Poslovni broj: Usž-3699/2022-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Snježane Horvat Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice J. S. iz B., B. K., Republika Srbija, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z.1 , radi razmjernog dijela starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-73/22-8 od 10. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-73/22-8 od 10. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-73/22-8 od 10. svibnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/21- 03/03301325155 URBROJ: 341-99-06/2-21-7624 od 8. studenoga 2021.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z.2 , KLASA: UP/I 140-02/21-03/03301325155, URBROJ: 341-24-06/2-21-13526 od 7. rujna 2021.
3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z.2 , KLASA: UP/I 140-02/21-03/03301325155, URBROJ: 341-24-06/2-21-13526 od 7. rujna 2021., tužiteljici, rođ. 11. srpnja 1956., između ostalog, priznato je, počevši od dana 12. srpnja 2021., pravo na razmjerni dio starosne mirovine primjenom Ugovora između Republike Hrvatske i SR Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, 14/01, dalje: Ugovor) u svoti od 2.103,35 kn mjesečno.
4. Tužiteljica u žalbi, u bitnome, navodi da iz spisu predmeta priloženih dokaza (ovjerene zdravstvene knjižice) proizlazi da je u razdoblju od 1. rujna 1991. do 4. kolovoza 1995. bila u radnom odnosu kod JP E. K., K., slijedom čega smatra da joj je to razdoblje trebalo utvrditi u mirovinski staž. Predlaže da Sud uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
5. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Predlaže da Sud odbije žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., i 110/21; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.
9. Odredbom čl. 33. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.
10. Člankom 37. st. 1. ZOMO-a propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
11. Prema odredbi čl. 122. st. 2. ZOMO-a, mirovinski staž, plaća, osnovice te druge činjenice koje utječu na stjecanje i utvrđivanje prava, uzimaju se pri ostvarivanju prava na mirovinu na osnovi podataka utvrđenih u matičnoj evidenciji.
12. Člankom 110. ZOMO-a propisano je da s e svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija
13. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
14. Naime, postupak za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu pokrenut j e na zahtjev tužiteljice koji je podnesen dana 15. srpnja 2021. nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji i u kojem postupku je utvrđeno; da je tužiteljica rođena dana 11. srpnja 1956. i do dana 12. srpnja 2021. je navršila 65 godina života; da mirovinski staž prema čl. 24. do 31. ZOMO-a, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, do dana 12. srpnja 2021. i z n o s i ukupno 12 god i 22 dana; da je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji potvrdio razdoblja osiguranja od 1. siječnja 1996. do 31. prosinca 2020. u ukupnom trajanju od 23 godine, 11 mjeseci i 16 dana; da ukupan mirovinski staž prema čl. 16. Ugovora iznosi ukupno 36 godina i 8 dana; da mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja koji se uzima u obzir za izračun mirovine do dana 12. srpnja 2021. iznosi ukupno 12 godina i 22 dana. Slijedom navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljičine žalbe doneseno je osporeno rješenje tuženika.
15. Spisu predmeta prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z.2 KLASA: UP/I 140-10/18-02/03301325155, URBROJ: 341-24- 11/2-18-14632 od dana 7. rujna 2018., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se utvrdi u mirovinski staž kao staž osiguranja razdoblje od 1. rujna 1991. do 8. listopada 1991. kod poslodavca JP E. K., K. Ujedno spisu prileži rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Z.2 , broj: 8284 od dana 24. siječnja 2019., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice da joj se u mirovinski staž kao staž osiguranja prizna vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca E. K. K., na području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, od 9. listopada 1991. do 4. kolovoza 1995. i to na temelju odredaba Zakona o konvalidaciji („Narodne novine", 104/97) i Pravilnika o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja („Narodne novine“, 53/2008), a žalba na navedeno rješenje odbijena je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 732273 od dana 29. svibnja 2019.
16. U ovom postupku nije bilo osnove da se tužiteljici predmetno razdoblje utvrdi u mirovinski staž budući da je u odvojenim upravnim postupcima, rješenjima koja su stekla svojstvo pravomoćnosti, to sporno razdoblje nije utvrđeno u mirovinski staž te to pitanje više nije moguće ponovo utvrđivati niti je moguće preispitivati zakonitost tih rješenja.
17. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila produkt arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
18. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.
