mjesečni fond radnih sati utvrđen kao umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, a iz kojeg nalaza i mišljenja proizlazi da razlika plaće tužiteljice u utuženom razdoblju iznosi ukupno 581,36 eura/4.380,28 kuna[3] i to na ime dodataka za prekovremeni rad u iznosu od 504,72 eura/3.802,78 kuna[3] te na ime naknade za godišnji odmor u iznosu od 76,65 eura/577,50 kuna[3] , pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora i čl. 91. st. 1. i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., dalje:ZR) prihvaća tužbeni zahtjev i obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike plaće do isplate sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15., 29/18., dalje: ZOO), osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

12. Odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud donosi pozivom na čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

13. U žalbenoj fazi postupka sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati i posljedično tome broja prekovremenih sati koje je tužiteljica radila u utuženom razdoblju, budući da tuženik tvrdi da se primjenjuje Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora od 21. prosinca 2015., kao i da li tužiteljici pripada pravo na dodatak za prekovremeni rad te rad u dane blagdana neradnih dana i na dan Uskrsa.

14. Naime, među strankama je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 odnosno čl. 49. st.10. KU/18, koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, budući da je sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond radnih sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu od ponedjeljka do petka.

15. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 odnosno čl.49. st.10. KU/18, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.

15.1. Prema Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji je donesen na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. zaključeno je: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."

15.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40- satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage

Zaključci broj 21, 48 i 148."

15.3. Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Pored toga, u odnosu na tumačenje odredbe čl. 49. KU/18 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora Zaključkom broj 17. od 21. studenog 2018. utvrdilo je da mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dakle kao i prethodno Zaključkom broj 153..

15.4. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene."

15.5. Stoga, tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu Zaključkom broj 148 primjenjuje se od stupanja na snagu KU/13 dana 1. prosinca 2013., a budući da je to tumačenje izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem donesenim Zaključkom broj 153 dana 21. prosinca 2015., od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se novo tumačenje. O tome je radi jedinstvene primjene prava pravni stav zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske (tako rješenje poslovni broj Rev-873/2021-2 od 8. rujna 2021., poslovni broj Rev- 872/2021-2 od 31. kolovoza 2021., Rev-791/2021-2 od 18. listopada 2022).

16. Kako je u konkretnom slučaju utuženo razdoblje od lipnja 2014. do veljače 2019., to se pravilnom primjenom materijalnog prava mjesečni fond radnih sati do 20. prosinca 2015. utvrđuje prema Zaključku broj 148 tj. na način da se u mjesečni fond radnih sati ne uračunavaju dani blagdana koji padaju u tjednu od ponedjeljka do petka, a od 21. prosinca 2015. pa nadalje prema Zaključku 153. na način da se ti dani blagdana uračunavaju u mjesečni fond radnih sati.

17. Pri tome, valja napomenuti da je u skladu sa odredbom čl. 19. st. 6. KU/13, odnosno čl.16. st. 6. KU/18, prema kojim odredbama tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud u primjeni KU/13 i KU/18 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva, pri čemu nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl., za što međutim s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja nema potrebe.

18. Stoga, imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja vještaka (list 30-31 spisa), a kojom je mjesečni fond radnih sati u utuženom razdoblju utvrđen primjenom Zaključku broj 148 do studenog 2015., a od prosinca 2015. nadalje primjenom Zaključka broj 153., proizlazi da je tužiteljica ostvarila neplaćeni prekovremeni rad u iznosu od ukupno 119,81 euro/902,70 kuna[4] te da joj posljedično tome pripada razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u iznosu od 16,73 euro/128,06 kuna[4] , odnosno u ukupnom iznosu od 136,31 euro/1.030,76 kuna[4] , a koji matematički izračun stranke tijekom postupka nisu osporile, to pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici na temelju čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18 te čl. 36.KU/13 i čl. 34. KU/18 pripada pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa mjesečne razlike plaće i naknade plaće do isplate, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

19. Pri tome, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilan je stav prvostupanjskog suda da u smislu čl. 51. st. 1., 8. i 12. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1., 8. i 12. KU/18 tužiteljici pripada pravo na isplatu dodatka za prekovremeni rad i za rad blagdanom, neradnim danima utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa kumulativno.

20. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu u preostalom dijelu točke I. i II. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

21. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Imajući u vidu da su stranke djelomično uspjele u parnici, pri čemu cijeneći kvantitativni uspjeh tužiteljice od 23,53 %, ali i njezin kvalitativni uspjeh od 100 % tj. ukupan uspjeh od 61,76 %, kao i kvantitativni uspjeh tuženika od 76,47 %, to sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženiku pripada naknada troškova postupka u omjeru od 14,71% (76,47%-61,76%). Tuženiku je primjenom čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna[5] (Tbr.8.t.1. Tarife) te zastupanja na dva ročišta u ukupnom iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna[5] (Tbr.9.t.1. Tarife) kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 82,95 eura/625,00 kuna[5] (Tbr.10.t.1. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 70,51 eura/531,25 kuna[5] (Tbr.42.Tarife), odnosno razmjerno pripadajućem utvrđenom omjeru od 14,71%, u iznosu od 51,86 eura/390,73 kuna[5] , dok joj nije priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer punomoćnik tuženika na to ročište nije pristupio, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

22. Prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu točke I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. ožujka 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučkovi, v.r.