Republika Hrvatska

Županijski sud u

Poslovni broj Gž-428/2023-3

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. s. k. g. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. G. iz O. ureda G. iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 Pn-493/22-32 od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 5 Pn-493/22-32 od 10. veljače 2023. potvrđuje u točki I i dosuđujućem dijelu točke II izreke.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u odbijajućem dijelu točke II izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi daljnje troškove postupka u iznosu od 82,75 eura[1] /625,00 kn, u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate te da mu naknadi prouzročene parnične troškove.

2. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 2.115,27 eur[2] /15.937,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 10. veljače 2023. do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen, ali je to propušteno navesti u izreci.

3. Protiv te presude žali se tužitelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji uz obvezu tuženika da mu naknadi troškove prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik podnosi žalbu protiv sadržajno odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se odluka u tom dijelu preinači te mu dosude zatraženi troškovi u cijelosti uz naknadu troškova žalbe.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u njegovu stanu koji se nalazi u zgradi na adresi Z., u kojem je došlo do prodora vode i oštećenja 15. siječnja 2009., s time da je prijeporan osnov odgovornosti tuženika kao upravitelja zgrade te visina zatraženog iznosa.

8. Neprijeporno je te sud prvog stupnja utvrđuje iz sadržaja spisa:

- tužitelj je vlasnik stana u suterenu zgrade u Z., temeljem Međuvlasničkog ugovora suvlasnika od 17.prosinca 2004. i Ugovora o upravljanju zgradom od 31.siječnja 2005. suvlasnici predmetne zgrade su upravljanje povjerili tuženiku;

- tužitelj je vlasništvo navedenog stana stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od prijašnje vlasnice M. Š. tijekom 2008. godine, s time da u stanu nije izvodio nikakve radove niti je ranije bilo poplava ili propuštanja instalacija;

- nakon toga je vršena rekonstrukcija "zelenog vala" na dijelu ulice u kojoj se nalazi zgrada, kada su se izvodili radovi kopanja na dubini od cca 5 m, a do poplave u stanu tužitelja došlo je otprilike 5 mjeseci po njihovu izvođenju;

- radnici tuženika su po pozivu tužitelja utvrdili da u kupaonici stana tužitelja nema šahte odnosno pristupnog mjesta od kojeg bi došli do kanalizacije i začepljenja, već su u dvorišnom dijelu zgrade pronašli šaht (slivnik) za oborinsku odvodnju te utvrdili da je zahodski otvor u stanu tužitelja sa PVC cijevima starosti između 10 i 15 godina spojen na cijev oborinske odvodnje koja je starosti kao i sama zgrada;

- spoj PVC cijevi iz zahodskog otvora u stanu tužitelja sa cijevi oborinske odvodnje nalazi se cca 12 m udaljenosti od kupaonice tužitelja na uličnom dijelu zgrade u predjelu nogostupa, koji se ne može vidjeti prostim okom iz slivnika niti iz otvora WC školjke, već kamerom koju su koristili prilikom utvrđivanja kvara;

- pregledom je utvrđeno da se u cijevi oborinskog kanala zaglavio komad daske koju su radnici tuženika pomoću mlaznice uspjeli maknuti i kanal odčepiti;

- po izvršenom pregledu tuženik je sačinio troškovnik građevinsko obrtničkih radova prema kojem je vrijednost sanacije nastalih oštećenja procijenjena na 19.008,34 kn čime su obuhvaćeni hidroizolaterski radovi, podopolagački radovi, soboslikarski radovi kao i prijenos i prijevoz šute i otpadnog materijala.

9. Sud prvog stupnja cijeneći rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrđuje kako je zahodski otvor u stanu tužitelja PVC cijevima starosti 10- 15 godina spojen na cijev oborinske odvodnje umjesto na kanalizacijsku cijev i na navedenoj udaljenosti od kupaonice u uličnom dijelu, s time da prilikom sklapanja ugovora o upravljanju zgradom tuženik nije mogao znati za tako nepropisno izveden spoj u predmetnom stanu. Uz to, da je prema čl. 5. Ugovora o upravljanju tuženik preuzeo poslove održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u stanju u kojem se nalaze na dan sklapanja ugovora, odnosno 31.siječnja 2005., pa ne nalazi da bi do štete u stanu tužitelja došlo postupanjem tuženika protivno preuzetim obvezama iz Ugovora o upravljanju. Osim toga, da nije imao razloga sumnjati da bi spoj bio nepropisno izveden jer da to nije bilo moguće vidjeti pri redovnom pregledu nekretnine niti to uvrstiti u program radova, jer o tome nije imao saznanja niti ga je tko izvijestio.

10. Nadalje, da proizlazi utvrđenim da su oko pet mjeseci prije poplave vršeni radovi na rekonstrukciji ulice u kojoj se nalazi zgrada i stan tužitelja na dubini od oko 5m pa je moguće da je do začepljenja došlo i uslijed zaostataka dasaka i otpadnog materijala prilikom njihova izvođenja. Stoga zaključuje da tužitelj nije dokazao ispunjenost pretpostavki iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO).

11. Nadalje, zaključuje kako je s obzirom na rezultate dokaznog postupka tužitelj na kojem je teret dokaza, sve kada bi tuženik bio utvrđen odgovornim za štetni događaj, dokazao visinu štete od 19.008,34 kn,dok u preostalom dijelu nije dokazao. Naime, ostatak iznosa odnosi se na uništene knjige, LP ploče, namještaj u stanu, razne privatne predmete, fotografije i ostalo, ali da na okolnosti visine te štete tužitelj nije predložio odgovarajuće dokaze.

12. Stoga uz daljnju primjenu odredbe čl. 221.a ZPP-a odbija zahtjev tužitelja, dok odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa).

13. Protivno tvrdnjama tužitelja donošenjem presude nije počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio jasne razloge tako da je presudu moguće u svemu ispitati. Ispitujući u povodu žalbe pobijanu odluku nije utvrđeno niti da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

14. Iz opisanih utvrđenja sud prvog stupnja je izveo valjane pravne zaključke zaključujući da tužitelj nije dokazao osnov odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj.

15. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženiku povjereno upravljanje zgradom što uključuje pregled i održavanje interne kanalizacije te, pozivajući se i na odredbe Ugovora o upravljanju kojim je utvrđena dužnost da u ime i za račun suvlasnika organizira redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade u graditeljskom i funkcionalnom stanju, te da obavlja povremeni godišnji pregled nekretnine i o tome sačini zapisnik, što prema njegovom stavu potvrđuje da tuženik nije izvršavao svoje obveze rezultiralo je poplavljivanjem i oštećenjem njegova stana.

16. Iz opisanih utvrđenja suda prvog stupnja, koja tužitelj žalbenim navodima nije doveo u dvojbu, proizlazi da prema saznanjima tužitelja prethodno štetnom događaju u njegovu stanu nije dolazilo do poplave na način da bi došlo do začepljenja odvoda, da se tužitelj niti ostali stanari radi popravka tog dijela odvodnje nisu obraćali tuženiku. Utvrđeni uzrok poplave i prema mišljenju ovoga suda potvrđuje pravilnost zaključka suda prvog stupnja da do štetnog događaja nije došlo propustom tuženika kao upravitelja zgrade, odnosno njegovom krivnjom pa da bi bio odgovoran za štetu tužitelju sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a.

17. Naime, iz iskaza svjedoka B. C. i Ž. M. U., što potvrđuje i tužitelj, sud prvog stupnja utvrđuje da je odmah po saznanju za štetu došlo do hitne intervencije u stanu tužitelja u kojem je bila zatečena voda posebno u kupaonici. Pregledom kupaonice problem se pokušao riješiti razmontiranjem WC školjke ali u tom dijelu nije bilo šahte niti pristupnog mjesta sa kojeg bi se došlo do kanalizacije i utvrđenja začepljenja, već je putem kamere utvrđeno da se u dvorišnom dijelu nalazi šaht (slivnik) za oborinsku odvodnju na koju je zahodski otvor iz stana tužitelja spojen sa PVC cijevima, s time da su cijevi za oborinsku odvodnju starosti kao i sama zgrada dok je zahodski otvor u stanu tužitelja na cijev oborinske vode spojen sa PVC cijevima starim između 10 i 15 godina. Tada je utvrđeno da se u cijevi oborinskog kanala zaglavio jedan komad daske uslijed čega je došlo do začepljenja, a daska je maknuta mlaznicom.

18. Obveze tuženika kao upravitelja zgrade propisane su i odredbom čl. 379. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) te Ugovorom o upravljanju prema kojim odredbama je tuženik u obvezi brinuti se i organizirati redovno održavanje zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, tako da se održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju, nužnom za normalno korištenje, obaviti povremeni i godišnji pregled nekretnine, organizirati popravak kvarova hitne naravi, (puknuće vodovodne instalacije, puknuće ili puštanje kanalizacije, propuštanje u plinskoj i toplifikacijskom sustavu) te izraditi prijedlog programa rada sa popisom planirabnih poslova i planu potrebnih sredstava.

19. S obzirom na opisana utvrđenja nije se radilo u konkretnom slučaju o redovnim poslovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade već o izvanrednom kvaru do kojeg je došlo time da je po saznanju za iste tuženik odmah intervenirao i otklonio kvar, pa je time prema mišljenju ovoga suda postupio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi te ugovorom preuzetoj obvezi, pa ni ovaj sud ne nalazi da bi uslijed propuštanja tuženika u izvršavanju njegovih obveza došlo do štete u stanu tužitelja. Odgovornost tuženika mogla bi se eventualno utvrditi za slučaj da je dolazilo do kvarova na instalacijama odnosno odvodnji vode iz stana tužitelja u prethodnom razdoblju, da je tužitelj na to upozoravao i tražio intervenciju a da tuženik na to nije reagirao. Međutim, to ne proizlazi iz rezultata dokaznog postupka pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo cijeneći da do navedenog štetnog događaja i štete u stanu tužitelja nije došlo zbog propusta tuženika odnosno njegovom krivnjom.

20. Pravilan je i daljnji zaključak suda prvog stupnja u odnosu na visinu zahtjeva, jer sve kada bi bila i utvrđena odgovornost tuženika, tužbeni zahtjev je dokazan do visine iznosa od 19.008,34 kn s obzirom na sačinjeni troškovnik o vrijednosti sanacije nastalih oštećenja, dok u odnosu na visinu u preostalom dijelu, tužitelj na kojem je teret dokaza nije pružio odgovarajuće dokaze već isti temelji samo na tvrdnjama bez da za to prilaže odgovarajuće druge dokaze.

21. S obirom na ovakav ishod postupka sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. dosudio tuženiku troškove postupka na ime zastupanja uz daljnju primjenu odgovarajućih odredbi Tarife. Međutim, neosnovano je odbijen zahtjev tuženika za priznanje naknade za pristup ročištu za objavu presude u zatraženom iznosu od ukupno 625,00 kn primjenom Tbr.9.toč.3 i Tbr.42 Tarife, na koje je punomoćnik tuženika pristupio, a radi se o trošku potrebnom za vođenje postupka. Međutim, neosnovane su tvrdnje tuženika da bi mu pripadala naknada za sastav podnesaka od 27. ožujka 2012. i 11. studenoga 2014. jer istima ponavlja već iznesene navode, kao i tvrdnje da bi mu za sastav podnesaka od 15. lipnja 2015. i 17. listopada 2022. pripadala naknada prema Tbr.8.toč.1 Tarife jer se ne radi o podnescima kojima odgovara na tužbu ili se očituje o nalazu vještaka, već o ostalim podnescima za koje mu pripada naknada prema Tbr.8.toč.3 Tarife.

22. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

23. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom dok je tuženik uspio u neznatnom dijelu (čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a) to su odbijeni njihovi zahtjevi za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

U Rijeci, 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković